TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 08.06.2006.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

08.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:15 do 18:10

OBRAĆANJA

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se ministru Draganu Jočiću. Reč ima narodni poslanik Helijana Dragojević, pa potom da se pripremi narodni poslanik Vjerica Radeta.
...
Demokratska stranka

Helijana Dragojević

Dame i gospodo narodni poslanici, predsedavajući, gospodine ministre, materija koju uređuje Predlog zakona koji je danas na dnevnom redu veoma je važna za utvrđivanje identiteta naših građana. Stoga ona zaokuplja pažnju ne samo nas koji učestvujemo danas u raspravi, nego i šire javnosti.
Lična karta je javna isprava kojom građani Srbije dokazuju identitet, ali i druge činjenice koje su u njoj sadržane, a može da posluži i kao putna isprava, ako je tako uređeno međunarodnim ugovorom. Građanima Srbije za dokazivanje identiteta još uvek služi lična karta koja je uvedena pre više od 30 godina Zakonom o osnovnim podacima u ličnoj karti iz 1973. godine i Zakonom o ličnoj karti koji je donet godinu dana kasnije.
U savremenim uslovima, kada je pomoću elektronskih indentifikacionih kartica u mnogim državama zaživeo integrisani automatizovani sistem za personalizaciju identifikacionih dokumenata, lična karta, koja je u Srbiji sada u upotrebi, jedan je zaostao model za dokazivanje identiteta i ne zadovoljava ni minimum tendencije u ovoj oblasti. Stvaranje pravnog okvira za vođenje integrisanog automatizovanog sistema za personalizaciju identifikacionih dokumenata osnovni je razlog za donošenje novog zakona o ličnoj karti.
Kao najznačajnije novine predloženog zakona istakla bih da pravo i dužnost na ličnu kartu imaju sva lica starija od 16 godina života, koja su državljani Srbije, sa prebivalištem na teritoriji Srbije. Pravo na ličnu kartu imaju i državljani stariji od 10 godina života.
Pomerena je starosna granica za izdavanje lične karte sa 18 na 16 godina života, imajući u vidu da se neka prava, na primer pravo na rad, stiču sa 15 godina života. Izdavanje lične karte strancima koji borave na teritoriji Srbije, kao i do sada, biće uređeno posebnim zakonom. Rok važenja lične karte je pet godina za lica starija od 16 godina života. Deci se izdaju na dve godine, a najkasnije do kraja meseca u kalendarskoj godini kada oni pune 16 godina života.
Ličnu kartu izdaje MUP na obrascu na kojem se postavljaju osnove za uvođenje savremene, funkcionalne elektronske lične karte, uz puno poštovanje dostignutih nivoa ljudskih i manjinskih prava, individualnih i kolektivnih građanskih sloboda.
Lični podaci koji će se unositi u ličnu kartu predviđeni su u skladu sa međunarodnim standardima i u obimu neophodnom za identifikaciju pojedinaca i individualizaciju u odnosu na druga fizička lica. Prema Predlogu zakona, lična karta bi sadržala i biometrijske podatke, fotografiju, potpis, otisak prstiju, koji treba da obezbede pouzdanu potvrdu i proveru identiteta, jer se biometrijski identitet ne može falsifikovati ili kopirati.
Prema predloženom rešenju, lična karta preuzima funkciju primarnog identifikacionog dokumenta, koji je pretpostavka za izdavanje drugih sekundarnih indentifikacionih dokumenata, kao što je putna isprava, vozačka dozvola i dr.
Jasno i precizno je uređen postupak izdavanja lične karte, način podnošenja zahteva za izdavanje za decu i lica lišena poslovne sposobnosti, obavezno lično prisustvo pri podnošenju zahteva, radi utvrđivanja identiteta i uzimanje biometrijskih podataka, kao i radi utvrđivanja drugih činjenica od značaja za rešavanje po zahtevu.
Kako bi se sprečile moguće prevare ili zloupotrebe, predlog utvrđuje slučajeve kada je izdata lična karta, iako njena važnost još nije istekla, ne može da služi svojoj osnovnoj svrsi. Za njenog imaoca nastaje zabrana njenog korišćenja i obaveza da zahteva izdavanje nove u zamenu za takvu.
Istu zaštitnu svrhu imaju norme kojima se zabranjuje svim licima da svoju ličnu kartu daju drugom da se njome služi ili da se služe tuđom ličnom kartom. Detaljno i precizno uređuje se evidencija koja se vodi o ličnoj karti i uslovi pod kojima se ovi podaci mogu davati na korišćenje, kao i mehanizam za zaštitu prikupljenih ličnih podataka, sprečavanja njihovog neovlašćenog korišćenja i zloupotrebe.
U odnosu na važeći zakon, najznačajnije prednosti novog zakona su stvaranje dinamičnog dokumenta, mogućnost izmene određenih podataka sadržanih u dokumentu, za razliku od dosadašnjeg statičnog, nepromenljivog; eliminisanje razlika u dokumentima u odnosu na podatke iz evidencija; zaštita privatnosti građana; smanjenje mogućnosti falsifikovanja i zloupotrebe dokumenata; pojednostavljena i ubrzana procedura za izdavanje dokumenata.
Personalizacija identifikacionih dokumenata doprinela bi modernizaciji, unapređenju i modernizacije rada državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi, efikasnom i racionalnom ostvarivanju prava, obaveza i interesa naših građana. Stoga će poslanici DSS u danu za glasanje podržati predloženi tekst zakona.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Helijani Dragojević. Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, a da se pripremi za reč narodni poslanik Marko Krstin.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, argumenti koje je ministar iznosio kao razlog za donošenje ovog zakona, pogotovo famoznog člana 8, mogu da kažem da su ozbiljni sa njegovog aspekta, ali sam ovde čula i neke neozbiljne argumente, kao što je bio argument da mora da se donese novi zakon zato što su sadašnje lične karte nekvalitetne, zato što je neko pocepao ličnu kartu ili zato što je nečiju ličnu kartu žena oprala u veš mašini. To zaista nikako ne može biti ozbiljan razlog ni argument za donošenje zakona i za ovako drastične promene.
Nekoliko stvari ću reći o nekim drugim članovima o kojima ovde nije bilo reči, a naravno kasnije ću posebno da govorim i o članu 8. Počeću od člana 7, lična karta se izdaje na obrascu koji propiše ministar, treba da stoji - Ministarstvo, jer to je, opet, principijelan stav SRS. Ali, mislimo da treba ovaj obrazac, između ostalog, u podacima da sadrži i ime jednog roditelja i da ne može da stoji ovo što se traži na kraju prvog stava člana 8. da se u ličnoj karti upisuje jedinstveni matični broj roditelja podnosioca zahteva.
Reći ću vam zašto ovo ne može. To jednostavno danas u Srbiji nije moguće, iz tehničkih i iz praktičnih razloga. Lica koja su imala status izbeglica, i koja su u međuvremenu dobila državljanstvo Republike Srbije, i koja treba da dobiju ličnu kartu, ne mogu nikako, prema Predlogu ovog zakona, dobiti ličnu kartu, zato što ne mogu da upišu matični broj roditelja. Zato što mnogi od njihovih roditelja, tačno je gospodine Aligrudiću, znate koliko konkretnih razloga znam, to jeste jedan od uslova, molim vas, nećemo ovako.
Dakle, lica koja su nekada bila izbeglice, koja su u međuvremenu postala državljani Republike Srbije, neće moći dobiti lične karte zato što nemaju matični broj roditelja.
Mnogima roditelji nisu živi, tako da ne može da se primeni zakon u onom delu da može naknadno da se dobije matični broj. Samo ne znam da li se ovo radi namerno, s obzirom da se sa ljudima koji su izbeglice bili ili su i sada, vlast Srbije uvek, pogotovo pred neke izbore, donosila je nekakve zakone da bi onemogućila te ljude koji imaju, ili su imali, status izbeglice, da glasaju. Naravno, opšte je poznato da je razlog zato što ti ljudi sa preko 95% glasaju za SRS.
U članu 9. u prvom stavu je predviđeno da obrazac lične karte se štampa na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom i na engleskom jeziku. Ovo je neprihvatljivo, jer nije u skladu sa Zakonom o upotrebi jezika i pisma, nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Što će nama engleski jezik na ličnoj karti, pored srpskog jezika, zašto niste rekli ruski, kineski, ne znam, što vam je palo na pamet da to bude engleski.
Naravno da ovo nikako ne bi smelo da ostane u zakonu. Svakako da je prihvatljivija primedba kolege Ištvana Išpanovića da je bilo potrebno da ovde stoji da pripadnici nacionalnih manjina, pored srpskog jezika, u svojim ličnim kartama mogu da koriste i jezik nacionalne manjine koji se takođe, u skladu sa zakonom, primenjuje na teritoriji opštine na kojoj ta lica žive.
U članu 13, ovo što mi je kolega dobacivao, nije obavezan jedinstveni matični broj za roditelje, u članu 13. to stoji i to zaista jeste obaveza. Član 19. stav 1. tačka 2) takođe nije dobar, u najmanju ruku je neprecizan, jer stoji da imalac ne sme da koristi ličnu kartu, pa, između ostalog, ako fotografija na ličnoj karti više ne odgovara njegovom izgledu.
Ovo je vrlo uopšteno, vrlo široko napisano. Da li to znači da svako farbanje kose kod žena podrazumeva, doduše neki muškarci se farbaju pa može i kod njih, podrazumeva novu ličnu kartu. Da li to znači frizura sa šiškama ili bez šiški podrazumeva novu ličnu kartu. Lične karte treba da imaju neki rok u kome je zaista prirodno da se ne očekuju neke velike promene u izgledu imaoca lične karte.
Takođe, nije dobro ni ovo rešenje u članu 23. u stavu 2, a prvi stav kaže da nestalu ličnu kartu nadležni organ rešenjem proglašava nevažećom, a protiv rešenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dopuštena. Čisto pravno-tehnički i da bi se pojednostavila procedura, da građani imaju što manje nekakvih trčkaranja od šaltera do šaltera, ovde bi trebalo da se dopuni ovaj stav i da se kaže da se to ne odnosi na slučajeve kada se lična karta u međuvremenu pronađe, a nije objavljen njen nestanak u "Službenom glasniku". Nema razloga da se na takvo rešenje ne podnese žalba i da, naravno, žalba bude pozitivno rešenja.
U članu 24. stoji da za izdavanje lične karte plaća se naknada koja obuhvata cenu obrasca lične karte i troškove tehničke izrade, ali kaže se da se ne plaća taksa. Nije šija nego vrat.
Nećete naplaćivati administrativnu taksu koja je sada, ne znam da li je 240 dinara ili kolika, nisam sigurna, možda je veća administrativna taksa. Plaćaće se naknada koja obuhvata cenu obrasca lične karte i troškove tehničke izrade. Građani Srbije ne znaju koliko je to i to može da bude neka cifra i verovatno će biti mnogo, mnogo veća od klasične administrativne takse.
Nije dobro ni predloženo rešenje u članu 28. prvi stav tačka 2). Prvi stav kaže, nadležni organ može podatke iz evidencije davati državnim i drugim organima i organizacijama, kao i pravnim i fizičkim licima, i to pod sledećim uslovima, pa u tački 2) kaže da su subjektu koji traže podatke ti podaci neophodni za izvršavanje poslova iz njegove nadležnosti.
Šta to znači? Ako se bavim nekim poslom i meni trebaju podaci iz lične karte Momira Markovića, bez njegovog pitanja mogu da koristim te podatke i da ih zloupotrebljavam kako god hoću, jer to je u interesu obavljanja mog posla. To nije dobro rešenje i to se uklapa u ovu priču SRS, odnosno argumente SRS o nepoštovanju osnovnih ljudskih prava kada je u pitanju Predlog ovog zakona.
U kaznenim odredbama imate neke nelogične stvari, pored onog što je gospodin Tomislav Nikolić ovde govorio da predviđate kazne samo za građane Srbije zbog određenih prekršaja, ali i u tom slučaju, recimo, predvideli ste da se novčanom kaznom do 50.000 dinara ili kaznom zatvora od 30 dana kazni lice, pa između ostalog, koje u određenom roku ne podnese zahtev za izdavanje lične karte, član 11. i 20. stav 2.
Dakle, zakon predviđa da pravo na ličnu kartu imaju lica sa napunjenih 16 godina života. Onda ćete, ako neko ne podnese u određenom roku ličnu kartu, onda ćete lica od 16 godina kazniti kaznom od 50.000 dinara. Ali, zato novčanom kaznom od 5.000 dinara za prekršaj se kažnjava lice koje u propisanom roku ne vrati ličnu kartu nadležnom organu radi poništenja. Ne vidim zašto nije moglo i jedno i drugo da se podvede pod ovu manju kaznu od 5.000 dinara, pitanje je koliko je i ta kazna primerena, ali ova od 50.000 dinara za ovu vrstu prekršaja zaista nije prihvatljiva.
Razumemo, recimo, visoku kaznu za lica koja koriste ličnu kartu koja ne sme da se koristi, ne znam, kada u zahtevu za izdavanje navedu neistinite podatke itd. Ovo samo propuštanje roka nije precizno regulisano, jedan dan može da se kasni u tom roku i da se plaća kazna od 50.000 dinara ili se ide u zatvor 30 dana, te to nije primenjivo.
Takođe, nije dobro rešenje predviđeno članom 32. da postupak za rešavanje zahteva za izdavanje lične karte, započet pre dana početka primene ovog zakona, okončava se po odredbama ovog zakona. Nemate potrebe za ovakvim rešenjem, jer imate u članu 35, gde se govori o danu stupanja na snagu, i tačno počinje da se primenjuje po isteku šest meseci od dana stupanja na snagu.
Naravno, mi mislimo i ako donesete ovaj zakon da je ministru pre mnogo vremena šest meseci. Može on to za tri meseca da uredi, tako smo amandmanski i predložili.
Dakle, jednostavno primenom ovog člana 35. nemate potrebe za članom 32.
Sada malo o članu 8, koji je svakako ovako najinteresantniji i koji se ovih dana uveliko kritikuje, odnosi se na obrazac lične karte koja sadrži prostor, između ostalog, za kontrole čip i prostor za mašinski čitljivu zonu za potrebe automatskog očitavanja podataka.
Ne znam ministre koliko ste pratili ovih dana u javnosti, a pretpostavljam da jeste, da se drvlje i kamenje obrušilo na ovaj predlog zakona, odnosno člana 8. Vi ste ovde rekli... da li ovo funkcioniše?
(Predsedavajući: Funkcioniše.)
Šta reče, Baki?

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Rekao sam da uzmete vodu pošto kašljete.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Hvala. Hoću, evo.
Dakle, ministre, ovde ste rekli da je ovo kao mobilni telefoni, tvrdili ste da ovaj čip ne znači prisluškivanje. Mi tvrdimo da to znači, i praćenje i prisluškivanje.
Doduše, vi ste to krenuli i bez čipa ovom kontrolom ko prelazi granicu, ko ne prelazi, naravno, a rekli ste da su mobilni telefoni opasniji od ovog čipa koji vi predviđate. Recimo da i jesu, ali mobilni telefon, ministre, koristim ako hoću i kad hoću, a ako mi ovaj čip ugradite, onda to mora da se koristi i kada oću i kada neću, a posebno kada neću.
U tome je velika razlika kada su u pitanju moja ljudska prava. Nadam se da se slažete sa tim.
Takođe, komentari i nazoviargumenti gde se sve koriste ovi čipovi i kako to radi EU. Zemlje EU nemaju nikakve veze sa stvarnim stanjem .
Reći ću vam nekoliko primera, pretpostavljam da ih znate, da su u Grčkoj bile masovne demonstracije i protivljenja, pre svega Pravoslavne crkve i određenih agencija, agencije za zaštitu podataka, i da je iz tog razloga u Grčkoj povučena šema za uvođenje biometrijske kontrole na graničnim prelazima.
Ovo vam napominjem zato što postoje i određeni stavovi jednog dela SPC, koja se jako protivi ovim čipovima, a pogotovo što postoji neki podatak da će ovi čipovi za građane Srbije, baš se preterano u to ne razumem, ali imam informaciju da će u tim čipovima da budu sadržane tri šestice i to je jedan od osnovnih razloga (da, krstite se, naravno) zašto se deo SPC protivi tim čipovima.
Reći ću vam da u SAD, koje su vama u mnogo čemu primer, odbojnost stanovništva prema državnom nadzoru nad identitetom je takva da tamo još uvek nema ličnih karata, a kamoli ovih čipova. Australija i Filipini odbili su čipove zbog visoke cene, ali naravno vama je Dušan Mihailović kupio Motorolinu opremu i vi morate toj opremi da prilagođavate zakon. To baš nije uobičajeno.
Takođe, 1981. godine u Francuskoj se to pokušalo, pa je Miteran rekao da uvođenje kompjuterskih ličnih karata znači uskraćivanje ljudskih prava. To je isto rekao i njihov tadašnji ministar pravde Badenter, tako da ni tamo nije bilo ništa od tog posla. Imamo primer Novog Zelanda i mnogo primera gde nisu prihvaćeni ovi čipovi i ovakve kartice.
Vi ste rekli, ministre, da ovo nema nikakve veze sa nekakvim povezivanjem sa međunarodnim sistemima, a Saša Milićević, načelnik Uprave za informatiku MUP-a Srbije, sa vrlo optimizma i ushićenja govorio je o ovoj novini, pa je, između ostalog, rekao - svi podaci na kartici su kriptografski zaštićeni tako da im je tajnost zagarantovana. Sem toga, posle kompletne informacije poslova MUP-a neće biti ni rešavanja problema preko reda. Ovo je baš interesantno. Kaže - nacionalna baza podataka biće povezana sa međunarodnim sistemima, a i vizni režim biće znatno olakšan.
Ovo za vizni režim nema blage veze. Vrlo je interesantno i vrlo opasno da će nacionalna baza podataka biti povezana sa međunarodnim sistemima. Između ostalog taj Saša Milićević takođe kaže da je uvođenje ove vrste dokumenata deo svetske strategije u borbi protiv terorizma. Gospodin Tomislav Nikolić je objasnio kako to nije moguće i kako to nema veze sa činjeničnim stanjem.
Ima još nešto što je ovaj gospodin, načelnik Uprave za informatiku MUP-a, rekao. Kaže - u velikom broju zemalja kontrola zloupotrebe rešena je uvođenjem institucije ili osobe u Vladi ili pri njoj koja se stara da se podaci, kojima država raspolaže, ne koriste u druge svrhe osim kontrolnih. Ta osoba je obično na visokom državnom položaju i predstavlja civilnu kontrolu. Po svemu sudeći kod nas će biti izabran neko u rangu generalnog inspektora policije.
Da li je ceo ovaj posao zbog Božovića ili nekog drugog Božovića, vrlo brzo ćemo da saznamo i saznaće građani Srbije.
Tomas Sok, direktor Odseka za biometriju u kompaniji "Motorola" 17. novembra 2003. godine ushićeno govori da je Srbija zemlja koja izumire, bar u nečemu najnaprednija u Evropi, u policijskoj kontroli svog stanovništva. Evo njegovih reči – „Srbija uvodi najnapredniji sistem za identifikaciju građana i izdavanje ličnih dokumenata u Evropi i jedan od najboljih u svetu.
Evropska unija i druge zemlje kreću se u pravcu biometrijskih dokumenata, odnosno automatskog prepoznavanja otiska prstiju ili osoba, ali je Srbija po primeni ispred njih.“
Po mnogo čemu smo, nažalost, daleko iza svih na ovoj zemljinoj kugli i ne znam zašto nam podmetnuste da u ovome gde ne treba da budemo prvi da budemo među prvima. Kaže - Srbi, prvi ste u Evropi po policijskoj kontroli koja će se nad vama obavljati pomoću računarskih sistema najnovije generacije. Policija sa motorolom je naš najvažniji motor na putu ka evropskim integracijama.
Srpska radikalna stranka ovo ne prihvata i zato nećemo glasati za ovaj predlog zakona i još radi javnosti, u obrazloženju ste rekli da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva u republičkom budžetu. To jednostavno nije tačno, jer morate da angažujete, ako već imate opremu, niste je ni platili, jer je to uzeto na neki odloženi period, na neki grejs-period, dakle to mora da se plati, moraju da se angažuju nove prostorije, novi ljudi, obuka i da se sve to ne bi desilo, ministre Jočiću vi ste razuman čovek, povucite ovaj zakon, bavimo se ozbiljnim stvarima.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Marko Krstin, a neka se pripremi narodni poslanik Petar Jojić.

Marko Krstin

G17 Plus
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, nalazimo se pred jednim omanjim zakonom, kako bih rekao. Donosili smo mnogo veće zakone ovde, međutim to će biti jedan zakon koji će primenjivati svi ljudi u ovoj državi i koji će primenjivati mnogo puta u toku svakog dana. To će biti najprimenjiviji zakon u državi Srbiji, ma koliko ga neko zvao tehničkim zakonom, koji nema mnogo članova. Biće svakodnevno u primeni i svaki naš građanin će primenjivati upravo ovaj zakon.
Poslanička grupa G17 plus podržaće ovaj zakon. U interesu je države Srbije da se ostvari određeni kvantum podataka vezan za građane u Srbiji, i to ne u interesu države kao države, nego države kao organizacije građana koja treba da omogući normalan život građana na svojoj teritoriji, znači da štiti svoje građane od nedozvoljenih i opasnih ponašanja, da kanališe ta ponašanja tamo gde im je mesto, da registruje ponašanja takvih lica, da registruje ta lica i to je upravo ovaj zakon.
Ovaj zakon će služiti onima koji budu povređeni u saobraćajnim nesrećama, da se registruje o kome se radi, služiće deci koja se izgube da se pronađu itd. Dakle, to nije samo zakon koji služi nekim imaginarnim interesima, imaginarne grupe ljudi koja će biti na vlasti. To jednostavno nije tačno, to je zakon koji treba svima nama i zbog toga ćemo glasati za njega.
O dva pitanja najviše bih govorio, oko postupka izdavanja ili produžavanja lične karte.
On je unekoliko uprošćen ovim zakonom upravo zato što neće biti novi obrazac kada se karta produžava. Podsetiću vas da je važnost lične karte bila 10 godina ili trajno. Recimo, imam trajnu ličnu kartu koju ću morati da menjam. Ova lična karta će se moći produžavati bez nove fotografije i bez novih čekanja i ulaganja u jedan takav postupak.
Međutim, šta je sa samim postupkom, da li je on u celini onakav kakav bi građani želeli da bude kada se izdaje ovako jedan važan dokumenat? Mladići i devojke od 16 godina će morati da se pojave prvi put pred državnim organima, devojke prvi put a momci i u regrutaciji, tako da će to biti prvi dodir momaka i devojaka sa državom, upravo izdavanje lične karte. Da li je taj dodir momaka i devojaka sa državom taj prvi u skladu sa onom strategijom razvoja državne uprave koju smo mi doneli, koja traži da državna uprava pruža dobre usluge građanima, da služi građanima.
Mislim da se u pogledu postupka izdavanja ličnih karata moglo otići korak napred, upravo utoliko što se mogao pojednostaviti i uprostiti. Naše baze podataka, koje se nalaze kod naših matičara u opštinskim organima uprave nadležnim za opštu upravu, dostupne su našim organima unutrašnjih poslova, kao i evidencije državljana. Ne vidim razlog da svaki put kada se izdaje lična karta ili se produžuje građanin mora prethodno da ode kod matičara i da izvadi izvod iz matične knjige rođenih i izvod iz matične knjige državljana, odnosno uverenje o državljanstvu i da dođe sa tim samo da pokaže, ne mora da ostavi, pa da oni kažu - šest meseci nije, šest meseci i tako dalje.
Mislim da smo mogli otići korak dalje, da bi ministar mogao podzakonskim aktom i bez ovoga da interveniše u zakonu i da ode korak dalje. Baze podataka postoje, baze podataka se mogu povezati ako nisu povezane. Mislim da to nije problem i mislim da naši organi unutrašnjih poslova mogu da imaju momentalno podatke o svakom građaninu, izvod iz matične knjige rođenih, prosto uvidom u matičnu knjigu sa kojom su u vezi, ona je u elektronskoj formi, kao i vezano za knjigu državljana.
Mislim da se utoliko postupak mogao uprostiti i mislim da smo mogli da napravimo veliki korak napred u odnosu na gužve i neudobnosti čekanja ispred organa državne uprave, u ovom slučaju to su organi unutrašnjih poslova. Mislim da bi to bilo jako dobro i građanima bi bilo mnogo lakše zbog toga.
Drugo što mislim da je značajno pitanje, ma koliko neko rekao da je ovo tehnički zakon, za mene ovo nije tehnički zakon. Samo ću pomenuti član 28. Tu se radi o korišćenju podataka. Većina kolega i koleginica se zadržala upravo na problemu korišćenja podataka, u strahu da podaci ne budu zloupotrebljeni.
Pokušaću da pričam o tome sa neke druge tačke gledišta. Da li su ti podaci dovoljno dostupni svima onima kojima su potrebni ili neophodni da bi ostvarili neka svoja prava u postupku? Mogli bi i tako da otvorimo to pitanje.
Ova evidencija lične karte služi između ostalog da građani ostvare svoje pravo pred sudovima. Vi ne možete tužiti nekoga kome ne znate prebivalište, jer mu se ne može dostaviti, a ako mu se ne može dostaviti, ne počinje teći parnični postupak i ne možete da ostvarite svoja prava, i u tome je značaj ove evidencije.
Međutim, ovako kako je propisano članom 28, nažalost, samo korišćenje podataka je veoma skromno razrađeno ovim zakonom. Nažalost, mnogi članovi ovog zakona imaju podzakonski akt, i to je dobro, ali baš ovaj nema podzakonski akt.
Ovde je preovladao stav da će organi koji budu primenjivali konkretan zakon u konkretnom slučaju, ovde organi unutrašnjih poslova, ceniti od slučaja do slučaja da li je opravdano da nekome daju neki podatak.
Mislim da ozbiljnost problema traži, ne samo to da li će biti dat neki podatak koji ne sme da se da, nego i to da li će neko biti uskraćen za podatak koji bi trebalo da ima, da ministar propiše podzakonskim aktom pod kojim uslovima se može uskratiti ili dati podatak. Mislim da to ne bi bio problem.
Neću čitati normu člana 28. Mislim da je s jedne strane dato preširoko.
Kaže - državnim i drugim organima i organizacijama, pravnim i fizičkim licima pod sledećim uslovima: da je subjekat koji traži podatke zakonom ili drugim propisima ovlašćen da traži i prima te podatke, da su subjektu koji traži ti podaci neophodni za izvršavanje poslova.
Tu imamo jednu vrstu diskrecije koja je poznata kod organa unutrašnjih poslova, ali mislim da nije neophodna i da se može mnogo bolje ograničiti jednim podzakonskim aktom, u kome bi ministar naravno i sa jedne i sa druge strane štiteći interese onih da im se ne odaju podaci, a sa druge strane interese onih da dobiju neke podatke, mogao detaljnije da uredi to pitanje, opet zbog naših građana.
U pojedinostima mislim da bi trebalo intervenisati amandmanski na članove 2, 4. i 22, pošto državne zajednice više nema, ministar je to rekao i mislim da to naravno treba da se uradi. Mislim da bi zaista bilo dobro, pozdravljam, obrazac sam video ovde za govornicom.
Hoću da vas podsetim na obrazac lične karte kakav je bio 1967. godine. Relativno je sličan ovom obrascu. Naravno, da ne sadrži ni deo tih podataka.
Hoću da vam kažem da ova lična karta ili ovaj obrazac lične karte, evo to je mog rođaka jako bliskog, nije sadržavao neke podatke koje sadrži sadašnja lična karta, ali je bio daleko funkcionalniji za korišćenje i bio je otporniji na habanje, što nije bez značaja za materiju o kojoj mi govorimo.
Jako je dobro što mi dobijamo nešto slično ovome, teško je reći slično, ali liči na to. Mnogo više podataka ima. Naravno fotometrija je neophodna.
O borbi protiv organizovanog kriminala, o borbi protiv trgovine drogom, o borbi protiv trgovine ljudima, oružjem i tako dalje, ne treba govoriti, jer mi se nalazimo u situaciji koja traži da imamo fotometrijske podatke.
Da li je to nekome sada odgovarajuće ili nije ili narušava njegov subjektivitet lični, hoću da vam kažem da uvek postoje prava i obaveze drugih koji se štite od nečije zloupotrebe.
Dakle, hajde da govorimo o onima koji će biti ovim zaštićeni, a ne samo o onima koji će biti povređeni, jer će se o njima nešto više znati. Mene više interesuju oni koji trebaju da budu zaštićeni time od onih koji nešto nameravaju da preduzmu što nije u skladu sa zakonom. Mislim da treba na taj način posmatrati ovaj zakon.
Jako bih voleo da odmah nakon ovog propisa Ministarstvo pripremi i zakon o putnim ispravama, to je neophodno. Dakle, naravno da se ne osećam dobro ili se ne osećam nikako ako nosim putnu ispravu koja ima SRJ, to mi se uopšte ne sviđa.
Prvo, zato što ta država ne postoji odavno i zaista ne bih voleo da mi čekamo sada godinama da dobijemo isprave.
Još samo da nam se desi da ima nekih tiraža Srbija i Crna Gora pa i to da iskoristimo. Voleo ako tih tiraža ima da se ti tiraži unište i da mi dobijemo srpske pasoše, srpske lične karte i sva dokumenta srpska. Ovo je država Srbija, da li je to nekom tužno, nekome žalosno, ne znam, ali državljani Srbije hoće da imaju srpska dokumenta.
Treba da prekinemo sa tim da imamo neke zalihe nečega, pa ćemo sada zbog tih zaliha da izdajemo nešto što ne postoji. Ne znam kako nas puštaju u inostranstvo sa dokumentima države koja ne postoji. Dajte, molim ministra da donesemo taj zakon, da napravimo pasoše koji će biti naši pasoši. Mislim da je to neophodno.
Samo da kažem još nešto. Mislim da su putne isprave i isprave o kojima mi ovde govorimo veoma značajne za status svakoga od nas ovde i da nije to tehnički propis, kako sam rekao, mali propis. To je veoma značajan propis i voleo bih da se prema tome odnosima sa dostojanstvom i poštovanjem.
Ne bih voleo da se ponovi slika da kada se diže srpska zastava na jarbol da tu zastavu ne pozdravljaju nadležni organi ili funkcioneri koji treba da stoje kada se zastava podiže, da se ne čuje srpska himna i da se to čini polutajno, da mi i ne znamo.
Znači, voleo bih da se ova pojava koja se tiče države, državnih simbola, a tu je svakako zastava, grb koji će biti na ovim dokumentima, više ne ponove. Sve što se dešava vezano za grb, zastavu, naše isprave, mora da bude dostojanstveno i onako kako doliči jednoj državi kao što je Srbija.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Ivan Radić, pa narodni poslanik Borko Ilić.

Ivan Radić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da Vlada Republike Srbije prosto da ne želi ili da ne može ili kao da ne ume da se bavi problemima koji su od vitalnog značaja za građane Republike Srbije, pa nas narodne poslanike zatrpava ovakvim predlozima zakona poput Predloga zakona o ličnoj karti, kao što smo pre izvesnog broja dana imali Predlog zakona o javnim skijalištima i tako dalje.
Da li je u Srbiji u ovom trenutku potreban jedan ovakav zakon? Da li je Srbiji, u kojoj ima više od milion nezaposlenih, potreban jedan ovakav zakon? Da li je Srbiji, koja se nalazi na pragu dužničkog ropstva, potreban jedan ovakav zakon? Da li je Srbiji, koja ima spoljni dug u visini od oko 15 milijardi dolara, potreban jedan ovakav zakon? Koliko građane Srbije košta jedan ovakav zakon?
Bez obzira što ste u obrazloženju naveli da za primenu ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije, evidentno je da će se iz budžeta izdvojiti ogromna suma merena stotinama miliona evra. Da li bi taj novac, uložen u posrnulu srpsku privredu, dao bolje rezultate i bolje efekte za sve građane Srbije?
Šta nam kaže Vlada u obrazloženju Predloga zakona? Kaže da je uz pomoć elektronskih identifikacionih kartica u mnogim državama zaživeo integrisan automatizovan sistem za personalizaciju identifikacionih dokumenata i da se uvođenjem elektronskog identifikacionog dokumenta vrši usklađivanje sa evropskim i svetskim standardima, preporukama i direktivama Evropske unije, Interpola i Europola, što je jedan od preduslova za uključivanje naše zemlje u evropske integracije.
Da li je baš to tako? U velikom broju zemalja razvijenog zapada ne postoje lične karte, naročito ne ovakvog modela: SAD, Kanada, Australija, Švedska, Irska, Velika Britanija i mnoge druge.
Zbog čega je to tako? U SAD je u više navrata bilo pokušano da se uvedu lične karte, čak u pet navrata u proteklih tridesetak godina, ali sve je to palo u vodu.
U Australiji, koja je ekonomski i u svakom drugom pogledu daleko ispred Srbije, jednostavno su bacili računicu na papir, što kaže srpski narod, i došli do enormne cifre koja se meri stotinama miliona dolara, i jednostavno su zaključili da takav udarac na poreske obveznike svoje zemlje nema opravdanja i od toga se odustalo. Još u dosta drugih zemalja ovakav sistem ličnih karata je naišao na osudu i otpor javnosti.
Pri preuzimanju vlasti bivši predsednik Francuske Fransoa Miteran je rekao da uvođenje kompjuterskih ličnih karti znači uskraćivanje ljudskih prava i da Francuska, kao zemlja slobode, ne može da ih primi. Takođe, početkom devedesetih godina, posle ogromnog pritiska javnosti, na Novom Zelandu se odustalo od takve ideje.
Gospodin Aleksandar Vučić vam je u svom izlaganju rekao da je pedesetih godina prošlog veka Vrhovni sud Velike Britanije doneo odluku po kojoj je primena legitimacija nezakonita. Odnosilo se na one obične lične karte, a kamoli ove sa elektronskim čipovima.
Mnogo je razloga zbog kojih u ovom trenutku mi iz SRS imamo prava da sumnjamo u ispravnost jedne ovakve namere. Prvo, što se na ovaj način direktno dira u privatnost, omogućavajući prikupljanje velikog broja podataka o životu svakog pojedinca, o životu svakog građanina Republike Srbije. U zakonu jasno stoji da će, pored osnovnih podataka, na novoj ličnoj karti biti i otisak prsta, digitalni potpis, digitalna fotografija, jedinstveni matični broj građanina, imaoca lične karta i njegovih roditelja.
Sve to pada u vodu ako znamo da je pravo na privatnost jedno od osnovnih ljudskih prava koje je zagarantovano nizom međunarodnih dokumenata, kao što su Opšta deklaracija o pravima čoveka, kao što je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kao što je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda itd.
Dakle, s obzirom da se radi o ličnim podacima, potrebno je da postoji određena vrsta sigurnosti, a bezbednost podataka je kod nas na veoma niskom nivou, jer su državne baze podataka nesigurne. Padaju u vodu priče o zatvorenim sistemima, jer zaboga hakeri su toliko napredovali da upadaju u baze podataka Pentagona, NASE, obaveštajnih službi, a kamoli u jedan zatvoreni sistem podataka o ličnim kartama u Republici Srbiji.
Da ne govorimo o eventualnim zloupotrebama nesavesnih nadzornika baze podataka, jer ovo i te kako može postati veoma unosan posao. Ili, ono što sam malopre rekao o hakerima, realna opasnost od, recimo, upada hakera, nekih od ekstremističkih ili opasnih sekti, koji bi, kao na dlanu, imali sve podatke o svim građanima Srbije.
Stičem utisak da u ovom slučaju legitimacija postaje važnija nego njen vlasnik i da se na ovaj način građani Srbije pretvaraju u brojeve, baš kao i doskorašnje markiranje stočnih grla, pa se pitam kuda će nas ovo odvesti.
Iz svega navedenog, dovoljno je sumnji izrečeno da poslanička grupa SRS ima pravo da sa nevericom gleda na jedan ovakav Predlog zakona i iz tog razloga mi za njega nećemo glasati.