SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 28.09.2006.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, razdeo 23. člana 7. Predloga o rebalansu budžeta odnosi se na Ministarstvo prosvete i sporta, i ovo je po mnogo čemu zaista interesantna tema i svakako je potrebno radi javnosti da se kažu neke stvari vezane za funkcionisanje ovog ministarstva i ministra Slobodana Vuksanovića.
Prvo, želim upoznam javnost sa nečim što je Slobodan Vuksanović uradio na početku ove školske godine, kada je u jedan bioskop u Beogradu doveo 4.000 učenika osnovnih i srednjih škola, dolazak je bio obavezan, da gledaju film "Gde cveta limun žuti".
Karte za taj film sva deca morala su da plate po 50 dinara, znači 4.000 dece, i sva deca koja nisu iz užeg centra Beograda, morali su da dođu prevozom, koji su platili 100 dinara.
Na promociji tog filma pojavio se ministar Vuksanović i, verovali ili ne, deca su ga izviždala, gađala praznim flašama, a da bi nekako spasao sebe pred 4.000 učenika, Slobodan Vuksanović je rekao - samo vi pogledajte ovaj film, nećete nadoknađivati nastavu, na ime onoga što budete videli danas u ovom bioskopu biće vam smanjeni časovi istorije za 10 časova, i to iz oblasti Prvog svetskog rata.
Tako Slobodan Vuksanović vaspitava decu u Srbiji, a takođe imam obavezu da vam prenesem, a više radi javnosti, da su na promociji tog filma bili takvi neredi, da su profesori jedva uspeli da drže koliko-toliko stvari pod kontrolom.
Ta deca nisu bila zainteresovana da gledaju taj film. Tamo se unosio i alkohol, nije bilo nijednog jedinog policajca, letele su flaše na sve strane, deca su skakala po stolicama i sve to naočigled ministra Vuksanovića.
Dalje, šta je interesantno vezano za ono o čemu nam ministar Vuksanović ovako svakodnevno sa malih ekrana govori kada se obraća javnosti, odnosi se na učeničke ekskurzije. I onda se zaklinje Slobodan Vuksanović da više neće moći bilo koja agencija da vozi učenike na ekskurzije, da će da se raspisuju tenderi, da će to sve da bude legalno, da više neće biti nikakvih poslova ispod žita itd, a pravo stanje je takvo da i dalje samo određene agencije, govorim sada za Beograd, sigurna sam da je tako i u ostalim delovima Srbije, u Srbiji vodi učenike na ekskurzije, da se te zatvorene koverte, koje se pojavljuju na tenderu, otvaraju bez prisustva predstavnika agencije koja je konkurisala, i da se otvaraju i dogovaraju isključivo sa jednim delom saveta roditelja i direktora škole.
I da je i dalje prisutno, ono što je godinama prisutno, da se direktori na račun roditelja ugrađuju u te ekskurzije, tako što direktori vode članove svojih porodica na te ekskurzije, tako što dobijaju dnevnice, onolike koliko se dogovore sa agencijom koja obavlja te ekskurzije. Opet ponavljam, sve to na teret roditelja, koji naravno imaju dobru volju i nameru da svojoj deci priušte te ekskurzije, ali nažalost način na koji se to radi sada u školama, pod tzv. demokratskom vlašću, više je nego kriminalno.
Dalje, ministar prosvete dobro zna da je u školama u Srbiji preko 80% direktora iz lopovskog žutog preduzeća i on to zdušno podržava, pa smo imali i jedan interesantan primer. Po zakonu znate da su lokalne samouprave obavezne da za školske odbore predlože za svaku školu određen broj ljudi sa teritorije te lokalne samouprave na kojoj se škola nalazi, pa je onda Nenad Bogdanović od opštine Zemun tražio da se dostavi spisak za taj školski odbor za sve škole na teritoriji opštine Zemun i kada je Opštinsko veće, u dogovoru sa predsednikom opštine, gospođom Gordanom Pop-Lazić i nadležnom komisijom u opštini, dostavilo taj spisak Gradskoj skupštini, onda se samo na sednici Gradske skupštine pojavio neki potpuno novi spisak, gde nije bilo nikog život od onih koje je predložila opština Zemun, odnosno lokalna samouprava.
O tome je upoznat ministar Vuksanović, ali naravno pošto on ne zna do kada je bio sa žutima i kada će ponovo da pređe kod njih, on je to u dogovoru sa svojim prijateljem Bogdanovićem zataškao. Jedan dan su jedne ili dvoje novina objavile nekih pet redaka o tome i to je bilo sve vezano za nepoštovanje zakona, odnosno za zloupotrebu zakona u školama na teritoriji opštine Zemun.
Ministar Vuksanović voli da priča o modernim školama, o kompjuterizovanim školama, voli da priča o jednom čudu, a to su škole na francuskom i engleskom jeziku usred Srbije. Naravno, nemamo mi ništa protiv kompjutera, protiv modernih škola, protiv modernih zgrada, ali imamo mnogo toga protiv programa ovog ministarstva i ove vlade.
Imamo i protiv toga da naša deca u Beogradu uče, da im celodnevna nastava bude na nekom stranom jeziku. Mislimo da je to strašan atak na srpski jezik i ćirilično pismo, koje su jezik i pismo zvanično u Srbiji, prema Ustavu i prema važećim zakonima.
Ali, Slobodan Vuksanović, kao i većina ministara, kada govori o svom resoru zamišlja da je Srbija krug dvojke u Beogradu. Ne mogu da kažem ni Beograd, jer je stanje u školama, recimo, u nekim selima u okolini Beograda i u gradu toliko drastično različito da jednostavno ne može da se uporedi.
Dok se neke škole povezuju i umrežavaju u neke kompjuterske sisteme, dotle preko 20% škola na teritoriji grada Beograda nema mokri čvor, imaju spoljne toalete koje deca koriste, škole nisu ograđene, zarasle, prosto deluju kao iz filmova strave i užasa, pootpadali plafoni, one stare peći bubnjare. Savetujem vam, poštovane kolege, da obiđete škole, pošto ste narodni poslanici trebalo bi da znate svaki segment društva u svom okruženju, i obiđite škole i videćete da nisam rekla ni jednu jedinu reč, ni jedno jedino slovo koje ne odgovara istini, stanju na terenu.
Dečije ustanove nisu ništa u boljem stanju, ali zato opet imamo tako hvalospeve sa malih ekrana. Dobili smo ovu donaciju, dobili smo onu donaciju, pa onda pre neki dan smeje se onaj reporter na jednoj televiziji, pokazuju neku opremu za jedan vrtić, koja je smeštena negde u nekakvu šupu u blizini tog vrtića, zato što nikome nije palo napamet da izmeri prostorije da bi mogao da unese taj nameštaj. Dobili su neki nameštaj koji nemaju gde da stave i ne može da se koristi.
S druge strane, ministar Vuksanović kada smo usvajali ovaj budžet, i Mlađan Dinkić u njegovo ime obećali su nekakva povećanja zarada zaposlenima u prosveti i naravno od tog posla nije bilo ništa. Nekakva smešna, zapravo ponižavajuća povećanja zarada od 0,4 ili ne znam takvi neki procenti su u pitanju, postaje zaista nešto što je nedopustivo, što vređa te ljude, što vređa tu struku i svakako što ostavlja traga i na ono što ti ljudi rade, a to je obrazovanje i vaspitanje dece.
Pored ovako loših Zakona o osnovama osnovnog i srednjeg obrazovanja i Zakona o visokom obrazovanju, kada smo o tim zakonima govorili rekla sam da su to najštetniji zakoni koje je ovaj parlament donosi, i da ćete po tome gospodo koji ste glasali za te zakone biti upisani najcrnjim mogućim slovima u istoriju srpske prosvete.
Jer ako donesete zakon na osnovu kojeg se uništi neka fabrika, ili se izvrši neka kriminalna privatizacija ili bilo šta drugo što je materijalnog karaktera, to ne mogu da prihvatim, ali razumem što to radite. To je svakako nešto što će neka odgovorna i ozbiljna vlast posle vas moći da ispravi. Biće teško, ali nije neispravljivo.
Ali ovo što ste uradili ovim zakonima o osnovnom,, srednjem i viskom obrazovanju - to je uništavanje nekoliko generacija, drage moje kolege poslanici.
Setite se, neki od vas su možda bili srednjoškolci u vreme onih "Šuvarica" u onoj bivšoj Jugoslaviji i dobro znate kakve je posledice ostavio taj Šuvarov sistem na nekoliko generacija koje su učile po tom sistemu.
Ovo što je sada, po sistemu DOS-ovskih vlasti, jeste zaista katastrofa i tragedija za buduće generacije, jer ono što uništite kroz obrazovanje i školovanje - to zaista ne može da se ispravi.
Ministar Vuksanović je takođe čovek koji mnogo voli da se slika sa sportistima i mnogo voli da obećava kule i gradove sportistima, a u članu 7, razdeo 23, glava 23, tačka 6, funkcija 810, to je upravo ono gde je kolega Nemanja Šarović podneo amandman u vezi ekonomske klasifikacije 511 - to je stavka koja se odnosi na zgrade i građevinske objekte. Verovali ili ne i zarad sportske javnosti, pre svega, za ovu stavku ministar prosvete i ministar Dinkić, Vojislav Koštunica, iz budžeta su predvideli nula dinara.
Predvideli su osam miliona dinara, a o tome sam pre podne govorila, nekih osam miliona koji dolaze iz nekih drugih sredstava, ne iz budžeta, a ne znamo odakle - da li je to neka donacija, možda neki nepovoljan kredit koji građani Srbije moraju da vraćaju, odnosno koji će tek morati da vraćaju kada izađu ovi rokovi, kako vi volite da kažete, "grejs periodi". Kada ste došli tek na vlast koristili ste neke takve izraze, da građani Srbije ne razumeju šta govorite i da misle, bože, kako ste vi mnogo pametni, kada ne znate da pričate srpski; da, transparentno, u pravu si, Vito.
Dakle, tih osam miliona dinara je predloženo za zgrade i građevinske objekte u okviru Uprave za sport, a poslanička grupa SRS predlaže da to bude 762 miliona i 778.000 dinara. Takođe predlažemo da se ova sredstva koriste za izgradnju i rekonstrukciju bazena, sportskih hala, fiskulturnih sala, izgradnju i rekonstrukciju otvorenih sportskih terena i dečjih igrališta lokalnog karaktera. Raspored i korišćenje, naravno, vršilo bi se u skladu sa posebnim aktom Vlade.
Na ovaj način bi se nešto radilo u ovoj oblasti i naravno mimo Beograda. Ponavljam, nemamo ništa protiv da se radi u Beogradu, ali Vlada Srbije i ministri u Vladi moraju već jednom da shvate da Srbija nije samo krug dvojke u Beogradu.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam, gospođo Radeta.
Da li još neko želi reč povodom ovog amandmana? (Ne.)
Na član 7. razdeo 23. amandman je podne narodni poslanik Zvonko Mihajlović.
Predstavnik predlagača i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman.
Reč ima narodni poslanik Zvonko Mihajlović.

Zvonko Mihajlović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, a povodom Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2006. godinu, podneo sam amandman na član 7, gde predlažem da se razdeo 23, glava 23, tačka 10, funkcija 810  briše.
Naime, ovim zakonom se predviđa finansiranje Antidoping agencije Republike Srbije. Programski, Srpska radikalna stranka je protiv osnivanja agencija za sve i svašta, jer je to jako skup a malo efikasan deo državnog aparata. Nijedna do sada osnovana agencija u svom radu nije dala očekivane rezultate, pa stoga smatram da je nepotrebno izdvajati budžetska sredstva za rad agencije i time povećavati troškove državne administracije. Za potrebe finansiranje Antidoping agencije planirano je da se utroši 6.865.000 dinara.
Smatram da je ovaj novac bilo mnogo pametnije upotrebiti za finansiranje nekog projekta na Kosovu i Metohiji i time pomoći povratak i opstanak srpskog stanovništva na tim prostorima. Naime, vrlo malo je od strane države Srbije vođena briga da se život preostalih Srba na Kosovu i Metohiji učini što je moguće podnošljivijim, u situaciji kada ti ljudi nemaju elementarne uslove za život dostojan čoveka u 21. veku.
U opštini Štrpce, iz koje inače dolazim, gotovo da ništa nije ulagano. Istini za volju, opštinsko rukovodstvo, koje je izabrano 2002. godine na UNMIK-ovim izborima, a priznato od strane Koordinacionog centra, nije se naročito trudilo da izdejstvuje sredstva iz budžeta Republike Srbije i uloži u prioritetne stvari.
Da se malo ili nimalo nije radilo po tom pitanju najbolje se i sama lično uverila gospođa Sandra Rašković-Ivić, prilikom svoje prošlonedeljne posete opštini Štrpce, gde je u direktnom kontaktu sa građanima mogla da vidi i oseti njihovo ogorčenje i nezadovoljstvo.
Građani su predsednici Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, između ostalog, izneli i konkretne materijalne dokaze o raznim mahinacijama koje rade nadležni u opštini uprave Štrpce rade i sa ono malo sredstava koja se dobijaju iz Republičkog budžeta. Postoji i obećanje sa njene strane, koje je tada dala, da će učiniti sve da pošalje budžetsku inspekciju, tako da ostaje to da se vidi.
Ukoliko izostane najavljena budžetska kontrola, biće više nego jasno da neko iz vrha vlasti štiti kriminalne radnje. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o istom amandmanu? (Ne.)
Na član 7. razdeo 23. amandman je podne narodni poslanik Rodoljub Gačević.
On ima reč. Izvolite.

Rodoljub Gačević

Dame i gospodo narodni poslanici, ovim amandmanom predlažem da se u članu 7. razdeo 23, funkcija 980, ekonomska klasifikacija 511, sa nazivom - Zgrade i građevinski objekti, u koloni šest stavi iznos od 977 miliona i 500 hiljada dinara, odnosno u koloni 8 iznos 36.117.633 zameni iznosom od 1.013.617.633, a to je zbir kolona šest plus sedam. Iznos od 977.500.000 dinara koristiće se za investiciona ulaganja na svim nivoima obrazovanja.
Takođe, u ekonomskoj klasifikaciji 512, koja se tiče mašina i opreme, u koloni šest, iznos od milion dinara da se zameni iznosom 936 miliona dinara, odnosno u koloni osam iznos od tri miliona dinara da se zameni iznosom 938 miliona dinara.
Inače, ovo budžetsko davanje u iznosu od 935 miliona dinara koristiće se za materijalnu osnovu za investicije u školstvu na svim nivoima - od osnovnog do višeg obrazovanja.
Nacionalni investicioni fond i Nacionalni investicioni program nisu nikakva novina. Oni su i do sada postojali u okvirima pojedinih ministarstava, odnosno planovima i programima, a pre svega Ministarstva kapitalnih investicija i drugih.
Ovo nije nikakva nova investicija kako se neko želi predstaviti sa tim, ovo je samo jedna od novih prevara ministra finansija, a sračunata je na, pre svega, marketinške svrhe, za marketing političke stranke G17 plus.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala. Još neko po istom amandmanu? (Ne.)
Na član 7. Razdeo 24. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Antić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 7. Razdeo 25. amandman je podneo narodni poslanik Radiša Ilić.
Reč ima narodni poslanik Radiša Ilić, izvolite.

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, malo smo u čudnoj situaciji, ovo je prosto neverovatno, ovolika žurba što je neko odlučio da napusti brod koji tone 1. oktobra. Sada mi treba da zbog nečije sujete raspravljamo čitave noći, a dobro se zna da to neće imati apsolutno nikakav značaj, jer sledeća vlada, znači radikalska vlada, radiće onako kako je najbolje, a ovo znamo da nije dobro i o tome govorimo čitavo vreme.
Da se vratim na amandman. Ovaj amandman koji sam podneo, poput ostalih amandmana poslanika SRS, ima za cilj razotkrivanje velike obmane ministra u ostavci, tačnije za 54 sata, a po potrebi kada su u pitanju ovi lokalni izbori, i buldožeristu, i asfalt majstora, a ova obmana se zove Nacionalni investicioni plan.
Za namensko trošenje sredstava iz budžeta upravo postoji budžet, u koji sada umećete tzv. Nacionalni investicioni plan, kao spisak želja koje ste pokupili od lokalnih samouprava u Srbiji.
Ovim amandmanom se traži da se sredstva u visini od ukupno 5.382.200.000 dinara planiraju za razdeo 25, funkcija 760, ekonomska klasifikacija 511 i 512, umesto što su delom ta sredstva opredeljena za taj fantomski investicioni plan.
Sve to što ste naveli u posebnoj ekonomskoj klasifikaciji pod brojem 511, kojim se označava Nacionalni investicioni plan, za šta se takođe ovim amandmanom traži brisanje, postoji u klasifikaciji za razdeo 25, Ministarstvo zdravlja.
Ali, poznato je da za par meseci od G17 plus neće ostati ništa na političkoj sceni i da ova vlada ide u prošlost, a sa njom i Mlađan Dinkić. Vi ste ovde mogli da navedete sumu i od 100 milijardi, 150, 200 milijardi, ali zašto biste to uradili, jer dobro znate da nećete biti u situaciji da sve to sprovedete.
A ovako ste sami odredili prioritete, farbaćete fasade onih bolnica gde su vaši direktori, opremaćete bolnice savremenijom opremom, tamo gde su vaši kadrovi itd. To što Srbija od 2010. godine treba da vraća dve milijarde i više dolara duga, to ministra finansija i odlazeću vladu uopšte ne interesuje.
Ministarstvo zdravlja bi trebalo da se pozabavi pre svega sve češćim aferama u zdravstvenim ustanovama. Gde su inspekcije Ministarstva zdravlja? Što ne rade nešto na terenu?
Da li treba da se dešavaju slučajevi kao što je nedavno devojka umrla u privatnoj bolnici, pa da onda postanu efikasni. Kakav je ministar, odnosno stranka iz koje dolazi, kakvi su šefovi koji su postavljeni po partijskoj liniji, tako radi i Ministarstvo zdravlja.
Sve je predviđeno ovim planom, samo je ostala možda još jedna stvar koju ste mogli ovde da uvedete, a to je sektorski investicioni plan za vanredne lokalne izbore, pa da onda ministri mogu legalno da koriste državne pare, da asfaltiraju po 200 metara puta u svakom selu, da kupe po 20 plastičnih stolica za domove kulture u selima, koji i ne postoje ili, recimo, da sa svojim predsedničkim kandidatom, kao što je slučaj u Despotovcu, da odu usred osnovne škole i da deci dele školski pribor i rančeve.
Još jedna stvar. Do juče su ministri obilazili opštinu Despotovac, a sada kada su se raspisali izbori, svi su pohitali u Despotovac. Tamo su ljudi živeli u bedi, rudnik Rembas je bio pred zatvaranjem, i sada je, nažalost, putevi su raskopani. A onda dođe, pojavi se Velja Ilić, kako bih ga nazvao, šef asfaltnog cirkusa, uradi neku lokalnu deonicu od 300 metara i misli da je gotovo.
A to što narod nema posla, što ujutru građani nemaju detetu da daju ni 50 dinara kad pođe u školu da kupi doručak, što nemaju čime građani da kupe lekove, to ovu vladu ne interesuje.
Ali kad dođu po selima, oni samo pričaju za asfalt, a nikako te koalicije narodnjačke, kako ih već zovu, ne kažu da ta koalicija samo za vreme svog mandata u Hag oterala preko 30 Srba, ne govore da ta koalicija hapsi generala Mladića, ne govore da ne hapse one koji u plastičnim kesama nose po stotine hiljada evra, dok građani Srbije nemaju šta da jedu, ne govore o onima koji su basnoslovno plaćali pokvarene lokomotive iz Švedske.
Treba da im kažu šta je to ilegalac u Vladi Republike Srbije, poznat kao građanin Vuk Drašković, potpisao, a posle njega i predsednik Republike, Boris Tadić, u Vašingtonu, a treba da znaju i treba da im kažu da smo izgubili slobodu, da smo dali svoje kasarne, poligone i vojnu infrastrukturu. Ali, što kaže narod, to kriju kao zmija noge.
Imam prost primer kako izgleda obmana građana Despotovca, mada je to uobičajeno u svim opštinama gde se održavaju lokalni izbori i to, pre svega, od vodeće stranke u vladajućoj koaliciji, DSS. Mi radikali uvek nosimo papire, dokaze za ono što govorimo, a ovo je, kako bih rekao, letak koji su aktivisti DSS delili u Despotovcu i zbog koga se podigla Resava.
Šta su obećali građanima opštine Despotovac? Kažu - zaposlićemo tri hiljade ljudi na izgradnji poligona baze Vojske Srbije. Da vas podsetim, reč je o poligonu Pasuljanske livade, koji se nalazi na teritoriji opštine Despotovac.
Sada, znajući kakva je politika Vlade Republike Srbije, da će čak 2010. godine ukinuti služenje vojnog roka, da će svesti Vojsku Srbije na 10 hiljada pripadnika, da li to znači da se to gradi neki novi Bondstil? Da li to znači da će tu doći NATO vojnici, pa da ćemo mi morati da razmišljamo kako će se odnositi prema našoj deci, prema našim majkama, sestrama, rođakama. Zato se podigla Resava.
Šta se desilo? Pre dva dana su štampali identičan ovakav letak, samo bez ove stavke. To je dokaz da smo ipak bili u pravu.
Sredstva iz republičkog budžeta obično služe lokalnim kandidatima iz aktuelne vlasti da kažu kako iza njih stoje ministri Vlade, pa onda nabrajaju, da iza tih kandidata stoji Velimir Ilić, stoji građanin Drašković, pošto on nije ministar, stoji Dinkić, stoji Stanković, a svakog poštenog čoveka možda bi bilo stid da kaže da takvi ljudi stoje iza njega.
Jedan je šef asfaltnog cirkusa, jedan nas je prodao Amerikancima, ovaj treći je upao u NBJ 6. oktobra 2000. godine. Ministar, u stvari građanin Stanković, poznat je po tome što dobrovoljno svedoči protiv srpskih heroja u Hagu itd.
Ako pogledamo šta su Braća Grim iz G17 plus, pošto mislim da je ovo bajka ovo što oni predlažu, hteli sa ovim planom pod nazivom Nacionalni investicioni plan iz odbrane, tamo nema nikakvih dodatnih sredstava za finansiranje i izgradnju vojne baze, odnosno poligona u opštini Despotovac. Znači da je ovo bila predizborna laž vladajuće, aktuelne, narodnjačke koalicije, ne znam kako da ih nazovem.
Toga nema, ali u ovom nacionalnom planu odnosno investicionim planom vidimo da su predviđena sredstva za remont čak 13 vazduhoplova. Takva nam je vojska i imaćemo toliko vazduhoplova da ne možemo bukvalno ni jedan aeromiting da organizujemo. Ali, nova radikalska vlada će sasvim sigurno više voditi računa o građanima i o državi, jer kada građani moraju da podižu kredite, poznate kao laki keš, da bi kupovali hranu i lekove, to je onda upravo najbolji pokazatelj kakva je ova vlada. Zahvaljujem.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Iliću. Da li ima još neko po ovom amandmanu? (Ne.)
U tom slučaju stvarno pauza od 10 minuta da se izvrše konsultacije zašto bi Andersen bio bolji od Braće Grim. Hvala vam.
(Posle pauze – 17,30.)

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Nastavljamo posle pauze raspravu o amandmanima.
Na član 7. razdeo 27. amandman je podneo narodni poslanik Milovan Radovanović.
Predstavnik predlagača i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 7. razdeo 29. amandman je podneo narodni poslanik Milan Stevović.
Da li neko želi reč? (Da.)
Narodni poslanik Zoran Krasić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospodin Milan Stevović je u ime SRS podneo amandman na član 7. razdeo 29. Ovde je navedeno da je korisnik budžetskih sredstava Ministarstvo odbrane.
Mogao sam to da shvatim da je u budžetu Republike Srbije postojalo, a u rebalansu ne znam zašto ovo postoji, tim pre što ste napravili presek sa 8. junom 2006. godine, kao datumom kada je prestala da postoji državna zajednica SCG.
Koliko sam primetio u ovom rebalansu budžeta, napravili ste presek sa tim datumom, došli ste do podataka šta je istrošeno po osnovu učešća Srbije u finansiranju funkcija državne zajednice i povodom onih nepostojećih ministarstava za unutrašnju trgovinu, Savet ministara itd.
I taj presek mora da se iskaže u rebalansu, ali ne znam zašto dalje da postoji budžetski korisnik - Ministarstvo odbrane.
Tim pre što su ove uredbe pale, tim pre što je istekao rok za usaglašavanje, tim pre što ste još u julu mesecu podneli Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima i u članu 1. tog zakona, a moram da vas obavestim da taj zakon još uvek nije na dnevnom redu, propisali ste da se u državnoj strukturi Republike Srbije praktično otvara prostor za dva nova državna organa, to su Ministarstvo odbrane i Ministarstvo spoljnih poslova.
Ovde sada postoji taj razdeo 29 - Ministarstvo odbrane, a mi u stvari to ministarstvo nemamo. Mi nemamo čak ni ministra. Mi računamo da je ministar ono što se izabere u ovoj Narodnoj skupštini, bez obzira što je SRS u manjini i glasala bi protiv. Mi poštujemo te tekovine parlamentarne demokratije, jer ako je Skupština većinom izabrala neko lice za ministra, mi priznajemo njegov legitimitet.
Mi ovde imamo problem da se čovek predstavlja da je ministar odbrane, ali on nije ministar odbrane. Jer, argumentacija na kojoj se zasniva to prerastanje ministra odbrane državne zajednice u ministra odbrane Republike Srbije, to je za nas neprihvatljivo, jer po tom istom osnovu i po tom istom prerastanju mogao je i Svetozar Marović da bude predsednik Vlade Republike Srbije. To je centralni problem.
Verovatno će neko da traži opravdanje u činjenici da kaže, eto, radikali su protiv vojske. Nismo mi protiv vojske. Nema države koja nema vojsku. Samo da vas podsetim, Holandija, jedna od najmirnodopskijih država na kugli zemaljskoj, doduše naprasno je postala mirnodopska od pedesete, kada je došlo do ukidanja kolonijalizma, evo sada povećava broj vojnika.
Imaju jedno ozbiljno ministarstvo odbrane i jednu ozbiljnu vladu, koja je bila odgovorna za neke stvari koje su se desile u Srebrenici, o čemu mnogo dobro zna gospodin Prvoslav Davinić, ali ne sme da priča. Ne znamo zašto ste ovog mogli da ubacite, kada vi nemate pravni osnov u materijalnom propisu.
Za ove stvari taj materijalni propis je Zakon o ministarstvima i trebalo bi da budu propisi koji regulišu odbranu i vojsku, srpsku vojsku. Ne Vojsku Srbije, nego srpsku vojsku. To je pravi naziv i o tome vodite računa.
Svako ko bude na vlasti i bude donosio ili predlagao zakon o vojsci, ili zakon o odbrani, trebalo bi da koristi taj termin - srpska vojska. Pošto mi nemamo te propise, onda praktično nemamo tog korisnika budžetskih sredstava.
Sada deluje malo paradoksalno da SRS prigovara zbog toga što joj se ne sviđa Zoran Stanković. Molim vas da personalno pitanje odvojite od državnog pitanja. Personalno pitanje je ime i prezime, funkcija, moralne, stručne i druge karakteristike.
Što se tiče nas, poznato je da Zoran Stanković, po nama, ne ispunjava nijedan kriterijum, jer teško da može da ispuni kriterijum za izbor na državnu funkciju onaj koji je bliski saradnika Karle del Ponte, Nataše Kandić.
Ko sam sebe promoviše u velikog stručnjaka 1993. godine Butrosu Galiju da se izabere za medicinska veštačenja itd. To ni iz daleka ne može biti kadar koji bi mogao da rukovodi ili bilo šta radi u srpskoj vojsci.
Osim toga, kod njega postoji i strašan sukob interesa. Nemoguće da državni funkcioner, poput ministra odbrane, samozvanog ministra odbrane, istovremeno bude i veštak u Hagu. Strašan sukob interesa postoji, profesionalni, ali još više postoji onaj drugi. On je voljan da nanosi štete ljudima tamo, jer on mora da uradi i da završi prljav posao u kome se nalazi odavno. Odavno se nalazi u tom poslu.
Taj deo danas nije bitan kada se razmatra rebalans budžeta, ali ono što je bitno - mi u državnoj strukturi nemamo ministarstvo odbrane. Ako meni ne verujete, otvorite sajt Vlade Republike Srbije, gde je dat sastav Vlade, ministarstva sa svojom strukturom. Tu nećete pronaći ministarstvo odbrane Republike Srbije.
Naći ćete ga na nekom drugom sajt, u koji je daleko od Vlade Republike Srbije, gde je u onom čišćenju reči Srbija i Crna Gora, onaj koji je sređivao taj sajt, na onom delu gde se nalazi biografija Zorana Stankovića zadržao Srbija i Crna Gora. Čak je i Vlada svesna da nema dva ministarstva.
Moram da vam kažem koliko je to uvredljivo za Republiku Srbiju, a ogleda se u tome što po definiciji država, pored toga što ima teritoriju, stanovništvo, demokratsku vlast koja je izabrana, mora da ima i taj organ koji raspolaže silom koja garantuje poštovanje odluka vlasti i normalnog života na nekoj teritoriji. Mi u našem ustavno-pravnom sistemu nemamo ova dva ministarstva.
E sad, treći problem ovog rebalansa je što je on skroman za realne potrebe odbrane Republike Srbije. Zašto je skroman? Zbog toga što Vlada nema razumevanja za potrebe vojske i za potrebe odbrane. Vlada smatra da evroatlantskim integracijama mi možemo da uništimo našu odbranu, jer nam drugi garantuju odbranu. To je prava definicija.
Kako se to dešavalo? To se dešavalo tako, što kada je Tadić došao za ministra odbrane, dobar broj stručnjaka je došao iz Pentagona i Cije i drugih obaveštajnih službi da vode našu vojsku. Ušli su u Vojnu akademiju, izvršili uvid u sve i svašta, tražili su samo ono što im je potrebno za Hag, kako bi se što veći broj građana Republike Srbije osudio.
Nije njima stalo do naše odbrane.
Sad nešto daju neke znake da imaju u vidu neke naše potrebe, samo do onog nivoa gde mi možemo da budemo rasadnik za ljudsko meso, koje treba da postane topovsko meso na meridijanima gde Amerikanci sprovode demokratiju.
Pre nekoliko dana je taj građanin Stanković u Oslu najavio da se neke ekipe tamo obučavaju da bi otišle u Avganistan. Ne treba ovo da vas čudi, ovo nije prvi put da se čuje takav neki stav iz demokratskog bloka, a koji se odnosi na našu vojsku.
Ja ću da vas podsetim da je '91. i '92. godine Demokratska stranka imala jedan vrlo specifičan stav prema svim sukobima koji su se dešavali na teritoriji bivše Jugoslavije, gde su otvoreno pozivali građane da se ne odazivaju na mobilizaciju dok je postojala SFRJ, a kada njihova teorija dođe do apsurda onda su rekli: ''Pa dobro, treba angažovati ove koji žele da ratuju, koji vole da ratuju.''. Oni tako tretiraju vojsku.
Naravno, jedan deo vrlo dobro tretiraju, to je ova lična garda, po kojoj je poznat predsednik Tadić, jer dok je bio navodno potpredsednik Demokratske stranke, on je sa 10 obaveštajnih grupa stupao u kontakte kako da obezbedi svoju privatnu policiju, svoju privatnu vojsku. On se tog manira nije odrekao, on to i danas radi, samo što postoji taj veliki brat iz Amerike, koji ga s vremena na vreme pozove da dođe u Vašington kod nekog službenika da mu saopšti novu etapu, novu deonicu, nove zadatke koje treba da ispuni. Na način, naravno, mnogo se sekira pred kamerama ali završava. To je ta politika realnosti, karakteristična za demokratski blok.
Samo da vas podsetim, ovde je jedan poslanik DS godinama nas obaveštavao kako to izgleda Srbija i svet, pa je '99. godinu opisao ovako: ''To vam je isto, gospodo, kao kada uđete u kafanu u kojoj se nalazi 19 razbojnika koji su jači od vas, pa naravno da nećete da se bijete sa 19 razbojnika.''
Prepoznatljivo vam je u ovoj priči da taj nedužni koji je ušao u kafanu je Srbija, a tih 19 razbojnika je NATO. To je politika realnosti DS. Nećemo mi da se bijemo. Pa zašto bi smo se mi bili, mi nismo otišli u Nju Džersi ili u Vašington da se bijemo. Mi sedimo kući.
Ta politika Vlade može malo da se predstavi i ovim čuvenim pitanjem sudije Molotoa, u predmetu protiv Milana Martića, kada je svedoka koji je pokušao da objasni kako su Srbi postali nacionalna manjina brisanjem iz Ustava Republike Hrvatske za vreme Franje Tuđmana i Stjepana Mesića, onako što bi rekli naši ljudi ovde, mrtav 'ladan, kaže: ''Pa dobro, pošto ste znali šta vam se sprema, zašto niste izbegli patnje tako što se svi niste preselili u Beograd?''
Kada je svedok pokušao da objasni da ne može on da beži iz svoje kuće, sudija je rekao: ''Razumem to, ali ne bi bile patnje.''. Eto vidite šta se sprovodi nad Srbima generalno i Republikom Srbijom.
Neki računaju da će izglasavanjem ovog rebalansa da se pomeri priča, da više neće biti interesantan Vuk Drašković, Zoran Stanković, da će Vlada da udahne neki novi vazduh do referenduma, do donošenja ustava, a onda će epohalno da se konstatuje da vlada Vojislava Koštunice nije pala nego je redovnim putem došla do promene zbog ustava.
Ova vlada je pala odavno, samo vas podsećam, da ne bi ste kasnije rekli da ste sa zakašnjenjem dobili to obaveštenje. Vojska treba na drugi način da se finansira. Ova pozicija ne postoji. Ne postoji pravni osnov za ovu poziciju u rebalansu budžeta, jer rebalans budžeta znači neka izmena nečega što već postoji. Ovo nije postojalo u budžetu Republike Srbije za 2006. godinu.
Možete da glasate za ovu poziciju, a protiv ovog amandmana, samo ukoliko jasno dokažete svim građanima Republike Srbije da je ministar odbrane Republike Srbije izabran u ovoj skupštini za ministra. Ako ne možete da dokažete da je ovde izabran za ministra, onda ne smete da glasate za ovaj razdeo jer saučestvujete u nenamenskom trošenju sredstava.
Često sam slušao smeh u ovoj sali kada se objašnjavaju vrlo ozbiljne stvari, i obično, ti što se smeškaju posle nekoliko meseci ili promene stranku ili se postide arogantnosti, zato što nisu ozbiljno shvatili ova upozorenja.
Mi nismo protiv vojske, ali smo za poštovanje zakona.