TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.12.2008.

22. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

22. dan rada

11.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:05

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Gospođo Čomić, najpre moram da vas podsetim da ste prekršili član 27, koji vas obavezuje na poštovanje Ustava, član 102. stav 2, i zakona. Znam da ćete vi da kažete da to nije tačno, da nema povrede Poslovnika i zato neka se u danu za glasanje Skupština izjasni o tome da li je bilo povrede Poslovnika.
Sada bih vas nešto zaista zamolila, jer ova mišljenja Vlade, o kojima sam već dva puta govorila, zaista prave veliki haos i nemogućnost da se blagovremeno javljamo po amandmanima, pa vas najlepše molim da po tom sinopsisu koji vi imate da, kažete koji je amandman sada aktuelan, da najavite čiji je amandman i na koji član sledeći.
Ovo nije uobičajeno i ovo sasvim ozbiljno molim, jer je nemoguće, mi imamo jedno mišljenje Vlade od 10.12, drugo od 14. novembra, neko od 7. novembra i nigde nisu amandmani složeni po redosledu. Jednostavno ne možemo da reagujemo i jedini način je da nam vi najavite sledeći amandman, da bi onaj ko planira da govori o amandmanu mogao da pripremi i amandman i mišljenje Vlade. Nadam se da vam to neće biti neki veliki problem.
Član 7, ali ne samo član 7, nego uopšte ovaj zakon je u svakom slučaju, i to je opšte mišljenje, sigurna sam, zapravo same javne nabavke, same po sebi su izvor najvećeg kriminala i korupcije u državi Srbiji.
Koliko god vi to uređivali ili ne uređivali zakonom, dokle god se ne promeni svest onih koji čine Vladu Republike Srbije ili bar jednog dela onih u Vladi, za koje postoje i krivične prijave zbog raznih malverzacija, mnogo činjenica iznetih u javnosti i mnogo priča o tenderima, o provizijama, o parama ukradenim na taj način od građana Srbije, dokle god se to ne promeni, džabe vam zakoni, ne možete samo zakonom.
Zapravo, i dosad ste mogli zakonima mnogo toga da sprečite, ali nažalost nema volje u samoj Vladi Republike Srbije da se na pravi način suoči sa korupcijom i kriminalom.
Vi ove zakone predlažete parlamentu i ovde ih usvajate zato što su oni vama uslov za nešto, a zapravo nisu vama uslov za to nešto zakoni, nego ozbiljna borba sa korupcijom i kriminalom, iskorenjivanje korupcije i kriminala iz vrha vlasti, iz javnih preduzeća čiji je osnivač Vlada Republike Srbije i, naravno, i dalje na nižim nivoima.
Dokle god se taj problem ne prevaziđe, dokle god ozbiljno ne počne da se primenjuje Krivični zakonik, dokle god se zbog kriminala ne bude išlo u zatvor, nema ništa od ovih zakona, oni ostaju samo mrtvo slovo na papiru.
Sve ono što je regulisano i ovim zakonom, ovim vašim predlogom i ono što je regulisano Zakonom o javnim nabavkama iz 2002. godine, pa dopunjavano i menjano tri puta u međuvremenu, kršenje tih zakona je moglo da se podvede pod Krivični zakonik.
I moglo je i te kako da se odgovara zbog raznih zloupotreba, od tenderskih prodaja i kriminalnih privatizacija do kriminala u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju pokretna dobra, pošto ste vi onemogućili da se i nepokretna dobra nađu pod udarom i primenom ovog zakona.
Podsetiću vas samo, kada je, beše to valjda prošle godine, bivši predsednik parlamenta Oliver Dulić je najpre najavio da ćemo da idemo nekim podzemnim tunelom koji će on da kopa od ove zgrade do zgrade bivše Savezne skupštine, sada Doma Narodne skupštine, kako se zove.
Neposredno posle toga je rekao da će, negde u medijima, narodnim poslanicima da nabavi laptopove radi lakšeg rada, ekonomičnosti kada je u pitanju ušteda papira itd. i povodom nekog zakona, a posle toga je bilo objavljeno da gospodin Dulić ima firmu koja se bavi nabavkom kompjutera i kompjuterske opreme, i samo sam ga pitala da li je tačno da on ima tu firmu i da li to ima neke veze sa tom najavom nabavke laptopova za narodne poslanike i odmah posle toga je prekinuta priča. Dakle, niti sam ga optužila, niti sam pretpostavila, samo sam ga pitala, čovek je prekinuo priču na temu nabavke laptopova za narodne poslanike.
Naravno, ovo podsećanje nije zato što mislim da narodnim poslanicima Skupština treba da nabavlja laptopove, jer svaki narodni poslanik, ukoliko ima potrebu, može da nabavi i laptop i kompjuter. A to što je, i tada smo o tome govorili, bilo planirano za narodne poslanike, svakako je bilo bolje da se pošalje školama po Srbiji itd. To sada nije tema, ali je zaista interesantan primer i govori o tome kako je gotovo nemoguće da se u Srbiji sprovede bilo koja javna nabavka, a da tu nema onog čuvenog "gde sam tu ja".
Zato je, između ostalog, ovaj amandman na član 7. stav 1. tačka 2) Ognjena Mihajlovića. Taj član 7. govori o nabavkama na koje se zakon ne primenjuje. Ovaj član je posebno interesantan kada je u pitanju mogućnost korupcije i kriminala. Čak i da je precizan, on u ovakvom stanju, u kakvom smo, jeste velika opasnost, ali pogotovo je velika opasnost kada nije dovoljno precizan i kada vi ne želite da prihvatite amandmansko rešenje radi preciziranja ovog člana.
U članu 7. stav 1. tačka 2) u Vladinom predlogu stoji da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na nabavke za koje važe drugačija pravila nabavke, a koja se sprovode: a) po osnovu međunarodnog sporazuma koji se odnosi na isporuke dobara, izvođenje radova, pružanje usluga ili javne konkurse za nacrte; b) iz sredstava stranih kredita (zajmova) u skladu sa posebnim postupcima međunarodnih organizacija.
Kakva je naša intervencija amandmanom? Da brišete ove reči da se odredbe ovog zakona ne primenjuju za nabavke za koje važe drugačija pravila, nego da se kaže "za koje su posebnim zakonima propisana drugačija pravila". Ovo je amandman koji ne znam zašto niste prihvatili, osim ako ne želite svesno da doprinesete mogućnosti zloupotrebe ovog zakona i samih javnih nabavki.
Amandmanom se jasno predviđa kada se može isključiti primena ovog zakona, i to u situacijama u kojima državni organi ili ustanove, kao naručilac dobara, usluga ili radova, nabavke finansiraju sredstvima dobijenim od strane međunarodnih organizacija i oni su izuzeti od primene ovog zakona, ali samo ako je to propisano posebnim zakonom, i tako je i napisano u obrazloženju ovog amandmana.
Zaista, gospođo Dragutinović, svako drugačije rešenje ostavlja prostor, ostavlja mogućnost, pre svega, za subjektivno tumačenje zakona. Sada pitamo: čije subjektivno tumačenje zakona? Koja su to drugačija pravila koja nisu unapred predviđena? Ta drugačija pravila moraju biti jasno i glasno unapred navedena i tačno da se kaže u tom zakonu, ili bar da se kaže koja su predviđena posebnim zakonskim propisima, pa onda možemo da računamo na to da već imamo to u zakonu regulisano ili da će biti regulisano nekim drugim zakonom.
Ovo što vi niste prihvatili ovaj amandman, može da navede i navodi nas na tendenciozno zaobilaženje procedure javne nabavke, a to je ono što otvara mogućnost malverzacija, otvara mogućnost zloupotreba i pokazuje suštinu, o kojoj govorim već treći put danas, a suština je da u Vladi Republike Srbije ne postoji volja, ne postoji namera da se ozbiljno suočite sa korupcijom i kriminalom.
Dokle god je to tako, ovi zakoni nemaju svrhu, a vi čak nećete ni da pokažete da imate takvu nameru tako što biste prihvatili, recimo, ovakav amandman, koji bi zaista značio da bar vi, kao predstavnik Vlade, imate volju i nameru da se suočite sa korupcijom i kriminalom, jer se tako predstavljate u javnosti. Umesto toga, vi kažete da se amandman ne prihvata iz razloga što ako se za realizaciju određene nabavke zaključi međunarodni sporazum i tim sporazumom se predvidi primena određenih pravila nabavki, neće se primenjivati odredbe Zakona o javnim nabavkama. Ovim zaista ništa niste rekli ili nisam dovoljno pametna da ovo razumem, ali zaista ovo ne znači ništa.
Dalje kažete: "Nije potrebno da takav izuzetak propisuje neki poseban zakon, osim Zakona o javnim nabavkama (mi vam kažemo da, Zakon o javnim nabavkama, ali da usmeri na neki drugi zakon, a ne da ostavlja na dobru volju ili lošu nameru nekoga ko primenjuje ovaj zakon), jer takvo rešenje ima uporište u članu 16. stav 2. Ustava Republike Srbije, kojim se određuje da su međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuju, naravno, pod uslovom da moraju biti u skladu sa Ustavom i da budu potvrđeni u Narodnoj skupštini, što će važiti i u ovom slučaju". Kakve veze Ustav Srbije ima sa predloženim amandmanom i sa vašim odbijanjem amandmana? Gospođo Dragutinović, ako uspete da mi objasnite, onda svaka čast.
Kažete dalje: "Takođe, na osnovu navedene odredbe Ustava, i pravila međunarodnih organizacija se kao opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava tretiraju kao sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuju. Samim tim, ni izuzetak koji predviđa da se na nabavke koje se finansiraju iz sredstava stranih kredita, u skladu sa posebnim postupcima međunarodnih organizacija, ne primenjuje Zakon o javnim nabavkama, nije potrebno da bude propisan nekim drugim posebnim zakonom, pored Zakona o javnim nabavkama i Ustava.
U tom pogledu je vrlo važno napomenuti da će selekcija tih pravila biti utvrđena u podzakonskom aktu koji će, na osnovu člana 7. stav 2. Zakona o javnim nabavkama, doneti ministar finansija i u okviru kojeg će biti određen spisak organizacija čija pravila se mogu primenjivati umesto Zakona o javnom nabavkama. Cilj ovog podzakonskog akta biće da se njime odrede pravila međunarodnih organizacija" itd.
Dakle, gospođo Dragutinović, pošto vidim da ističe 15. minut, vi ste veoma hrabra žena kada ste sebi predvideli zakonom mogućnost da vi, mimo zakona, donosite određeni spisak, utvrđujete spisak organizacija na koje se neće primenjivati Zakon o javnim nabavkama. Od momenta kada ovaj zakon bude usvojen u ovom parlamentu, građani Srbije treba da znaju da će jedina odgovorna za sve malverzacije u okviru javnih nabavki, ma ko ih uradio, biti gospođa Dragutinović, jer je ona sebi ostavila mogućnost da ona propisuje organizacije za koje neće važiti Zakon o javnim nabavkama, umesto da prihvati amandman, da kaže da se to reguliše određenim zakonima.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? Po Poslovniku, za reč se javio narodni poslanik Vladan Batić, dobija reč na osnovu člana 100. stav 1.

Vladan Batić

Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, čl. 225. i 226. Poslovnika. Pitanje za Vladu, a koristim i vaše prisustvo. Moje pitanje se odnosi na to šta će država uraditi u pogledu naknade dnevnica vojnih rezervista?
Zašto to pitanje postavljam? Zato što je prošle godine Vlada pod pritiskom protesta, da bi na neki način amortizovala zloupotrebe u sudovima sa juga Srbije, isplatila za oko 10 hiljada rezervista Topličkog okruga 25 miliona evra, odnosno oko dve milijarde dinara po tadašnjem kursu od osam dinara za evro, a što opet u prevodu znači dve i po hiljade evra po čoveku, odnosno 200 hiljada dinara svakom vojnom rezervisti Topličkog regiona.
Na sastanku u Vladi, kao punomoćnik tih rezervista, odmah sam tadašnjem ministru finansija, a današnjem premijeru, gospodinu Cvetkoviću, rekao da je otvorio Pandorinu kutiju, jer nisu to svi ljudi ili svi rezervisti koji polažu pravo da im se nadoknadi ono vreme provedeno za vreme mobilizacije u vreme intervencije NATO pakta 1999. godine.
Naravno, to se ponavlja, već su mnogi rezervisti širom Srbije počeli da podnose tužbe. Posle toga je Vlada, da bi amortizovala to nezadovoljstvo ljudi iz Leskovca, Kruševca, Niša, Babušnice, iz čitave Treće armijske oblasti i iz drugih delova Srbije, započela neke pregovore. Bio sam prisutan na par tih sastanaka, a rečeno je da treba da bude donet neki propis, drugim rečima zakon ili podzakonski akt koji bi uredio tu materiju.
Bilo je nekih trojanskih konja u redovima predstavnika rezervista. Bilo kako bilo, ništa od toga se nije dogodilo. Govorim o prethodnoj vladi.
Međutim, taj problem se nastavlja. Država mora da zauzme jasan stav, ili da javno, glasno i jasno, kaže, nećemo da isplatimo nikom više nikakvu nadoknadu ili ćemo isplatiti, možemo toliko ili toliko i da jednostavno ti ljudi ne budu kao oni likovi iz pripovetke Laze Lazarevića "Sve će to narod pozlatiti".
Dakle, ne može se kršiti ustavni princip, odnosno pravo zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava koji kaže da su svi građani pred zakonom i Ustavom jednaki. Ovde ispada da nisu jednaki. Država Srbija za neke je majka, a za neke je maćeha.
Dakle, tražim odgovor na to pitanje, kako će se rešiti problem dnevnica vojnih rezervista, imajući u vidu da je isplaćeno već jednom delu tih ljudi... (Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.) 25 miliona evra? Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Ljubiša Petković, želi da govori o povredi Poslovnika i dobija reč na osnovu člana 100. stav 1.

Ljubiša Petković

Srpska radikalna stranka
Po Poslovniku, čl. 225. i 226. Dame i gospodo narodni poslanici, danas sam imao prilike da se uverim da su gospodin Aleksandar Vučić i gospodin Tomislav Nikolić na neki način izvojevali i svoju prvu pobedu, a vezano oko razbijanja SRS i umanjivanja i sprečavanja odbrane gospodina Vojislava Šešelja pred Međunarodnim sudom u Hagu.
Naime, danas je sud u Hagu doneo odluku da se ubuduće više ne mogu poverljiva dokumenta i informacije stavljati na raspolaganje izvesnim članovima pravnog tima, kao što su gospodin Zoran Krasić i gospodin Slavko Jerković. Time smatram da su ih oni indirektno isključili iz rada pravnog tima, ljude koji su čitavo vreme radili intenzivno na pripremi njegove odbrane. Smatramo u SRS da je ovo prva pobeda, da gospodin Vučić i Tomislav Nikolić vode sa 1:0, a mi ćemo naći načina i vremena da taj rezultat izjednačimo. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, ako se pozivate na članove 225. i 226, a po dogovoru da se ti članovi koriste, onda morate primereno zahtevu iz tog člana postaviti zahtev za objašnjenjem od organa i organizacija. Inače, ne ostavljate mi prostor nego da vas upozorim da se radi o kršenju Poslovnika i da je to podložno članu 106. Poslovnika Narodne skupštine.
Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 7. amandman je, na osnovu člana 140. Poslovnika Narodne skupštine, podneo Odbor za finansije.
Vlada je prihvatila amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 7. amandman je podnela poslanica Gorica Mojović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 7. amandman je podnela poslanica Vesna Marić.
Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 7. amandman je podneo poslanik Dragan Aćimović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji je podneo narodni poslanik Dragan Aćimović treba prihvatiti, s obzirom da on unapređuje tekst ovog zakona i, s druge strane, uređuje na bolji način primenu ovog zakona i sprečava brojne moguće zloupotrebe.
Dame i gospodo, predlažem da se ovaj amandman usvoji. Ali, ako mi dozvolite, u okviru ovih tema koje su se danas, a i prethodnih dana, nalazile i nalaze se u ovom parlamentu, skrenuo bih vašu pažnju i ujedno upitao ministra finansija, gospođu Dragutinović: kada će se radnicima "Robnih kuća" isplatiti ono što je obaveza, a obzirom da ih ima jako puno, da su brojne porodice ugrožene, da su oštećene i da su mnogi ostali na ulici?
S druge strane, postavljam pitanje ministru, gospođi Dragutinović, da li ste upoznati sa rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu br. St. 802/97, od 5. 2. 2008. godine? Da li vam je poznato i da li je tačno da je stečajni upravnik, po osnovu stečajnog postupka u kome je učestvovao, u "Robnim kućama" primio 460.402.571,00 dinar? Da li Vlada ima nameru i da li želi da spreči opštu narodnu pljačku? Da li je taj stečajni upravnik na slobodi? Da li sudije koji donose takve odluke još uvek sude u ovoj državi? Dakle, da li je ministar za privredu ili koji ministar je doneo onaj nakaradni i, moram reći, kriminalni pravilnik za naknadu i nagradu stečajnim upravnicima?
Ovo je veoma opasno i podriva budžetski sistem naše države. Ako je to tačno, da je 460 miliona primio stečajni upravnik, ne znam da li je ministru, koji je doneo takav pravilnik o naknadama i nagradama stečajnih upravnika, mesto na slobodi ili u zatvoru. Ovo je neshvatljivo.
Verujem, dame i gospodo i vi narodni poslanici iz pozicije da se nećete složiti da ovakva naknada ili nagrada bude isplaćena pojedinim stečajnim upravnicima.
Ovo je stečajna mafija koja krade i pljačka. Taj pojedinac je opljačkao sam 460 miliona dinara radnika Robnih kuća "Beograd". Koliko li je njih koji su učestvovali u stečajevima u Republici Srbiji takvih? Koliko je njih koji su imali i po 10, i 20 stečajeva, gde su bili stečajni upravnici u tim poslovima i ko može ovo više da toleriše?
Na primer, po važećem pravilniku za naknadu stečajnih upravnika, ako je vrednost stečajne mase 2.001 evro, stečajnom upravniku treba da se još uveća i on treba da primi naknadu i nagradu za njegov rad u iznosu od 2.400 evra. A da ne govorimo ako je u pitanju 100.000 evra, 200.000 evra, 1.000.000 evra ili više miliona evra.
Napominjem, juče sam, gospođo ministre, napomenuo ovde i poslanici SRS su zgranuti jednom činjenicom, da je u stečajnom postupku "Agroživa" u Pančevu stečajnom upravniku namenjeno i predviđeno za njegovu naknadu i nagradu 650.000 evra, a da taj stečajni upravnik ima privilegije i uspostavio je monopol u Srbiji, a posebno u Vojvodini, Subotica, Sombor, Novi Sad, Zrenjanin i da ne nabrajam.
Ovo je neprihvatljivo. Ovo nije shvatljivo. Ovo narod nije zaslužio. Ovakvu vlast narod nije zaslužio. Taj pravilnik, jedan je donet 2005. godine od strane prethodnog ministra, a ovaj važeći sada je donet od strane ministra Dinkića. Tražim da se da odgovor od Vlade: da li će taj pravilnik da se menja, da se ukinu ovakve privilegije i da se spreči pljačka? Jer stečajni upravnici pljačkaju radnike. Kako? Jer iz stečajne mase njima treba da bude isplaćen iznos koji je enorman, to nema ni na Divljem zapadu. Ovo je strašno.
Gospodo narodni poslanici, da ste u prilici da ostvarite uvid u brojne odluke sudova, i sami bi vi gospodo iz DS-a i G17 bili u prilici da to osudite. Ali, evo, dajem vam informacije, a vi te informacije proverite, pribavite izveštaje trgovinskih sudova u Srbiji. Videćete, utvrdićete da je to jedna organizovana banda koja krade i pljačka građane Srbije.
Dakle, iz mase stečajne se uzima i nagrađuje. Umesto da bude naknada, u pravilniku kaže nagrada. Zamislite, dame i gospodo narodni poslanici, kada se iz kase i iz te stečajne mase Robnih kuća "Beograd" nagradi stečajni upravnik sa četiri i po miliona evra, odnosno 460.000.000 dinara. Za to može da se isplati jednokratna pomoć invalidima, siromašnim građanima Srbije, socijalno ugroženim, bar za jedno 10.000.
Dame i gospodo, ovo nije domaćinsko ponašanje. Mi koji sedimo u ovom parlamentu imamo pravo da tražimo odgovore na ovakva veoma važna i ozbiljna pitanja, a imamo i obavezu. Posebno skrećem pažnju DS-u, hoće li DS konačno da izvrši reviziju ovakvih slučajeva, da spreči ovu pljačku i da onemogući da ova država propada.
Uvode se stečajevi, u tim stečajevima se neko obogati, ali ono što je tragično za građane Srbije i za radnike u tim preduzećima u kojima se odvijaju i obavljaju stečajevi jeste tragedija i propast po radnike, koji nisu zaslužili da im dođu mafijaši i da mafijaši opljačkaju njihovu imovinu, tu imovinu koju su od 45. neki do današnjih dana stvarali, gradili i da se to sve sada polako konačno uništava i konačno izvrši obračun sa radnicima.
Ovakva kapitalistička politika ovoj Srbiji nanosi veliku štetu. Zašto Slovenci nisu pristupili ovakvoj pljačkaškoj i sramnoj privatizaciji? Nisu, vode računa, ono što su građani i radnici Slovenije gradili i stvarali ne daju da lopovi opljačkaju i da uzmu na štetu radnika.
Gospođo ministre, ako mi dozvolite, imao bih jedno pitanje za vas. Gospođo ministre, tri godine je kako je donet Zakon o državnom revizoru. Državni revizor skoro da ne postoji u ovoj državi. Godinu dana ima otkako je državni revizor, a njih ima dvoje-troje u jednoj kancelariji, dostavio Narodnoj skupštini svoj poslovnik na saglasnost i za godinu dana taj poslovnik državnog revizora nije imao mesta da bude predstavljen narodnim poslanicima i da ga Narodna skupština kao takvog razmotri i da da eventualnu saglasnost.
Dame i gospodo, kada je u pitanju državni revizor, u zemljama u okruženju, a posebno u zemljama Evrope, državni revizori imaju zasebnu zgradu, državni revizori imaju obezbeđenje, državni revizori imaju takav sistem obaveštavanja da jedan državni revizor ne može da kontaktira sa drugim državnim revizorom u drugoj kancelariji; može, ali mora da se prijavi da je kontaktirao kolegu u drugoj kancelariji.
Svaki državni revizor koji radi kao državni revizor, koji je licenciran, radi u posebnoj prostoriji. Fizičko obezbeđenje policijsko ima, ali ti ljudi kao državni revizori su pre svega materijalno nagrađeni. Kod nas je državni revizor plaćen, da li je tačno gospođo ministre da državni revizor kod nas ima 93.000 dinara, a da ovaj mafijaš, koga nema ko da kontroliše, uze 460.000.000 sa grbače i iz džepa radnika Robnih kuća?
Da li očekujete da će državni revizor biti nepodmitljiv, da neće biti korupcije? Varate se, vi pogrešno vodite politiku.
Državni revizor mora biti plaćen. Po Pravilniku o sistematizaciji 129 državnih revizora je predviđeno u Republici Srbiji. Nudili ste im neke dve-tri prostorije kod Železničke stanice, gde se okupljaju drogeri. Da li mislite da to bude institucija, tamo gde je nemoguće obavljati ove poslove? Šta se Vlada odlučila? Ne treba im revizor. Hajde sada da im damo jednu kancelariju u bivšoj Saveznoj skupštini i tamo da ih smestimo, pa neka se tamo okupljaju i neka vide šta će raditi.
Gospođo ministre, tražim od vas izveštaj državnog revizora unazad tri godine, izveštaj budžetske inspekcije, da vidimo šta se radi, da li neko radi ili ne radi. Takav odnos prema državnom revizoru ne možete imati. Onda nećemo imati ovu situaciju oko javnih preduzeća, nećemo imati tolike plate, nećemo imati ove nabavke, ovako kako vi paušalno i odoka predlažete da parlament usvoji.
Da li ste videli da je vama ostavljeno pravo da pišete novi zakon u vidu podzakonskog akta koje će to međunarodne organizacije biti oslobođene i ne podležu ovom zakonu? Zato mi imamo ovakvo stanje što nemamo zakon o stranim nevladinim organizacijama. Dati ministru pravo da on odlučuje, to treba da odluči parlament. Nema druge.
Najveći je problem što je ministrima dato i provlače se od zakona do zakona, od politike do politike, od vlade do vlade, da oni sami podzakonskim aktima uređuju pravni sistem naše države. Tu se događa kriminal. Ministar u tome nekada sa namerom, nekada i bez namere, zna da napravi štetu na račun radnika ili građana.
Ministar finansije je i te kako odgovoran za rad budžetske inspekcije.
(Predsedavajuća: Petnaest minuta i 30 sekundi.)
Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Hvala. Da li se još neko javlja za reč po ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 9. amandman je podnela poslanica Nataša Jovanović.
Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 9. amandman je podnela poslanica Marina Raguš.
Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 11. amandman je podneo poslanik Zoran Krasić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Ubeđena sam, gospođo ministar, da vam kolega stavlja primedbe na zakon zato što je on dobar ekonomista i što zna kad nešto nije dobro. Ali, šta će čovek, mora da glasa u skladu sa partijskim stavovima, makar to bilo i na štetu građana Srbije. Nije dobro, ali je tako. Ovaj zakon o javnim nabavkama, ne samo ovaj, nego inače i uopšte ta tema javnih nabavki je veoma inspirativna za narodne poslanike. To je tema o kojoj se raspravlja mnogo i u medijima, o kojoj raspravljaju i građani Srbije.
Dobro je kolega Jojić malopre pokrenuo pitanje državnog revizora i to sam u prvom javljanju napomenula i bilo je stvarno strašno, tamo četvoro-petoro ljudi sedi u jednoj kancelariji, kažu nemaju uslove za rad, ne znaju ni što su tu, ni šta treba da rade. Država ih je oformila da bi mogli da kažemo - eto, imamo tu instituciju. A to što ništa ne radi, to što mi prozivamo ovde danima da se državni revizor pozabavi izveštajem RIK, to ne dopire nikom do svesti.
To što se u Srbiji bez javne nabavke može nabaviti svašta, što kod normalnih ljudi nema cenu, ovde se bez javne nabavke kupuju i poslanici, izglasavaju zakoni, ovde se dešava nešto što je u normalnom svetu neviđeno, ali šta ćete, valjda je to cena nekih karaktera, nekih nemoralnih ličnosti itd. Jednostavno, mora ta pojava da se poveže sa ovim zakonom.
Ovo je dopuna onoga što je rekao kolega Ljubiša Petković kada se javio po Poslovniku, kada je pomenuo odluku Pretresnog veća Haškog tribunala, da Vojislavu Šešelju više ne dozvoljava komunikaciju sa pravnim savetnicima, odnosno dostavljanje poverljivih dokumenata između njega i njegovih pravnih savetnika, Zorana Krasića i Slavka Jerkovića. Nije to ni pobeda onih koji su se prodali za pare sa zapada, nije to pobeda ni Haškog tribunala, to je još jedna od moralnih pobeda Vojislava Šešelja. On je čovek koji se drži svojih principa, koji tamo brani Srbiju i srpske nacionalne interese i ne pita koliko će lično to njega da košta.
Neki drugi su pitali - koliko bi koštalo da se iznesu neki lažni stenogrami, da bi se desilo ovo što se desilo, da Vojislav Šešelj više ne može da komunicira sa svojim pravnim savetnicima. Ali, snaći će se on. Hvala bogu, u njegovoj glavi ima dovoljno podataka, dovoljno činjenica, a ima i dovoljno dobrih svedoka, koji tamo takođe odlaze da govore istinu. Mada mnogi od njih, odnosno svi do sada, osim dvojice koji su bili svedoci suda, ostali su svi bili svedoci optužbe, ali ih je Vojislav Šešelj u unakrsnom ispitivanju sve naveo da, govoreći istinu, na izvestan način postanu svedoci odbrane. To jeste problem Haškog tribunala i onih koji su Haškom tribunalu obećali mnogo više, i ne samo Haškom tribunalu, nego i ostalima koji žele zlo Srbiji i srpskom narodu.
Danas je završeno unakrsno ispitivanje, Vojislav Šešelj je završio unakrsno ispitivanje svedoka sudskog veća, gospodina Jovana Glamočanina, i biće interesantno večeras od 22.00 časa, kad počne taj odloženi prenos, videćete, poštovani građani Srbije, koliko šta košta u Srbiji, pošto obraz, pošto moral i kako se ponašaju nemoralni ljudi. Naravno, gospodin Glamočanin je moralan čovek i sve je to jutros izneo.
Rekla sam da je ovaj zakon vrlo inspirativan jer zaista može da se poveže sa svakim kriminalom koji se dešava u Srbiji.
Podseti me kolega Jojić, kada je pominjao državnog revizora, usput reče i budžetsku inspekciju, gospođo Dragutinović, taman da iskoristimo priliku što ste ovde, jer mislim da je prošlo već desetak dana otkad smo insistirali da budžetska inspekcija i UBPOK posete Aerodrom u Beogradu, da vidimo kako je to Bojan Krišto trošio državne pare. Nećemo da dozvolimo da se ta priča završi na tome, zgražavao se narod, zgražavali se građani Srbije tri-četiri dana, pisale novine kako je taj Bojan Krišto mesečno sebi isplaćivao 11.500 evra. On otišao čovek, i to o trošku Aerodroma, napustio Srbiju, u Vladi se malo komešali šta će biti sa Dinkićem, ko će umesto njega da uleti. I to leglo, opet zahvaljujući nekim parama i opet treba da bude tresla se gora, rodio se miš.
Gospođo Dragutinović, moraćete danas, a najdalje sutra da nam kažete da li je bila budžetska finansijska inspekcija na Aerodromu Beograd, šta je uradila, prošlo je dovoljno dana, i da nas informišete o tome šta se to stvarno dešavalo na Aerodromu Beograd, ko će da odgovara za toliko otetih para od ovog naroda?
Koji, kako kaže predsednik Vlade, u 2009. godini neće živeti bolje, a već sada živi dovoljno loše da se zaista postavlja pitanje kako će građani Srbije preživeti ove ekonomske udare, ovu socijalnu bedu, ovo što neke vaše kolege iz ministarstva kažu - to što je ekonomska kriza u Evropi, to je odlično za Srbiju, sada će da pohrle strani investitori u Srbiju da ulažu ovde. Neki govore, pre svega premijer, njega čekamo kada bude ovde rasprava o budžetu, ali svakako da postoji mnogo pitanja i sigurno ćemo ih postaviti i tada, i kada budemo govorili o predlogu o nepoverenju Vladi Republike Srbije, ali na ovo pitanje, gospođo Dragutinović, morate zaista hitno da nam odgovorite.
Ne možete naći opravdanje i nemojte da nas terate da mi ponovo čačkamo i da se mi sa ovog mesta bavimo time. Ako hoćete da mi govorimo o javnim nabavkama, onda vi nas lepo obavestite šta se desilo sa finansijskom inspekcijom na Aerodromu Beograd, da li je Mlađa uspeo da vas ubedi, kako su pisale neke novine, da nema šanse da će iko otići da kontroliše kriminal Bojana Krišta i onog njegovog prethodnog Nedeljkovića, ili ste vi ipak uspeli da se izborite za ono za šta ste se zakleli pred ovom Narodnom skupštinom.
Zašto pominjem i zakletvu i interese Srbije? Zato što član 11, iznad kojeg stoji naslov - Načelo jednakosti ponuđača, u svom 4. stavu predviđa da naručilac ne može da odbije ponude samo zbog toga što ponuđač ima sedište u državi sa kojom Republika Srbija nema zaključen sporazum o jednakom tretmanu domaćih i stranih ponuđača, ako faktički postoji jednak položaj utvrđen od strane ministarstva nadležnog za ekonomske odnose sa inostranstvom. Evo nas kod Mlađe, evo nas kod zloupotreba.
Mi smo lepo amandmanom predložili da se umesto ovakvog teksta napiše da naručilac mora da odbije ponude koje dostavi ponuđač koji ima sedište u državi s kojom Republika Srbija nema zaključen sporazum o jednakom tretmanu domaćih i stranih ponuđača.
Ovim amandmanom i ovim stavom, gospođo Dragutinović, štite se interesi građana Srbije, štite se nacionalni interesi države Srbije, i to ekonomski i politički nacionalni interesi. Ova Vlada, kao i vlada u svim normalnim zemljama, trebalo bi da ima prevashodan zadatak i cilj da štiti pravne i privredne subjekte svoje zemlje, a ne zemalja koje su ih još 2000. godine, sa onom gomilom para dodeljenom samo članovima Vlade, a ne i građanima Srbije, doveli na vlast.
Očigledno je da se vi ovim zakonom i dalje odužujete onima koji su vas doveli na vlast, gospođo Dragutinović, jer kažete da se amandman ne prihvata iz razloga što nepostojanje zaključenog ugovora o jednakom tretmanu domaćih i stranih ponuđača ne može biti razlog za odbijanje ponude stranog ponuđača, ako uprkos nepostojanju ugovora postoji faktički reciprocitet, to jest domaće preduzeće kao ponuđač u postupku javne nabavke u stranoj državi tretira se kao i preduzeće te države. Vi ostavljate da nam ovo tvrdi ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom. Gde smo mi to postigli reciprocitet, gospođo Dragutinović? Jesmo li možda sa Slovenijom, Hrvatskom, gde to ponuđači iz Srbije imaju jednak tretman kao što imaju ponuđači iz njihovih zemalja?
Vi ovde dajete prednost, evo i ovim zakonom to potvrđujete. Juče je kolega Jojić dobio pet kilograma materijala od Vlade Republike Srbije, odgovor na njegova pitanja koja je u više navrata postavljao, kako se to prodaje srpska zemlja, odnosno poljoprivredno zemljište u Srbiji, i firme, kako se prodaju hrvatskim firmama, slovenačkim firmama, a srpske firme nemaju mogućnosti da uđu u Sloveniju, da uđu u Hrvatsku.
Isto je i sa javnim nabavkama, vi ste otvorili ovde široko vrata i Hrvatima i Slovencima, a oni nama ne dozvoljavaju da pristupimo na njihovo tržište. Naravno, mi imamo problem koji je takođe u obavezi da reši Vlada Republike Srbije. To je problem što mi osim poljoprivrednih proizvoda nemamo šta ni da izvezemo. Sve ste uništili, gospodo iz DOS-a, ništa više ne funkcioniše u Srbiji, nema privrede, nema industrijske proizvodnje. Jedino što ostaje, što možemo da ponudimo jesu poljoprivredni proizvodi, a vi i u toj oblasti pravite ovakve zakone, koji se konkretno ne odnose na to, nego ostavljate mogućnost, zamislite, da ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, i to stoji u zakonu, da on bude garant da kaže - nema veze što mi nemamo ugovor o reciprocitetu sa Hrvatskom, sa Slovenijom, garantujem da mi tamo imamo prođu i da mogu tamo da se nude naši proizvodi, da u okviru javnih nabavki mi imamo prioritet kao što oni imaju ovde u Srbiji.
Dakle, gospođo Dragutinović, gospodo iz Vlade Republike Srbije, vi ste Vlada Republike Srbije, vi ste pred ovim parlamentom položili zakletvu, vi ste u obavezi da vodite računa o interesima države Srbije, interesima građana Srbije, kao što rekoh, o političkim i o ekonomskim interesima.
Ako dugujete nešto ovima što su vas doveli na vlast, onda to platite od onih para koje ste dobili, pet miliona, šta beše, ili milijardu maraka za glavu Slobodana Miloševića, pet miliona evra za glavu Radovana Karadžića. Bilo je tu, bez javnih nabavki, mnogo toga što ste vi prodali i mnogo toga što ste kupili, a što nije smelo da bude predmet trgovine, gospođo Diana Dragutinović.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? Ako ne, na član 14. amandman je podneo narodni poslanik Milan Avramović.
Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 17. amandman je podneo poslanik Boris Aleksić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Boris Aleksić.