OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 17.09.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

17.09.2007

Sednicu je otvorio: Milutin Mrkonjić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:05

OBRAĆANJA

Radivoje Milanović

Koleginice i kolege narodni poslanici, gospodine predsedavajući, državni sekretaru, Poslanički klub Demokratske stranke će podržati ponuđena rešenja Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
Svi mi koji volimo sport, kao i oni koji mu nisu naklonjeni, slažemo se u tome da su međunarodni uspesi naših sportista retka prilika da ljudi u ovoj zemlji mogu da osete zadovoljstvo ili ponos. Sportski uspesi naših vaterpolista, odbojkaša, Jelene, Ane, Novaka i drugih su najbolja reklama za našu državu, a sportisti su, uz umetnike, naši najbolji ambasadori.
Nažalost, vrlo često se na našim sportskim stadionima dešavaju nemili događaji kojima se onemogućava da na pravi i bezbedan način uživamo u podvizima naših sportista.
Navedenim uspesima ne mogu u potpunosti da se raduju navijači fudbalskog kluba ''Partizan'', koji je izbačen iz takmičenja za Kup UEFA, a svakako je najteže onim ljudima čiji su najbliži izgubili živote u nasiljima na sportskim priredbama i organizovanim tučama pre ili nakon njihovog završetka.
Po pravilu, vandalsko ponašanje prouzrokuje veliku materijalnu štetu. Republika Srbija je odgovorna i dužna da obezbedi sankcije za povredu sloboda i prava građana, odnosno bezbednost građana, što je i učinjeno donošenjem Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, koji je stupio na snagu jula 2003. godine.
Primena u praksi ovog zakona ukazala je na neophodnost propisivanja rešenja kojima bi se postigla veća efikasnost i delotvornost zakona. Pojedina predložena rešenja tiču se sadržine određenih termina, preciziraju i uvode nove obaveze i odgovornosti organizatora i učesnika sportskih priredbi i MUP-a.
Za neispunjavanje tih obaveza predviđene su odgovarajuće kaznene odredbe.
Izmene u članu 1. ovog predloga zakona pooštravaju vremenska i prostorna ograničenja u kojima počinioci nasilja i nedoličnog ponašanja mogu biti sankcionisani ovim zakonom.
Novim zakonskim rešenjima daju se veća ovlašćenja redarskoj službi, u smislu onemogućavanja sukoba grupa i konzumiranja i prodaje alkoholnih pića u sportskim objektima i oko njega. Ako se, pak, uoče nedostaci zbog kojih može biti ugrožena bezbednost učesnika sportske priredbe, članom 5. je predviđena mogućnost zabrane njihovog održavanja.
Izmena krivičnih i prekršajnih obaveza se zasniva na više razloga. Potrebno je predvideti sankcije za novopredložene obaveze. Neke od dosadašnjih radnji i prekršaja predlažu se za krivično gonjenje. Predlaže se izostavljanje namere kod izvršioca krivičnih dela, budući da je stav sudske prakse da je to neophodno dokazivati.
Praksa je pokazala da propusti službenika i odgovornih lica često uzrokuju neželjene događaje, te je predviđena i krivična odgovornost za njih. Predviđeno je i povećanje kako prekršajnih, tako i krivičnih kazni. Maksimalna kazna za organizatore iznosi 10 godina. To nije malo, ali opasnost nanošenja velike materijalne štete i gubitka ljudskih života je, takođe, velika. Zato kazne iz ovog zakona, najpre, treba shvatiti kao preventivne mere, jer primena ovog zakona nije dovoljan uslov za poboljšanje stanja u ovoj oblasti, ali jeste, svakako, neophodan.
Radi poboljšanja slike koju šaljemo u svet, radi sprečavanja materijalnih šteta u sportskim klubovima, a ponajviše radi činjenice da sa njegovom primenom negde u budućnosti sačuvaju mladi životi, pozivam sve narodne poslanike da glasaju za ovaj zakon.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Darko Glišić, a neka se pripremi Miroslava Pejica.

Darko Glišić

Dame i gospodo narodni poslanici, SRS je protiv svakog oblika nasilja i nedoličnog ponašanja i o tome zaista nemam nikakve dileme. Međutim, ono što su naše krucijalne primedbe na ovaj zakon, jeste da on, određenim odredbama ili širokim tumačenjima, negde, pak, jako uskim, dovodi do toga da će i ovo malo publike koja dolazi na sportske terene otići sa sportskih borilišta.
Želeo bih da kažem nekoliko stvari onima koji glorifikuju blagostanje na terenima širom Evrope i sveta, a što smatram jednim od uzroka za stanje kod nas, jer su i naši mladi ljudi poprimili te navike.
Neko je ovde rekao da je bajno u Engleskoj, u Francuskoj itd., a ja ću vas podsetiti da je na svetskom prvenstvu u Francuskoj, navijač Nemačke udario štanglom po glavi policajca iz Francuske i obogaljio ga za ceo život. Čovek je invalid. Pre godinu dana, na svetskom prvenstvu, takođe u fudbalu, toliko su se tukli nemački i engleski navijači, koji gde god odu, prosto, naprave pustoš, da nemate nijedan grad koji godinu dana posle toga nema posledice od njihovih poseta i njihovih nedela.
Da ne pominjem Italiju, u kojoj su prošle godine oružjem rešavali svoje sukobe, a navijači upadali u trening kampove. Recimo, u trening kampu ''Lacio'' su pretukli igrača čijom igrom nisu bili zadovoljni.
Krunski primer, koji moram da pomenem, jeste Holandija, u kojoj telefonima zakazuju tuču, pa se ne potuku na stadionu, ali se potuku negde van stadiona, Portugalija, gde je, zaista, nezapamćeno u sportu da igrač drži igrača, konkretno, našeg Ivicu Dragutinovića, a da ga trener iste te Portugalije, onako mučki, pesnicom udara u lice. Mladi ljudi u uzrastu od 15 ili 16 godina, koji posmatraju tako nešto, možda dobijaju određenu pobudu da se i oni na sličan način ponašaju.
Postoji još nekoliko stvari koje su jako bitne, a koje utiču da imamo razne probleme na sportskim borilištima. Korupcija je, svakako, jedna od stvari koja razdire sve pore našeg društva, rekao bih da je u sportu, možda, i najizraženija, jer, nekako, sport je sklonjen u stranu, a i svima dobro dođe da operu neki novac ili da pribave preko sporta i računa sportskih klubova novac koji bi im poslužio za neke njihove namere.
Danas, ako pratite sport, lično sam ljubitelj sporta i gledam sve, od najobičnije druge opštinske, seoske lige, pa sam za vikend gledao svoje selo Studenicu kako igra, svaki sudija ima cenu. On na tu cenu može samo da doda još, ako je vruć teren za posledice koje može da dobije od navijača, koji ga propuste, ako tako mogu da kažem, kroz svoje šake.
Dakle, za 50 evra, kako kažu u žargonu, okrečiće ako nije bio penal, tako kažu za penal kada ne postoji, isključiće vam igrača zbog toga što je mrko pogledao i to se tako penje od ranga do ranga, do najviših liga, gde je, naravno, mnogo veći novac u igri.
Neko je pomenuo ovde da imamo još nerazjašnjenih ubistava mnogih predsednika klubova.
Rekao bih da, čak, imamo i nerazjašnjeno ubistvo prvog čoveka, tada zajedničke države, Srbije i Crne Gore, gospodina Bulatovića. Baš smo imali sednicu ovde kada se to desilo i sećam se da je to bilo u prošlom sazivu, da je ministar Jočić tada hitno izašao, bio je i tada ministar.
Dakle, tamo gde je veliki novac u igri, tamo gde postoji određeni prostor za manipulaciju, svakako da postoje i ljudi koji će, na ovaj ili onaj način, kroz korupciju, nekoga iziritirati da načini nešto što mu ne doliči.
Moram reći da je moj trogodišnji sin, kada sam ga odveo na jednu utakmicu, zapamtio jedino reči - "sudija, lopove". Ove druge ne bih ponavljao, ticale su se sudijine familije, što meni, kao roditelju, svakako nije bilo prijatno.
Postoji nešto što, ponavljam još jednom, kroz korupciju, zaista, razjeda i ovu poru društva u kojoj bi svi trebalo da se, navijajući za svoj klub, naprosto opustimo ili relaksiramo.
Na samom kraju, da ispoštujem dogovoreno vreme u okviru naše poslaničke grupe. Neko je pominjao ovde sankcije UEFA. Moram da kažem da sam na raznim sajtovima, pa čak i na sajtu fudbalskog kluba "Zrinjski", našao da taj klub u svojim službenim prostorijama, a to je klub koji je oteo stadion od FK "Velež" koji je tu igrao, pamtimo da je u onoj staroj državi "Velež Drinjski" bio zabranjen zbog ustaštva, i dan-danas drži slike Janka Bobetka, Gojka Šuška i Ante Gotovine, pa i Ante Pavelića.
To su slike koje stoje u njihovim službenim prostorijama. Oni se otvoreno diče ustaštvom, oni su nosili slike i Ante Pavelića i Ante Gotovine na utakmici protiv "Partizana", kada su isprovocirali onako, slobodno možemo reći, odbrambenu reakciju svih ljudi koji su došli da bodre svoj klub, da navijaju za "Partizan", i, naravno, "Partizan" je pretrpeo sankciju.
Sada ću vas pitati nešto, žao mi je što tu nije ministar, kako biste reagovali kada bi sada neki klubovi u Srbiji organizovali utakmicu sa koje bi kompletan prihod otišao za pomoć haškim optuženicima? Pomislili biste - strašno, katastrofa, mi hoćemo u EU, to je strašno, baš nas briga, te ljude koji su optuženi neka pobiju, iako nisu krivi ni za šta.
Pre nekoliko meseci, četiri ili pet meseci, "Dinamo" iz Zagreba je organizovao takvu utakmicu, sa koje je sav prihod, završavam u 10 sekundi, otišao za pomoć haškom optuženiku Anti Gotovini, čistokrvnom ustaši, kome su ruke krvave do lakata, čoveku koji nije samo naređivao, nego je direktno ubijao ljude. Fudbalski klub, ponos njihove države, organizovao je utakmicu na kojoj je sakupljao sredstva. Sada prodaju suvenire sa grbom svoga kluba i likom Ante Gotovine.
Ja vas pitam, kako bismo mi reagovali, mada čujemo ovde da je neko, zbog toga što je nosio majicu s likom Vojislava Šešelja, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, već unapred osuđen da podstrekuje neku mržnju itd.
Pozivam vas, ministar je obećao da će razmotriti neke amandmane, ukoliko postoji mogućnost da se ti amandmani razmotre, da se, koliko-toliko, ovaj zakon poboljša.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miroslava Pejica, neka se pripremi Dušan Bajatović.

Miroslava Pejica

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, konačno je pred nama jedan zakon koji brine o našoj omladini, o populaciji mladih, njihovom vaspitanju, ponašanju i o njihovim životima.
Zbog dobre saradnje Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde i Ministarstva sporta i omladine, došlo je do dogovora o Predlogu dopune i izmene Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, koji je donet 2003. godine, i danas se nalazi pred nama.
Želja mi je da pohvalim sve ove predloge koje su uputila nadležna ministarstva, čije će mere sigurno uticati na povratak, nadam se, celih porodica na sportske priredbe. Iza ovih predloga stoji četvorogodišnje iskustvo Ministarstva unutrašnjih poslova u primeni Zakona. Za pohvalu je što se vodila briga o propustima, što će sigurno olakšati pravosudnim organima posao nakon što usvojimo njihove izmene i dopune.
Nažalost, nasilje je aktuelna društvena pojava u svim porama našeg života. Sport se danas vidi kao mesto za širenje nasilja, pa ova problematika zahteva zajedničko delovanje, kako zakonodavnih i izvršnih organa, tako i organizatora sportskih priredbi. Takođe, neophodna je i edukacija navijača.
Predlogom novog zakona, Sportski savez, sportska društva i klubovi su dužni da ''podstiču organizovanje i dobro ponašanje svojih navijača i njihovih klubova, ostvaruju odgovarajuće informisanje svojih navijača, sastancima s navijačima, izdavanjem biltena i dr., koordiniraju aktivnosti sa klubovima svojih navijača prilikom organizovanog odlaska na sportske priredbe, na kojima su te sportske organizacije, klubovi i njihovi navijači gostujući''.
Suština izmene i dopune Zakona jeste i povećana odgovornost organizatora, o čemu govori član 7, u kome se navodi da su klubovi dužni da podstiču pozitivno ponašanje i delovanje igrača i službenih lica pre,
za vreme i nakon održavanja sportske priredbe.
Isto tako, u članu 20. se dodaje da službeno ili odgovorno lice, koje pri organizovanju sportske priredbe ne preduzme mere obezbeđenja kako bi se onemogućio i sprečio nered, pa usled toga budu ugroženi život ili telo većeg broja ljudi ili imovina većeg obima, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
Namerno sam citirala ovu odredbu zakona jer smo, ne tako davno, bili svedoci da su, upravo, službena lica u sportski objekat unela nedozvoljena sredstva, kojima je ugašen jedan mlad život.
Iz ovih razloga, lično, podržavam povećanje kazni za prekršioce, a to je član 20. ovih izmena i dopuna, koji čini ovaj zakon dosta rigoroznim u odnosu na do sada primenjivani. Novi zakon predviđa kazne od šest meseci do 10 godina.
Mi ne moramo da izmišljamo ništa novo, već možemo da se ugledamo na neke narode koji su, bez obzira na svoje bogatstvo, imali slične probleme.
Svako od nas, verovatno, rado pogleda englesku premijer ligu i mislim da tada sebi postavi pitanje - zar je moguće da su ti Englezi, kao nadaleko čuveni svetski huligani, uspeli sebe da dovedu u red, zar je moguće da onako mirno posmatraju i uživaju u fudbalskim predstavama, bodreći svoj klub i, pri tome, ne vređajući protivnički. Ubeđena sam da to možemo i mi.
Naš zakon, nažalost, ili, ako hoćete, možda, i na sreću, i dalje predviđa obaveznu ogradu tribina od sportskih terena. Duboko verujem da će doći dan kada će svi ljubitelji sporta spokojno ići na sportske priredbe, ne razmišljajući o tome da li će im se tamo nešto loše desiti. Duboko sam uverena da će to biti prelomna tačka za celokupan naš sport, koji će od tog trenutka ići samo uzlaznom putanjom.
Poštovane kolege narodni poslanici, pozivam vas na našu odgovornost, kao roditelja, kao vaspitača, kao lokalnih i republičkih funkcionera, da u danu za glasanje zajednički izglasamo Predlog zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Dušan Bajatović.
...
Socijalistička partija Srbije

Dušan Bajatović

Poštovane kolege poslanici, onoliko koliko sam uspeo da pratim raspravu o ovom veoma načelnom i dosta širokom zakonu o sprečavanju nereda na sportskim manifestacijama, nisam mogao, odnosno ne mogu da se otmem utisku da je prvo trebalo da razmislimo o tome u čemu je razlika između ustaša i Hrvata ili o nekim sličnim temama koje su ovde pokretane, jer bismo mogli neke stvari da opredelimo.
Moram da kažem da je gospodin ministar Jočić s pravom izašao za ovu govornicu i rekao da zakon treba precizirati, ali ne samo u članu koji je on citirao, i to na koji način, sa kojom se to temom izazivaju sve te mržnje i oblici obračuna sa manjinama, većinama i svima ostalim, jer ovde više niko to ne može da razlikuje.
Zamislite da imamo anglosaksonsko pravo, mogli bismo da ga uvezemo, to bi bila dobra poruka nekome, iz SAD-a, i da imate porotu sastavljenu od članova nevladinih organizacija, kao najuglednijih, nekih, izvinjavam se, ne mislim, pri tome, na ''Kolo srpskih sestara'', koje niko ne spominje, ili, recimo, na ''Maticu srpsku'', staru 100-200 godina, šta će to nama, imamo mi babe-narikače, e, zamislite da su vam one u poroti i da neko dođe da tuži nekog od ovih navijača. Dođe Jočić, sve u uniformi, zajedno s onim njegovim mučenicima, jer kad god je utakmica u Novom Sadu, to je kao opsadno stanje, ljudi rade po 12, po 16 sati, mrze i ministra Jočića, i Bajatovića, poslanika, i Nadu Kolundžiju, i Koštunicu, i Tadića, sve mrzi zato što mora da radi 16 sati zbog nekih koje smo mi ovde nazvali nacionalistima itd., a najmanje huliganima. Zamislite takvu porotu. Pa, ne bi bilo nijednog slobodnog navijača u Srbiji.
A zašto su ti mladi ljudi takvi? Zašto se jedna sociološka grupa, koja ima svoje osobenosti, koja se naziva ''navijači nekog kluba'', tako ponaša? Šta to tera te mlade ljude, osim toga što su nezaposleni i što moraju da plaćaju visoke školarine, o tome ne bih dalje da govorim, da se tako ponašaju?
Pa, najmanje tri krize obeležavaju današnji život u Srbiji, pa i život tih mladih ljudi i njihovih roditelja. To je državna kriza, socijalna kriza i nacionalna frustracija.
Da li je normalno, a ja tvrdim da jeste, i za mene 40-godišnjaka, a kamoli za nekog 18-godišnjaka, kome napadaju identitet, kome napadaju državu, kome napadaju veru, kome napadaju kulturu, gde se njegovim predsednicima, državnicima, oficirima sudi u Hagu 10 puta više nego ostalima, i sve ostalo što možemo da kažemo. Taj mladi čovek mora negde da eksplodira.
Neću dalje da objašnjavam. Mi imamo zakon kojim hoćemo da nateramo ministra Jočića i sve one moje prijatelje, drugare i ostale, kako ih mi ovde zovemo, meni ružno zvuči - žandarme, to su ljudi koji obavljaju svoj posao i koji ne mogu drugačije da se ponašaju nego onako kako to predviđa pravilnik i situacija u kojoj se nalaze, na topuz i silu.
Problematiku koju danas razmatra ovaj parlament, po mom mišljenju, krajnje je neozbiljno razmatrati samo kroz primenu ovog zakona i samo kroz kaznene mere. Neće Ministarstvo unutrašnjih poslova primenom sile rešiti sve probleme koji se javljaju na našim stadionima. To je jasno svakome ko želi da se ozbiljno pozabavi ovom problematikom.
Ono što je, možda, dobro u ovom zakonu, iako Poslanička grupa SPS-a neće glasati za njega, jeste odnos prema organizatorima priredbe. Ti organizatori, ne samo kroz trgovinu fudbalerima, nego i kroz ostvarenje političkog uticaja, naročito u lokalnim sredinama, ostvaruju visoke profite i imaju, navodno, veliki ugled, iako mnogi od njih imaju, zaista, kriminalne dosijee i manipulišu tim mladim ljudima. Njih treba udariti i po ušima i po džepu i njih - u ''buvaru''.
Možda nije loše razmisliti o praksi koja nije predviđena ovim zakonom, možda nije demokratska, možda nije ni slobodarska, ni slobodoumna, ali da u ''buvaru'' odu oni koji organizuju to na tim stadionima.
Uostalom, znate na kojim utakmicama se dešavaju te stvari. Dešavaju se, nažalost, samo na međunarodnim utakmicama. Najviše su kažnjeni navijači ''Partizana'', kojima je pukla uprava, očigledno ne zbog toga, zbog 25 kazni od 30 utakmica smo imali problem. Znači, ta uprava nije bila dovoljno dobra da vodi klub. Inače sam partizanovac, da vam kažem samo, nisam zvezdaš.
A što, mene nije sramota, većina je zvezdaša, nije nikakav problem.
Znači, potpuno se slažem s ovom intencijom, iako nećemo glasati za zakon, da se još više pooštre kaznene odredbe za organizatore priredbi. Ne može MUP sam to da nosi.
Sledeća sekvenca bi bila škola u koju ti mladi ljudi idu, ali profesori, s ovim platama i ovako kako su sedam godina naučeni, teško da će nam nešto pomoći. Porodica - u kojoj treba da imate pet-šest prosečnih plata, a nemate u srpskoj porodici, prosečno, toliko članova, da biste mogli da obezbedite tih 600, 700, 800, a neki kažu i hiljadu evra danas u Srbiji, koliko je potrebno, s ovim poslednjim poskupljenjima, za pristojan život, pod uslovom da ste zdravi i pod uslovom da nemate nikakve posebne prohteve.
Ne bih trošio više vreme, rekli su mi da imam još sedam minuta, da ne bude da mi iz SPS-a želimo da držimo neko posebno predavanje.
Dakle, gospodo, nije sve na MUP-u i nije sve u zakonu. Kazne za organizatore treba pooštriti i treba shvatiti jednu stvar, ne rešava se ova problematika samo donošenjem zakona. Svi smo mi odgovorni, i roditelji u kući, koji ne mogu mnogo da urade, a pre svega društvo.
Nešto moram da kažem, ne mogu da zamislim situaciju u kojoj je sramota otići u Zagreb i vikati "Srbija, Srbija", zato što navijaš za reprezentaciju Srbije. Ne mogu da zamislim da će da pobedi logika i pritisak u kontrolisanim sredstvima javnog informisanja, u kojima će nevladine organizacije pomoći da se ugasi i ono malo buntovnog identiteta koji žele da izraze pripadnici srpskog naroda u Srbiji, makar kroz usklike svojim timovima, iako su fanovi nekih ljudi, i kličući "Srbija, Srbija" ili "Zvezda", "Partizan", tj. da treba toga da se stidimo. Bojim se da odbranu identiteta srpskog naroda danas mnogo bolje sprovode ti buntovni klinci nego neki koji danas predstavljaju, ne svi, vladajuću političku elitu u Srbiji.
Najbolji način da završite posao s nekom zemljom i s nekom nacijom je, a to će vam reći sve knjige koje tretiraju, ne volim taj radikalski rečnik, ali to je tako, okupaciju, da uništite identitet. Još ako imate petu kolonu, veoma lepo.
Nemojte da nas brane ti klinci na tim utakmicama, hajde da na njih utičemo na jedan drugačiji način, tako što će biti škole, tako što će biti posla, tako što njihovi roditelji, sa 55 godina, neće uz par hiljada maraka, marka je bila čudo Božije, evra, biti isplaćeni i biti bez posla, da nikome nisu potrebni. Jer, taj mladi čovek, pošto ne može da se školuje, ne može da dobije posao, mora da ide da navija.
Kao odgovorna politička elita, treba o tome, gospodo, odnosno drugovi ili, ako hoćete, kolege i koleginice poslanici, po mom shvatanju stvari, tako da razmišljamo.
Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Povodom Poslovnika se javio Rajko Baralić, potom narodni poslanik Petar Jojić.

Rajko Baralić

Zahvaljujem, gospodine predsedniče. Javio sam se po članu 225. stav 1.
Krajnje sam ozbiljan, veoma sam iznenađen papirom koji je danas došao do nas, primedbom Radne grupe za izradu teksta Predloga poslovnika Narodne skupštine na radnu verziju Predloga zakona o Narodnoj skupštini.
Ovde se dogodilo nešto što je potpuna konfuzija. Dakle, neko je formirao jedno telo koje se zove pododbor ili, nije važno kako se zove, za izradu predloga ili nacrta zakona o Narodnoj skupštini i, paralelno s tim, valjda, Administrativni odbor - isti takav organ ili telo za izradu poslovnika.
Reklo bi se da je stvar u redu. I u jednom i u drugom učestvuju iste stranke i iste stranke bojkotuju rad i jednog i drugog tela. Onda smo mi dobili ovde primedbe na neusvojeni i nepostojeći zakon o Narodnoj skupštini, i to na takav način da se zakon o Narodnoj skupštini upodobi zamišljenim odredbama Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Ovo je najveći bezobrazluk koji sam video za šest godina ovde. I jedno i drugo je obrađivala stručna služba Narodne skupštine i u jednom i u drugom telu sede predstavnici istih parlamentarnih stranaka. Nisam obavešten da je neko suspendovao ovo prvo telo.
Kako je moguće da neko neusvojen i neraspravljen zakon pusti na izjašnjavanje narodnim poslanicima, doduše, ovo je u fazi internog, u poslaničke klubove, i to nešto što nisu tehničke korekcije, nego su suštinske primedbe.
Član 3, molim vas, ovaj famozni član koji treba da reguliše na koji način se obezbeđuje javnost rada Narodne skupštine, potpuno je upodobljen potrebama RTS-a, a ne Narodne skupštine.
Gospodine predsedniče, zahtevam i molim da sazovete, kako god hoćete, i jedno i drugo telo, da vidimo u čije ime predstavnici istih stranaka rade potpuno suprotan akt od onoga što su radili predstavnici istih stranaka u starijem aktu. O čemu se ovde radi?
Da javnost ne bude zbunjena o čemu je ovde reč, da bi bio usvojen novi poslovnik o radu Narodne skupštine, mora prethodno biti usvojen zakon o Narodnoj skupštini.
Vi sada, ovim papirom, praktično, projektujete zakon o Narodnoj skupštini. Ko vam je dao to pravo? U čije ime ste ovo uradili? Ko je autor ovog teksta?
To je isto kao kada bi neko na osnovu jednog zakona doneo ustav. Valjda treba da bude obrnuto. Dujete nam objašnjenje u vezi sa ovim. Jutros sam ovo dobio, a sada sam pogledao, javio bih se, inače, ranije.
Veoma sam ozbiljan, ovo je bezobrazluk koji nisam video još ovde.
Molim vas, kako je moguće da ista stručna služba, iste poslaničke grupe, sa istim političkim programima, rade potpuno suprotne akte, od kojih bi ovaj prvi morao biti izvorni, krovni, a ovaj drugi - interni zakon Narodne skupštine, a to je poslovnik o radu Narodne skupštine.

Oliver Dulić

| Predsedava
Gospodine Baraliću, hvala vam što ste nam ukazali na taj problem.