ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 20.12.2007.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

20.12.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, drugi, sada. Malopre sam pitao jednog ministra i, koliko vidim, on uteče, ne odgovori na pitanje koje sam postavio. Koliko god puta budem izlazio za ovu govornicu povodom amandmana, isto ću pitanje postaviti. Valjda je red već jednom da odgovorite, ako ne poslaniku, onda bar javnosti Srbije. Jedno od pitanja za gospodina ministra, vidim da sada ima zamenu, vezano je za ovaj član.
Gospodine ministre, pošto niste bili tu, samo da vas upoznam šta je bilo pitanje. Kratko, neću da obrazlažem, obrazlagao sam. Šta je sa imovinom Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, dakle, onom imovinom koja je sticana sredstvima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje 100%? Da li je to predmet privatizacije ili nije i o čemu se radi?
Fond vodi sudske postupke oko toga i smatramo da to treba da ostane imovina Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. To je bilo malopre, kada je predmet privatizacije bio na dnevnom redu.
Šest godina posle sprovedene privatizacije, odnosno posle sprovođenja privatizacije, jer ona još nije sprovedena, kasnije ćemo malo suočiti brojke kojima raspolažemo, vidim da gospodin Vujadinović ima precizne brojke, privatizovano je, ako sam dobro zapamtio, gospodine Vujadinoviću, 2.104 i 810 po onom prethodnom zakonu o svojinskoj transformaciji. Kasnije ćemo izneti podatke koliko nije privatizovano, da bi se moglo, uopšte, razgovarati o uspešnosti privatizacije.
Ovde je malo čudno da se sada, šest godina posle, uvodi kao razlog, odnosno onemogućuje se da kupci kapitala i imovine mogu da budu, odnosno isključuju se lica osuđivana za određena krivična dela ili protiv kojih se vodi postupak za ta dela. Malopre je gospodin Aleksandar Martinović polemisao sa tom pričom i znam da on to dobro radi i neću se zadržavati na tom delu.
Ne može kupac da bude neko ko je osuđivan za ta dela. Dakle, ako Agencija sazna, to je razlog da može da raskine ugovor. Pitam, da li je to tačno?
Drugo pitanje. Pošto je prošlo šest godina, šta ste čekali šest godina, pa da tek sad uvodite taj razlog?
Da li je Agencija imala pravo, za ovih šest godina, da sazna da li neko, u postupku privatizacije, kupuje prljavim parama?
Treće pitanje, ako se ustanovi, u privatizacijama koje su sprovedene, a nabrajali smo, kada je bila načelna rasprava, da ima veoma velikih problema kod mnogih, da je kupac nešto kupio takvim novcem, odnosno da potpada pod ovu kategoriju osuđivanih za teška dela pljačke itd., da li će Vlada da vrši reviziju spornih privatizacija?
Molim vas, vrlo oprezno pitanje. Često se ljudi, kada se postavi pitanje revizije, naježe, misle da neko hoće da vrši reviziju privatizacije. Ne, ne radi se o reviziji privatizacije, radi se o reviziji spornih privatizacija.
Dakle, ako se ustanovi sada, razumem ovo za ubuduće, ali, ako se ustanovi sada da je neko postao kupac nekog preduzeća ovakvim novcem, da li je to razlog i da li će Vlada da vrši reviziju tih privatizacija?
Što se nas tiče, SPS-a, mi smatramo da uvek mora da se vrši revizija spornih privatizacija, da bi privatizacija u celini imala svoje mesto i ono što, inače, treba da ima za svoj cilj, da bi građani Srbije imali poverenje u privatizaciju.
Sasvim konkretno, mi smo svedoci, ovde su postavljana poslanička pitanja, ja sam ih postavljao, šta je sa privatizacijom ''Centromarketa''? Ne znam ko sve nije pričao o tome.
Imajući u vidu da se tu radi, konkretno, o gospodinu Raduloviću, ako se ne varam, a on bi, otprilike, sada potpadao pod ovaj član, jer se vodi krivični postupak, šta se događa s tom privatizacijom?
Dakle, radi se o vrlo konkretnim pitanjima, konkretnim primerima. Prilikom razgovora o svakom amandmanu, navodićemo po jedan primer, da bismo, a, pre svega, javnost Srbije, do kraja imali odgovore na sva ta pitanja.
Naravno, uz ono pitanje da sada, šest godina posle, izgleda malo čudno uvoditi ovako nešto, ali dobro je, kad-tad.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Milorad Buha.
Vlada i Odbor za privatizaciju predlažu da se amandman odbije.
Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Milorad Buha.

Milorad Buha

Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 3. stav 2, tačka 4), alineja 7. Predložio sam da se brišu reči: "zločinačko udruživanje" i "i neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću".
Mislim da je član 3. ključni i o njemu moramo povesti računa, s obzirom na to da je, prema mom i mišljenju SRS-a, predlagač ovde povredio Ustav. Naime, članom isključujemo ljude protiv kojih se vodi krivični postupak za pojedina krivična dela, koja nisu pravosnažno presuđena, iz postupka privatizacije.
Mislim da je tu povređeno nekoliko odredaba Ustava. Moj prethodni kolega je naveo član 34. stav 3. Ja još moram ukazati na odredbu člana 21. Ustava Republike Srbije, a član 21. glasi: "Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki". Stav 2. glasi: "Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije".
U ovom slučaju smo isključili mogućnost određenim ljudima protiv kojih se vodi krivični postupak da učestvuju u postupku privatizacije i doveli ih u poziciju da ne mogu učestvovati, odnosno diskriminisani su u odnosu na sve druge.
Članom 34. Ustava, a i u pravnom prometu, važi pravilo prezumpcije nevinosti. Znači, dok se pravosnažnom presudom građanin ne osudi, ima sva prava. U ovom slučaju smo, prema mom mišljenju i mišljenju SRS-a, prekršili odredbe Ustava, čl. 21. i 34. stav 3.
Pored toga, bitno je napomenuti da smo Zakon o privatizaciji često menjali. Donet je 2001. godine. Da ne govorim o onima koji su iz devedesetih godina. Znači, ovaj zakon je donet 2001. godine, menjan je 2003, 2005, i sada ga četvrti put menjamo.
S druge strane, izvršili smo privatizaciju dve trećine društvenog i državnog kapitala. Sada ćemo isključiti određene ljude za koje smatramo da ne treba da učestvuju. Zašto to nismo doneli u osnovnom, temeljnom zakonu, 2001. godine?
Predlagač zakona ponovo pravi grešku, ne samo u ovom slučaju, nego i u slučaju velikih komunalnih sistema i malih sistema, odnosno javnih preduzeća. Takođe, nismo sveobuhvatno rešili pitanje državnog kapitala velikih energetskih sistema, NIS-a i EPS-a, pa ćemo ponovo to definisati lex specialis zakonima. Jedan veliki sistem, komunalni sistem lokalnog nivoa, po opštinama, takođe, nismo sveobuhvatno rešili, pa ćemo doneti zakonske projekte iz ove oblasti da bismo to privatizovali.
Opet predlagač parcijalno ulazi u rešenje određenih vitalnih stvari i ne rešava jednim jedinstvenim, sveobuhvatnim zakonom ono što je obaveza predlagača i aktuelne vlasti.
Pored toga, kada govorimo o ovom članu, kada isključujemo pojedine ljude, moramo reći da nemamo adekvatnu kontrolu privatizovanih preduzeća. Nismo to adekvatno rešili. Opet smo dozvolili to Agenciji, inspekcijskim službama i nekim drugim državnim organima, ali nemamo jedinstven sistem. Onda imamo brojne probleme u praksi, da kada se kupac obaveže da će nešto učiniti, to u praksi ne sprovodi.
Tek kada u firmama dođe do problema, a najčešće su u pitanju socijalni programi, pa se to neadekvatno odrazi na radnike u preduzećima, dođe do određenih štrajkova, vidimo određene propuste koje čine državni organi neadekvatnom kontrolom.
Ono što moram ministru Bubalu da kažem, to je da mi nemamo adekvatan rad, nismo ga imali do sada, komisija za sukcesiju, ni one komisije koja je delovala unutar Savezne vlade, Komisije za sukcesiju savezne države, a posle državne zajednice, a ni današnja komisija za sukcesiju ne radi onim tempom, tj. ubrzanim postupkom, kako bi trebalo.
Zašto? Zbog toga što je, to sam rekao u svom izlaganju, ogromna imovina srpskih preduzeća ostala u Hrvatskoj, u Sloveniji i drugim državama. Komisija koja bi trebalo da napravi deobni bilans, da izvrši prebijanje, da, u krajnjem slučaju, iskoristi materijalnu i finansijsku imovinu koja je ostala tamo, to neadekvatno čini.
U ime Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, reći ću vam da sam kontaktirao sa predsednicom i sa sekretarom Komisije za sukcesiju pre dve godine, dok je bila državna zajednica, i tada mi je rečeno da je najneaktivnija naša komisija. Žena je otvoreno rekla – ne radite ništa.
Ne radimo ništa, čak, ni kada se radi o diplomatskim predstavništvima u inostranstvu, još ništa nismo definisali u periodu razbijanja Jugoslavije. Onako kako je ko ušao, manje-više, tako je i ostalo. Da ne govorimo o imovini naših preduzeća koja se ne može koristiti, odnosno o vrednostima u drugim državama, a posebno pitanje je pitanje imovine Srba koji su napustili bivše socijalističke republike; prognani su, došli su ovde, a ogromne vrednosti su ostale tamo.
Ministre Bubalo, pozivam vas, u ime Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, da uradite nešto, posebno u oblasti ličnih prava, imovinskih prava Srba koji su napustili prostore Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske, posebno kod stečenih prava.
Sporazum o sukcesiji je jasan. On je ratifikovan od strane svih, a poslednja ga je ratifikovala Republika Hrvatska, 2004. godine. On je sada na pravnoj snazi u svim bivšim socijalističkim državama, pa i kod nas. Komisija za sukcesiju mora da radi, imamo taj sporazum, imamo brojne druge sporazume koji definišu pitanja stečenih prava i privatne svojine Srba Krajišnika koji su proterani sa prostora Republike Hrvatske, a ogromna imovina je tamo. Dakle, imamo komisiju i ta komisija mora da radi.
Do sada nijedna od ovih komisija ove tri naše zajedničke države nije radila, pa vas pozivam da aktivno poradite na tome. Vlada tu ima svoje kompetencije, ona može da traži izveštaj, da ubrza taj postupak, da putem diplomatskih predstavništava u Republici Hrvatskoj i drugim državama aktivno radi u smislu regulisanja tih prava.
Ta prava su otvorena, ali radi se o 16 godina. Privatna svojina se ne koristi 16 godina. Po međunarodnom pravu, mi imamo pravo na pravičnu naknadu zbog nemogućnosti korišćenja te imovine. Samo da to Srbi dobiju, da ne kažem da dobijemo ono što nam stvarno pripada, jer to su ogromne vrednosti, ali smo u nemogućnosti da fizički odlazimo tamo i da se probamo rvati sa hrvatskim organima.
Tu pomoći nema. Jedina pomoć ste vi, državni organi Republike Srbije. Imate pred sobom međunarodno pravo, imate međunarodne sporazume i morate imati dobru volju. Vi dobre volje nemate, do sada je niste imali.
Dakle, 18. ovog meseca je održana Skupština Republike Srpske Krajine u progonstvu. Razgovarali smo o ovim pitanjima. Ja sam zadužen da vas upozorim, da vas molim da učinite pomak, jer pomaka do sada nije bilo.
Kada sam već pokrenuo ovo pitanje oko Skupštine, mogu vam reći da smo na toj skupštini dali punu podršku našem predsedniku Milanu Martiću, koji je nevino osuđen od strane Haškog tribunala. Dajemo punu podršku u odbrani prof. dr Vojislavu Šešelju i hvala mu za sve, i jednom i drugom, za sve ono što su učinili za srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske.
Pored toga, razgovarali smo o oduzetim pravima. Mi individualno pokušavamo, ljudi odlaze tamo, ali su onemogućeni; administriranje, odugovlačenje postupaka, onemogućavanje. To je daleko lakše rešiti sa državnog nivoa.
Za stečena prava koja su tamo Srbi ostvarili do 1990. godine, pa i posle, imamo Sporazum o sukcesiji, imamo tu komisiju, uključite je. Ovde smo, čak, predložili, u ime Vlade Republike Srpske Krajine, formiranje po opštinama određenih komisija, koje će izvršiti reviziju svih ugovora koji su obavljani u periodu ratnih okolnosti, 1990, 1991. i 1992. godine – zamene između Hrvata i Srba.
Tu je oštećen, pre svega, srpski narod. To je bilo tako u 95% slučajeva. Napuštali su svoja imanja, menjali ih za daleko manje i vrednije imanje ovde.
Interes je, valjda, države Srbije da se to stavi na sto, da se raspravi svaka zamena i da se razlika isplati svakom čoveku koji je ostao, jer to je privatna imovina. To je privatno pravo, koje je neprikosnoveno u svim civilizovanim i demokratskim državama sveta.
Mesec dana je ta inicijativa ovde, u Skupštini, insistiram da se o tome razgovara, da se razgovara u ovom parlamentu, u Saboru Hrvatske. Prošlo je 15 godina od tih događaja, daleko smo zreliji, staloženiji i smireniji. Možemo daleko delotvornije rešiti ta pitanja sada, ako ima interesa, a izgleda da ovde nema interesa.
Na kraju, da pozovem sve Krajišnike, prijatelje Krajine, da izađu na izbore 20. januara i da glasaju za patriotu, rodoljuba, onoga koji će rešiti ova pitanja, koji će pokrenuti inicijativu, ne samo u ovom domu, nego i u Hrvatskoj i u međunarodnoj zajednici, zaintrigirati sve. To je Tomislav Nikolić.
Hvala vam.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospodine Bubalo, dame i gospodo narodni poslanici, vi morate da prihvatite ovaj amandman kolege Buhe, dogovorite se, kada se Dinkiću završi rođendanska žurka, , zbog činjenice da ne može da opstane ovako napisan član, po Poslovniku Narodne skupštine i po važećim zakonima u našoj zemlji. Vi ćete to, kao član DS-a, gospodine Bubalo, bolje razumeti od gospodina Dinkića, ja sam u to uverena.
Naime, naš pravni sistem ne poznaje ovakve pravne kategorije. Po članu 136, uz ustavni osnov, objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojmova, od vas tražim, ali nekorektno je da to tražim od vas, jer ste vi, evo, hteli da budete kolegijalni, da ga zamenite dok on ugasi svećice na torti.
Zločinačko udruživanje, neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću, to, jednostavno, ne može da opstane u ovom članu zakona. Sa svim ovim drugim mogu da se složim.
Postavlja se samo pitanje kako je moguće da Vladi Srbije i ministru Dinkiću ovo padne na pamet sedam godina posle? Zašto u onom osnovnom zakonu nije bilo kažnjivo delo zločinačkog, kako ste vi naveli, udruživanja, što ne može da opstane, ali, organizovanog kriminala?
Pošto su se kriminalci organizovali, posle dolaska DOS-a na vlast, pošto su sve budzašto pokupovali i pošto su mnogi od njih pobegli i ne znam im se trag, Janjušević, Kolesar i ostali, ovi drugi su na slobodi, pošto je vrh državne vlasti imao direktne veze s organizovanom mafijom i kriminalnim grupama, sada ste se, kada se sve to desilo, setili da to bude kažnjivo i da to unesete u izmene i dopune Zakona o privatizaciji. To je zaista neverovatno.
Šta ćemo s onima, za koje je utvrđeno i na sednicama Odbora za privredu i privatizaciju, vi to znate, i kao prethodni ministar, gospodine Bubalo, koji su se ogrešili o zakon i za koje je jasno da su kroz organizovani kriminal došli u posed tih preduzeća, koji nisu poštovali, naročito, socijalne ugovore za radnike koji su ostali bez posla? Da li će ovo na njih da se odnosi?
Naravno da neće, nego za buduće, koji budu trebalo da kupuju. Šta više ovde da kupe? O tome se radi.
Drugo, ''zločinačko udruživanje'', to je neodrživo, to ne postoji u Ustavu, jel tako, gospođo Radeta, u ovom kodifikovanom zakonu, u Krivičnom zakoniku, koji smo doneli prošle godine. Sve smo pretresli i bivši ministar Stojković je toliko raspravljao s nama i na sednici Odbora za pravna pitanja, i kroz skupštinske amandmane. Odakle je i kome pao na pamet ovaj termin?
To je direktni uticaj Karle del Ponte i Haškog tribunala koji ganja Srbe. Udruženi zločinački poduhvati i zločinačko udruživanje, to je skoro jednako. Vi ste toliko potpali pod uticaj te novotarije u pravnim terminima zato što se oni ne poštuju.
Odredbe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, čitaj – samo za suđenje Srbima, ne poznaje u svom pravilniku termin – udruženi zločinački poduhvat. Jer, ono što stoji u lažnoj optužnici protiv našeg predsednika, prof. dr Vojislava Šešelja, besmisleno je, da neko napiše: ''udruženi zločinački poduhvat'', a vi ovde pišete ''zločinačko udruživanje'', a predsednik naše stranke je sa nekima, za koje ga optužuju da je s njima bio u udruženom zločinačkom poduhvatu, ceo svoj život u otvorenim neprijateljskim odnosima, a neke nije ni poznavao.
Sada vi vršite kvalifikaciju dela u privredi, u procesu privatizacije, kao zločinačko udruživanje, kao što oni vrše kvalifikaciju – udruženi zločinački poduhvat, pa onda selektivno biraju i tako identifikuju grupu, a ta grupa koja se udružila, to su samo Srbi i samo su Srbi ubijali i vršili zločine.
Vi možete, što bi pravnici rekli, umesto kvalifikacije tog krivičnog dela, potencijalnog, u izmeni i dopuni ovog zakona, ministre Bubalo, samo da vršite kvantifikaciju tih krivičnih dela, a kvalifikacija da je to zločinački poduhvat, pa onda, kako ste u ovom drugom delu rekli – neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću, to je, zaista, neodrživo. Svaki pravnik u ovoj sali će to da vam kaže.
Vrlo je moguće da će ove odredbe da se nađu pred Ustavnim sudom, jer ovako nešto ne može da stoji u srpskim zakonima. Lepo vam stoji u ovom obrazloženju, ja sam htela, gospodine Albijaniću, po Poslovniku, ali pošto je ostalo vreme, ne može, po članu 136. Poslovnika, stav 1. alineja 2, mora da bude usklađen zakon sa osnovnim pravnim terminima i pojmovima koji važe u našoj zemlji. Ovo ne postoji.
Prema tome, kolega Buha je u pravu kada traži da se ovaj amandman prihvati. Razmislite, kao ozbiljan čovek, o ovome, kao član DSS-a, koji, valjda, neće da optužuje Srbe na način na koji to radi ovaj antisrpski Haški kazamat. Red je, gospodine Bubalo, da se prizovete pameti i da znate šta treba da radite i 20. januara. Ja sam sigurna da ćete vi znati. Hvala.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Da li se još neko javlja povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Nebojša Stefanović.
Vlada i Odbor za privatizaciju predlažu da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Ko se javlja za reč? Reč ima poslanik Saša Valjarević.

Saša Valjarević

Dame i gospodo narodni poslanici i građani Srbije, pred nama je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji.
Hteo sam mnoge kritike i argumente da uputim gospodinu Mlađanu Dinkiću, međutim, on je imao preča posla, pošto danas slavi rođendan, pa je gospodin Bubalo tu, ali sigurno će mu on preneti ovo što budem izneo u vezi s amandmanom kolege Nebojše Stefanovića. On je, u ime SRS-a, podneo amandman na član 4. stav 2, koji se menja i glasi: "Ako se javni poziv ne obavi u roku iz stava 1. ovog člana, Agencija donosi rešenje o pokretanju postupka privatizacije".
Pre nego što pređem na amandman, nešto ću reći o obrazloženju Predloga zakona o privatizaciji. U njemu se kaže da su, da bi se privredni ambijent i budžet Republike Srbije zaštitili od priliva kapitala koji potiče od kriminala, korupcije ili pranja novca, uvedena određena ograničenja u zakonu u pogledu uslova za učešće u postupcima privatizacije. Izgleda da mi ne živimo u istoj državi. Do sada je privatizovano nekoliko hiljada preduzeća. Nema grada u Srbiji u koji nije ušao prljavi kapital. Možda, od svih privatizovanih društvenih preduzeća, imamo samo 10% onih gde je čist kapital, gde su privrednici koji su bili uspešni i pre 2000. godine učestvovali u privatizacijama.
Međutim, u mnogim gradovima su dojučerašnji lokalni, ili već na nivou države, kriminalci, koji su se od 5. oktobra enormno bogatili, krenuli da kupuju društvena preduzeća po Srbiji, a i u lokalnim samoupravama, tako da u privatizaciji koja je bila do sada, za ovih sedam godina, imamo toliko kapitala koji je ušao od strane takvih lica, da oni, maltene, postaju sada gospodari pojedinih lokalnih samouprava, jer oni diktiraju sve, i u vezi sa zapošljavanjem, i u vezi sa društvenim preduzećima, uopšte, šta će biti s njima.
Mahom, nijedno društveno preduzeće koje je privatizovano nije više nastavilo da se bavi tom delatnošću, nego je samo izvršena ili preprodaja, ili ono, kao što je primer iz opštine Požarevac, odakle dolazim, iz Braničevskog okruga, gde je došlo do hapšenja organizovane mafije, koja je radila na udruživanju u vezi sa kriminalnim radnjama koje su se dešavale kada je bila privatizacija društvenog preduzeća „Avala“.
To je jedno od najmoćnijih ugostiteljskih preduzeća u Požarevcu, gde je izvršena nerealna procena kapitala, gde su učestvovala mnoga lica i gde je preduzeće, koje je vredelo pet miliona maraka tada, kupljeno za veoma mali iznos, za pet miliona dinara.
Posle niza godina se otkrilo ko je sve učestvovao u tome, a zna se da su oni svi bili učesnici petooktobarskih promena. To nije jedinstven primer. Svakog dana se otvara afera za aferom, odnosno hapse se pojedini učesnici u privatizacijama i stečajni upravnici i sva ostala lica koja su učestvovala u ovoj pljačkaškoj privatizaciji.
Nekada je u Požarevcu preko pet hiljada radnika odlazilo u industrijsku zonu na posao, a sada ne možete da vidite ni 100 radnika kako odlaze da u tom delu našeg grada obezbede egzistenciju za svoju porodicu.
Ministar Dinkić nam priča ovde, i kada nastupa u medijima, o EU, o evropskim integracijama, o zapošljavanju, uvodi neke nove projekte javnih radova, opet pokušava da obmane građane Srbije. Međutim, mislim da su građani za ovih sedam godina shvatili da je to samo jedna bajka, koja je odavno ispričana, u koju više ne veruju, tako da će oni to i potvrditi na izborima, kada će, svim srcem za Srbiju i svim srcem za Tomislava Nikolića, glasati za kandidata SRS-a.
Budući predsednik Srbije, gospodin Tomislav Nikolić će, kao što je bilo i u Rusiji posle odlaska Borisa Jeljcina, kada bude otišao Boris Tadić, započeti vršenje provere kompletne privatizacije koja je izvršena od 2000. sve do 2007. godine. Tada će se utvrditi mnoge malverzacije, utvrdiće se učešće mnogih visokih funkcionera i mnogih čelnika pojedinih stranaka iz DOS-a u svim tim nezakonitim radnjama. To će biti kada svi koji su sada uhapšeni progovore, sada ne smeju, jer su 5. oktobra, zajedno sa vama, učestvovali u svrgavanju tadašnjeg režima, da bi građani živeli bolje. Međutim, posle dolaska DOS-a na vlast, imamo milion nezaposlenih građana u Srbiji.
Svakoga dana, kada dolazimo na sednice Skupštine, srećemo ovde građane koji parolama pokušavaju da vam ukažu na to koliko imate poverenja kod građana Srbije i šta se sve dešavalo sa privatizovanim društvenim preduzećima od kada ste vi na vlasti. Međutim, oni ne mogu da budu primljeni kod vas, ni u ministarstvima, ni u poslaničkim klubovima, već dolaze kod srpskih radikala, da nam donesu dokaze o tome, tako da se sprema obiman materijal da se, kada bude gospodin Tomislav Nikolić došao i kada bude promenjena ova vlada, ispita privatizacija u svim preduzećima.
Skoro sam gostovao u Pirotskom okrugu, konkretno, u gradu Pirotu. Dočekali su me građani Pirota da mi dostave određene podatke u vezi sa privatizacijom Fabrike za proizvodnju guma, gde je, isto, bilo određenih malverzacija. Ima još društvenih preduzeća koja su tamo privatizovana, gde su građani ostali bez posla. Znate da nam je taj deo Srbije iovako bio u veoma lošem stanju, a posle ove privatizacije, maltene, građani nemaju od čega da žive.
Sve će se to promeniti posle ovih izbora, jer građani su prepoznali ličnost koja može da vodi ovu Srbiju, prepoznali su stranku koja će doneti bolju budućnost Srbiji, pa će zato 20. i glasati za gospodina Nikolića i za SRS.
Da se vratim na amandman koji je moj kolega Nebojša Stefanović, u ime SRS-a, podneo.
U članu 4. Predloga zakona o privatizaciji stoji da za privatizaciju neprivatizovanog društvenog kapitala, javni poziv za učešće na javnom tenderu, odnosno javnoj aukciji, mora da se objavi najkasnije do 31. decembra 2008. godine. U stavu 2, koji je moj kolega predložio da se menja, stoji: „Ako se javni poziv ne objavi u roku iz stava 1. ovog člana'' (do 31. decembra 2008. godine), ''Agencija donosi rešenje o pokretanju prinudne likvidacije subjekta privatizacije (u daljem tekstu: likvidacija)“.
Kolega Nebojša Stefanović je uložio amandman da se izmeni član 4. stav 2. Zakona o privatizaciji, jer Agenciji za privatizaciju ne treba dati preširoka ovlašćenja, kao što je mogućnost pokretanja prinudne likvidacije subjekta privatizacije, ali treba omogućiti efikasno odvijanje procesa privatizacije. Znači, da se Agenciji omogući, ako ne bude do 31. decembra 2008. godine pokrenula postupak privatizacije, da izvrši postupak privatizacije, ali ne i postupak likvidacije.
Nadam se da ćete imati razumevanja i da ćete prihvatiti amandman SRS-a i kolege Nebojše Stefanovića, jer ćete time poboljšati iovako loš Predlog zakona o privatizaciji.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Amdžad Migati, o amandmanu.

Amdžad Migati

Javljam se po Poslovniku, čl. 225. i 226.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Gospodine Migati, po članu 103. Poslovnika, mora da se govori o onome što je na dnevnom redu. To ostavimo za kraj.