PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.12.2008.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

26.12.2008

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:10 do 22:05

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ne vređam ljude, samo sam rekao nadimak tog čoveka koji se zove Ranko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nastavite, i ako je moguće vokabularom koji je u skladu sa dostojanstvom Skupštine.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Kakav je problem sa dostojanstvom? Vidite da je njihovo neznanje uzrok vaše intervencije. Nemojte mene da prozivate da sam odgovoran za nečije neznanje. Ne znam, ovo je neshvatljivo. Trpim posledice tuđeg neznanja. Skandal, neverovatno. Idemo dalje.
Znači, imamo te kompjuterske usluge, pa imamo stručne usluge, troškovi po osnovu ugovora o delu i autorskih ugovora. Šta bi to mogli da budu autorski ugovori kod BIA - naručeni tekstovi, to su oni pljuvački tekstovi o ljudima. Oni ni toga ne žele da se odreknu.
Je l' vidite koji je problem, građani Republike Srbije? Znači, ekonomska klasifikacija 423 na 60 mesta u budžetu ne sme da se pipne ni za jotu, ne sme čak ni kada su u pitanju izbegla lica, raseljena lica, ali nikakav problem nije da gradske vlasti izbace izbeglice iz kolektivnog smeštaja i nikakav problem nije da se tim izbeglicama, koje same krenu da prave svoju kuću u nekom od naselja na teritorije opštine Zemun - da se stvaraju problemi i da im se otežava život.
Navodno, o njima vodi računa i Visoki komesarijat za izbeglice, i EU, i neka Igmanska inicijativa, i navodno Vlada Republike Srbije i navodno ovaj Đilas ovde. Svi verbalno vode računa o njima, a kada treba da se odvoji neki dinar, da se usmeri - jer je nemoguće da neko posle 16 godina i dalje nema rešen svoj status, onda skaču ovakvi, prave se ovakvi incidenti.
Dakle, pošto smo danas rezimirali, vi koji imate decu - nemojte da glasate za Demokratsku stranku, pošto ona ne vidi decu u ovom budžetu. Vi koji ste izbeglice, nemojte da glasate za Demokratsku stranku - što god više glasate za njih, oni će pre da vas isteraju.
Prelažem da se u danu za glasanje pokaže elementarna spremnost, a sa tom rečju smo jutros i počeli ovo zasedanje, jer je gospođa Nada Kolundžija, izuzetno je trenutno danas odsutna - ona je počela danas ovaj dan rečima da su oni spremni.
Mi danas ih prozivamo da vidimo kakva je njihova spremnost i da građani Srbije shvate - 40 i nešto dana im je bilo potrebno da od one zgrade do ove zgrade dođe ovaj predlog budžeta. Četrdeset i nešto dana, a sada zbog svoje unutrašnje igranke, povodom onih 90% od prodaje NIS-a, plediraju na privremeno finansiranje i žele da prebace sav teret odgovornosti na opoziciju, a oni uništavaju gde stignu.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Želi li još neko reč o ovom amandmanu? (Ne.)

Na član 1. amandman je podneo poslanik Miroslav Petković.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Gospodine Petkoviću, izvolite.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Dragutinović, danas raspravljamo o najvažnijem zakonu koji usvaja Republički parlament, doduše pred kraj roka, ali ne pred kraj roka kada je ovaj budžet trebalo da bude usvojen, a to je 15. decembar, već pred isticanja redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije, da vas podsetim još jednom, to je u ponedeljak 29. decembra u ponoć.
Neću govoriti o tome da je budžet kasnio 40 dana na putu od Vlade do Skupštine, neću govoriti o tome da je prekršen Zakon o budžetskom sistemu, niti ću govoriti o tome da su u pojedinim odredbama ovog Predloga zakona poništeni i povređeni postulati ekonomske politike. Meni je žao što gospodin Bradić, ministar kulture, koji je do malopre bio ovde, nije trenutno tu. Verujem i siguran sam da ni on nije mogao ovakvu tragediju da režira.
Podsetiću vas da je još u oktobru DSS predložila pet zakona i niz mera za prevazilaženje ekonomske krize i ukazala na mere koje je potrebno preduzeti i ugraditi u Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu. Mi smo nažalost tek u decembru raspravljali o prvoj meri Vlade i za sada jedinoj usvojenoj meri Vlade Republike Srbije, a to je Zakon o osiguranju depozita.
Takođe ću vas podsetiti da su pregovori sa MMF-om trajali tri nedelje, a da sporazum sa MMF-om je odložen za potpisivanje negde za polovinu januara. Čuli smo od gospođe Dragutinović da najznačajniji makroekonomski pokazatelji u ovom sporazumu neće biti promenjeni. Iskreno se nadamo da će to tako biti, ali zaista imamo osnovane razloge da u to sumnjamo.
Ono što je činjenica i najveća zamerka poslaničke grupe DSS, jeste da su nerealno planirani prihodi u ovom predlogu budžeta. Mi smo sigurni da se oni neće ostvariti ni u procentu od 80%, ali i to ostaje pred nama da vidimo kako će to sve izgledati u toku iduće godine.
Činjenica je da je veliki budžetski deficit. On iznosi gotovo 50 milijardi dinara. Krediti su 40 milijardi dinara, koji dospevaju u toku iduće godine. Ministar Mrkonjić je obećao da će isplatiti putarima 20 milijardi dinara. Potpredsednik Vlade gospodin Đelić je rekao da Trezor Srbije trenutno ima problema sa likvidnošću i u ovom momentu korisnici budžeta čekaju na isplatu oko 25 milijardi dinara. Prostom matematikom dođe se do rezultata da je to daleko iznad 100 milijardi dinara.
Činjenica je da Republika Srbija ima glomaznu administraciju, da je kabinet jedan od najvećih na Balkanu, da Vlada Republike Srbije ima 62 državna sekretara. Činjenica je da se budžet loše puni od 2008. godine i prema podacima sa sajta Ministarstva finansija punjenje budžeta u oktobru i novembru je bilo ispod očekivanog, ispod planiranog.
Ono što je pokazatelj da će se to stanje u decembru nešto popraviti, što je i normalno za decembar, ali mogu da zamislim kako će to izgledati u januaru, jer će se sigurno osetiti značajan pad u punjenju budžeta. Kada se na to doda planirana jednostrana primena trgovinskog sporazuma, umanjeni prihodi za oko 300 miliona evra - mislim da građane Srbije ne čeka svetla budućnost u narednoj godini.
Kao odgovor na to, Vlada predlaže povećanje akciza na benzin, na tečni i naftni gas, na kafu, pivo i još neke artikle - smanjenje akciza na luksuznu robu, a povećanje na one potrepštine koje zaista koristi najširi sloj građana Republike Srbije.
Ne bi bilo ozbiljno, a da se ne osvrnem na jedan od prioriteta Vlade u narednoj godini, a to je poljoprivreda. Naime, ovim budžetom Vlada Republike Srbije predviđa smanjenje subvencija za 1/4 za poljoprivredu. Kako će se to odraziti i na našu poljoprivredu i na život svih građana Srbije, mislim da ne treba posebno elaborirati.
Činjenica je da imamo deficit platnog bilansa i za to je Vlada kriva. Činjenica je da imamo pad priliva kapitala - takođe je za to Vlada kriva. Mi smo pokušali amandmanima, lično na član 5, gde sam predvideo veća sredstva za Agenciju za privlačenje stranih investicija - da se povećaju ta sredstva, ne bi li oni nešto učinili u narednoj godini. Videćemo da li će taj amandman biti prihvaćen od strane ministarke.
Smanjeni su rashodi u NIP-u - takođe je Vlada kriva. Smanjeni su start-ap krediti - opet je Vlada za to kriva. Činjenica je da u 2008. godini neće biti investicija.
Naime, ovaj budžet biće potrošen na plate, na socijalna davanja, a građani Srbije imaće priliku da se uvere da neće biti nikakvih investicija - neće biti novih puteva, neće biti novih grinfild investicija, jer su jednostavno takvi uslovi i u okruženju, a naravno i u Srbiji.
U raspravi o rebalansu budžeta čuli smo od predstavnika PUPS-a - sačekajmo novi zakon koji se priprema u Vladi, pa ćemo onda razgovarati da li je to drugo obećanje o povećanju penzija PUPS-a ispunjeno. Izmenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju penzije su zamrznute.
Pošto je projektovana inflacija 8%, realna vrednost tih penzija 31. januara 2009. godine biće 8% manja nego što je 1. januara. Tako 1.700.000 penzionera će 31. decembra 2009. godine živeti barem 8%, ukoliko se ostvare pretpostavke kolika će biti inflacija, gore nego što su živeli 1. januara.
Doduše moram da pohvalim gospođu Dragutinović - ona je predložila da se penzije ne povećavaju linearno i mi smo podržali taj njen stav. Jedino nam nije jasno zašto Vlada nije prihvatila ovaj predlog i zašto se tako nije postupilo. Mi smo to u potpunosti podržali, ali nam nije jasno zašto Vlada nije prihvatila predlog MMF-a koji je predložio da se penzije u 2008. godini povećaju za 5%, a da se u 2009. godini povećavaju za rast inflacije.
Na taj način porast penzija bi bio iznad 13%. Opet da kažem, kolege iz PUPS-a su predložile amandman na ovaj član budžeta, ali su ga predložile tako da on bude neblagovremen, tako da se o njemu neće ni raspravljati. Još jednom potvrđuju na koji način se zalažu za svoja predizborna obećanja.
Pitanje na koje bih želeo da dobijem odgovor jeste - koliko u konsolidovanom bilansu države ima obaveza, pre svega prema javnim preduzećima i lokalnim samoupravama? Da li će sva planirana sredstva za transfere lokalnim samoupravama biti ispunjena i u toku decembra i da li će biti dovoljno tih sredstava za narednu godinu?
Ono što je činjenica i što nismo videli u prelaznim i završnim odredbama ovog predloga zakona, a što je svakako trebalo dodati, jeste da za sve troškove koje Vlada predviđa posebnim programima, jednom godišnje je potrebno podneti izveštaj Narodnoj skupštini o realizaciji tih programa.
Činjenica je da, ukoliko ovaj budžet ne bude usvojen, ukoliko budemo prinuđeni da idemo na privremeno finansiranje, to je potvrda da u zemlji postoji politička nestabilnost, da u Vladi postoji veliko nesaglasje oko ovog predloga zakona i da će Vlada sprovoditi politiku iz prethodne godine, iz 2008.
Kako ćemo potpisati sporazum sa MMF ukoliko budemo išli na privremeno finansiranje, od koga ćemo dobiti kredite iz inostranstva ukoliko ne budemo usvojili ovaj budžet, to je već pitanje za Vladu i nadam se da će ona naći odgovor na to pitanje.
Žao mi je što gospodin Bradić nije ovde, jer svi mi volimo pozorište, ali ne u Vladi. Loši glumci ne zaslužuju ni aplauz, a svakako da ovaj Predlog zakona o budžetu ne zaslužuje podršku poslanika DSS. Hvala najlepše.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko želi reč? (Ne.)

Na član 2. amandman je podnela Vlada Republike Srbije.

Odbor za finansije prihvatio je amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo predloga zakona.

Na član 2. amandman je podneo poslanik Veroljub Arsić.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Da li neko želi reč? Gospođa Jorgovanka Tabaković, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Poštovane kolege poslanici, poštovani građani, gospođo ministar, amandman koji je podneo moj kolega Veroljub Arsić tiče se načina finansiranja deficita iskazanog ovim budžetom i glasi: "Potrebna sredstva za finansiranje rezultata koji je utvrđen u članu 1. ovog zakona i sadrži izdatke po osnovu otplate glavnica duga, u iznosu od 42,7 milijardi, obezbediće se iz privatizacionih primanja i donacija."
Baš iz privatizacionih primanja i donacija, kao postojećih i realnih izvora, jer se to uklapa u koncepciju našeg pristupa realnim izborima finansiranja ovog budžeta.
U Vladinom odgovoru stoji da se amandman ne prihvata iz razloga što je, u osnovi, suprotan članu 10. stav 2. i odmah ću tu zastati. Budžetski sistem bukvalno na potpuno jasan način obesmišljava podnošenje amandmana, jer ako se jedna pozicija u smislu suficit-deficit ili promena nekih pozicija postavlja kao amandmanski zahtev, odmah reaguje crveno svetlo Zakona o budžetskom sistemu - to nije dopustivo.
Verujem da ćete vi taj deo Zakona o budžetskom sistemu menjati, ali mi je zanimljivo da vi amandmanom, kao obrazloženje za protivljenje, u stvari navodite naš zahtev. I piše da ako bi se prihvatio navedeni amandman izostali bi, pored izvora finansiranja predloženim amandmanom, i ostali - sad se mi ne slažemo - šta su realni izvori za finansiranje predloženog deficita. Smatrate da je realan izvor finansiranja kredit, finansijska imovina budžeta i emitovanje kroz izdavanje državnih hartija od vrednosti. Upravo tu se ne slažemo.
Teorijski kredit jeste realni izvor finansiranja, ali postavljam pitanje - šta su granice bruto proizvoda države Srbije, šta su budžetske granice i mogućnosti novčanika građana Srbije da pune budžet i vrate uzeti kredit?
Našalila sam se, u stvari nije šala, velika je istina da je budžet novčanik sa skrivenim pregradama, u kojem se Vlada trudi da što je više moguće sakrije neke budžetske korisnike koji najviše troše, a najmanje se vide, ili da nam kroz objedinjene stavke prihoda, ostale i zbirne stavke, što više zamagli izvore prihoda, ali i izvore finansiranja.
Sad kada kažem da kredit jeste teorijski realan izvor, ali treba stvoriti i realan izvor za njegovo vraćanje, u stvari šaljem političku poruku da ne treba vršiti finansiranje budžetskog deficita ni kroz emitovanje državnih hartija od vrednosti.
Ponoviću jednu vrlo važnu stvar. U prošloj godini Vlada Republike Srbije, i to sa potpisom direktora trezora gospodina Ivana Maričića, nisam sigurna da je ovlašćen, po Zakonu o javnom dugu, po Zakonu o budžetskom sistemu, da je ovlašćen da vrši emisiju ovakvih državnih hartija od vrednosti, kojim je Vlada obrazlagala ne problem u nelikvidnosti ili neredovnom prilivu, nego Vlada želi da za finansijsko tržište da kvalitetan materijal za trgovinu. Kao plitko je tržište, nema dovoljno materijala, pa hajde da trgujemo.
Milijarda je u nekih sedam emisija u prošloj godini emitovana hartija od vrednosti od strane trezora. U isto vreme emituje i Narodna banka hartije od vrednosti i na tržištu konkurišu jedna drugoj dve državne institucije. Hartije od vrednosti Narodne banke kupuju "on line", znači, u vrlo netransparentnoj trgovini direktne kompjuterske veze, nekoliko lica za koje je teško saznati ko kupuje hartije od vrednosti koje NBS emituje.
Kupuju banke, ali doneću vam kako se pojavljuju zaposlena lica u bankama, kao fizička lica koja sama za sebe kupuju ove hartije od vrednosti, koje nose sigurnu kamatu veću od referentne i koje su direktan uzrok gubitka koji stvara Narodna banka svima nama, govoreći da sterilizacijom i povlačenjem viška novca na ovaj način, kao jedinim mogućim načinom, pravi na stotine miliona evra direktnog gubitka Narodnoj banci.
A sa druge strane kursnim razlikama, bankama preliva nekome sredstva, daje siguran izvor bankama da zarađuju sa najsigurnijim emiterom tih hartija, a to je država, povlačenjem novca, manje je novca za kredite građanima i privredi, jer te banke kupovinom repo hartija od Narodne banke svoje izvore usmeravaju u tu sigurnu i laku zaradu, čime nema novca za ponudu građanima, ponudu privredi, a mi očekujemo proizvodnju.
Ne možete mi reći da je realan izvor emisija državnih hartija od vrednosti i ne može mi niko reći da je vođen dobrim namerama kad se bavi ovakvim pokrićem deficita. Kad uzmete ko se pojavljuje kao dobitnik u ovom procesu, prihod se prelio u bilanse banaka, Narodna banka iskazala direktni gubitak i još prošle godine gospodin Đelić je postavio, sa ove govornice, pitanje gospodinu Jelašiću, kao guverneru - kada mislite da vratite 50 miliona evra budžetu Republike Srbije?
Tada sam postavila poslaničko pitanje, na koje niko nije dao odgovor. Pitala sam - o kakvim je to dugovima NBS prema budžetu reč? Koliko to NBS duguje, po kom osnovu, ko je to odobrio, na osnovu kojih ovlašćenja, pod kojim uslovima, na koji rok, za koju namenu? Nikada odgovora. Da ta pitanja stoje otvorena, upravo govori da je emisija hartija od vrednosti instrument koji jeste poznat u svetu, ali se kod nas zloupotrebljava. Zloupotrebljava se zato što se pričom o tome da to ne košta mnogo, i kada u budžetu ne mogu ni da proverim koliko je plaćeno kamata u toj vrsti trgovine onima koji su kupovali te hartije od vrednosti, kao što ne mogu ni da vidim da li fondovi, koji iz budžeta pune svoje tekuće račune, kupuju te hartije od vrednosti, a nama se predstavlja situacija - nema dovoljno para, treba da štedite.
Kada neko emituje hartiju od vrednosti po Zakonu o javnom dugu, budžet to sme da radi, odnosno trezor za budžet, samo ukoliko ima problem sa tekućom likvidnošću. U vreme kada je objavljivan suficit, prošle godine, polovinom, emitovale su se takve hartije od vrednosti.
Drugo, govori se da je reč o pravu na emisiju dugoročnih hartija i, verovali ili ne, 30 dana se tretira dugoročnom emisijom. Iako smo opozicija zaista čitamo te papire, znamo šta je svetsko iskustvo i vrlo je neprijatno prećutati ovo kada mi znamo da proizvodi direktne negativne posledice, opet na taj budžet.
Kako god da okrenete budžet se puni iz džepova građana koji primaju plate, u privredi koja radi ili ne radi, koja ima problema sa kursom, sa izvozom, sa uvozom i sve je na kraju ne visoka politika, ne znanje guvernera, ne mistifikovana monetarno-kreditna politika, nego najobičniji i najdirektniji život, u kojem ne vešti, nego drski, kojima se dozvoljava, pune nečije džepove, a ovi drugi, koji nemaju zaštitu u odgovornoj i ozbiljnoj ekonomskoj politici, trajno gube.
Hoću još da napomenem da u smislu realnog finansiranja budžeta dugujete građanima, i to od vas tražim kao član poslaničkog kluba Napred Srbijo, da sopstvene izvore prihoda koje ostvaruju budžetski korisnici, zato što koriste monopol države da pružaju neku uslugu, poput trezora koji obavlja platni promet, poput mnogih koji u ime države rade neki posao i prvo će se kod njih doći na šalter, moraju te izvore da prikažu oni vama, a vi nama, i čitavoj javnosti transparentno, pojedinačno.
I da nam lepo odvojite sudske takse, a ne da kažete pravosuđu treba para a ima sudskih taksi, da nam odvojite konzularne takse, pa da mi znamo zašto neke ambasade nemaju pristojne i normalne uslove za svoje funkcionisanje i moraju da se snalaze, i da mi svaki od izvora prihoda, na klasi sedam, i prihodi od kamata na depozite po viđenju, i na oročavanje sredstava, prihode od naknada za prirodno bogatstvo, prihode od dividendi koje su dužna javna preduzeća da iskažu, da mi vidimo tu pojedinačno.
Uložili ste veliki trud da na 880 strana, koliko je to u ovom trenutku, to poštujem i cenim, bilo moguće, date što detaljniji prikaz, ali verujte da on nije dovoljan, ne zato što smo u krizi i ne zato što u ovoj nestašici treba položiti račun, nego zato što to mora da bude praksa jedne odgovorne i kvalifikovane država, koja jednostavno od svojih građana, od kojih traži pravo da troši neki novac, mora da položi i račun.
U vreme kad vam buja paradržavni aparat po principu Perkinsovog zakona - sistemom zvona, od 7.000 na 28.000, vi morate građanima da pokažete da ne mislite samo o onima koji vama pomažu da radite ovaj posao, nego da mislite o svakom građaninu i da će oni vama to, zaista, uverena sam, znati da uzvrate onog trenutka kada vam na izborima budu davali ocenu.
Zašto mislim da kredit nije dovoljno ni realan izvor, zato što ćemo ga teško vraćati, ali u isto vreme nije ni transparentan izvor. U setu ovih zakona, o kojima nismo stigli ni reč da progovorimo, imamo Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o zajmu, pružanje unapređenih usluga na lokalnom nivou.
Ne znam da li je ovo previd u masi posla ili je treniranje upornosti vas nad poslanicima, da nam dostavite sporazum o zajmu, koji je sklopljen 11. aprila 2008. godine i gde u glavi 4 - stupanje na snagu i uslovi za raskid stoji da ako ne stupi na snagu, ne ratifikuje se, 150 dana od dana potpisivanja, on je raskinut.
Uz ovo je bilo potrebno dostaviti samo jedan papir da ovo nije sporazum o zajmu isteklog roka trajanja u septembru, jer je april plus pet meseci deveti mesec, nego da su vam oni koji nam nude zajam produžili rok važnosti ovog zajma.
Šta mogu dalje da komentarišem o ovom kreditu, koji je 32 miliona evra težak, ako ne znam ni da li je on pravi predmet našeg razgovora. Mislim da to nije sitnica, ali da ne zahteva mnogo truda i da kada predlažete realno finansiranje budžeta, to zaista i uradite. Hvala vam.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupaju o klupe.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko želi reč? (Ne.)

Na član 2. amandman je podneo poslanik Dragan Stevanović.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Da li neko želi reč? Gospodin Stevanović, izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, podneo sam amandman na član 2. Predloga zakona o budžetu i u članu 2. sam smatrao da reči "privatizacionih primanja i kredita" treba da se brišu.
Što se tiče obrazloženja Vlade pročitaću ga iz dva razloga, prvi je tehnički, a drugi je suštinske prirode. Ovde se kaže da se amandman ne prihvata iz razloga što u osnovi nije u skladu sa članom 10. stav 2. tačka 3) Zakona o budžetskom sistemu, kojim je utvrđeno da se iznos budžetskog deficita i način njegovog finansiranja utvrđuje Zakonom o budžetu Republike Srbije, da ne čitam dalje.
Vlada je odbila amandman jer smatra da amandman, odnosno predlog nije u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu. Danas smo dobili izveštaj Zakonodavnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije u kome se Odbor odredio prema amandmanima koji su pravno mogući, a koji nisu. Moj amandman koji sam podneo Zakonodavni odbor smatra da je pravno moguć. Znači da nije u koliziji sa Zakonom o budžetskom sistemu. Ko je u pravu? Vlada ili Zakonodavni odbor? Tu se postavlja jedno objektivno pitanje, ali tu nemam dilemu. Nisu za verovati ni jedni ni drugi.
Pozabavio bih se i suštinskim stvarima. Dok god na ovakav način demonstrirate koliko površno i paušalno pristupate ovim amandmanima i kako ih po difoltu odbijate, kao i mnoge druge amandmane za koje ste možda i mogli da nađete razlog da ih prihvatite, mislim da ne možete da očekujete da treba i da može da postoji spremnost opozicije na kompromis i na dogovor, pa čak i kada se radi o ovako bitnoj stvari koja se zove budžet Republike Srbije za 2009. godinu.
To vama na dušu i odgovornost Vladi, naravno, ne vama lično. To u principu govori o vama i govori u prilog činjenici da ste se poneli prilično neodgovorno kada je budžet Republike Srbije za narednu godinu u pitanju.
Kada je suština u pitanju, svojim amandmanom nisam hteo da finansiramo deficit iz privatizacije i iz kredita. Evo zašto želim to, gospodine ministre.
Prvo da se dotaknemo kredita. Što se kredita tiče, oni su realni izvor prihoda, to stoji, ali su krediti, složićete se sa mnom, kamen oko vrata, krediti su produžavanje agonije u kojoj se država nalazi, presipanje iz šupljeg u prazno, ali novac koji dobijete iz kredita objektivno jeste realan. Ne mislim da nije realan, ali ona druga strana kredita svakako predstavlja balast na urušenu ekonomiju države koju vi, zajedno sa Vladom, vodite.
Što se tiče privatizacije, gospođo ministre, takođe smatram i da su sredstva koja u budžet dolaze po osnovu privatizacije preduzeća realna. Sada se postavlja objektivno pitanje - koliko u narednoj godini ova država može da očekuje sredstava na osnovu privatizacije? Gospodin Vlahović je rekao u svom izlaganju, kada je kao predstavnik poslaničke grupe govorio, da je to iznos negde oko 30 milijardi dinara, ali da je to maksimum.
Postavlja se jedno pitanje, kada je privatizacija u pitanju šta možemo da očekujemo u narednoj 2009. godini. Srbiju očekuje privatizacija, čini mi se, 300-350 preduzeća. Postavlja se jedno objektivno pitanje - da li je to cifra sa kojom vi, ne vi lično, ponavljam još jednom, Vlada, možete da izađete na kraj u odnosima i u političkom ambijentu u kakvom ćemo živeti, pa i ekonomski život u 2009. godini?
Ono što svakako treba reći kada je privatizacija preduzeća u Srbiji u pitanju, treba svakako uzeti u obzir činjenicu da će u narednoj godini biti mnogo malo novca i na domaćem tržištu neće biti dovoljno solventnih i likvidnih firmi koje će moći da kupuju preduzeća. Vlada će jednim delom ili najvećim delom čak biti prinuđena da ta preduzeća privatizuje kroz stečajne postupke, a kakva su iskustva ove države sa stečajevima mislim da ste i vi danas ovde bili svedoci.
Jedno takvo preduzeće je prošlo kroz stečaj, kasnije kroz privatizaciju, danas su predstavnici tog preduzeća bili pred zgradom skupštine Republike Srbije, inače već 20 dana sede, spavaju i jedu, borave i piju ispred Predsedništva Republike Srbije i Vlada još uvek nije našla za shodno da te ljude na adekvatan način primi, sasluša i sagleda njihove probleme. To, naravno, nije problem samo sa robnim kućama "Beograd". Postavlja se pitanje šta je sa "Sintelonom" iz Bačke Palanke, šta je sa "Trudbenikom", šta je sa "Bekom" itd.
Gospođo ministre, treba porazgovarati malo i o tome šta će biti sa privatizacijom javnih preduzeća koja predstavljaju objektivan balast države, objektivan balast na budžet Republike Srbije, naročito u narednoj godini.
Da li država ima ozbiljnu strategiju privatizacije javnih preduzeća, recimo, Železnica Srbije, Telekoma ili Elektroprivrede Srbije? Postoji li jasan koncept šta se tim preduzećima i kakva privatizacija istih treba da bude? Postoje javna preduzeća za koja postoji spremnost Vlade da ih proda, da ih privatizuje, kao što je "Jat" recimo, ali ne postoji interesovanje da se "Jat" kupi.
Ono što je problem, takođe, jeste što su to preduzeća koja, ne sva, ali dobar deo njih, posluje sa gubitkom i oni objektivno predstavljaju, uz mnogo toga, uz neracionalno ponašanje mnogih u državi, balast, odnosno kamen oko vrata, poprilično načetom budžetu Republike Srbije, odnosno ekonomskim prilikama u narednoj godini.
Kada otvorimo priču o privatizaciji javnih preduzeća treba se spustiti na lokalni nivo. Na početku 2007. godine Vlada je pokušala da nametne strategiju i lokalnim samoupravama da uđu u postupke privatizacije javnih preduzeća i da to privedu do kraja 2008. godine.
Da li je ijedno javno preduzeće na lokalnom nivou privatizovano? Naravno da nije, a i lokalna preduzeća, odnosno javna preduzeća na lokalnom nivou ne predstavljaju direktno kamen oko vrata budžetu Republike Srbije, ali svakako predstavljaju indirektno.
Predstavljaju zato što troše budžete lokalnih samouprava, a opet postoje sredstva iz kojih se kapitalnim transferima sa viših nivoa vlasti prenose na lokalne samouprave i onda uzmete u obzir i činjenicu da ni lokalne samouprave, a ni Vlada Republike Srbije, odnosno država, još uvek nemaju i nisu spremni da prave programske budžete lokalnih samouprava.
Postavlja se pitanje kuda ta sredstva idu, kako se troše, ko ih krčmi, odnosno na koji način? To su te tzv. subvencije, lokalna samouprava odredi, definiše subvencije za javna preduzeća, ta se sredstva prenesu javnim preduzećima, a onda lokalni, da se ne izražavam, lokalne kabadahije po javnim preduzećima uzmu pa finansiraju sve, i što treba i što ne treba, sredstvima koje objektivno narod izdvaja na jedan težak i neprimeren način za čoveka u 21. veku.
Gospođo ministre, zato smatram da sredstva koja će se eventualno i uspeti ubrati kroz privatizaciju, ne treba opredeljivati za popunjavanje budžetskog deficita. Smatram da sredstva iz privatizacije treba gurati u proizvodnju, recimo, kroz Fond za razvoj, kroz mala, kroz srednja preduzeća pokušati da oživite privredu, da oživite one koji će nositi ekonomski život u svim narednim godinama u ovoj državi.
Vi ćete se u narednoj godini suočiti sa padom prihoda u budžet zbog nerazumne odluke da jednostrano primenjujete Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, pa će u 2009. godini u Srbiji luksuz biti to što pijete kafu, koristite cigarete, to što pijete vino, ali će, naravno, oni koji imaju novac da izdvoje sredstva da kupe mercedesa, forda ili bmv svakako biti pošteđeni, jer će carini na luksuz, kroz ove automobile izražen, biti naravno oboren i vi to dobro znate.
Dvadeset tri milijarde dinara ćete u narednoj godini po osnovu smanjenja carina zbog jednostrane primene Sporazuma o stabilizaciji izgubiti na prihodnoj strani budžeta. To vama sve verovatno iz Nemanjine 11 izgleda onako šeretski, dobro, nekako ćemo to da preguramo, međutim, ljudi koji to debelo osećaju na svojoj koži nisu spremni još dugo da sve to trpe.
Svakako da to što smatram da novac treba da ide u privredu, u razvoj, naročito ovih izvoznih grana, smatram da je racionalno. Mislim da u tome niko ništa loše ne bi video i ne bi prepoznao.
Žalosno je što kod Vlade i ovaj put nema spremnosti za tako nešto, naročito što i kad se odvoje sredstva za takve stvari, kriterijumi za dodelu sredstava opet budu lični, politički, komšijski, rodbinski i prijateljski.
Svakako da oni koji bi eventualno u tom ekonomskom smislu mogli državi i društvu nešto da ponude i pruže, ostanu uskraćeni za sredstva, a oni koji imaju dosta, nikada im nije dosta, dobiju još i to jedno vrzino kolo očigledno da se nikada neće prekinuti dok imate priliku da odlučujete o ekonomskim prilikama u državi Srbiji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi o ovom amandmanu? (Ne.)

Na član 2. amandman je podneo poslanik Miloš Radulović.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Gospodin Radulović želi reč. Izvolite.