PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.03.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

06.03.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:45

OBRAĆANJA

...
Nova Srbija

Srđan Spasojević

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji jeste pokušaj podnosioca ovog zakona da se neke stvari u državi regulišu. Sigurno je da neki infrastrukturni objekti koji treba da se prave treba da budu na pravi način kanalisani, ali nadovezao bih se na priču gospodina Batića koji je jako dobro primetio da je denacionalizacija praktično prethodni postupak u odnosu na eksproprijaciju. Jer, budite uvereni da će se dešavati da će se nešto što nije denacionalizovano pojavljivati kod eksproprijacije i biće pravnog haosa tu. Mislim da će to biti nešto što će sigurno u budućnosti praviti velike probleme.
Korisnici su ovde Republika Srbija, autonomne pokrajine, grad, opštine itd. Mislim da se dosta vodilo računa o zaštiti tog javnog interesa kada su u pitanju javna preduzeća ili privredna društva, za koja potpuno ne mogu da prihvatim na koji način se u okviru tih javnih preduzeća formiraju. Tu se stiče utisak da će biti dosta zloupotreba. Malo se vodi računa o fizičkim licima i o toj vrsti eksproprijacije, kada je u pitanju njihova zemlja.
Vidite kako, gospođo ministre, jedan seljak u Srbiji ne može da bude tako dobro informisan o nekom planskom aktu kada je u pitanju infrastruktura. Kako će se rešiti onaj period kada on proda svoju zemlju misleći da je to prodao po nekoj tržišnoj vrednosti, što je u tom trenutku dobro za njega, ali uopšte ne predviđa mogućnost ili ne zna da će se u budućnosti nešto izgraditi na tom mestu? Sigurno je da će se pojaviti ljudi koji će kupovati tu zemlju, koji su jako dobro informisani i znaju da će se tu nešto graditi. Neki ljudi koji su vlasnici zemlje 50, 100 godina jednom kupovinom, koja je možda u tom trenutku dobra za njih, biće sigurno oštećeni ako budu videli za pet, šest ili sedam godina da se neko ko je kupio zemlju od njih enormno obogatio zahvaljujući samo tome što je bio bolje informisan.
Moja poruka je da se nije dovoljno vodilo računa o fizičkim licima, kako ih zaštititi od ovakvih stvari. Sigurno je da je tu bilo mesta da se nekim rokovima ti ljudi zaštite.
Dakle, što se tiče uređivanja eksproprijacije kao prinudne mere, tačno je da država mora da ima javni interes, tačno je da mora da se gradi, da se radi, ali za mnoge će taj vid eksproprijacije biti, u stvari, privremena mera.
Ne vodi se dovoljno računa, kao što sam rekao, o afekcionoj vrednosti stvari. Pravo svojine je, dakle, apsolutno pravo ljudi koji su vlasnici i imaju pravo fruktusa, abuzusa, uzusa, to su osnovni postulati prava. Sigurno je da će se mnogi naći u situaciji da to svoje osnovno pravo neće moći da zadovolje. Bio bih jako srećan kada bi na ovom primeru građani Srbije imali pravo i mogućnost zaštite i kod nepokretnih stvari.
Više puta sam rekao sa ove govornice, a i sada ću to reći, morate zaštiti ljude koji su vlasnici pokretnih stvari; konkretno, vlasnike automobila. Preregistracija automobila je, dakle, problem nekoga ko je ostvario pravo u ovoj zemlji koja je bila zajednička, Srbija i Crna Gora. On ne može da bude uskraćen za pravo da preregistruje vozilo, pogotovo u situaciji kada znamo koliko sada kuburimo sa sredstvima u državi, koliko je potreban novac.
Ovo je bio pravi trenutak da u momentu kada u jednoj fabrici praktično nema proizvodnje (nema proizvodnje "zastave", nema proizvodnje "juga", a kao što vidimo, sa "Fijatom" je još sve neizvesno) iskoristite taj vakuum, da zadovoljite ljude koji hoće i koji imaju pravo da preregistruju nešto što su ostvarili. Moj najdobronamerniji savet u ovom trenutku, kao opozicionog poslanika, jeste da omogućite ljudima preregistraciju automobila. S jedne strane, punićete budžet, a sa druge strane, ljudi će ostvariti svoje pravo.
Kada neko nema osnovno pravo na pokretne stvari, kako možemo da verujemo da ste potpuno iskreni kada je u pitanju apsolutno pravo na ovim stvarima koje su nepokretne? Tu se stvara pretpostavka da nema dovoljno iskrenosti u svemu ovome. Mislim da se ovo pravo mora izjednačiti kako za pokretne, tako i za nepokretne stvari.
Dalje, potpuno je neprimereno da se daju neki rokovi, više govornika je to ovde reklo, od pet godina. Rečeno je da nemaju pravo na deeksproprijaciju ukoliko se u roku od pet godina nešto ne ispuni. Mislim da to nije u redu i mislim da je te rokove trebalo produžiti ili jednostavno ne ostavljati takvu mogućnost da neko trpi zato što je neko izvršio eksproprijaciju, a onda je neki posao stao.
Dakle, apelujem na vas da se ovde neke stvari poprave. Mislim da će biti puno zloupotreba kada je u pitanju ovaj vid eksproprijacije. Još jedanput vam kažem da je prvo trebalo voditi računa o denacionalizaciji. To je suštinska greška kada pričamo o ovim izmenama. Naravno, vreme će pokazati ko je u pravu. Da ste sada pomenuli Harija Potera ne bih vam zamerio, jer ovde će zaista biti nekih stvari (ja se izvinjavam, ali ostaćete upamćeni po tome) koje će ličiti na crtane filmove. Nadam se da će država naći dovoljno mehanizama i načina da se svemu tome suprotstavi.
Osim toga, nejasna je vaša uloga kao Ministarstva finansija i nekih organa koji vrše procenu prenosa apsolutnih prava – koji su to organi, koja je to tržišna vrednost; to je trebalo zaista proširiti, jer nešto je tu ostalo nejasno itd.
Posebno me iznenađuje ono što je u članu 21. gde se kaže: "Postupak za eksproprijaciju nepokretnosti koji nije pravosnažno okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, a pokrenut je po predlogu javnog preduzeća za potrebe njegovog zavisnog privrednog društva, okončaće se po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, u korist tog privrednog društva, ako ono može biti korisnik eksproprijacije po odredbama ovog zakona i ako je u smislu stava 4. ovog člana izvršena izmena rešenja o utvrđenom opštem interesu u korist tog privrednog društva."
U redu je, ali šta je sa fizičkim licima? Gde su oni? Molim? Ja vam kažem da vodite samo računa o privrednim društvima. Tu će se pojavljivati tajkuni, tu će se pojavljivati oni koji će praviti razne manipulacije. Ja govorim o zaštiti fizičkog lica kada je u pitanju eksproprijacija. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik gospodin Milorad Krstin.

Milorad Krstin

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, kada sam malo pregledao prethodni zakon koji je donet još 1995. godine ("Službeni glasnik" broj 53), a stupio na snagu 1996. godine, posumnjao sam da im nije smetao, smatram da taj Zakon o eksproprijaciji nije bio loš, da im nije smetao zato što je donet u vreme   kada je Socijalistička partija Srbije vladala Srbijom. Ili se vama toliko žuri da još uvek, pored 14-15 zakona koje moramo da donesemo, pravite setove od po šest-sedam, spajate u jedan, a onda nam dajete tih pet sati da ih lepo obradimo i pokušamo građanima Srbije da pojasnimo koliko imate propusta u donošenju pojedinih predloga i izmena i dopuna pojedinih zakona.
Evo, ja sam se zabrinuo, gospođo ministre, kada ste vi u vašem izlaganju ovo podelili u tri segmenta, a ovaj treći segment vas je malo "začkoljio", ona nadoknada za zemljište, a reč je, kako vi rekoste, o Koridoru 10, s obzirom na to da se odjednom pojavilo poljoprivredno zemljište koje se nalazi tamo kuda prolazi taj Koridor 10 i sada se prodaje po enormno visokoj ceni.
Koliko ja znam, u tim opštinama, gradovima pored kojih prolazi Koridor 10, vi ste na vlasti. Vi dajete naloge određenom broju tajkuna koji pre vremena kupuju to poljoprivredno zemljište, da ne kažem da vrše eksproprijaciju, i onda se jedan hektar prodaje za basnoslovne sume.
Evo, krenuću polako redom. U obrazloženju člana 1. kažete: "Precizira se predmet uređivanja ovog zakona, shodno članu 58. Ustava Republike Srbije koji glasi: 'Pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne'."
Sada se pitamo šta to znači "niža od tržišne", ako ste vi došli do saznanja da će poljoprivredno zemljište koje mora biti eksproprisano imati enormno visoku cenu. Ja opet kažem, ko je taj ko otkupljuje to zemljište?
Kroz ovo moje izlaganje reći ću vam šta znači zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. U ovom delu koji ste vi ovde izneli ima nešto što čini neku jačinu ovoga, a ima dosta propusta. Pokazaću vam kakvih ima razlika između eksproprijacije poljoprivrednog zemljišta koje ste vi ovde naveli i zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, što se tiče garancija, pričamo o garancijama.
Reći ću vam sledeće. Da krenemo od obrazloženja člana 2. gde kaže: "Uređuje se privremeno zauzimanje i u slučaju ustanovljenja službenosti ili zakupa na zemljištu na određeno vreme." Kaže: "ili zakupa na zemljištu na određeno vreme". "Naime, kada je eksproprijacijom ustanovljena službenost radi polaganja opreme i instalacija za gasovod, cevovod ili naftovod, može se desiti da je potrebno privremeno zauzeti...". Pa, nemojte ovo: "zauzeti". To već polako građane Srbije iritira; zauzeto je Kosovo, pa ajde sada da zauzmemo ovo. Zar niste mogli da napišete "privremeno izvršiti eksproprijaciju"? Zašto "privremeno zauzeti"?
Dalje: "... u smislu člana 6. Zakona i susedno zemljište (radi smeštaja radnika, materijala i mašina)...". Molim vas, valjda toliko znaju – kolika površina treba za Koridor? Zašto bi još dodatno zemljište moralo da se, kako vi kažete, zauzima? Dalje se kaže: "... kao zemljište koje treba da služi određenoj potrebi u vezi sa izgradnjom objekata ili polaganjem opreme i instalacija za gasovod, cevovod ili naftovod. Privremeno zauzimanje će se ukinuti čim prestane potreba za tim, u smislu i pod uslovima propisanim članom 6. Zakona, dok službenost ustanovljena u smislu člana 5. Zakona ostaje, jer je svrha te nepotpune eksproprijacije postignuta polaganjem, na primer, cevi za gasovod, naftovod, vodovodnu mrežu i slično".
Šta, ako se te radnje iz člana 2. ne urade? Evo, mi imamo Pančevački most, na njemu stoji tabla već tri godine - radi se popravka Pančevačkog mosta. Šta će se desiti ako vi izvršite eksproprijaciju i od onih tajkuna koji su kupili to zemljište, a vi izvršili eksproprijaciju, i ne dođe, ne daj bože, do tog Koridora 10 ili postavljanja nekog gasovoda, cevovoda izvan naseljenog mesta, gasovoda, naftovoda između naseljenih mesta i gradova?
U obrazloženju člana 5. se kaže: "Predloženo je da se u slučaju eksproprijacije poljoprivrednog zemljišta radi izgradnje linijskih infrastrukturnih objekata ranijem sopstveniku, kao naknada za to eksproprisano zemljište, da u svojinu drugo odgovarajuće poljoprivredno zemljište iste kulture i klase...".
Kultura je ono što se poseje na poljoprivrednom zemljištu, a klasa je od jedan do osam, znate, imate klase zemljišta od prve do osme. Ali, da li možete vi da date odgovarajuće poljoprivredno zemljište iste kulture? Kako možete da date isto, zemljište je pod pšenicom, zemljište je pod ječmom, pod kukuruzom, pod suncokretom, pod ovsom, ja to ne znam i stvarno ne razumem. Kad kažete "poljoprivredno zemljište iste kulture", znači, kultura je nešto što raste na poljoprivrednom zemljištu, a klasa je ono što ste hteli da kažete.
Vi treba da znate da u Vojvodini komšija do komšije imaju parcele različite klase, od sedme do treće. Znači, ovaj ima sedmu klasu zemljišta, a ovaj treću. Kako vi njemu možete da date istu klasu? Moraće da im objasni ministar poljoprivrede i onaj građanin Mašić. Oni su kompetentni.
Dalje, gospođo ministre, u članu 10. je predloženo da se u članu 28. Zakona doda stav 4. kojim se propisuje da korisnici eksproprijacije, koji prema važećim propisima ne mogu da otvore račun kod poslovne banke, pored isprava iz člana 27. Zakona, umesto garancije poslovne banke, uz predlog za eksproprijaciju podnesu i potvrdu o obezbeđenim sredstvima u budžetu korisnika eksproprijacije.
Kako to nije urađeno kada je donet Zakon o poljoprivrednom zemljištu 2006. godine, pa da onaj ko izvrši zakup državnog poljoprivrednog zemljišta donese garanciju u menici, intabulaciji ili garanciju banke? Onda se ne bi desilo da u opštini Zrenjanin, na osnovu dobijenih dokumenata od 2.015 listova... Ako znate da za licitaciju idu dva lista, za ugovor tri lista, to je pet listova za onog ko izvrši zakup državnog poljoprivrednog zemljišta; kad pogledate, samo 2.000 listova, to je 400 ugovora. Tih 400 ugovora, kad saberemo sve, iznosi 635 miliona.
Na osnovu dostupnosti informacija od javnog značaja dobio sam podatak da je ubrano svega 62 miliona, to sam dobio od opštine Zrenjanin, a od Ministarstva poljoprivrede sam dobio da je ubrano 60 miliona. Pitam se gde je 565 miliona za 2008. godinu. Da je to ministar, koji odobrava ugovore o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta, dobro pregledao... I, onaj koji nije u 2008. godini uplatio taj zakup, on podnosi menicu, ono što je dao kao intabulaciju ili garanciju banke i priča je završena.
Govorim vam da samo za opštinu Zrenjanin fali 565 miliona, na osnovu informacija od javnog značaja.
Suprotne su informacije: od opštine, prema papirologiji, 62 miliona, a od Ministarstva poljoprivrede – 70. Tamo su samo 82 subjekta, imenom i prezimenom, platila. Gde su ostali, ako sam rekao da ima oko 400 ugovora?
Zašto vi ne intervenišete? Ovo sam izneo i ministru poljoprivrede, a i vama iznosim već ko zna koji put ovde.
Pokušavam da vam dokažem i dam do znanja, u opštini Pančevo ste za oko milijardu uskratili budžet, a nećete da intervenišete. Zašto? Zato što to kupuju tajkuni, kupuje "žuto preduzeće". Vi ne kontrolišete ni Todorića, ni Nicovića, Miškovića, Beka, Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića. Sve treba da ih kontrolišete.
Mislim da sam jasan. U članu 10. ste dobro uradili jer ste napravili jednu garanciju koju onaj koji će izvršiti eksproprijaciju mora da dostavi, ali to nije urađeno tamo gde su ogromne pare, u zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta. To niste uradili, a radi se o hiljadama hektara.
Drugo što sam hteo da iznesem, kao narodni poslanik i član Odbora za poljoprivredu sam izneo svoje mišljenje kada je 23. januara i 4. februara predsedavao građanin Mašić, taj pošteni građanin, koji je bio narodni poslanik, pokrajinski poslanik, predsednik Upravnog odbora Novosadskog sajma, predsednik Odbora za poljoprivredu i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, Odsek za medicinu. Ovo nije ni Tito kao majstor mogao da radi, a on je pet zvanja sebi pribavio. To je taj pošteni Mašić…
(Predsedavajući: Molim vas da povežete to sa eksproprijacijom.)
Znači, na Odboru sam hteo da ukažem na neke nepravilnosti, kao član Odbora za poljoprivredu. Međutim, meni su dodeljene kazne. Ako poštujete Poslovnik, a poštujete ga, prvo se izriče jedna opomena, pa druga opomena, pa oduzimanje reči, pa onda udaljenje sa sednice. Ja ovde dobijam obrazloženje, i kažnjen sam sa 32.000 dinara, koje glasi: "Na sedmoj sednici Odbora za poljoprivredu, održanoj 23. januara i 4. februara 2009. godine, članu Odbora Miloradu Krstinu se, u skladu sa čl. 113, 106. i 108. Poslovnika, izriču mere dve opomene i mera udaljenja sa sednice".
Gde je ovde mera oduzimanja reči? Poslovnik mora striktno da se poštuje. Znači, morao je prvo da mi da jednu opomenu, drugu, pa oduzimanje reči na Odboru za poljoprivredu, pa onda udaljenje sa sednice…
(Predsedavajući: Gospodine Krstin, još uvek strpljivo čekam da čujem kakve to ima veze za eksproprijacijom.)
Da li mogu samo još ovo da kažem? Tolerišem sve, ali moram da kažem istinu.
Ovde se radi o Miloradu Krstinu, Momi Markoviću, Srboljubu Živanoviću, Eleni Božić-Talijan i mnogim članovima koji su bili prisutni na Odboru, a koji su dobili opomene.
Ovo je samo zbog toga što pripadamo poslaničkoj grupi SRS - dr Vojislav Šešelj, a ne pripadamo nepostojećoj – Tomislav Nikolić, izdajnici…
(Predsedavajući: Upozoravam vas da govorite o tački koja je na dnevnom redu. Nema veze kojoj stranci pripadate.)
Gospodine Novakoviću, vama se stvarno zahvaljujem, ali kao potpredsednik niste ispunili svoje obećanje da ćete da saslušate stenogram tog Odbora za poljoprivredu. Molim vas da mi kao narodnom poslaniku dostavite stenogram, da čujemo ko je šta pričao na tom odboru, a voleo bih da čujem kako je građanin Mašić otvorio Odbor za poljoprivredu.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Stenogram sa Odbora sam pročitao. Da li sam vam ga dao, nemojte me držati za reč, ali u utorak, ponavljam svoje obećanje, u 10.01 časova ću vam dati kopiju stenograma sa tog odbora. Hvala
na razumevanju.
Reč ima narodni poslanik gospodin Nikola Savić.
...
Srpska radikalna stranka

Nikola Savić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su izmene i dopune jednog veoma važnog zakona, Zakona o eksproprijaciji. Samo radi podsećanja, eksproprijacija je strana reč, ali se odomaćila kod nas. Svaki naš građanin zna dobro šta ona znači, jer je gotovo svaka srpska porodica imala određena iskustva u vezi sa eksproprijacijom.
Dobro je što se donosi jedan ovakav zakon, moram da kažem, jer bi trebalo da temeljno i na jednom mestu sublimira sve one stvari iz drugih zakona kako bi zakon bio kvalitetan. Nažalost, šta nije dobro u ovom zakonu? Nije dobro ono što nije dobro u svim drugim zakonima koje predlaže ova vlada i ovaj zakon takođe ima veliki broj manjkavosti.
Jedna od osnovnih novina koje su predložene ovim zakonom jeste ta da se proširuju oblasti u kojima se može utvrditi javni interes. Moram da kažem da se ovde opšti javni interes široko tumači. To može dovesti do određenih zloupotreba. Imali smo prilike, a u budućnosti ćemo imati još više prilika, da vidimo da taj javni interes može prerasti nekad i u lični interes. To je jedna od osnovnih zamerki ovom zakonu.
Naravno, pored ovoga, ovaj zakon ima još veći broj nedostataka. Recimo, rešenje kojim se utvrđuje javni interes, tako stoji u zakonu, može se doneti bez prethodnog saslušanja stranaka. Smatram da je ovo jedna tehnička stvar i da nije bilo nikakve potrebe da predlagač zakona izbegne to da se stranke obaveste, jer to u suštini ništa i ne košta i ne predstavlja neki problem.
Dalje u ovom istom članu, vezano za ovo, stoji da rešenje kojim se uspostavlja javni interes nad nekim poljoprivrednim zemljištem ili nekim drugim dobrom treba objaviti u "Službenom glasniku", što je normalno, i da se danom objavljivanja u "Službenom glasniku" smatra da su stranke obaveštene o tome. Primedba na ovo – smatram da nije nikakav napor i da nije teško obavestiti stranke i drugim putem i na drugi način da je došlo do uspostavljanja javnog interesa nad nekom određenom svojinom, odnosno određenim zemljištem.
Moram da vas podsetim, a o tome je nešto govorio i moj kolega Perić u uvodnom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe, da ima jedna izreka koja kaže – ako želite nešto da sakrijete objavite ga u "Službenom glasniku". Kako će se neki tamo obični građanin, seljak iz najzabitijeg sela, koji nikada nije ni video "Službeni glasnik", čuo je samo za to, informisati samo na osnovu toga? Evo, recimo, u ovom parlamentu ima nas 250 poslanika, hajde zapitajte se svi kada smo i ko je od nas poslednji put držao u rukama "Službeni glasnik".
Sledeći nedostatak ovog zakona odnosi se na privremeno oduzimanje zemljišta. Ne želim da sporim da je takva mera neophodna, pogotovo u slučajevima kada se vrši neki posao, pa je neophodno smestiti radnike, mašinu, opremu i ostalo, ali ima dosta nedorečenosti u ovom članu zakona i opet može doći do zloupotreba. Na koji način? Jednostavno, ovaj član zakona ne govori jasno kakva je i kolika nadoknada kod privremenog oduzimanja zemljišta, ko plaća tu naknadu, odnosno na čiji teret pada takva naknada.
Naravno, manjkavost je što se privremeno zauzimanje zemljišta ograničava na tri godine. Mislim da je to duži rok i da maksimalno treba dve godine, jer ako je nešto od javnog interesa onda to treba da se uradi što pre, a ne da se razvlači, kao što smo imali primere do sada.
Jedan od vrlo važnih nedostataka ovog zakona je da zakon uopšte ne pominje i ne predviđa prioritete zemljišta nad kojim se uspostavlja javni interes.
Želim da vas podsetim da je poljoprivredno zemljište javno dobro, da je to takođe javni interes Srbije i da treba izbegavati da se uspostavlja javni interes nad kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem i zemljištem prve kategorije.
Međutim, kod nas se u praksi radi potpuno obrnuto, uglavnom je najkvalitetnije zemljište predmet eksproprijacije, mada znamo i iz svojih sredina i iz nekih drugih primera da postoji mogućnost da se neko drugo zemljište umesto onog najkvalitetnijeg i obradivog proglasi javnim dobrom a često se to zemljište nalazi nadomak tog zemljišta koje je kvalitetno, možda samo par stotina metara dalje.
Kao što sam rekao na početku, ovo je veoma važan zakon. Oni koji vrše vlast u ovoj zemlji to su zaista i shvatili. Iz tog razloga su pre nekoliko dana održali savetovanje u Stolicama ispod Pančićevog vrha, gde su se dogovorili da izvrše eksproprijaciju cele Srbije. Nije slučajno što su izabrali baš Kopaonik. Kopaonik je najviša planina u Srbiji, sa Kopaonika se vidi cela Srbija i odozgo imaju najbolji pregled. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Reč ima narodni poslanik Dobrislav Prelić.

Dobrislav Prelić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, a to je još jedan u nizu zakona koji su nepripremljeni došli u skupštinsku proceduru.
Sam uvod i izlaganje gospođe Dragutinović, ovako šturo i vrlo kratko, što je neuobičajeno za nju, dovoljno govori o tome da zakon nije urađen kako treba. Iskreno se nadam da će veliki broj amandmana koje je opozicija podnela biti prihvaćen kako bismo poboljšali ovaj zakon i da će, na kraju krajeva, zakon biti prilagođen građanima Srbije i interesima građana Srbije.
Par stvari koje bodu oči ovde u ovom zakonu, a čuli smo dosta toga od predstavnika poslaničkih grupa, uopšte od diskutanata danas, dovoljno govori o tome da se pre svega ne misli o građanima Srbije, da se ne misli o ljudima na koje će se ova eksproprijacija, na kraju krajeva, i odnositi.
Nepokretnosti se mogu eksproprisati ili se svojina na njima može ograničiti samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne. Šta znači - naknada niža od tržišne? Svi znamo ko će donositi odluke, kolike će biti naknade i, normalno, ono čega se mi plašimo, to je da će tajkuni uzimati takvo zemljište i da će im biti omogućeno da se na račun građana Srbije još više obogate.
Kada je poljoprivredno zemljište u pitanju, to je tek posebna priča. Sami ste spomenuli Koridor 10 i rekli ste da su cene nerealno otišle gore i da građani verovatno zahtevaju, ne znam da li ste mislili na tržišne cene, ali do sada su za eksproprijaciju zemljišta ljudi dobijali po državnim cenama i to je bilo daleko bilo niže od tržišnih cena i onoga što stvarno vredi.
Čuli ste danas da je poljoprivredno obradivo zemljište podeljeno po klasama i da je velika razlika u klasama zemljišta. Kada bi se ispoštovao samo deo onoga koliko zemlja vredi u EU, za razliku od ovog ovde, a pogotovo u centralnoj Srbiji i mestima iz kojih se naše stanovništvo masovno odselilo u gradove, gde je cena jednog hektara zemlje više nego mizerna...
U Vojvodini je to još na nekom nivou koji je zadovoljavajući, čak se povećava vrednost zemlje. Ali, povećava se i zbog toga što su to otkupili tajkuni, a sada prodaju, nažalost, vojvođansku zemlju hrvatskim tajkunima.
To je nešto što je, pre svega, nedopustivo za Vladu Republike Srbije, za ministra poljoprivrede i ljude koji bi trebalo da vode računa.
Bojim se da će biti kasno jer su ogromne površine poljoprivrednog obradivog zemljišta već u rukama, konkretno, hrvatskog tajkuna Ivice Todorića. Svakim danom sve više i više obradivog poljoprivrednog zemljišta otkupljuje u Vojvodini, a pre toga su ta naša poljoprivredna dobra otkupljivana po neverovatno niskim cenama. Neko stoji iza toga. Znamo vrlo dobro ko stoji iza toga i ko je dozvolio tako nešto.
Sam odnos gospodina Dragina i njegove izjave u javnosti u proteklih deset dana, kada poljoprivreda praktično doživljava kolaps vi ste…
(Predsedavajući: Gospodine Preliću, molim vas, eksproprijacija je na dnevnom redu.)
Jeste, ali je vezano za poljoprivredno zemljište, gospodine Novakoviću.
(Predsedavajući: Slažem se da se radi i o poljoprivrednom zemljištu, ali radi se o primeni instituta eksproprijacije na poljoprivredno zemljište.)
Morao sam da pomenem gospodina Dragina i njegovu izjavu od pre nedelju dana, kada su naši proizvođači mleka bili u pitanju, jer će mnogi proizvođači mleka ovom eksproprijacijom biti oštećeni, gospodine Novakoviću.
Kada podelite jednu parcelu, kada prođe, recimo, put (konkretno, kod mene u opštini se radi na projektu zaobilaznice), ogromnom broju ljudi koji obrađuju poljoprivredno zemljište proći će posred parcele, a ovde u obrazloženju stoji da se i na ostali deo parcele može proširiti u oblastima u kojima se može utvrditi javni i opšti interes, ali da kasnije može i da se vrati. Kada to bude korišćeno tri godine, zavisi u koju namenu, taj deo površine više neće biti za upotrebu, gospodine Novakoviću. Decidno piše: "Privremeno zauzimanje će se ukinuti čim prestane potreba za tim", a potrebu će verovatno odrediti neko ko bude koristio u tom momentu datu površinu.
Ovo je još jedan od zakona koji navodno treba da nam obezbede "belu šengen" listu, od koje apsolutno nema ništa. Gospodin Đelić zamalo što nije poleteo ovde sa govornice kada je rekao – hajde, ali od "bele šengen" liste apsolutno nema ništa. Neće biti ni do kraja godine, kao što EU jednostavno neće Srbiju, a vi pokušavate to da sakrijete.
Na svu sreću, građani Srbije to vrlo dobro znaju i uopšte javno mnjenje. Najnovije ankete pokazuju da procenat drastično pada. Ne dao Bog da vladate do kraja, pao bi na 5%. Ali, iskreno se nadam da je već sada građanima Srbije apsolutno jasno sve i da sve ove prevare koje su učinjene prema građanima Srbije, kada su predizborna obećanja bila u pitanju, a o tome vam je u prepodnevnom delu zasedanja govorio gospodin Krasić, jednostavno više neće naći uporište kod građana Srbije.
Ovde bismo mogli još da govorimo i o povraćaju državne imovine, gde mislim da takođe postoji strahovito velika veza sa ovim zakonom. Jer, nekada su poljoprivredne zadruge osnovane tako što su ljudi unosili svoju zemlju da bi zasnovali radni odnos u tim zadrugama. To je danas sve privatizovano. I mnoge mesne zajednice, odnosno sve što je bilo državno, lokalnih samouprava i mesnih zajednica, ljudi su u to vreme, iz najboljih mogućih namera, sve to prepisali tim poljoprivrednim zadrugama zbog toga što su pogotovo manje sredine bile naslonjene i veliki broj građana je živeo isključivo od prihoda tih zadruga. Danas je sasvim druga priča, to su kupili tajkuni, a posebno boli poljoprivredna preduzeća koja su kupili hrvatski državljani. Sada sva ta imovina koja je bila državna jednostavno pripada njima.
Na tom pitanju bi Vlada ozbiljno morala da poradi. Ono što ne može da se vrati, ne može, ali kada se radi o ovome što je nekada bilo državno, a to nije malo, mislim da bi pre svega ministar poljoprivrede i ministar za lokalnu samoupravu trebalo da se malo pozabave ovim pitanjem i da porade ozbiljno na tome kako bi sva ta imovina bila vraćena mestima na upravljanje i kako bi, na kraju krajeva, i na taj način te male sredine pokušale da otvore nova radna mesta i zaposle svoje građane.
Biće dosta amandmana i na ovaj zakon, kao što obično biva na sve zakone koje ste doneli. Iskreno se nadam da ćete prihvatiti neki od tih amandmana, odnosno trebalo bi da većinu prihvatite, mada bi najbolje bilo da ovaj zakon povučete iz procedure jer nije dobar za građane Srbije. Hvala vam.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Reč ima narodni poslanik gospodin Radiša Ilić. Izvolite.

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, zakon o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji ima zadatak da uredi neke novonastale situacije tokom poslednjih godina uzrokovane, pre svega, promenom strukture vlasništva, tako da sadašnje stanje ne odgovara stanju iz vremena kada je ovaj zakon nastao, a to je 1996. godina.
Međutim, nikako ne smemo smetnuti s uma da je pravo svojine Ustavom garantovano i da država i zakoni koje država donosi moraju u slučaju eksproprijacije privatne svojine izvršiti apsolutno pravičnu i u razumnom vremenskom roku isplatu naknade ili kompenzaciju vlasniku svojine.
Vlada Republike Srbije je ta koja utvrđuje javni interes za eksproprijaciju iz razloga izgradnje infrastrukture, za potrebe odbrane zemlje i za potrebe drugih državnih organa, ali Vlada Republike Srbije treba i da snosi sve posledice nepoštene i neregularno izvršene eksproprijacije privatne svojine.
S obzirom na to da se sredstva za ovu namenu opredeljuju iz državne kase, ovaj posao predstavlja mogućnost i za zloupotrebe vezane za procenu vrednosti ili za kompenzacionu procenu od strane ovlašćenih lica.
Takođe, postoje mnogobrojne situacije, koje je u svom uvodnom izlaganju pomenuo ovlašćeni predstavnik SRS narodni poslanik Sreto Perić. Često su vlasnici parcela koje su u planu eksproprijacije stara lica, neobaveštena i o cenama i o mogućnostima, recimo, zamene zemljišta i onda se dešava da budu izmanipulisana i prevarena. Postoje situacije da vlasnici svojine nisu u zemlji ili nisu obavešteni ili čak i ne znaju da im pripada svojina koja je predmet eksproprijacije.
Posebno je interesantna situacija kako je zamišljena eksproprijacija zemljišta i objekata za iskorišćavanje mineralnih sirovina.
U članu 8. se navodi da se eksproprijacija može vršiti za potrebe Republike Srbije, autonomne pokrajine, gradova, opština, javnih fondova, javnih preduzeća, privrednih društava koja su osnovana od strane javnih preduzeća, kao i za potrebe privrednih društava sa većinskim državnim kapitalom.
To se može zamisliti kada su u pitanju RTB Bor, „Kolubara - Površinski kopovi“ ili neko drugo javno preduzeće koje ima potrebe za širenjem zbog prirode posla kojim se konkretno preduzeće bavi.
Imam jedno pitanje za predstavnika Vlade – kako se utvrđuje i da li je moguća eksproprijacija zemljišta od strane privatnih kompanija koje za potrebe svoje proizvodnje koriste mineralne sirovine i da li ta preduzeća imaju prava koja su propisana ovim zakonom?
U članu 8. je navedeno za koje i čije potrebe se može vršiti eksproprijacija, a takođe se u nekoliko članova ovog zakona pominje javni interes Republike Srbije i pitam se da li je, u stvari, možda tu ključ za odgovor na ovo moje pitanje.
Država Srbija ima interes da prodaje svoja prirodna bogatstva i pitanje je kako će se država postaviti prema privatnim, uglavnom stranim, kompanijama koje eksploatišu mineralne sirovine. Imamo primere, kao što su "Jelen Do", kao što su kopovi laporca i krečnjaka koje eksploatišu cementare, a to su strane kompanije koje imaju sedište u Švajcarskoj, Grčkoj i Francuskoj. "Jelen Do" je kupila firma iz Hrvatske. Tu su još neke, ali da ih sad ne nabrajam.
Sve te kompanije imaju svoja eksploataciona polja koja predstavljaju zacrtani cilj širenja zone eksploatisanja u budućnosti. U toj zoni se nalaze poljoprivredne parcele, objekti, infrastruktura, površine pod šumom, izvorišta vode itd., a u stvari su nečija privatna svojina. Pitanje je sada, kako se u ovoj situaciji sprovodi eksproprijacija, ako uopšte može da se sprovodi? Da li ovde važi princip dobrovoljnosti vlasnika da prodaju svoju imovinu privatnim kompanijama ili će to, hteli ili ne, morati da urade, i to po ceni koju odredi ta zainteresovana kompanija?
Želeo bih da znam šta će se desiti ako neko od vlasnika ne želi da proda svoju imovinu po ponuđenoj ceni ili uopšte ne želi da proda svoju imovinu. Ko će pravno da se stavi u situaciju da u ime nekakve privatne kompanije nasilno vrši "eksproprijaciju" od vlasnika privatne svojine?
S druge strane, pitanje je kakav status ima ovde pomenuta eksploataciona zona po Zakonu o rudarstvu i da li to znači da će na ovakav način, odnosno posredno, i privatne kompanije dobiti status kao institucije i javna preduzeća pomenuta u članu 8?
Ovde, takođe, može nastati još jedan problem u procesu eksproprijacije, ako se dođe u situaciju da se oduzima imovina uz određenu naknadu koja je predmet sprovođenja zakona o restituciji ili je to imovina koja je oduzeta posle 1945. godine, a koja još uvek nije vraćena pravim vlasnicima. Ko će obeštetiti prave vlasnike, kada jednog dana njima ta imovina bude vraćena?
Uzmimo primer imovine koja se na osnovu zakona o restituciji treba vratiti Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a radi se o poljoprivrednom zemljištu, zgradama, livadama, utrinama i šumama. Verovatno su mnogi od vas čuli za vojni poligon "Pasuljanske livade" koji se nalazi na obroncima Kučajskih planina, na koji su već odavno bacili oko predstavnici NATO alijanse. Sada država može sa javnim preduzećem "Srbijašume" sprovesti proces eksproprijacije, ali je veoma veliki problem što je ta površina, to zemljište nekada pripadalo manastiru Ravanica i po ovom zakonu o restituciji ono mora biti vraćeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi i manastiru Ravanica. Ko će sutra da izvrši obeštećenje Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Da li će to biti Ministarstvo odbrane i Šutanovac ili možda NATO pakt, kada bude dograbio ovaj vojni poligon?
Nedoumice postoje oko mnogih situacija koje će se neminovno pojaviti u procesu eksproprijacija. Srpska radikalna stranka smatra da ipak postoje velike nedorečenosti u ovom zakonu i naša poslanička grupa pokušaće da ovaj zakonski predlog popravi amandmanima. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Reč ima gospodin Zoran Krasić. Preostalo vreme je 27 minuta i 30 sekundi.