OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 17.09.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

17.09.2007

Sednicu je otvorio: Milutin Mrkonjić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:05

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Gospodine Duliću, pozivam se na član 104. našeg poslovnika.
Šta da radimo, nema ga Batić.
Zbog čega se pozivam na taj član? Odmah da kažem da niste vi krivac za ovu povredu. Ja i ne tražim da se glasa o ovome, samo bih hteo da skrenem pažnju na neke detalje.
To što se gospodin Batić ponosi nekim stvarima, molim sve one koji prate ovaj prenos da shvate da je to njegov sistem vrednosti i ja ne mogu da ga promenim.
Doduše, nisam ni ovlašćen da menjam taj sistem vrednosti. Mogu da se složim, mogu da se ne složim itd, ali današnja tema jeste nasilje na javnom mestu. Sad, što je fudbalski teren, sportski objekat izvučen kao nešto specifično, to je druga stvar. Ja ću u načelnoj raspravi da dotaknem i jednu i drugu temu.
Treće, vrlo značajno, još nismo raspravili pitanje tog nasilja, u teoriji se zove puč. Kakve su posledice tog nasilja?
Mislim, gospodine Jočiću, da još nije vraćeno oružje koje je oduzeto iz one policijske stanice u ulici Majke Jevrosime. Vraćeno? Pa, nije vraćeno. Kod koga je, to ćete vi da utvrdite. Znam da nisu vraćene slike i znam vrlo pouzdano da je u Saveznoj skupštini stradalo više od tri futera i četiri zavese. Šta je sve zapaljeno, to najbolje zna gospodin Mićunović i onaj njegov fond za obnovu, ali sumnjam da su zapaljeni samo tri futera i četiri zavese.
Kada neko priča o demokratskim tekovinama, o demokratiji, o prolivanju krvi kao sastavnom delu borbe za demokratiju, moram da vam kažem da je to bilo 1789. godine.
Posle toga smo krenuli u nešto što se zove civilizacijska tekovina. Ne slažem se ni sa tim datumom, mislim da od kada je čoveka, postoji ta težnja za slobodom. Kada neko s ove govornice o metodama koje predstavljaju suprotnost slobodi priča da se njima ponosi, ja jedino mogu da mu poručim, što se mene tiče, da jedva čekam da dođem na vlast.
Gospodine ministre, da li se sećate, u školi se učio taj primer, zove se ''esensko linčovanje''. To je poseban vid saučesničke odgovornosti za kriminalnu skupinu.

Oliver Dulić

| Predsedava
Vreme.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

On je ostao zabeležen u istoriji prava po tome što su odgovarali neki zvaničnici one Nemačke. Radi se o engleskim pilotima koji su uhvaćeni, provedeni kroz mesto Esen, nadležni organi nisu pružili zaštitu, pa su neki linčovani. Kasnije je o tome raspravljano, a Englezi su insistirali na krivičnoj odgovornosti tih ljudi.
Insistiram na krivičnoj odgovornosti tih ljudi, nikada se neću s tim pomiriti.

Oliver Dulić

| Predsedava
Gospodine Krasiću, hvala vam.
Po Poslovniku, narodni poslanik Rajko Baralić.

Rajko Baralić

Član 104.
Gospodin Batić je ovde rekao da su sada ovi drugi napravili pakt sa đavolom.
Da podsetim, vlast u ovom trenutku vrši DSS, DS, Nova Srbija i neke manjinske stranke, nisam obavešten da ima još nekih. Oni nisu postojali kao stranka 5. oktobra, oni su bili tzv. nezavisni eksperti, zato ih i ne pominjem. Posle je jedna američka organizacija formirala institut G17, a onda se iz toga formirala stranka. Zato ih i ne pominjem, inače, znam da vrše vlast, i to mnogo više nego što bi trebalo.
Sada kaže gospodin Batić - prave pakt sa đavolom. Tu samo nedostaje gospodin Batić od ovih đavola; svi su oni na okupu, svi vrše vlast, s tim što njemu ne treba šminka.
Molim vas, o čemu on priča? Tog 5. oktobra su ovi koji i sada vrše vlast bili ekipa. To što gospodina Batića sada neće niko u ekipu, žalim. Jednom bio, videli ljudi da ne zna, da ne može, pa se prišljamčio uz Čedu, pa sada glumi opoziciju. Dakle, nemojte da on nama govori o tome.
Svaka čast onim ljudima koji su 5. oktobar razumeli kao priliku da se promeni politički sistem i u to ušli legitimnim sredstvima političke borbe, ali, molim vas, još fali 87 slika iz Doma Narodne skupštine, Konjović, Šumanović i drugi, nikada nisu pronađene. Fali 187 parnih kotlova iz bivše ''Robne kuće'' Beograd, iz suterena, koji se mogu natovariti, tako se kaže, izvinjavam se za taj glagol, samo viljuškarem. Fali u svakoj parfimeriji najmanje po 1.500 bočica u krugu od nekoliko stotina metara itd.
Dakle, ne sporim vaše legitimno pravo da se borite za političke promene, čak, i takvim sredstvima.
Problem je što ste sa sobom imali najgori društveni talog koji postoji u ovoj zemlji i u inostranstvu i koji vam svaki dan naplaćuje učešće u ovoj manifestaciji, cenom koju vi više ne možete da platite.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Đorđe Mamula, a neka se pripremi narodni poslanik Sreto Perić.

Đorđe Mamula

Sport je rat prijateljskim sredstvima, kako je davno rečeno, a i sportski rečnik je vojnički rečnik. Znači, pobeda, poraz, otpor, bomba, razbiti protivnika, razbiti odbranu itd.
Zbog jedne fudbalske utakmice je izbio rat između Hondurasa i Salvadora, kao što se sećam. Nasilje na sportskom stadionu ''Hejsel'' odnelo je 39 života italijanskih navijača i to je bila vododelnica u evropskom zakonodavstvu, koja se odnosi na sprečavanje nasilja na sportskim terenima. Dakle, nasilje su izazvali engleski navijači, a Engleska je, kao što znamo, postojbina fer-pleja, džentlmenstva, ali i ekstremnog navijačkog nasilja.
Nedavno je u Italiji, u Kataniji, jedan policajac poginuo na fudbalskoj utakmici, februara ove godine, i u Parlamentu Italije je donet vrlo strog zakon o sprečavanju nasilja na sportskim igralištima, terenima. Ministar unutrašnjih poslova je posvetio zakon tom mrtvom policajcu. Zakon je vrlo strog, tako da to, što smo ovde čuli, da u Evropi nema strogog zakonodavstva, nije tačno.
Dakle, tu su predviđene kazne od 10, 20 hiljada evra, do 100 hiljada evra, za one klubove koji imaju veze s ekstremnim navijačima. Tu su predviđene zatvorske kazne za one koji dovode do prekida fudbalske utakmice bakljama i ostalim rekvizitima, ili ako nose transparente koji pozivaju na nasilje. Otišli su korak dalje, pa su obavezali fudbalske klubove u Italiji da besplatno daju karte deci ispod 14 godina, ne bi li se tako porodice vratile na stadione, a zabranili su prodaju blok ulaznica gostujućim fudbalskim ekipama. Cena je bila preskupa, ali su doneli te mere.
Dvesta dvadeset četiri poslanika su glasala za taj zakon, a 20 nije glasalo jer su bili odsutni. Prema tome, vrlo je strog, ozbiljan zakon. Nedavno je u Rumuniji, susednoj državi, takođe, predviđen vrlo strog zakon, zbog premlaćivanja kamermana na fudbalskoj utakmici lancima.
Kod nas se još nije, srećom, desio ''Hejsel'', ali je bilo smrtnih slučajeva i vreme je bilo da se donese jedan ovakav zakon, jer pasoš za put do zrelosti košta. Neko ga plaća jeftinije, neko plaća skuplje, a ovaj predlog je namenjen onima koji su se opredelili da ih put do zrelosti košta skuplje.
Naravno, treba prihvatiti da postoje takvi ljudi koji razumeju taj jezik. Međutim, kada govorimo o nasilju, mi moramo da znamo da navijači, pre nego što dođu na stadione, dolaze iz nekih porodica, iz nekih škola, pa mi moramo da govorimo o odgovornosti roditelja, nekih roditelja, nekih porodica, nekih škola, koji tako vaspitavaju decu da imamo sve više nasilja u porodici, nasilje roditelja prema deci, ali i dece prema roditeljima.
Postoji to nasilje od kuće do stadiona, ali i od stadiona do kuće, tako da moramo, ukoliko razgovaramo o ovom zakonu, da znamo da društvo ispostavlja račun i policiji, i tužilaštvu, i sudovima, i da zaboravlja na neke odgovornosti.
Mi imamo podsticaj na nasilje i na mržnju u nekim radio-televizijskim emisijama, u nekim amfiteatrima, tako da se ne može problem nasilja svoditi samo na fudbalski teren. Dobro je što je ovde došlo do promena i što je sada jasno definisano gledalište, što je zabranjeno, kako je navedeno u obrazloženju, mešanje navijačkih grupa.
Takođe, veoma je dobro što je izmenjena kvalifikacija dela, jer se izbacuje namera, budući da je namera cilj koji ide dalje od posledice, tako da kod ovih dela nije potrebno dokazivati nameru. Izgleda da je neko 2003. godine umišljaj preveo kao nameru, pa smo tako dobili ovakav oblik krivičnog dela i lošu kvalifikaciju.
Mislim da ovaj zakon treba podržati, posebno ovo rešenje da se strožije kažnjava neovlašćeni upad na sportski teren, jer sportski teren je mesto sportiste, kao što postoje radna mesta u drugim oblastima i poljima; radno mesto i sportski teren je za sportiste.
Treba da se setimo naše višestruke šampionke u tenisu Monike Seleš, koja je 1993. godine doživela da je jedan navijač napao nožem, povredio kičmu i mislim da se ona od toga nikada nije oporavila i to je ubrzalo kraj njene karijere.
Ovaj zakon treba da podržimo, jer ćemo tako podržati univerzalne vrednosti sporta, koje ne poznaju mržnju i netrpeljivost.

Radojko Obradović

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić, posle njega, Miroslav Martić.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Dame i gospodo narodni poslanici, mislio sam da je ova tema nešto oko čega ćemo se svi mi složiti ovde, međutim, kako je rasprava odmicala, uočićemo da to nije baš tako.
Danas govorimo o Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama. Ministar je, obrazlažući ovaj predlog, nastupio vrlo korektno, rekavši da je zakon i u ovoj oblasti donet 2003. godine, pa smo mi pažljivo posmatrali, pratili njegovu primenu i posledice koje se dešavaju danas na sportskim terenima.
Pretpostavljam da se ovde radi o nečem drugom, a ujedno sam siguran da nema nijednog poslanika ovde, bez obzira na to kojoj političkoj grupi pripada, koji ne želi da na naše sportske manifestacije dolazi mnogo više publike, mnogo više gledalaca i da nemamo štetne posledice.
Neko od učesnika je rekao da mi sada imamo dve do tri hiljade prepoznatljivih ljudi kod MUP-a, ne znam na koga je sve mislio, i protiv njih treba da se borimo.
Ako je takva situacija i ako su nam te činjenice poznate, onda ne vidim razlog za ovakav zakon.
Stiče se utisak da su MUP, kao predlagač ovog zakona, i njegov ministar želeli da uređuju radno vreme u nekim maloprodajnim ugostiteljskim i trgovačkim objektima, preporučujući, definišući ovim zakonom da se ne može prodavati alkoholno piće tri sata pre početka utakmice u prečniku od jednog kilometra, u gradovima Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, a u drugim mestima - u prečniku od 300 metara. Imamo neka mala mesta u našoj lepoj Srbiji, gde, ako bi se to tako desilo, u toku održavanja sportskih susreta, odnosno tri sata pre toga, uopšte ovi objekti ne bi mogli da rade.
Čini mi se da se preko ovog zakona pokušava uvesti u praktičnu primenu ono što je gospodin Čanak predlagao - da se donese jedan zakon kojim bi se predvidela tri krivična dela za sve one protiv kojih je podignuta haška optužnica, a da se i oni koji o njima pričaju u pozitivnom smislu imaju smatrati počiniocima krivičnih dela. Plašim se da i ovde, preko ovih transparenata koji su predviđeni, ne budemo imali jednu takvu situaciju.
Što, ministre, Vi, na provokaciju gospodina Batića, rekoste - ovde nema ni ljubavi, ni mržnje. Slažem se da nema mržnje, nema ni potrebe za mržnjom, ali ljubavi bi trebalo imati na svakom mestu, u porodici, prema prijateljima, ljubav prema otadžbini i svemu drugom.
Kada je u pitanju gospodin Batić, on bi, otprilike, ako bi bili transparenti od 30 metara, toliko godina robije dao onome ko bi uneo takav transparent, recimo – ''dr Vojislav Šešelj, srpski junak''. Nosiocu takvog transparenta, Vladan Batić bi, verovatno, takav bi čovek bio spreman da odredi kaznu zatvora u trajanju od 30 godina.
Nadam se da nije bila vaša ideja da se zakon ovako shvati i ovako tumači.
Međutim, sećam se mnogih vaših kolega ministara, kad su poslanici Srpske radikalne stranke ukazivali na neke loše odredbe tih zakona, koji su govorili, pa neće biti, takva je situacija.
Jedan od tih jeste Zakon o verskim zajednicama. Kad smo ga usvajali, tadašnji ministar vera, gospodin Radulović, rekao je – pa, neće to biti tako, imaćemo drugačiju situaciju, a danas vidite kakva nam je situacija u Srbiji, sekte haraju, a taj zakon o verskim zajednicama je, u dobroj meri, pomogao da te sekte imaju uporište kod pojedinih građana Srbije, što je veoma loše i neprimereno.
Plašim se, ovde je i gospodin Mamula govorio o tome, da idući na utakmice, odnosno na sportske manifestacije, odnekle polazimo, polazimo od kuća, iz škola.
Kakvim sunovratom je krenulo društvo, posebno se to vidi od 2000. godine, pa nadalje, možda ćemo jednog dana morati donositi ovakav zakon o ponašanju u osnovnim školama, da ne govorim o srednjim školama i fakultetima.
Sećate se, na to ne želim ni da podsećam, da smo imali nekoliko strašnih slučajeva u Beogradu. Ukoliko ne budemo više pažnje i ljubavi, gospodine ministre, posvetili samoj porodici, sigurno će nam se dešavati ovakve stvari, potenciram to, ne samo na sportskim terenima, nego i mnogo pre odlaska na sportske terene.
Lepo bi bilo da se naši sportisti iskreno i srcem bore na terenima, oni to i rade, ali SRS ima tu jedan dobar kurs. Predsednik naše stranke je već godinama insistirao na tome da ljudi koji se bave politikom, osim ukoliko nisu direktni akteri u sportu, ne budu uključeni u sportske uprave, a to je nedavno potvrdio jedan od naših najboljih fudbalera svih vremena, Dragan Džajić, rekavši da političarima nije mesto u sportskim klubovima. Neka naši sportisti pobeđuju na sportskim terenima, a građani Srbije, tj. SRS će pobediti na biralištima, dakle, protiv Borisa, kao u Rusiji.

Radojko Obradović

| Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Martić.