ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 03.09.2008.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE

6. dan rada

03.09.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče, vi ste nas juče na početku radnog dana, u nastavku sednice koja je sazvana još u julu, obavestili koga ste pored ovlašćenog predstavnika Vlade pozvali na sednicu u skladu sa članom 88.
Od svih nabrojanih lica, ponovo sam pogledala sinopsis, jedino prepoznajem gospođicu Kseniju Milivojević, ova druga lica ne znam koja su. Gospođu ne poznajem, kao ni gospodina, možda su to oni koji su pobrojani po redosledu kako ste napisali, za mene neafirmisana lica, iako su u sektoru za tzv. evropske integracije, ali uz uvažavanje vašeg načina rada, pored onoga što smo rekli još u julu, da nije neophodno da pored ovlašćenog predstavnika kapitalnog dela, Božidara Đelića, za koje je on danas rekao da je njegovo delo, pozivate ove druge osobe, za nas je neprihvatljivo što on sada u ovom trenutku nije u sali.
Videli ste da nismo reagovali i sada je to kolega Batić spomenuo, odnosno na početku svog izlaganja upozorio da mi praktično radimo kršeći Poslovnik, jer nema ovlašćenog predstavnika Vlade. I zaista se ne bih javila da niste, u maniru nekoga ko prenosi informaciju koja vam je data, nama saopštili gde se on u ovom trenutku nalazi.
Kada ste rekli da je na Odboru koji razmatra rebalans budžeta pogledala sam i videla da je gospođa Tabaković u sali, a ona mi je iz klupe rekla da je to vladin Odbor za budžet i finansije.
Za nas je neverovatno da danas u 16,00 časova Božidar Đelić napušta sednicu Narodne skupštine na koju je došao kao ovlašćeni predstavnik Vlade, govorio nam o svom kapitalnom delu, mi sada iznosimo naše mišljenje i štetnost, pre svega, po državni i nacionalni interes, a to je otimačina Kosova i Metohije iz državnog sastava Srbije, ovog sporazuma koji nećemo da izglasamo ukoliko se ne prihvati amandman koji je podneo gospodin Tomislav Nikolić. I, sada mi treba da naslućujemo šta on tamo radi, kako mulja i kako će da dođe do para koje je obećao penzionerima za ovu jednokratnu pomoć, odnosno povećanje od 10%.
Prvo, treba da nam kažete svakog puta, i da se držite tog principa, jer mi smo vas na to upozorili u julu mesecu, sećate se da je dva puta kasnio, ušli su svi ti njegovi saradnici koji su kasnije udaljeni, on izlazi iz restorana, da on ima neke druge namere i da ima nameru, zapravo, da ponižava Narodnu skupštinu.
Dame i gospodo poslanici, ako podržavate ovu nenarodnu vladu, kako je mi nazivamo i većina građana Srbije, vi ste ubeđeni da je ispravno to što se radi. Vi ste ubeđeni u to da je ovaj sporazum, koji je izuzetno štetan i koji će da košta generacije ispred nas, pre svega, onoga što je neprocenljivo i ne meri se nikakvim aranžmanima, ni kvaziekonomskim ugovorima, a to je takav način tretiranja Kosova i Metohije od strane Evropske unije, vi ste sada spremni da se, uz odricanje vašeg dostojanstva kao narodni poslanici, pomirite sa činjenicom da nas je ponizio, odnosno vas, pre svega, jer ga vi podržavate, Božidar Đelić. Onda pogledajte čemu vi služite i kako to narod zove, kako se zovu oni koji slepo ispunjavaju sve što im kažu oni koje dovode na vlast.
Šta ste vi, otirači? Jeste li narodni poslanici? Je l' Božidar Đelić najpre izabran na vašoj listi ''za tzv. evropsku Srbiju'', pa ste ga vi izglasali za potpredsednika Vlade? On sad radi šta hoće, ne dolazi u najviše zakonodavno telo zato što ga je pozvao Cvetković na Odbor za budžet i finansije Vlade Republike Srbije, da bi na tom odboru izglasao da se Krkobabiću, koji verovatno ima penziju 80-90 hiljada, penzija poveća za još osam ili devet hiljada, a onim mučenicima, njih je 90% među penzionerima u Srbiji, penzija će da se poveća 600-700 dinara. Je l' tako?
I to je onda pravda, i to je u redu.
I, samo se pitam, odakle ćete pare za to povećanje, odakle ćete za zaobilaznicu, ako je i to na dnevnom redu sadašnjeg aktuelnog Odbora za budžet i finansije. Ili ćete da emitujete hartije od vrednosti ili ćete da uzimate kredite, što je vaš poznati manir, zakucate Jelašiću na vrata, uzmete kredit od Narodne banke, ili ćete da skidate sa stavke NIP, o tome ćemo tek da razgovaramo kada to dođe.
Nisam ni mislila kada sam ušla u salu ovde u 15,07 časova, sa nešto zakašnjenja od početka rada, da je Božidar Đelić otišao na jednu njivu od 5 hektara u blizini Niša.
Zašto vam pominjem taj kraj i zašto vam pominjem tu njivu? Zbog toga što je on danas govorio o tome kako je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa ekonomskog aspekta budućnost, pre svega, za poljoprivrednike Srbije.
A pre nekoliko dana, na državnoj televiziji bio je prilog, uslikali su jednog mladog čoveka i njegovu porodicu, koji je vredan i marljiv, otprilike Đelićevih godina, koji nikada nije bio na njivi, nikada ništa nije ni posadio, niti ubrao, taj čovek je sa svojom porodicom uzgajao oko 50 tona kupusa koji je morao da zaore, jer Đelić, kao ni ova vlada, a ni prethodna, nisu mu omogućili da taj kupus proda na tržištu po realnoj ceni, jer je četiri ili pet dinara, a prošle godine je bio 30.
Neka nam sada objasni Božidar Đelić, kada se vrati, kako on to misli dalje da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju? Ako tako misli da radi, kao što je radio, otimao i pljačkao ovih osam godina otkako je došao u Srbiji, bolje da se više i ne vraća u zgradu Narodne skupštine, jer znamo da mu je to jedina namera.
Neka nam predsednik Skupštine, molim vas, gospođo Dejanović, objasnite zbog čega ste mu dozvolili da se na ovakav način poigrava sa našim strpljenjem, pre svega, sa našom danas izraženom voljom posle vašeg saopštenja ili informacije, koje ste dobili, da će do kraja nedelje, hajde da vidimo i to čudo, MUP dati informaciju o ubistvu Ranka Panića i svega što se desilo na mitingu za slobodu Srbije.
Kada smo već bili toliko korektni, i gospodin Nikolić i Todorović i na konsultacijama sa vama koje ste organizovali, lepo vi sada prekinite zasedanje, tražite da se on vrati ili da nastavimo sutra u 10,00 časova, a onda da ga propitujemo na koji način misli da obezbedi taj novac.
Mi znamo da to nije iz realnih izvora, zato što seljak ne može da proda ono što proizvede, pa on samim tim nema da plati porez državi, ni da puni državnu kasu. Uostalom, mi ovde, među ovim divnim i časnim ljudima, srpskim radikalima, imamo kolege koji su doktori i magistri nauka, poput gospodina Živanovića i ostalih, koji znaju kako je teško na selu, kako je teško zaraditi svaki dinar i kako se danas seljak muči. O penzionerima da ne govorim, jer i sama imam primer u svojoj porodici.
Ako je Đelić otišao, a jeste, da poveća Krkobabiću i njegovom društvancetu penziju za devet ili deset hiljada, ona mu je bolje da se ne vraća u skupštinsku salu, jer ga tek onda čeka, pre svega, naša argumentacija i pitanja za sve ono na šta nam danas nije dao odgovor. A bio je dužan, jer smo otpočeli raspravu o ovoj tački dnevnog reda, on treba da poštuje narodne poslanike, sve kolege koje imaju kontraargumente.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodo narodni poslanici, iako nema poslovničkih eksplicitnih razloga da u ovom momentu napravim pauzu. I da pozovem javno gospodina ministra da nam se pridruži, dala bih pauzu od 15 minuta i pozivam ga da dođe.

(Posle pauze –16,40)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nastavljamo rad. Po Poslovniku, narodni poslanik Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pardon, gospodine potpredsedniče, mislim da ste dužni jedno izvinjenje narodnim poslanicima i građanima Srbije, jer čini mi se da je ovo najpreči posao koji članovi Vlade danas imaju, a ne bilo kakav drugi posao.
Malopre sam govorio u ime DHSS o neophodnosti ratifikacije ovog sporazuma, zarad evropske budućnosti Srbije i perspektiva njenih građana. Govorio sam, između ostalog, i žao mi je što niste tada bili tu, pa ću samo kratko ponoviti, o tome da naše političke elite nisu imale viziju koja bi omogućila brži put ka evropskim integracijama, a deo te vizije je bio da Srbija postane suverena i nezavisna država.
Ni vi, gospodine potpredsedniče, niste imali tu viziju, vi ste odlazili u Crnu Goru da tamo ubeđujete Crnogorce, da im delite lekcije da ostanu u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, u projektu koji je unapred bio osuđen na propast. Crna Gora je pre godinu dana potpisala Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji, Albanija pre pet godina.
A, sada nekoliko pitanja koja se odnose ne samo na Sporazum, nego na nešto što treba da predstavlja implikaciju tog sporazuma, između ostalog, na nešto što je vrlo važno za građane Srbije, a to je bela šengenska lista, odnosno mogućnost putovanja u zemlje EU bez vize.
Danas ste izneli lapsus ili ste rekli neistinu, da je i Hrvatska pre potpisivanja Sporazuma o asocijaciji i stabilizaciji bila na beloj šengenskoj listi i njeni građani mogli su da putuju u zemlje EU. Ovde se postavlja pitanje, za koje je odgovorna Vlada i ona prethodna i delimično ova sadašnja, a to je, šta nam vrede vize ako nemamo pasoš.
Pasoši su bili obećani za mart mesec ove godine, sada je septembar. Vi ste pre par meseci slavodobitnički našim mladim, perspektivnim građanima uručili 204 pasoša i ispostavilo se da oni tehnički nisu ispravni. Pa su onda drugi put, po prvi put, uručeni pasoši za 50 ljudi, a vidim da ste vi bili negde u prikrajku, bilo vam je neprijatno, to je učinio načelnik Službe javne bezbednosti, pa ne znam da li ćemo i treći put, po prvi put, da uručujemo nove pasoše, a čitamo po novinama da su ti biometrijski pasoši sada predmet nekih falsifikata itd. itd. A, onda dalje čitamo da je pripremljeno 20.000 pasoša.
Gospodine potpredsedniče, ispravite me ako vesti koje pratim u medijima nisu tačne, da je odštampano 20.000. Kako mislite da to zadovolji potrebe građana Srbije? Jesu li to neki kolektivni pasoši, na svaki pasoš po 1000 građana? Prema tome, hajde, kao što vi kažete, da pošteno kažemo građanima Srbije kada će se naći na beloj šengenskoj listi, a ne da to budu bajke i šarene laže. Jer, kada vi kažete da će Srbija biti kandidat do kraja godine, ja se obradujem, svaki građanin Srbije se obraduje, a onda se pojavi neki zvaničnik EU, Oli Ren ili neko drugi i kaže – možda, od polovine naredne godine.
Ne vredi se uljuljkivati na lažnim obećanjima. Daj bože da to bude sutra. Vrlo mi je neprijatno kada na svakoj granici mi preturaju pasoš SRJ, pretprošle države. Još nešto, gospodine Đeliću, naše zvanično pismo jeste ćirilica i lepo je što na pasošu piše, ali to niko ne razume. Gospodine Đeliću, DHSS kao propagandni materijal 2001. godine odštampala je ovaj pasoš na srpskom, engleskom i francuskom jeziku. Imaćemo problem sa pasošem na kome ćirilicom na naslovnoj strani piše pasoš. Bio sam u Maroku, prvo su gledali pasoš, ovo gore Srbija, i počeli su tamo da vode polemiku sa mnom zašto je to tako.
Hajde samo da dobijemo javno, ali iskreno, obećanje kada će to biti realizovano. Ne vredi se osmehivati, prvo se izvinite narodnim poslanicima i kažite kakva su to preča posla od ratifikacije Sporazuma o asocijaciji i stabilizaciji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima gospođa Milica Vojić-Marković, Demokratska stranka Srbije. Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo, kao stožer dve srpske vlade, one od 2004. do 2007. i  od 2007. do 2008. godine, i kao koalicija DSS-NS koja je tada dala i premijera i značajan broj ministara u zaista vrlo važnim oblastima i resorima DSS je, zapravo, uložila veliki napor, znanje, snagu i energiju, ali pre svega volju koja joj se ovih dana stalno spočitava, dakle pre svega volju, u evropske integracije Srbije.
Za vreme prve Vlade dr Vojislava Koštunice započete su i privedene su kraju značajne aktivnosti u procesu stabilizacije i pridruživanja. Navešću neke da ne bi bilo dilema.
Urađena je dobra i vrlo detaljna nacionalna strategija pridruživanja i pristupanja 2005. godine. Donet je izuzetno veliki broj zakona koji su bili u skladu sa evropskim standardima, bilo ih je 250, ako se ne varam, i to je najproduktivniji parlament od postanka srpskog parlamenta. To je parlament koji je imao vrlo jaku opoziciju u kojoj je bila i DS, to je parlament koji je radio i dan i noć sa velikom dozom tolerancije, o kojoj možemo da razgovaramo, ali je dao značajan doprinos ubrzanom putu Srbije ka EU.
Na kraju, dobijena je pozitivna Studija izvodljivosti, posle čega su započeti pregovori o zaključivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2005. godine, a kako su i oni uspešno završeni 2007. godine parafiran je taj sporazum. Hajde da budem još malo preciznija pa da vas podsetim. Živkovićeva Vlada je pokušala da traži ovaj sporazum i rečeno je da ne pokušava da ga traži, jer će dobiti negativan odgovor.
Zašto sam to rekla? Prosto sam htela da podsetim šta je uradio Vojislav Koštunica i DSS na putu Srbije ka EU, jer smo danas svedoci da se strašno mnogo pojavljuje onih koji kažu da su baš oni neverovatno zaslužni za to, da je Vojislav Koštunica i DSS antievropejci, a oni su evropejci.
Hajde sada da podsetim ponovo, 2004-2007. godine DS je bila u opoziciji i godinu i po dana nije ušla u ovu salu, pa ne mogu da se setim u kom delu oni prepoznaju taj svoj veliki doprinos u ovom putu.
Reći ću još jedan detalj. Ako teorijski posmatramo ovaj put Srbije u tranziciji Srbije u EU Srbija je pod Vojislavom Koštunicom, kao premijerom i njegovim Vladama, prešla polovinu puta, ako ne i više na ovom putu ka EU. Šta to hoću da kažem?
Zato što danas imamo situaciju da marketing čini čuda i da ove vlade proglašavaju antievropskim. Sad se postavlja veliko pitanje šta se to dogodilo, koje su se to okolnosti promenile, pa je neko ko je nepopustljivi patriota i osvedočeni patriota kao Vojislav Koštunica odjednom zatražio da se zastane i da se sa EU dogovore još neke vrlo važne stvari i vrlo važni detalji, koji se ovde provlače pod plaštom da ih ne razumemo svi na isti način.
Taj prelom je nastao krajem 2007. godine ali ne voljom Srbije, ne voljom Vojislava Koštunice, ne voljom DSS, već voljom EU koja je odjednom okrenula, kako kaže naš narod, ćurak naopako i odjednom prestala da Srbiju posmatra u granicama koje joj je dala Rezolucija 1244, koja je odjednom počela da razmišlja o nezavisnom Kosovu i oduzimanju 15% teritorije Srbije.
Zapravo, šta se to promenilo. Promenio se cilj SSP. Prethodno SSP je imao jedan sveobuhvatan odnos približavanja Srbije EU. Ovog momenta SSP je političko sredstvo kojim EU udara packe Srbiji svaki put kada pomene da je Kosovo njeno i da i dalje važi Rezolucija 1244.
Dakle, EU, zapravo, SSP drži kao svojevrstan bič kojim Srbiju kažnjava da prizna da je Kosovo nezavisno. To, naravno, niti je u skladu sa međunarodnim pravom i međunarodnim normama, ali je vrlo u skladu sa hegemonističkom politikom SAD, a moramo da kažemo da EU već davno nema svoju politiku nego samo sluša ono što SAD njoj narede.
Podrazumeva se dakle da Srbije ne sme nijednog momenta odustati od svog državnog i nacionalnog interesa, tim pre što EU na putu ka pridruživanju ni od jedne zemlje na tom putu nije tražila ono što traži od Srbije, ispravite me ako grešim, da se odrekne 15% teritorije i da prizna nezavisnu državu na svojoj teritoriji. Uz to, vrlo često se pojavljuju još neki novi uslovi kojim EU stavlja, praktično, nove zahteve Srbiji pre nego što uđe u EU. Recimo, ovih dana otvara se pitanje Vojvodine. To pitanje će ići otprilike u istom pravcu u kome je išla priča sa Kosovom i, ne daj bože, ali ako ova vlada ostane, tako će se isto i završiti.
Od februara 2008. godine, naročito od marta 2008. godine, kada je Vojislav Koštunica vratio mandat narodu – što je, zapravo, izazvalo ogorčenje i užas naših navodnih demokrata, jer je Vojislav Koštunica jedini predsednik partije i jedini premijer u ovoj zemlji, i jedini čovek u ovoj zemlji, koji je dva puta najnormalnije otišao sa vlasti, ne praveći od toga dramu, ne izazivajući međunarodne sukobe i praveći priču o tome da će u ovoj zemlji nastupiti ratovi ako on ode, dakle, početkom marta 2008. godine Vojislav Koštunica je vratio mandat narodu i tada je celokupna javnost, naročito instruirana od medija koji su, ne mogu da kažem podvučeni žutim, nego obojeni žutim, postavilo se pitanje – šta se to sada odjednom dogodilo, pa on zna šta piše u tom ugovoru, pa zašto on sad pravi dramu oko nečega što je tako jednostavno i obično, a prosto mi tim putem hoćemo da idemo?
Gospodo, ja sam to juče čula i u jednoj televizijskoj emisiji, šef jedne poslaničke grupe kaže – ne znam šta se dogodilo. Pa, ako ne zna, evo, da mu objasnimo.
Promenile su se okolnosti, dramatično su se promenile okolnosti. I, ti sa kojima mi hoćemo da potpišemo ugovor o saradnji, o partnerstvu, ti isti nama oduzimaju 15% naše teritorije, ti isti priznaju nezavisno Kosovo na našoj teritoriji i ti isti na našu teritoriju dovode Euleks, a mi ih nismo pozvali, mi nismo dozvolili da ih dovedu na našu teritoriju.
Ono što vidim ovde jeste da vi zabijate glavu u pesak, da se pravite da to nije tako kao što pričam, da se pojedini smejuljite i ćaskate između sebe dok ovo govorim, a suština je, ovo su vrlo jednostavne stvari, ovde se stvari vide toliko ogoljeno da je prosto neverovatno da neko ne vidi o čemu je ovde reč. Ja sam vrlo sklona da pomislim da vi znate o čemu je reč i da se samo pravite ovde da puštate niz vodu i državu Srbiju i Kosovo, a sve zarad toga da priđete malo bliže Evropi, pa kad dođete pred vrata da vam oni kažu – znate, vi ste naši prijatelji, ali Lisabonski sporazum nije usvojen, žao nam je, staćete još malo pred vrata. Uostalom, vi govorite o nečemu što je beskonačno dugo na dugom štapu.
Šta još hoću da rezimiram? Jasno je da bi se potpisivanjem SSP u ovom trenutku i pod ovim okolnostima Srbija oglušila o svoj državni interes. Zašto? Zarad obećanja o boljem životu, jer mi imamo ovde posla sa obećanjem. Ni SSP ni Prelazni sporazum o trgovini i trgovinskim odnosima neće stupiti na snagu dok se ne ispune drugi uslovi kao što je, recimo, haški uslov.
Zbog toga DSS smatra da treba stati ovog trenutka, da ne treba ovog trenutka potpisivati ovaj sporazum; naravno, u budućnosti, pod drugim okolnostima, da. A ovaj vakuum koji nastaje u sprovođenju SSP popuniti direktnim sporazumima koji se odnose, recimo, na vizni režim, na nauku i obrazovanje, na trgovinsku saradnju i slično. Takvi sporazumi unapredili bi Srbiju, približili bi je EU, ali ne bi napravili štetu koju niko više ne može da popravi.
Samo još jednu stvar, vrlo kratko. Gospodin Đelić reče kako je to mnogo važno, navodeći šećer kao strašno važnu stvar, koju smo mi imali pa izgubili. Izgubili smo zbog vašeg odnosa, gospodine Đeliću, i tad ste bili u Vladi, zbog vašeg odnosa, to je bio tipičan primer prevare. Mi smo pokušali da prevarimo Evropsku uniju, pa nam reče, onda, o tome kako su Hrvati dobro pregovarali, a ne reče i drugu stvar, da su Hrvati pregovarali o svom ribolovnom području sve dok nisu isposlovali ono što je za njih povoljno.
Neću dalje dužiti, tu su moje kolege koje će razvijati ovu stvar do kraja i objasniti onima koji ne žele da shvate, samo ću kratko, kao što reče gospodin Đelić, sa onim vrlo visokim "hajde", hajde jednom gospodo da mislite na državni interes, hajde jednom da ne mislite na ono što nam čini dobro na pet metara ispred nas, a na kilometar ispred nas je potop. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Milisav Petronijević.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsednice, gospodo iz Vlade, ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u stvari, Srbija počinje sveobuhvatne pripreme za ulazak u Evropsku uniju. Kažem da je to tek početak priprema, jer očigledno, a videli ste i danas u toku rasprave da Srbiji predstoji jedna velika diplomatska bitka dok se taj cilj ne ostvari.
Ovaj sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nije samo jedan od prioriteta i dela programa Vlade koji čini SPS, to je jedan od prioriteta građana Srbije koji žele u ogromnom broju da Srbija uđe u Evropsku uniju. Naravno, Sporazum je strateški značajan za Republiku Srbiju i važan je za dalji ekonomski, privredni i ukupan društveni napredak naše zemlje. Neću ovde više govoriti o značaju svega toga, toliko se čulo o tome.
Želim da ukažem na dve stvari. Prvo, da podsetim, šef poslaničke grupe SPS-JS, gospodin Branko Ružić, izneo je stav poslaničke grupe o ovom pitanju, odnosno poslanička grupa SPS-JS će glasati za ratifikaciju ovog sporazuma, iako mislimo da imaju dve manjkavosti, od kojih jedna uz dobru volju može da se ispravi. Trudiću se vrlo konkretno da kažem, mislim da je ovo veoma ozbiljno pitanje, a Srbija je umorna od podela, svađa, mitinga i ostalog.
Šta je to na šta želim da ukažem?
Jedna manjkavost na koju ukazujemo, to je ono što zaokuplja pažnju naše javnosti već mesecima, a to je famozni član 135. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Moj utisak je, bez pretenzije da presuđujem, da je ovde najveći problem u tome članu. Oni koji su bili u Vladi, a sada su u opoziciji, očigledno nemaju primedbi na tekst Sporazuma, na sadržaj Sporazuma, jer su ga dve Vlade, uz eksperte, posle dve godine pregovora, utvrdili, usvojili i parafirali. To je tekst, sadržaj Sporazuma. Iz toga izvlačim zaključak da nema primedbi na sadržaj Sporazuma.
Danas sam imao priliku da čujem i od najveće opozicione stranke da bi, kada bi se usvojio amandman, postojao maltene opšti konsenzus.
Želim da upozorim, kao narodni poslanik, da ulazak u Evropsku uniju nije ničija privilegija, nije parče nikoga, to je želja građana Srbije, ko god da je na vlasti mora da ostvari, a veština onih koji su na vlasti je da to urade na najbolji mogući način, poštujući i čuvajući do kraja nacionalne i državne interese Srbije.
Mislim da ima prostora da se o ovom veoma važnom pitanju postigne mnogo veći, da ne kažem veliki, konsenzus.
Srbiji je potrebno sloge, okupljanja. Srbiji je potrebno da se što više ujedinimo oko strateških ciljeva Srbije, pogotovo u nacionalnom i državnom interesu, a nacionalni i državni interes Srbije jeste ulazak u Evropsku uniju i treba svi pomalo da učinimo napora da do toga dođe. Evo, kako to mislim.
Poznato je po međunarodnom pravu, Bečka konvencija, da svaka država prilikom ratifikacije sporazuma može da usvoji, kako se to kaže, interpretativnu izjavu kojom ona stavlja do znanja kako tumači pojedine odredbe sporazuma. Opet podsećam, ne menja se sporazum i ne može da se menja. Srbija samo iskazuje jasan stav kako ona tumači član 135. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Mislimo da je to važno pitanje.
Ovakva izjava koju bi Skupština trebalo da usvoji, i te kako bi dobrodošla onim članicama koje nisu priznale Kosovo, a takva izjava, koja je inače jednostrana, sigurno ne obavezuje one koji su već to uradili, ali obavezuje Srbiju i državne organe Srbije i sve one koji vode Srbiju. Bez pretenzija da to bude neko rešenje, bez određivanja da li ima neko bolje, prosto nudim kao inspiraciju da taj tekst izjave, kako god on da glasi i ko god da ga podnese, a mislim da bi najbolje bilo sesti i zajednički doći do jedne, važno bi bilo da sadrži dve rečenice.
Prva: ''Republika Srbija razume ovaj sporazum kao akt kojim se priznaje suverenitet Srbije na čitavoj njenoj teritoriji i poštuje njen integritet u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244.'' Druga: ''Ukoliko bi uslov za pridruživanje Evropskoj uniji bio odustajanje Srbije od prethodno navedenog stava, Srbija se više ne bi smatrala obaveznom odredbama Sporazuma i on bi za nju prestao da važi.''
Ove dve rečenice, kao inspiracija, ne kao konačno rešenje, za to je potreban dogovor, a treba učiniti šta god još može da se do njega dođe, mislimo da je vrlo važno da Srbija pošalje takvu poruku Zašto mislimo da nije sporno? Pa, nema te političke stranke ovde ili bar ogromne većine koja nije saglasna da je Kosovo sastavni deo Srbije, da nikada ne može biti drugačije.
To je politika. Ako je to tako, onda ne smeta da postoji jedna takva izjava. Ne remetimo ništa Sporazum, jer se ne menja Sporazum, ali se Srbija jasno deklariše kako ona tumači tu odredbu Sporazuma i to ništa nije zabranjeno. Srbija, takođe, vodi, i dobro je da vodi, ne sme da odustane od toga, jednu diplomatsku akciju u Generalnoj skupštini da Međunarodni sud pravde da svoj sud.
Ovo je važno i zbog Srbije i zbog međunarodne zajednice. Kada bismo to prećutali postoji opasnost da ljudi pomisle da Srbija, eto, od toga nečeg odustaje, a siguran sam da svi mislimo da važe sve one rezolucije, sve one svakodnevne izjave, da Srbija od toga ne odustaje.
Dakle, ponavljam, mislim da bi u vidu interpretativne izjave, koja sadrži ove osnovne elemente, bilo još bolje i jasnije, jer imamo priliku ne da ljudi menjaju Sporazum u EU, nego – tumače ga na svoj način.
Dajte da kažemo kako ga mi tumačimo na naš način. Mislim da još ima vremena da se oko toga porazgovara. Ovo je važno pitanje za Srbiju da se sa što većim konsenzusom okrene ka tome. Ne može Srbija ući u Evropu nikada podeljena, pocepana, posvađana i sve ostalo. Treba svi da učinimo pomalo da se do tog jedinstva, koliko je moguće, dođe.
Samo kratko, još jednu manjkavost na koju smo mi upozorili, a koja nije bila mnogo prisutna u javnosti, nekako se na nju nije osvrtalo. Želim zbog javnosti i zbog onih koji su ovakav sporazum radili da tražim da se ipak javnosti detaljnije to objasni.
Naime, članom 53. Sporazuma šta se dogodilo? Naša strana, obe Vlade koje su pregovarale, prihvatila je odredbu Sporazuma koja preduzećima u EU daje pravo sticanja vlasništva nad nepokretnostima, što je, donekle, manje bolno, ali daje pravo sticanja javnih dobara tj. prava korišćenja prirodnih bogatstava jednako kao i srpskim privrednim društvima, što je i bolno i tragično, i to, što je još gore, pre ulaska u EU.
Mislim da je tu moralo da se pozabavi malo više, da se što više sačuva ono što je u ovoj državi, jer imamo situaciju, pratite, ako je tačno objasnite, ako nije ispravite me, sve države koje su postale nove članice EU isključile su pravo preduzeća iz EU da stiču njihova prirodna bogatstva, poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište najmanje sedam godina od momenta ulaska u EU. A čak, ako se ne varam, Hrvatska je potpuno isključila to pravo. Koji su razlozi da je Srbija jedina prihvatila, prilikom pregovora obe Vlade, da se to omogući odmah po stupanju na snagu Sporazuma, dakle, pre ulaska u EU?
Mislimo da je ovo pitanje, takođe, veoma važno, bez obzira što nije izazvalo toliko pažnje u javnosti kao ovo prethodno i da će naša država morati da preduzme veoma ozbiljne mere kako da u takvoj situaciji, u tim nastalim okolnostima, sačuva ona prirodna bogatstva koja ima. A znamo samo detalje da su velika poljoprivredna zemljišta pokupovali tajkuni i ako se to omogući ljudima iz EU, odosmo.
Dakle, pred Vladom će stajati, pred državom će stajati obaveza kako da omogući sprovođenje ovoga, a da pri tom svojim zakonodavstvom zaštiti ta sva bogatstva koja ima ova zemlja.
Zaključiću na kraju, mislim da su to dve manjkavosti o kojima sam govorio.
Jedna, podsećam, još može da se ispravi, a ovo drugo u narednom periodu sopstvenim zakonodavstvom država će morati da povede računa kako da zaštiti ta bogatstva.
Vraćam se na početak, iz svih tih razloga o kojima sam govorio, a imajući u vidu da je velika želja građana Srbije, što je normalno, da uđu u EU, da se Srbija razvija, da radi, da se zapošljava, da živi bolje, to što oni žele je obaveza svih nas da im omogućimo na najbolji mogući način, čuvajući pri tom državne i nacionalne interese Srbije. Ponavljam, SPS insistira da se oko toga još razgovara, ali će glasati za ovaj sporazum. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Zoran Nikolić, po Poslovniku.

Zoran Nikolić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovani narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika, član 104, da su narodni poslanici obavezni da čuvaju dostojanstvo ove skupštine. Ne sumnjam u dobre namere gospodina Petronijevića i zaista verujem da sve što ste ovde izrekli, svoje dileme i strahove, da iza toga i stojite.
Vi ste, naravno, kao dobronameran čovek i čovek koji želi da zaštiti nacionalne i državne interese, ovde izneli dileme a, nažalost, vaša stranka će glasati na način da će te dileme opstati, odnosno čak verovatno još više produbiti. To je jedan aspekt. Dakle, vi ste u kontradikciji. Ono što ste ovde pričali, pitanja, dileme i strahove koje ste otvarali u kontradikciji su sa stavom vaše političke stranke povodom ratifikovanja SSP.
Drugo, mislim da bi bilo potrebno da objasnite kome ste se onda ovde obraćali. Kažem da ne sumnjam u vašu dobronamernost, ali da li ste se obraćali poslanicima DSS, NS, SRS ili ste se obraćali poslanicima vladajuće koalicije, odnosno pre svega poslanicima DS. Ako ste se obraćali njima, onda da vas podsetim da ste vi sa njima u Vladi i da imate mogućnosti i mehanizme da se dogovorite, a ne da ovde javno iznosite svoja neslaganja.
Dakle, nije u redu da vi ovde predlažete nekakve zajedničke izjave, gde ćemo tumačiti član 135. Onda vama postavljam pitanje, ako imate dilemu i ako govorite u ime SPS ovde, danas, malopre, onda postavljam pitanje vašoj stranci, na osnovu čega glasate za ovaj sporazum?
Ako imate dileme i strahove povodom člana 135, mi tu dileme nemamo, svoj stav jasno iznosimo i to je razlog zbog kojeg nećemo glasati za ovaj sporazum. Nemojte ovde pokušavati da spinujete nešto što ne može, da branite nešto što je neodbranjivo i da pokušavate da spajate nešto što je nespojivo. Dakle, ili tumačite član 135. na način da on štiti integritet naše države ili posle ovih događaja koje smo imali i o kojima su poslanici DSS govorili, promenjenih okolnosti, mi dolazimo u situaciju da podržavanjem i ratifikovanjem SSP, zapravo, potpisujemo nezavisnost, odnosno prihvatamo i pristajemo na nezavisnost Kosova i Metohije.
To je jedno ključno pitanje, to je najvažnije državno i nacionalno pitanje i na to se mora dati jasan odgovor.
Ne možete izlaziti za govornicu i iznositi svoje strahove i dileme. Jednostavno nije korektno.
Morate shvatiti da ste u Vladi i morate shvatiti da delite odgovornost sa onima koji oko toga dileme nemaju.

Whoops, looks like something went wrong.