PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 21.01.2009.

6. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 2. amandman je podnela narodna poslanica Milica Vojić-Marković.
Amandman su odbili Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Milica Vojić-Marković.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministre, dame i gospodo poslanici, u setu zakona kojima se poslanici i Narodna skupština bave od 12. januara, za kada je sednica zakazana, nalazi se i ovaj, u koji je minimalno 1.600.000 očiju upereno. To su oči penzionera, koji su praktično dovedeni u situaciju da čekaju svaki naš mig da vide da li će uspeti da prežive 2009. i kako će se prema njima odnositi koalicija na vlasti koja im je obećavala brda i doline.
Dakle, zakon koji se nalazi pred nama, samo radi malog podsećanja, nalazio se već u proceduri u decembru, kada smo usvajali budžet, jer je jedan od pratećih zakona uz budžet. Tada su poslanici DSS-a podneli ovaj amandman i tada se takođe našao sličan amandman PUPS-a, koji, doduše, nije blagovremeno predat, pa se nikada o njemu nije ni govorilo, niti je razmatran. U međuvremenu je zakon povučen, ponovo stavljen u proceduru u januaru, kako sam podsetila, i Demokratska stranka Srbije i ja ostali smo pri ovom istom amandmanu. Mi smo taj amandman podneli, za razliku od PUPS-a koji ovog puta nije uopšte intervenisao.
Dakle, zbog čega je Demokratska stranka Srbije podnela ovaj amandman, šta on znači? Vlada Srbije, koja je uz veliku pomoć Borisa Tadića, koji je i autor Vlade i kreator vladine politike i Vlade i ove politike prema penzionerima... obećali su penzionerima da će živeti dostojanstveno, a onaj deo koalicije oko SPS-a i PUPS-a obećao je još jedan korak dalje – da će njihov predizborni program o tome da će penzioneri dobiti penziju u vrednosti 70% prosečnog ličnog dohotka u Srbiji ugraditi u vladin program.
Ono što je danas evidentno jeste da su penzioneri prevareni, da je vladajuća koalicija slagala penzionere. Em što ih je slagala, em što sada bahato pokušava da ih navede na to da su oni dobro prošli, jer su dobili vanredno povećanje od 10% u novembru. Na taj način su dobro prošli i taj deo predizbornog obećanja je ispunjen. S druge strane, taj dobitak od vanrednih 10% povećanja pojeli su troškovi života istog momenta, pojela je inflacija. Da vas podsetim, u međuvremenu su poskupeli gorivo, energenti, električna energija, životne namirnice, putni troškovi, da ne nabrajam, jer je 15 minuta kratko za ta nabrajanja.
S obzirom na to da je tog trenutka, u novembru i decembru 2008. godine, javnost zaista bila vrlo uznemirena kretanjima u državi i najavljenim povećanjem troškova, odnosno padom vrednosti dinara, ministri Vlade premijera Cvetkovića, bogami i funkcioneri stranaka koje su u Vladi, vrlo aktivno i vrlo efikasno su se uključili i istovremeno proglasili penzionere glavnim krivcima i kočničarima kompletnog društvenog razvoja Srbije, jer, zaboga, neće valjda da se daje tamo nekim večito alavim i bahatim penzionerima koji stalno traže povećanja, a neće se graditi putevi, neće se davati trudnicama, neće se ulagati u privredu.
Na taj način bi trebalo da se oštrica javnosti okrene prema penzionerima kao glavnim krivcima, ali je jedan deo javnosti to, zapravo, potpomognut medijima i uradio.
Ono što je suština, nisu penzioneri krivi za to što traže ono što su im obećali ljudi u predizbornim kampanjama, što su u predizbornim kampanjama političke stranke SPS, PUPS i DS obećali da će živeti dostojanstveno, da će im penzije biti 70% od prosečnog ličnog dohotka. Prosto, ti ljudi nisu krivi, niti su navodili političare da daju takva neodgovorna obećanja, jer se i u predizbornoj kampanji znalo da neće u budžetu biti sredstava za sva moguća ispunjavanja predizbornih želja.
Kada sam već kod tih obećanja, da vas podsetim, obećanja su bila i 200.000 radnih mesta, Srbija kao kandidat za ulazak u EU, bela šengenska lista, povećanje standarda i, bogami, "Fijat".
Ne mogu da ne iskoristim priliku da prokomentarišem nešto kao poslanik DSS-a koji je više puta govorio o tome da je laž to predizborno obećanje koje nije bilo moguće ispuniti u ovim vremenima koja su dolazila, u kojima već sada živimo. Tada je u novogodišnjem intervjuu gospodin predsednik Republike Tadić izjavio da poslanici zlonamerno komentarišu "Fijat", jer se, zaboga, mi ne radujemo tako velikom uspehu.
Molim vas, između toga da budemo realni, da vidimo šta se dešava i da na to upozoravamo javnost, između toga da pričamo bajke (a zaista poštujem bajke i jako ih volim i u ovim godinama, ali kao političar ne mogu da svojim glasačima nudim bajke nego realan život), bilo je potpuno jasno da se mora poštovati ono što su činjenice, a činjenice su pokazivale da u budžetu nema sredstava za to, a da za to nisu krivi penzioneri, niti su krivi poslanici Demokratske stranke Srbije koji upozoravaju da je "Fijat" lažno obećanje.
Zakonom koji je pred nama, a to je ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o PIO, utvrđeno je da se najniži iznos penzija, iznos novčane naknade i iznos opšteg boda iz 2008. godine ne menja u 2009. godini, što znači, vrlo jednostavnim jezikom, penzije se neće menjati. Dakle, one će biti zaleđene u 2009. godini. Time je van snage stavljen onaj deo zakona koji je važio da se dva puta godišnje vrši usaglašavanje penzija sa troškovima života i zaradama u Srbiji.
Šta to zapravo znači? To znači da iznos penzija u 2009. godini neće biti povećan čak ni za iznos inflacije i troškova života. U januaru, samo da podsetim, dinar je pao za 6,60% do sada, ovih nekoliko dana, i troškovi života su i te kako porasli, a da ne pominjem gas, energiju, komunalne usluge, telefon, životne namirnice itd.
Šta hoću da kažem? Čak ni za tu vrednost koliko su porasli troškovi života, koliko je inflacija porasla, penzioneri neće dobiti usaglašavanje.
Zapravo, ovim predlogom zakona iznos penzija se neće menjati ne 12 meseci 2009. godine, nego 16 meseci. Povećanje će biti 1. 4. 2010. godine, kada je vreme za redovno usaglašavanje. Do tada, penzije će biti takve kakve jesu, a i tada će, bogami, to biti minimalno povećanje od dva do tri posto, koliko su porasli troškovi života za šest meseci.
Činjenica je da su kada je Vojislav Koštunica otišao sa vlasti (tako što je raspisao vanredne parlamentarne izbore) penzije bile 60% ličnog dohotka. Govorili smo o tome da su male, realna vrednost jeste mala. Imam podatke kako su one rasle od 2000. do 2007. godine, i one su realno rasle. Gospodo, mogu da vam dokumentujem te podatke, jer poslanici jedne parlamentarne grupe su više puta govorili da su one bile enormno male i da nisu pratile troškove života. One jesu rasle od 2000. do 2007. godine. Ono što je još interesantnije za tu grupu koja je to govorila, one su bile redovne. To nije bila vest ni u novinama, ni u medijima, bilo je normalno da penzioneri dobijaju svoje penzije dva puta mesečno.
Šta hoću da kažem? Oni sada nemaju 60%. Svi ekonomisti koje smo konsultovali, a jesmo ih konsultovali, kažu da vrednost sadašnje penzije nije 60% i da je mnogo manja, a da se takođe ne zna koja je donja granica do koje se može spuštati vrednost penzija. Vrlo je zanimljivo pitati koja je donja granica i gde ona stoji, u kom zakonu, da dobijemo to kao informaciju, jer penzioneri su zainteresovani za to. I, to kažem u njihovo ime, današnja vrednost penzija nije 60%. Do tada, do tog 1. 4. 2010. godine 400.000 penzionera koji primaju minimalnu penziju... a 200.000 njih prima penziju čija vrednost nije ni 100 evra, tako da je ono njihovo vanredno povećanje od 10% bilo 800, 900 dinara, a neki u toj spornoj grupi imali su povećanje i po devet hiljada.
Pitanje je šta će se desiti sa tih 400.000 penzionera koji su u vrlo nezavidnoj situaciji. Da li će oni uspeti da prežive ovu 2009. godinu samo slušajući EPP poruke našeg predsednika Borisa Tadića koji nam vrlo optimistički daje razne izjave biranim rečima ili će biti zadovoljni slušajući filozofska mudrovanja mudrog premijera koji mrmljajući u bradu kaže da ova godina neće biti teža nego što je bila 2008. godina? Biće teža, svi smo toga svesni, ti ljudi koji primaju mesečne prinadležnosti od devet hiljada i te kako su svesni koliki su nam troškovi života i koliko statistika jeste jedna mera koja njih uopšte ne dodiruje.
Zbog toga je Demokratska stranka Srbije podnela ovaj amandman. Našim amandmanom predlaže se jedan novi stav koji kaže: "U periodu mirovanja vrednosti opšteg boda penzioneri čiji iznos penzija je manji od jedne četvrtine prosečne plate", 29,11% je takvih od tih 1.600.000, "primaće penzije uvećane za 10%, a penzioneri čiji je iznos penzija između jedne četvrtine i jedne polovine prosečne plate u Srbiji", takvih je 40,80%, "primaće penzije uvećane za 5%".
Dakle, mi poslanici DSS-a potpuno smo svesni realnosti u kojoj država živi. Potpuno smo svesni toga da povećanje ne može biti onoliko koliko su obećavali neodgovorni političari u predizbornim kampanjama.
Mi hoćemo da pokažemo da postoji formula koja nije linearna i koja je, mogu tako da kažem, bila predlog ministra finansija, u jednom intervjuu sam pročitala, da se ovim kategorijama penzionera, a videli ste iz ovih procenata koje sam rekla - 29,11 i 40,80, to je 70% penzionerske populacije, mora pomoći da prežive ovu godinu. Svim ostalim sredstvima države Vlada mora da pomogne ovim ljudima da se ovaj zakon dovede do nivoa pristojnosti, zapravo, ljudske i finansijske pristojnosti. U budžetu, koliko god da je restriktivan, ima i te kako mnogo sredstava da se poveća i da se ovaj zakon promeni.
Iskreno se nadam da će Vlada naći način da ovaj amandman koji je Demokratska stranka Srbije podnela prihvati. Iskreno se nadam da će one poslaničke grupe koje su bile naročito ponosne na svoja predizborna obećanja i govorile da će ostvariti to obećanje makar glasati za ovaj amandman i time pokazati brigu za naše najstarije sugrađane, koji jesu zaslužili svoju penziju, nisu dobili ni na lotou, ni nekim mutnim radnjama, jesu je zaslužili, to je nešto što je njihovo i treba da žive dostojanstveno.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Hvala. Na član 2. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Velimir Ilić, Miroslav Markićević, Srđan Spasojević i Zlata Đerić.
Amandman su odbili Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospodin Markićević. Izvolite.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Poštovana predsednice, poštovana gospođo ministre, kolege poslanici, građani Srbije, a kada kažem "građani Srbije" obraćam se pre svega našim najstarijim sugrađanima, penzionerima, jer ovaj amandman se njih tiče, na osnovu čl. 145. i 163. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine na Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o PIO poslanička grupa Nova Srbija podnela je sledeći amandman – U članu 2. iza stava 2. dodaje se novi stav koji glasi: "Za najniži iznos penzije čiji iznos novčane naknade i iznos opšteg boda utvrđen za oktobar 2008. godine nije prelazio vrednost 15.000 dinara povećanje iznosi 30%, te u skladu sa odredbama Zakona o PIO predstavlja osnov za isplatu penzije, odnosno novčane naknade i određivanje vrednosti opšteg boda za 2009. godinu i neće se menjati u 2009. godini."
Kratko obrazloženje: mi iz Nove Srbije zagovornici smo pravednije isplate penzija našim najstarijim sugrađanima koji više nisu u mogućnosti da se dodatno radno angažuju.
Linearno povećanje penzija nije pravedan način raspodele sredstava, jer najugroženiji su oni građani sa veoma malim penzijama i oni dobijaju najmanje, odnosno neznatno povećanje. Kada bi se bar u prvom koraku primene ovog zakona i usvajanjem ovog amandmana napravila razlika između onih sa najnižim penzijama i onih sa većim penzijama, omogućilo bi se da građani koji imaju ovako niske penzije bar jednim delom lakše podnesu teret sveopšte najavljene krize.
Sad hoću malo šire da obrazložim amandman Nove Srbije. Ako se dobro sećam, a čini mi se da me pamćenje ne vara, gospođo ministarka finansija, vi ste u onim danima predbudžetske borbe, kada se raspravljalo, tobože, o konceptu budžeta, da li će on biti socijalni, investicioni, a u stvari se vodila borba unutar vladajuće koalicije između ministarstava ko će više para da dobije iz tog budžeta, nekoliko puta dali izjavu da što se tiče penzija i povećanja penzija pre svega treba povećati najmanje penzije.
Sačekaću da gospodin Srđan završi s vama, jer meni je vrlo važno, verujte mi na reč, da ovo čujete. Očekujem da posle mog izlaganja izađete za govornicu i objasnite građanima Srbije sa najnižim penzijama da poslanici Nove Srbije nisu u pravu, a da ste vi u pravu, ali sa molbom da ne uvlačite u priču ni Harija Potera, ni Mandraka.
Prema tome, šta mi iz Nove Srbije hoćemo da kažemo sa ovim? Tačno je da oni koji imaju pun radni staž, koji su imali velike plate, zaslužene velike plate na osnovu svojih položaja, koji su imali odgovornost treba da imaju veće penzije, ali isto tako tačno je da iznos minimalne penzije treba makar približno da penzionerima koji primaju te penzije omogući koliko-toliko pristojan život. U tom smislu sam ja i shvatio vaše izjave, možda i kao vapaj da neko sa ove strane opozicije da podršku. Ako ste pratili dobro medije, mi iz Nove Srbije smo vam dali podršku. Vidim da su vas posle ubedili ovi penzioneri koji imaju 50, 60, 80 i možda sto hiljada, ne znam koliko je to tačno; voleo bih da ste razgovarali sa onim penzionerima koji imaju po sedam ili osam hiljada penziju i da čujete njihove argumente.
Ovakav način raspodele, odnosno isplate penzija nije u skladu sa evropskim principima. Koliko sam informisan, u Evropi je raspon penzija jedan prema deset, a u zemlji Srbiji, koja toliko brzo želi da uđe u EU, jedan prema četrnaest. Prema tome, ako je neko dobio glasove penzionera na pričama o socijalnoj pravdi, dobro slušajte, ovo je klasična socijalna nepravda. Dakle, oni koji imaju sedam i osam hiljada dinara penziju sada dobijaju, tobože, povišicu od 800 dinara, a sva ova poskupljenja (nijedno skoro ispod 50%) već su pojela i ono što su imali, a kamoli ovu povišicu. Oni koji imaju malo veće penzije, ne tvrdim da su one nepošteno stečene i zarađene, dobijaju praktično povišicu koliko 400.000 hiljada penzionera ima sada penziju. To nije socijalno odgovorno.
Ovde je jedan deo vladajuće koalicije, najveći, doskora imao čuveni slogan - pošteno. Braćo i sestre, draga gospodo, ovo nije pošteno i zato morate da odgovarate pred građanima koje ste slagali i koje ste obmanuli u izbornoj kampanji. Mi iz opozicije i mi iz Nove Srbije, pre svega, stalno ćemo da vas podsećamo na to. Nemojte da se ljutite. Ovo nije pošteno, a moglo je to da se uradi. Znači, trebalo je malo političke volje. Oni koji su se u vladajućoj koaliciji predstavljali kao neko ko zastupa tu najugroženiju kategoriju stanovništva kod nas, dakle, naše najstarije sugrađane, penzionere, otprilike su zastupali onaj manjinski deo penzionera koji za naše prilike, a i za evropske prilike, ima sasvim pristojne penzije.
Možda mi iz Nove Srbije, shodno našem programu, ne bismo previše insistirali na ovome da se veliki procenat novca koji je potreban za isplatu penzija ne isplaćuje iz budžeta. Prema tome, da se penzije ne isplaćuju iz budžeta bilo bi sasvim logično da oni građani koji su sada penzioneri kako su tokom radnog veka uplaćivali u taj penzioni fond procentualno tako i primaju penzije. Ali, mi živimo u teškim vremenima kada su penzije, odnosno isplate penzija ljudima praktično postala socijalna davanja, nažalost. Ako je to već tako, onda mora da bude socijalno pravedno.
Očekujem od vas, gospođo Dragutinović, pošto ću ja skratiti ovu diskusiju, da vi ovde izađete i objasnite ovim sugrađanima koji imaju sedam i osam hiljada penzije da će oni da dobiju, po ovome kako ste vi dali, 700-800 dinara povišicu penzije, tzv. povišicu, koju su inflacija i ova poskupljenja već pojeli.
Samo ću navesti jedan primer gde se pokazuje bahatost onih koji imaju i gde se potvrđuje ona narodna da sit gladnom ne veruje. Dakle, "Telekom" je javno državno preduzeće i za prošlu godinu je imalo profit od 120 miliona evra; povećali su cenu telefonskih impulsa, odnosno telefonske pretplate za 250%. Niste vi kaznili tu ni narodne poslanike, ni ministre, ni direktore, ni penzionere sa velikim penzijama, kaznili ste one koji imaju upravo sedam i osam hiljada dinara penziju. Imali su tu muke. Sramota da je sve nas ovde. Imali su 78 dinara pretplatu, štede još 100 dinara da pozovu unuku na fakultetu, ćerku koja je udata i živi u drugom gradu ili u drugoj državi, a mi ih sad kažnjavamo da plaćaju 200 dinara, razgovarali ne razgovarali.
Znate, Srbi kao narod su veoma osetljivi na pravdu, a još kad je u pitanju socijalna pravda, onda imaju posebnu osetljivost. Ovde nije bilo socijalne pravde, ovde nije bilo poštenja, a moglo je da se uradi i da ta novčana masa za isplatu plata ili penzija ostane ista i da oni parametri u budžetu, da se ne bi izazvala inflacija, ostanu isti (nisam ekonomski stručnjak, ali gospođa ministarka će, verujem, da potvrdi ovo), samo da ta raspodela bude nešto pravednija.
Prema tome, onima što imaju 10.000 i manje, a ima ih, kako smo čuli od prethodne govornice, više od 200.000, da povećamo penzije, makar na nekih 12 - 13 hiljada, mada ni to nije neka penzija, svi ćemo da se složimo, ali da osete Vladu, da osete Narodnu skupštinu, da ona brine o tim najugroženijim građanima. Posle toga neka ide po tom procentu kako je ko uplaćivao u penzioni fond. Ovako, vi ste ljude obmanuli; oni godinama loše i teško žive, možda su se navikli, možda se ne bi ni bunili, ali kad im se daju lažna obećanja i kad se ona iznevere, verujte da od njih pravite velike protivnike. Čini mi se, ako bude socijalnog bunta, da će penzioneri biti na čelu. Prvo će prozvati one koji su im nešto obećali, a ovde nisu ispunili.
Sad ste vi na redu, gospođo ministarka. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko želi reč? Reč ima gospođa Zlata Đerić. Izvolite.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministarka, vrlo ću kratko, s obzirom na to da je kolega pre mene obrazložio naš amandman. Imam obavezu da ponovo postavim pitanje i očekujem da se na to pitanje odgovori, a vezano je za zemljoradničke penzije ili penzije zemljoradnika, odnosno dugovanja Vlade po pitanju četvrtog dela duga o kojem Vlada niti obaveštava zemljoradnike, niti ga isplaćuje. Vrlo su zainteresovani, vrlo su osetljivi na to kada će oni napokon to svoje dugovanje dobiti.
Kategorija zemljoradnika broji kod nas preko 250.000 ljudi. To su najniže penzije, a mogu reći da su zaista krvavo i teško zarađene penzije, iznose oko osam hiljada dinara. Taj ponižavajući status ostarelih zemljoradnika u društvu je nešto na šta svi moramo biti osetljivi; bar da se Vlada potrudi da im ovo dugovanje na neki način vrlo brzo, dok u potpunosti ne bude devalvirano, nadomesti. Ako znamo da putni troškovi prvog penzionera Srbije iznose oko pet i po miliona, da je bilo sluha u budžetu da se ti troškovi smanje, moglo se pomoći ovoj kategoriji naših sugrađana.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Konstantin Arsenović.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovano predsedništvo, gospođo ministre, poštovane kolege, želim da izrazim svoje zadovoljstvo što skoro svi poslanici izražavaju brigu o penzionerima i predlažu odgovarajuće mere za poboljšanje statusa penzionera. Međutim, ja takođe moram da kažem da mnogi od ovih predloga zapravo imaju trend da se naruši penzioni sistem. Zbog toga u potpunosti moram da podržim gospodina Krasića koji je govorio da sva zakonska rešenja koja donosimo moraju biti dobro analizirana i moraju biti u skladu sa zakonom; svi predlozi koje dajemo moraju da zadovoljavaju osnovne uslove postojećeg zakona.
Sigurno je da ovaj zakon koji je sada na snazi nije povoljan za penzionere, pogotovu što on predviđa da od ove godine usklađivanje penzija bude samo sa troškovima života. Otuda i predstoji naša obaveza u vezi sa predlogom novog zakona o penzionom sistemu, koji će, verujem, u ovoj godini biti na raspravi i usvojen, ali on nije dovoljan da bismo rešili penzioni sistem.
Moram ovde da iskažem svoju zabrinutost. Mi sadašnji penzioneri, koji se nalazimo u teškoj situaciji, bar najveći deo penzionera, nekako ćemo i preživeti, ali vas upozoravam da će budući penzioneri, odnosno vaša generacija koja bude došla, ako se ništa ne preduzme, biti u teškoj situaciji, pogotovu ako imate u vidu da za doprinose koji se uplaćuju za penziono i zdravstveno veliki broj poslodavaca prijavljuje minimalne zarade. Tako ćete sutra mnoge dovesti u poziciju da će biti socijalni problemi, iako su de fakto imali prilične plate dok su aktivno radili.
Kada je reč o predlozima koji su ovde bili, o povećanju penzija za 15, najnižih penzija itd., moram da vam kažem da su ti predlozi suprotni sistemu. Čak niste ni svesni kako sami upadate u jednu zamku, pa ćete dovesti do toga da penzioneri koji imaju nižu penziju u jednom momentu preskoče one penzionere koji su imali veće penzije od svojih kolega. Primera radi, da bih vam to plastično prikazao, ako je granica 20.000 dinara, neko će da dobije 10 posto, ostali pet posto; onaj ko ima 20.000, ako dobije 10 posto, dobiće 2.000, a onaj ko ima 20.001 dinar dobiće 5%, znači 1.000 dinara, pa će onaj ko je imao 20.000 imati 21.001, a onaj ko je imao 20.000 odjedanput će skočiti na 22.000.
Ja ukazujem da to nije rešenje; mi ovde moramo da napravimo jedno razgraničenje. Postoji kategorija ljudi koji su socijalno ugroženi i to je poseban problem koji mora da se rešava. Vlada mora opredeliti koja je to donja granica socijalnog davanja, koja je to najniža penzija. Potpuno se slažem da ona treba da obezbedi jedan koliko-toliko pristojan život svakoga ko ima penziju, bez obzira na visinu staža koji ostvari. Ali, ne smemo dozvoliti da onaj ko ima 10-15 godina radnog staža ima veću penziju od onoga ko ima pun radni staž. To je sistem i tako treba da funkcioniše i mora tako funkcionisati.
Prema tome, ja mogu da razumem vaše predloge, to je dodvoravanje penzionerima, ali kažem da ćemo sigurno i novim zakonima i novim sistemima koje budemo predlagali u narednom periodu učiniti da svaki penzioner može koliko-toliko skromno živeti od svoje penzije.
Ponovo ukazujem na to da postoje i promene u drugim zakonima koje će morati da obezbede život budućih penzionera. Ja vam kažem, mislite o sebi, o svojoj deci. Ovde nije dovoljno samo da mislite o sadašnjim penzionerima.
Jednostavno, ja vam ukazujem da je to jedan veliki problem i izgleda da niko o tome neće da razmišlja. Doći ćete i vi sutra u penziju, odnosno drugi građani koji imaju sada mala primanja, pa će biti u još goroj situaciji.
Ja bih sa ovim završio. Jednostavno, želeo sam samo da ukažem da mene raduje što ima mnogo poslanika koji predlažu. Verujem da su to dobronamerni predlozi, bez obzira na neka neslaganja u pogledu sistema i načina usklađivanja i povećavanja penzija, ali moram da izrazim zadovoljstvo, odnosno dobro je što ste vi zabrinuti za ovu kategoriju građana. Na kraju, molio bih odgovor kada će dugovanja prema penzionerima, jer nisu samo poljoprivredni penzioneri, biti ispunjena. Toliko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ima reč gospodin Dušan Marić, po amandmanu, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, što se tiče ovog pitanja koje je sada na dnevnom redu, mislim da se ne može rešiti jednim amandmanom, nego je to pitanje koje treba rešiti na jedan sistemski, ozbiljniji način.
Ja ću ovu priliku i raspravu o PIO iskoristiti da ministru Dragutinović, javnosti Srbije i članovima Vlade skrenem pažnju na problem nekoliko stotina radnika iz Velike Plane koji ne mogu da ostvare stečeno pravo na penziju. U pitanju su radnici građevinskog preduzeća "Sveto Mladenović", tekstilne konfekcije "Perkon", fabrike nameštaja "Zvezda", ugostiteljskog preduzeća "Šumadija", trgovinskog lanca "Ineks velepromet" i kombinata "10. oktobar".
Ova preduzeća su nekada poslovala vrlo uspešno i zapošljavala skoro 6.000 radnika, međutim, poslednjih godina Miloševićeve vladavine ova preduzeća su doživela sunovrat, da bi u vreme vladavine DOS-ovskih partija bila potpuno uništena, a radnici isterani na ulicu. Nekoliko stotina radnika ovih preduzeća ispunjava sve uslove predviđene zakonom, uslove po pitanju starosti i uslove po pitanju radnog staža, da dobiju punu penziju. Međutim, problem je u tome što poslednjih nekoliko godina nisu vršene uplate doprinosa za PIO.
Kada sam već pomenuo kombinat "10. oktobar", reći ću nekoliko reči o njemu. Za one koji ne znaju, u pitanju je mesna industrija, jedna od najstarijih, najvećih i najuspešnijih ne samo u Srbiji nego i na prostoru bivše Jugoslavije, koja posluje više od sto godina. Taman toliko vremena ta mesna industrija je bila motor razvoja ne samo Velike Plane nego i okolnih opština. Zapošljavala je više od 2.100 radnika.
Mesna industrija u Velikoj Plani počela je sa radom u 19. veku, uspešno je preživela oba balkanska rata, Prvi svetski rat, Drugi svetski rat, Titovu nacionalizaciju i Miloševićevu kriminalizaciju, ali nije uspela da preživu DOS-ovu demokratiju.
Na preduzeće je stavljen katanac, a radnici su isterani na ulicu da obijaju pragove preduzeća i trgovačkih radnji u Velikoj Plani u uzaludnom nastojanju da pronađu bilo kakav posao.
Između 50 i 60 radnika tog preduzeća ima ovaj problem - ispunjavaju sve ove uslove da dobiju penziju, ali je kod njih problem što u poslednje tri godine nisu uplaćivani doprinosi za PIO. Pre nekoliko dana sam razgovarao sa jednim od njih, to je Radiša Jovanović, jedan častan domaćin iz Novog Sela, koji je u kombinatu, mesnoj industriji "10. oktobar" radio punih 40 godina, ali sada ne može da ostvari pravo na punu penziju.
Mislim, a to je mišljenje i ljudi iz struke sa kojima sam razgovarao, da postoje svi uslovi da se obnovi proizvodnja u kombinatu "10. oktobar", da se iskoristi izuzetan potencijal za razvoj stočarstva koji postoji u Velikoj Plani i okolini i da se iskoristi jedan izuzetan stručni potencijal, s obzirom na to da se od ovih 2.000 radnika koji su radili u Kombinatu više od 1.000 još uvek nalazi u najboljoj radnoj snazi.
Agencija za privatizaciju Srbije je pokušala dva puta privatizaciju "10. oktobra", oba puta neuspešno. Kada čovek pogleda tu dokumentaciju vezanu za privatizaciju teško je se oteti utisku da je neko smišljeno sprovodio proces privatizacije s ciljem da ona ne bude uspešna, da kombinat bude uništen, a da privatna preduzeća, privatne klanice i male mesne industrije koje su se pojavile u Velikoj Plani i okolini praktično nemaju konkurenciju.
Tražim od Vlade obaveštenje o tome da li Vlada ima ikakav program kada je u pitanju sudbina kombinata "10. oktobar" i apelujem na Vladu i na ministra gospođu Dianu Dragutinović da Vlada pronađe neko rešenje po pitanju problema koji ima ovih nekoliko stotina radnika iz Velike Plane, da im se na neki način uplati taj novac koji nedostaje po pitanju doprinosa za penzijsko osiguranje.