TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 28.11.2008.

13. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

13. dan rada

28.11.2008

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:10 do 20:15

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vam i izvinjavam se.
Na član 21. amandman je podneo Miroslav Markićević.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč o ovom amandmanu?
Reč ima narodni poslanik Srđan Spasojević.
...
Nova Srbija

Srđan Spasojević

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici amandman koji je podnet na član 21. Poslaničke grupe Nova Srbija izuzetno je dobar. Po meni, rok od šest meseci koji se daje da se naprave neke izborne radnje, kada je Visoki savet u pitanju, jeste izuzetno dug. Mi smo amandmanom tražili da se smanji rok za tri meseca, iz razloga što postoji mogućnost da imamo prilikom izbora jednog ovako visokog tela, koje će imati veoma glomazna ovlašćenja u svom radu, jedan dualizam funkcije. Dakle, procedura traje šest meseci i imamo neki Visoki savet koji odlučuje, a onda se šest meseci, praktično, preklapa  kandidatura za nove članove.
Mislim, gospođo ministre, da je taj rok dug. Potpuno je smisleno da taj rok bude tri meseca, a onda bi automatski i ovaj rok u poslednjem stavu ovog člana trebalo smanjiti na 45 dana da bismo, uopšte, u našom pravnom sistemu prilikom izbora nekog organa smanjili nepotrebno odugovlačenje od šest meseci – tačno znamo uslove, tačno znamo ko treba biti biran, dakle, znamo iz kojih se redova sve to bira. Meni je neprihvatljivo da neki proces treba biti tako dug.
Bilo bi izuzetno celishodno da ste prihvatili ovaj amandman. Smatram da je dobronameran i mislim da bi umnogome popravio zakon. I samo obrazloženje koje ste dali zašto se ne prihvata ovaj amandman je neprihvatljivo. Da li mi želimo da imamo nešto što je efikasno u našem pravnom sistemu, nešto što funkcioniše ili nešto što je na tako dugom štapu – neke pripremne radnje od šest meseci da se nešto promeni?
Apsolutno smatram da ovaj amandman Nove Srbije treba prihvatiti. Zaista mi nije jasno koje su to pripremne radnje od šest meseci za jedan Visoki savet sudstva. Po meni, to je toliko dug period, da je suvišno da se u jednoj pravnoj državi zabavljamo tako dugim rokovima. Naravno, kao što sam već rekao, imalo bi onda mesta da se ovaj rok u stavu 4. smanji na 45 dana. Smatram da bismo apsolutno popravili efikasnost, pokazali bismo da Visoki savet sudstva dobro funkcioniše, da znamo šta hoćemo. Ovako, to je na nekom drugom štapu.
Zamislite, imaćemo situaciju da jedan Savet sudstva odlučuje u nekom periodu od šest meseci, a onda, kada praktično istekne mandat tog saveta, polako će da se pojavljuju neki drugi kandidati. Pitanje je, kako će u tih šest meseci funkcionisati neki odlazeći savet. Mislim da je taj period izuzetno dug, pripremaju se novi kandidati, a ovi još uvek odlučuju. Mislim da će se u tom periodu od šest meseci osnovna funkcija tog saveta izgubiti. Hvala. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 21. amandman, sa ispravkom, podneo je narodni poslanik Jovan Palalić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospodin Jovan Palalić.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko Malović, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman se odnosi na član 21. čiji naslov glasi – Kandidovanje i predlaganje.
Vrlo bitan momenat, nešto što je očekivala sudska javnost, jeste način na koji će se birati članovi Visokog saveta sudstva iz redova sudija. Mi ovim predlogom zakon o Visokom savetu sudstva uvodimo izbor u okviru koga će, faktički, biračko pravo imati sve sudije. To je nešto što jeste dobar korak i što, sasvim sigurno, može dovesti do onoga što smo svi mi želeli kada je započela ideja da se formira jedan organ, koji će imati pravu vlast u pravosuđu, koga će birati sudije.
Znači, od 2001. godine, od Visokog saveta pravosuđa, evo, sada dolazimo u priliku da će sudije koje će biti članovi Visokog saveta sudstva birati sve sudije.
To je nešto što treba da predstavlja legitimnost vršenja vlasti od strane Visokog saveta sudstva koji, nesporno, nakon ustavnih promena i nakon ovih rešenja koja imamo u ovom predlogu zakona, ima značajne nadležnosti koje se tiču vođenja politike u oblasti pravosuđa. Ovde govorim za deo koji se odnosi na sudstvo. Državno veće tužilaca ima te nadležnosti kad su u pitanju tužilačke funkcije.
Hteo bih da se osvrnem na prethodni amandman za koji smatram da je vrlo dobar, jer činjenica da će se sprovesti zakonom vrlo detaljno regulisan postupak izbora, u kome će učestvovati sve sudije, govori da je to, na neki način, bez obzira kako to možda sada zvučalo sudijama i uopšte radnicima u pravosuđu, jedna vrsta kampanje. U ovom zakonu je predviđeno da to traje šest meseci, jer će sigurno kandidati za članove Visokog saveta sudstva želeti da dobiju podršku od svih sudija, počev od osnovnog suda, viših sudova, apelacionog suda i Vrhovnog kasacionog suda.
Sasvim sigurno da će kandidati svojim biografijama, svojom stručnošću, onim što treba da ih preporuči za članstvo u Visoki savet sudstva, želeti da dođu u priliku da se predstave sudijama svih sudova u Srbiji, a činjenica da to treba da traje šest meseci dodatno unosi tenziju u pravosuđe, predugo traje i sigurno ne doprinosi da se vrši osnovna funkcija sudija, koja se sastoji u donošenju odluka, presuda i ne treba da se sprečava ovako dugom kampanjom, to želim ovde da istaknem.
Ono što jeste ''racio'' ovog amandmana, jeste činjenica da je i ustavnim promenama dobar deo nadležnosti koji je imao ovaj visoki dom, kada je u pitanju izbor i razrešenje nosioca pravosudnih funkcija, sada izmešten iz Narodne skupštine. Tu se prvenstveno misli na prvi izbor sudija i tužilaca, ali i na razrešenja nosilaca pravosudnih funkcija. To više nije nadležnost Narodne skupštine i te nadležnosti sada dobijaju Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca.
Imamo i činjenicu, koja je ovim zakonom definisana u članu 38, da Narodna skupština bira članove Visokog saveta sudstva na predlog ovlašćenih predlagača. Onda se postavlja pitanje – zašto se Narodnoj skupštini, i pored toga što su joj oduzeta ovlašćenja koja se odnose na izbor i razrešenje sudija, faktički, u stalnu funkciju sudija, oduzima i to ovlašćenje da donese odluku o otpočinjanju postupka predlaganja kandidata? Zašto da predsednik Narodne skupštine nema tu vlast, tu mogućnost, kada već Narodna skupština odlučuje o tome kada, već, od samog početka učestvuje u procesu izbora članova Visokog saveta sudstva?
Mi ovde ovo potenciramo, naša Poslanička grupa, iz još jednog razloga, jer smo svedoci, upravo u ovom sazivu, značajnog smanjenja uloge Narodne skupštine, uloge koju je imala ne samo u domenu pravosuđa, već koju je imala i u prethodnim sazivima kada je u pitanju niz aktivnosti koje je imala Vlada i država.
Mi smo ovde više puta isticali ignorisanje Narodne skupštine kada je u pitanju donošenje odluka u nizu važnih politika –politike prema KiM, a sada Narodna skupština ni na koji način nije konsultovana, niti se iko obratio Narodnoj skupštini kada su u pitanju rasprave o merama za ublažavanje finansijske i ekonomske krize, koje potresaju čitav svet. U rešavanju tih mera učestvuju svi parlamenti svih država u svetu.
Verujem da svi narodni poslanici prate u kojoj meri je učešće parlamenata evropskih i vanevropskih država u raspravi o tome šta vlade tih država treba da učine da se donesu odluke i predlože mere kako bi se ta ekonomska kriza ublažila i njeni efekti koji najviše pogađaju stanovništvo, u najvećoj meri, bili sanirani. Jedino u Srbiji Narodna skupština nije imala priliku da razgovara sa predstavnicima Vlade, prvenstveno sa predsednikom Vlade, ali i sa resornim ministrima koji su najviše odgovorni za ekonomsku politiku, o tome šta bi država u budućem periodu trebalo da čini po pitanju rešavanja ove ekonomske krize koja svaki dan sve više pogađa Srbiju.
Svedoci smo da se i predsednici država, a ne samo predsednici vlada, obraćaju poslanicima svojih parlamenata. Imali smo priliku da vidimo da se čitava javnost pojedinih država mobiliše na rešavanju ekonomske krize, tako što ta javnost prati raspravu u skupštini, gde sede predstavnici naroda, a rasprava se vodi između predstavnika naroda, narodnih poslanika i predstavnika izvršne vlasti koji treba da donesu te mere. U tom smislu je i pokušaj da se otkloni to minimiziranje uloge Narodne skupštine, koja se sada u ovom sazivu u ovoj skupštini predstavlja i promoviše, da Narodnoj skupštini vratimo njene ingerencije, bar preko činjenice da će predsednik Narodne skupštine doneti odluku o otpočinjanju procedure izbora članova Visokog saveta sudstva.
Nesporna je činjenica da se formira Komisija, da Komisija sprovodi postupak, da je taj postupak detaljno uređen ovim zakonom. Neki nedostaci koji su uočeni, po nama, Poslanička grupa DSS, kroz nekoliko amandmana koje je podnela, ima nameru da se otklone. Ali, izostaviti Narodnu skupštinu i u ovom domenu, znači, potpuno smo izostavili Narodnu skupštinu u domenu kontrole vršenja izvršne vlasti, a sada izostavljamo Narodnu skupštinu iz mogućnosti da, na neki način, učestvuje u otpočinjanju postupka izbora onog organa koji ima stvarnu vlast u pravosuđu. A stvarnu vlast u pravosuđu ima Visoki savet sudstva. Predsednik Narodne skupštine treba samo da bude neko ko će da otvori sednicu na kojoj će se aminovati ono što bude predlog ovlašćenih predlagača, u ovom slučaju i Visokog saveta pravosuđa u starom sazivu, što nije dobro.
Znači, osnovni motiv ovog amandmana jeste ukazivanje, naravno, i Ministarstvu pravde, ali i javnosti Srbije, da se Narodna skupština ignoriše u najvažnijim i najvitalnijim pitanjima u ovom trenutku u Srbiji.
Koliko su puta predstavnici opozicije izlazili za ovu govornicu i pitali predstavnike izvršne vlasti, kao i predsednika Narodne skupštine – zašto Narodna skupština ne raspravlja i o KiM i o merama za suzbijanje finansijske i ekonomske krize u Srbiji?! Zar je moguće da predsednik Narodne skupštine ne može da pozove predsednika Vlade, koji verovatno gleda svakog dana, pretpostavljam da prati i strane medije, i vidi da svi parlamenti o tome raspravljaju, sva štampa o tome piše.
Verujte, kada se pogledaju mediji u Srbiji, nemate priliku da čujete da se u Srbiji uopšte pominje ekonomska i finansijska kriza, ako ne pogledate sednice Narodne skupštine. Jedino narodni poslanici iz opozicije pričaju o tome. Tada građani imaju priliku da čuju sa kakvim problemima ćemo se tek suočiti, a kada narodni poslanici o tome pričaju, ona se optužuju da šire paniku. Kada izađemo sa konkretnim merama, kao što je izašla DSS, onda se prvo te mere ignorišu, a naknadno, u tišini, ispod žita, većina tih mera se prihvata usled odsustva inventivnosti i inicijative Vlade. To je činjenica sa kojom se mi suočavamo.
Evo još jedna činjenica koja ukazuje da se ovaj parlament ignoriše, a to je podatak da pred Narodnom skupštinom nemamo budžet, koji Vlada nije usvojila. Građani se pitaju da li je to znak nemoći ove Vlade, odsustva inicijative, vizije kako da se rešavaju problemi i da li se ova politička kriza, koja se svakoga dana sve više produbljuje, zbog ovih problema koje smo slušali, reflektuju i na budžet.
Znači, predlažem da predstavnici Vlade, ministarka Malović, usvoji ovaj amandman i da pravo predsedniku Narodne skupštine da donese odluku o otpočinjanju ovog vrlo važnog procesa – prvi put u istoriji pravosuđa bira se Visoki savet sudstva na opštim izborima, u kojima će učestvovati sve sudije u Srbiji. Hvala. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama.
Za reč se javio gospodin Miroslav Petković, zatim, Zoran Krasić i Vjerica Radeta.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, kolega Palalić je dobro obrazložio amandman koji je podnela DSS.
Samo ću, ovo malo vremena koje je preostalo, pokušati da pojasnim još neke stvari. Zaista, mi u DSS ne vidimo razlog zašto Narodna skupština ne bi pokretala čitav ovaj postupak. Ima više ovlašćenih predlagača. Visoki savet je samo jedan od predlagača koji dostavlja određeni broj predloga.
Znam, vi ćete reći – šta kada se raspusti Narodna skupština, ali rokovi su malo duži, tako da i u tom slučaju mislim da ne bismo upali u neki problem.
Samo želim da vam kažem, neće gospođa Đukić-Dejanović stalno biti predsednik Skupštine, neće biti Vlada Republike Srbije neodgovorna i neozbiljna da koči rad Parlamenta, tako da ćemo imati priliku da na najbolji mogući način ovde sprovedemo taj postupak. (Aplauz.)
Što se tiče stava 3. samo kratko, pošto mi vreme ne dozvoljava, na koji smo, takođe, podneli amandman, vezano je za ovu formulaciju koju sam i u načelnoj raspravi pokušao da obrazložim, da je razjasnim, i nije mi još uvek jasno da stoji da je to najstariji pravni fakultet u Srbiji. Mislim da u zakonu treba da stoji nesporna činjenica, nepromenjiva činjenica da je najstariji pravni fakultet u Republici Srbiji – Pravni fakultet u Beogradu i da ne možete, koliko god da se trudite, da napravite, ni lepši, ni stariji, nego što je to Pravni fakultet u Beogradu.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospodine Novakoviću, oni utiču na mene i kažu mi da podržim ovaj amandman. Neću da podržim ovaj amandman. Sada ću da vam objasnim i zašto neću da podržim ovaj amandman. Ne iz inata, nego iz razloga koji postoje. Zašto? Neću da igram njihovu igru. Njihova igra je pogrešna igra. Javnost Srbije treba da zna, a naročito oni koji se bave poslovima pravosuđa i oni koji studiraju, pa računaju da će da budu sudije i tužioci, da vide kakva je podvala na delu.
Ustav Republike Srbije, u članu 153. st. 2. i 3, propisuje sastav Visokog saveta sudstva: 11 članova, postoje članovi po funkciji; to je ministar pravde, predsednik Vrhovnog kasacionog suda i predsednik nadležnog odbora Narodne skupštine, a to je predsednik Odbora za pravosuđe.
Imamo osam izbornih, šestoro će biti sudije, jedan će biti iz reda advokata, jedan iz reda profesora pravnog fakulteta. Neka neko objasni – da li je taj Visoki savet sudstva stručan, kompetentan organ koji treba da uredi funkcionisanje sudova i statusna pitanja sudija?!
Ako je stručan organ, izvinite, molim vas, ko nama garantuje da je ministar stručan? Nema veze sa gospođom Malović, odmah da vam kažem, u startu. Šta je garancija stručnosti? To što je član Vlade i što pripada, verovatno, skupštinskoj većini? Šta je nama garancija stručnosti predsednika Odbora za pravosuđe? Što je saglasnošću svih poslaničkih grupa političkih stranaka u Narodnoj skupštini, u odgovarajućoj srazmeri su zastupljene sve stranke u tom odboru, na bazi nekog prećutnog dogovora, neko postao predsednik Odbora za pravosuđe?
Gde je njegova stručnost? Formalnopravno on bi mogao da bude i kuvar. Ne postoji nikakva smetnja, zato što je laička skupština. Gde piše da predsednik Odbora za pravosuđe mora da bude diplomirani pravnik, sa 15 godina radnog iskustva itd? Nigde! Zašto? I liste kandidata za poslanike kada se prave – školska sprema nije uslov.
Neću da pričam o predsedniku Vrhovnog kasacionog suda.
Imate ovu metodologiju izbora šest sudija kao budućih izbornih članova Visokog saveta sudstva. Po kom kriterijumu se oni biraju? Statusnom, što su sudije? Stručnom? Kako stručni kriterijum može da dođe do izražaja kada imate Izbornu komisiju i glasanje po sudovima? Vrlo prosto, vrlo jednostavno, dolazi se do zaključka da je Visoki savet sudstva u budućnosti, bez obzira kako da se bira, pre svega, politički organ, a ne stručni organ.
(Ja ne znam, da nisam u koži sudija u Nišu!)
Da li možete da zamislite Boška Ristića kao člana Visokog saveta sudstva, po funkciji? Šta bi on to stručno mogao da razmatra o sudovima? Hajde da budemo još iskreniji. U slučaju neke prekompozicije političke scene i prisutnosti stranaka u Narodnoj skupštini, moguće je da neko iz neke druge političke stranke bude predsednik Odbora za pravosuđe, a da nema veze sa pravosuđem, niti da je diplomirani pravnik, niti da je advokat. Evo, Srđan Milivojević, kao diplomirani poljoprivredni inžinjer može da bude predsednik Odbora za pravosuđe. I, sad, on treba da bude član Visokog saveta sudstva. Da li je Visoki savet sudstva stručni organ? Načelno postavljam pitanje, nema veze ni sa gospodinom Milivojevićem, niti sa Boškom Ristićem, samo uzimam, kao primer, šta je sve moguće da se desi.
Kako ste shvatili Narodnu skupštinu, moguće je i građanin da bude predsednik Odbora za pravosuđe; onaj ko je ukrao mandate, ukrao pare, vi imate neki interes, čuvate ga ovde, zakleo se u crkvi itd, sve to pregazio, može da bude predsednik Odbora za pravosuđe i on postaje član Visokog sveta sudstva, po funkciji.
Sad treba neko ovde da nas ubeđuje kako će Visoki savet sudstva da vodi računa o statusu sudija, o organizaciji sudova, oni će da zaključuju koliko koji sud treba da ima sudija, sudija porotnika itd.
Ko bira Visoki savet sudstva? Nešto je po funkciji, nešto se bira u Narodnoj skupštini; osam se bira u Narodnoj skupštini.
Pogledajte, do kog su apsurda ovi neosamoupravljači doveli koncept zakona. O čemu se radi?
Kompletan izborni postupak se sprovodi u svim sudovima, da bi se došlo do šest kandidata koji bi bili predloženi Narodnoj skupštini da se izaberu. U nekoj varijanti, moguće je da se predloži i po dva za svako od tih mesta, znači 12, i dođe u Narodnu skupštinu, a Narodna skupština ne izabere nijednog. Što ste džabe krečili?!
Vodili ste izborni postupak, Izborna komisija, kandidovanje, opšta sednica, terali sudije da idu na biračka mesta da glasaju, da zaokružuju papiriće. Da li može putem biračkog listića da se bira čovek koji treba da bude stručan? Ne može!
Ovde su svi narodni poslanici, ne zato što su lepi, pametni ili stručni, nego što je u datom trenutku, kada su se održavali izbori, bila izborna volja građana da daju glas nekoj političkoj stranci, pa je srazmerno zastupljena.
Zar možemo mi, putem referenduma i izbora, da dođemo do stručnog kandidata? Ne možemo. Zašto? Lobira se. Kao u vreme radničkog saveta, vidim ima sedih glava pa se sećaju tog perioda, izbori za radnički savet OOUR-a. Nateraju sve radnike da idu tamo na biračka mesta, da glasaju, izabere se radnički savet, ali opet, šta je rekao Savez komunista tako će da bude. Sada je Savez komunista Vlada Republike Srbije, u nekom agregatnom stanju. Nije bitno, da li će biti krunska, da li će biti ova, da li će biti ona, apsolutno nije bitno. Principijelno pričamo. Kunete se u stručnost, a nema nijedne garancije da ćemo mi u Narodnoj skupštini, u budućnosti, kada budemo ovde glasali za članove Visokog saveta sudstva, za njih osam, pa, neka bude i 16 kandidata, dodao sam i ova dva iz advokature i sa fakulteta, glasati za najstručnije. Šta je garancija njihove stručnosti?
Opet vas vraćam na nešto što stalno pričam. To je isto kao što je naš Odbor za finansije predlagač guvernera, članova Saveta NBS itd. Da li ste svesni da je, recimo, Radovan Jelašić najstručniji čovek za posao guvernera NBS?! Stvorena je prezumpcija zato što je poštovana neka procedura. Neko je predložio Odboru, Odbor predložio Narodnoj skupštini, Narodna skupština je odlučila, ali Narodna skupština nije stručan organ, nije veće, neko petočlano ili tročlano sudsko veće, gde sede ljudi sa nekom kvalifikacijom, niti je komisija za polaganje magistarskog rada, niti za ocenu referata za vanrednog profesora, redovnog profesora itd. Ne, nego bukvalno rečeno – džumle se skupilo ovo ovde, ko ima više ruku digne i tako Boško Ristić postao stručnjak.
Da je kojim slučajem Petrović ministar pravde, onda bi sad on bio najstručniji, a on bio godinu dana pripravnik, advokat. Ne može!
Imamo nešto slično i u postojećem (sad, Vjerice, kako se to zove) Visokom savetu pravosuđa, imamo i tamo profesora, on se uklopio sa Vidom Petrović i onima tamo, čini mi se Tomić. Istekao mu mandat? Izvinjavam se, onda. Ali guraju, teraju.
Šta je garancija stručnosti, a kaže se u čl. 153. i 154 – neće više politika da određuje ko će da bude sudija, to će struka da odredi, to će ljudi sami iz suda da se biraju, sami će da dođu do predloga kandidata. Kada dođe ovde do Narodne skupštine, neće da ga izabere. Imaćemo problem kao sa Savetom, čini mi se, u obrazovanju, beše. To je bio cirkus u Narodnoj skupštini tokom glasanja.
Iole moralan čovek bi rekao – nemojte moje ime da stavljate tamo, da se neko iživljava sa mojim imenom i prezimenom na glasačkom listiću u Narodno skupštini! Zašto postoji potreba da se sve to devalvira? To je naš glavni problem.
Svi se zaklinju na Ustav i zakon, na moral, a da ne pričam o ovima u crkvi, na ovo, na ono, ali kada dođe trenutak da se to primeni, sve to pada, dominira politika. Sada ćete politiku iz Narodne skupštine da prebacite u Visoki savet sudstva. Samo je pitanje – ko je tu veći majstor?
Neću nikoga da pominjem, nemam nameru nikoga da vređam, ali bio je jedan inteligentan ministar, pa, kad je trebalo da se potpiše za Miloševića, on podmetne pomoćnika da on potpiše – ja nisam, ja sam čist.
Tako je i Petrović sada. Podmetnuo je ministarku da potpiše, da ode Karadžić, i on je sada čist, svi drugi su čisti. Sada mi treba zbog političkih razloga...
Gospođo Malović, zaboravite ovo što sam rekao, nema nikakve veze sa vama, vas je neko pokušao da prevari i prevario vas je. Ali, takvo vam je društvo, u takvom se društvu krećete. Imamo podvalu do podvale. Sada mi treba da trošimo snagu, nema gospođe Suzane Grubješić, molim vas, neka javnost shvati da je nema, nje nema, a ona se sinoć, jadnica, zajapurila – opstrukcija!
Ma, opstrukcija je sa ovakvim predlozima zakona. Da nije ove javne rasprave u Narodnoj skupštini, da li bi javnost znala šta se radi, šta se sprema, kako se razmišlja? Da li bi neko znao šta se dešava u javnim preduzećima da Dragan Todorović godinu dana ne čita ove podatke, a vi se smeškate. Što reče onaj – mi smo pobedili. Jeste pobedili, ali je Srbija propala zato što ste vi pobedili! To je taj problem.
Neću da vam trošim ovo vreme. Nadam se da sam bio dovoljno ubedljiv da shvatite da od ovoga nema ništa. Biće glasačkih listića po sudovima, svađaće se sudije oko ovoga, ko će šta, kako, jedan lobi, drugi lobi, zapostaviće se predmeti, sve će oni lepo da završe, doći će u Narodnu skupštinu neka stranka vladajuće koalicije koja će biti nezadovoljna, neće da glasa. Džabe ste krečili! Džabe ste radili i džabe ste maltretirali te sudije, od njih napravili poslušnike koji treba da se opredeljuju povodom Mike, Pere ili Laze, a neće da prođu u Narodnoj skupštini ni Pera, ni Mika, ni Laza, a sve kobajagi izgleda ozbiljno.
Neko kada pročita, još ako uzme to Vučetić, onaj Ivošević, a da vam ne pričam ovi iz nevladinog sektora, što guraju to, daju podršku itd, ili ovaj vaš Čiplić. Čekamo ga za diskriminaciju da dođe, kada on počne da objašnjava itd, bio sam predsednik opštinskog odbora, pa nisam, pa sam bio nestranačka ličnost, a bio sam predsednik odbora DS u Novom Sadu kada je trebalo da se bira itd. Nemate više tih kapaciteta za prevaru građana Republike Srbije. Ubi ova govornica ovde, da znate. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 22. amandman je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 22. amandman je podneo narodni poslanik Željko Tomić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na osnovu člana 140. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine, Odbor za pravosuđe i upravu podneo je amandman na član 22. alineja 6, član 23. stav 3, član 24. stav 5, član 33. stav 1, član 50. stav 2. i član 52. stav 1. Predloga zakona.
Pošto je predstavnik predlagača, na sednici Zakonodavnog odbora, prihvatila ove amandmane, a Zakonodavni odbor smatra da su amandmani pravno mogući, pa konstatujem da su ovi amandmani postali sastavni deo Predloga zakona.
Na član 23. amandman je podneo narodni poslanik Miroslav Petković.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Petković.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, Poslanička grupa DSS podnela je amandman na član 23, u stvari, dva amandmana na ovaj član, a ja ću obrazložiti ovaj na prvi stav, koji glasi: ''Kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija može biti svaki sudija u Republici Srbiji, koji obavlja sudijsku funkciju najmanje sedam godina.'' Mi smo u svom amandmanu predvideli da se ove reči i ovaj protivustavni uslov "najmanje sedam godina" briše, i da ovaj stav glasi – ''Kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija može biti svaki sudija u Republici Srbiji, sa stalnom sudijskom funkcijom.''
Naime, član 146. Ustava Republike Srbije jasno garantuje stalnost sudijske funkcije i mislimo da je protivustavan ovaj uslov od sedam godina obavljanja sudijske funkcije. Ustav je jasno kao granicu pasivnog biračkog prava postavio stalnost sudijske funkcije i zato se zakonom ne mogu postavljati stroži uslovi nego što je to Ustav predvideo za pasivno biračko pravo.
Da iskoristim priliku, s obzirom na to da je kolega Martinović malopre izneo primedbu na član 14, koji kaže da su sednice Visokog saveta sudstva nejavne.
Amandman ste prihvatili i mislim da je to bila jedna skandalozna odredba koja je stajala u ovom zakonu, tako da vas molim da u ovoj raspravi prihvatite i ovaj amandman i sledeći koji je podneo kolega Aligrudić, jer, verujte da na mnogo bolji način regulišu ovu oblast.