PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.03.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

06.03.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:45

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Jojiću. Narodni poslanici gospodin Momir Marković, gospođa Radica Jocić i Slađan Mijaljević su izdvojili svoje mišljenje na sednici Odbora za evropske integracije prilikom razmatranja Predloga zakona o potvrđivanju Konvencije o visokotehnološkom kriminalu, Predloga zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o pranju, traženju, zapleni i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma, Predloga zakona o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Konvenciju o visokotehnološkom kriminalu koji se odnosi na inkriminaciju dela rasističke i ksenofobične prirode izvršenih preko računarskih sistema, Predloga zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju terorizma i Predloga zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama Evropske konvencije o suzbijanju terorizma.
Da li želite reč? (Da.)
Gospodin Momir Marković, zatim gospodin Slađan Mijaljević.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedniče, jednostavnije bi vam bilo da ste rekli da nisam izdvojio mišljenje za tačku razno, jer po svim tačkama sam izdvojio mišljenje na Odboru za evropske integracije. Smatram da ovi zakoni u mnogo čemu nisu dorečeni.
Pre svega, želim da se izvinim narodnim poslanicima i građanima Srbije zbog jučerašnje opaske, kada sam rekao da je gospođa Kolundžija završila Fakultet političkih nauka i da je logika fundament gotovo svih predmeta koji se polažu na Fakultetu političkih nauka. Sada sam, pošto je i ovaj drugi predlog za spajanje njen predlog, utvrdio da je možda ipak bila bolesna kada se predavao taj deo, tako da joj logika baš i nije jača strana, pogotovo kada se ovako spajaju tačke dnevnog reda.
Da krenemo na ono zbog čega smo mi poslanici SRS na odborima izdvojili mišljenje. Nelogičnosti u ovim zakonima ima onoliko. Hajde da krenemo redom, pošto mi vreme brzo ide, a imam samo pet minuta zahvaljujući ovako restriktivnim Poslovniku.
Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o visokotehnološkom kriminalu. Evropa nas tera da ovu oblast, oblast visokotehnološkog kriminala, zakonski uredimo i da usvajajući ovu konvenciju sankcionišemo visokotehnološki kriminal. Da vas podsetim, dame i gospodo, da tehnološki i visokotehnološki kriminal u Srbiji uveliko caruje. Da vas podsetim da postoji Zavod za patente, gde otprilike svaki pronalazač, svaki inovator, svaki racionalizator mora prijaviti taj patent i da plaća određenu taksu, koju smo, uzgred rečeno, drastično podigli nedavno kada smo usvajali one takse, tako da racionalizatori i pronalazači dolaze u situaciju da ne mogu da finansiraju svoje patente.
Samo jedan podatak, a o tome ću kada budemo govorili u načelu o ovim zakonima i konkretne dokaze dati: naš čovek je pronašao način da vi uplatite dopunu za telefon na kiosku. To mu je brutalno ukradeno, oduzet mu je patent i danas se tim patentom i velikim sredstvima koja se na taj način prikupljaju služe neki drugi ljudi.
Pod četiri, Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o pranju, traženju, zapleni i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma. Ovde je nespojiv ovaj deo sa finansiranjem terorizma, jer imamo ovde situaciju upravo u Vladi, upravo u vladajućoj garnituri, da su se ljudi žestoko pozabavili kriminalom. Da vas podsetim, ima jedan koji je za dve godine zaradio 11 miliona evra; ima i jedan koji još uvek ima rasparene šolje, a ne zna koliko ima para. Kada dođemo u situaciju da na osnovu ovih konvencija zakonski uredimo naše zakonodavstvo mnogi će ministri ostati puka sirotinja.
Tačka 6 – Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima. Dame i gospodo narodni poslanici, danas izlaze knjige, juče su izlazile knjige, ovih dana, ovih meseci izlaze knjige gde se nedvosmisleno potvrđuje da su ti isti Evropljani, jer su oni u kompletu od onih 19 zemalja bombardovali državu Srbiju, oni su pripomogli Šiptarima dole, u raznim albanskim bolnicama, u raznim makedonskim bolnicama, u raznim bolnicama na Kosovu i Metohiji, i sada verovatno u Bondstilu, trgovali organima ljudi koji su kidnapovani, Srba koji su kidnapovani na teritoriji Kosova i Metohije.
Hoćete li usvajanjem ove konvencije pokrenuti to pitanje i izvesti to pitanje do kraja? Pokrenuti ne znači ništa. Mnoge stvari su pokrenute sa ove govornice, pa niste doveli do kraja. Mnogi kriminalci i danas važe za ugledne zamenike, pomoćnike, pa čak i ministre.
Tačka 8 – Predlog zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama Evropske konvencije o suzbijanju terorizma. Upravo ta Evropa koja nam nudi ovu konvenciju je za vreme rata, dame i gospodo narodni poslanici, finansirala...
(Predsednik: Zahvaljujem, gospodine Markoviću.)
Ako mogu samo da završim rečenicu.
(Predsednik: Rečenicu, naravno.)
Ne može, izvinite onda. Izvinite što sam vas zamolio.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Javnosti radi i informacije prave radi, rekla sam: "Naravno, završite rečenicu". Gospodin Marković sluša samo sebe, neće mene.
Reč ima gospodin Slađan Mijaljević.

Slađan Mijaljević

Srpska radikalna stranka
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege, izdvojio sam mišljenje povodom seta ovih zakona, naročito u vezi sa zakonima koji su vezani za terorizam. Srpska radikalna stranka, naravno, jeste za sva moguća zakonska rešenja, konvencije i povelje i trudi se svim snagama da svako zakonsko rešenje bude bolje i bolje. To dokazujemo zaista ogromnom količinom vrlo kvalitetnih amandmana kojima pokušavamo da vladajuću većinu na neki način ohrabrimo da, pored toga što treba da ugradi te amandmane u zakone ili predložena zakonska rešenja, te zakone napokon počne i da sprovodi.
Izdvajam mišljenje iz principijelnog razloga, jer je ovo još jedan od silnih setova zakona koji se donose u ovoj skupštini, ali se u praksi ne primenjuju. Naravno, kontradiktornost i apsurdi su neverovatni. Sa jedne strane, EU i razne međunarodne organizacije preko Vlade Srbije pokušavaju da nateraju, i uspevaju u tome, vlast u zemlji Srbiji, a na taj način maltretiraju Skupštinu Srbije, da donosi bezbroj zakona, recimo, ovakvih kao što su ova četiri o terorizmu. Juče je bio jedan na dnevnom redu, a danas su tri na dnevnom redu.
Opet postavljam pitanje koje sam postavio i juče: kako Vlada Srbije misli da sprovodi i sa kim misli da sprovodi sve ove zakone, međunarodne konvencije, povelje i zakone o sprečavanju pranja novca, sprečavanju terorizma itd? Sa kojim to organizacijama, da neće sa NATO-om, da neće sa SAD?
Svi ljudi koji se makar ovlaš bave bezbednošću ili svetskom bezbednošću, koji analitički čitaju tekstove dolaze do sledećeg zaključka i taj zaključak je zaista više nego bolan: upravo malopre pomenute međunarodne organizacije, s jedne strane, na papiru donose zakone i povelje, a sa druge strane, na terenu ohrabruju, finansiraju i obučavaju razne terorističke organizacije.
Bezbroj je primera koje smo imali ovde, na našu nesreću, i na našem terenu, u bivšoj SFRJ i u zemljama koje su se odvojile kasnije. Šta su uradili Ričard Holbruk i Pedi Ešdaun na Kosovu?
Javno se govorilo za Pedija Ešdauna da je eksponent MI 6. Šta rade silne terorističke organizacije, kao što su trenutno vehabije u BiH ili tom regionu koji je poznat kao Bosna i Hercegovina? Šta rade na Kosovu? Šta rade u Makedoniji?
Šta je u Hrvatskoj radila ili radi privatna organizacija koja se bavi obukom, analitikom, opremanjem pojedinih terorističkih organizacija, poznatija kao NPRI, američka organizacija? Koliko je njihovih instruktora, visokoobučenih specijalaca, oficira u penziji koji su zaposleni kod njih? Koliko je njihovih instruktora radilo u Hrvatskoj? Koliko su samo pohapsile naše snage bezbednosti u Republici Srpskoj Krajini, vojska Republike Srpske?
Šta su uradili 2001. godine u Aračinovu u Makedoniji? Kada su bili suzbijeni od specijalnih snaga policije makedonske države, ko je njih izvukao sa onim autobusima, navodno da se izvlače civili? Znate li koliko je bilo instruktora u tim autobusima među navodnim civilima?
Upravo one zemlje i one institucije koje vas teraju da donosite ovakve povelje i ovakve zakone, koji će ostati mrtvo slovo na papiru zato što nećete imati s kim da ih sprovodite, šalju te instruktore tamo, izazivaju krize, obučavaju te organizacije, a kada njihovi instruktori dobiju po ušima onda pošalju autobuse, govore o humanitarnoj katastrofi, pa iz Aračinova, recimo, od 150 terorista izvuku među njima i 17 instruktora iz njihove privatne firme, ili maska firme.
Koliko je instruktora učestvovalo u Gruziji u obučavanju gruzijske vojske za onaj genocid koji su počinili prema narodima koji nisu želeli da žive u sastavu gruzijske države?
Zaista je bezbroj pitanja, zaista je bezbroj pokazatelja da se oni igraju sa svima nama. Sa jedne strane se mi zamajavamo ovde, donosimo nekakve povelje, nekakve zakone, nekakve konvencije, a ne možemo ih sprovoditi, ne možemo ih sprovoditi sa njima jer oni to ne žele. Ne možemo ih sprovoditi zato što naša služba državne bezbednosti ne može da radi svoj posao. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nema više izdvojenih mišljenja. Među predsednicima, odnosno predstavnicima poslaničkih grupa najpre su se javili gospodin Nebojša Ranđelović - LDP, zatim gospođa Elvira Kovač, a zatim gospodin Dejan Mirović.
...
Liberalno demokratska partija

Nebojša Ranđelović

Liberalno demokratska partija
Poštovana gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, predstavnici Vlade, LDP će podržati ovaj set predloga zakona kojima se ratifikuju konvencije koje je naša država potpisala. Da li je nužno da parlament i država urade ovaj posao? Da, nužno je. Shodno strategiji priključenja EU, ovo je conditio sine qua non tog posla.
Pred nama se nalaze predlozi zakona o ratifikaciji konvencija koje u svom nazivu sadrže reči visokotehnološki kriminal, traženje, zaplena i oduzimanje prihoda stečenih kriminalom, konvencija o visokotehnološkom kriminalu koji se odnosi na inkriminaciju dela rasističke i ksenofobične prirode, konvencija koja tretira borbu protiv trgovine ljudima itd. Sve ove konvencije deklarišu najviše standarde zaštite ljudskih prava, i personalnih i kolektivnih, i shodno tome, LDP će bez dvojbe podržati ove predloge zakona.
Na tako nešto nas obavezuje i Ustav. Juče sam podsetio na član 16. i član 21. Ustava. No, ovakvo opredeljenje i ovakav stav LDP-a nas ne sprečava da Vladi i vladajućoj većini postavimo neka pitanja koja se tiču baš ovog važnog posla koji ovaj parlament treba da obavi.
Da li vlada namerava da se ove konvencije samo ratifikuju, kako bi mogla da se pohvali da je uradila taj važan posao, ili ima nameru da ih zaista sprovede u delo? Zašto postavljamo ovo pitanje? U proteklih nekoliko godina ratifikovali smo desetine konvencija, a u praksi su nedostajali propisi po kojima će ove konvencije biti sprovedene. Nije dovoljno samo direktno primenjivati Ustav, odnosno njegov član 16, o kome sam malopre govorio, već je nužno da za primenu ovih konvencija postoji i prateće zakonodavstvo.
To nije samo naše mišljenje, to nije samo naš stav. U prošlom sazivu se sa tim složio i tadašnji ministar poljoprivrede, i tadašnji ministar zaštite životne sredine je na moju opasku: "Da li postoji prateće zakonodavstvo", klimajući glavom odgovorio da prateće zakonodavstvo ne postoji i da je primena ovih konvencija, uz najbolju volju, praktično nemoguća.
Shodno ovom pitanju koje sam postavio, osvrnuo bih se i na najaktuelniji primer, a to je jučerašnje događanje u Skupštini, kada je Vlada povukla Predlog zakona o zabrani diskriminacije. Pitanje glasi: kako će se Konvencija o visokotehnološkom kriminalu koji se odnosi na inkriminaciju dela rasističke i ksenofobične prirode izvršenih preko računarskih sistema primenjivati bez postojanja zakona o zabrani diskriminacije? Da li to znači da će i ova konvencija biti samo fasada i da se neće primenjivati, iako je ratifikovana u ovom parlamentu?
Shodno tome, nameće se pitanje kakav je plan Vlade, jer sve ove konvencije upućuju na inkriminisanje određenih dela. Da li će se menjati Krivični zakonik i drugi zakoni koji se tiču te problematike ili će ratifikovanjem ove konvencije opet biti u takvom stanju da ne mogu da budu primenljive?
Naravno, pitanje koje sublimira sva ostala pitanja tiče se konkretnog događaja, ali je u vezi sa svim ovim o čemu sam do sada govorio. Šta će se dešavati u narednih sedam dana?
Vlada nas je obavestila, pošto je zakon o zabrani diskriminacije povučen, da će pokušati da se izvrši njegovo usklađivanje sa primedbama koje je dobila, te da će nakon tog usklađivanja biti ponovo vraćen u parlament. Ako ne dođe do konsenzusa, biće vraćen u parlament sa neizmenjenim tekstom.
Najpre, postavljam pitanje: sa kim to treba izvršiti usaglašavanje, usklađivanje, sa kim to treba postići konsenzus? Zakon o zabrani diskriminacije, čije je usvajanje nužno zbog primene svih konvencija koje ovaj parlament treba da ratifikuje, ponovo je daleko od očiju javnosti. Da li će Vlada taj posao uraditi transparentno ili će njen posao, kao i do sada, biti urađen tako da ratifikovanje ove konvencije bude samo fasada, a nikako suština?
Naravno, postavio bih pitanje i predsednici parlamenta: da li poslanici mogu da dobiju tekst pisma koje je dobila Vlada, da vidimo šta to verske zajednice traže i šta se njima ne dopada u predloženom zakonu, koji se tiče i pomenutih konvencija o kojima danas raspravljamo, kako bi poslanici na kompetentan način mogli da raspravljaju o tome? Mi tekst tog pisma, niti bilo kakve podrobne informacije o tome nismo dobili, pa shodno tome možemo sebi da postavimo pitanje – da li će ratifikovanje ovih konvencija ipak biti samo fasada?
Shodno opredeljenju LDP-a da se za govornicom iznosi suština, a da se ne koristi po svaku cenu 20 minuta koji pripadaju ovlašćenom predstavniku, završiću svoje izlaganje. Zahvaljujem na pažnji.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima ovlašćena predstavnica Poslaničke grupe manjina Elvira Kovač.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Grupa manjina
Poštovani gospodine predsedavajući, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću ispred Poslaničkog kluba manjina i izneću najviše stavove SVM. Mi iz SVM smo vrlo svesni dostignuća u oblasti ljudskih i manjinskih prava do kojih su EU i čovečanstvo došli i svi težimo ka njima. Zalažemo se za donošenje propisa, kao i za potvrđivanje raznih međunarodnih ugovora i akata, a sve to u cilju što skorijeg punopravnog članstva naše zemlje u EU.
Kao što ste čuli, želela bih da pojasnim, radi javnosti, da se danas na dnevnom redu zasedanja Narodne skupštine nalazi sedam predloga zakona o potvrđivanju raznih međunarodnih akata, uglavnom Saveta Evrope. Tačnije, reč je o četiri konvencije, dva protokola i jednom sporazumu između naše zemlje i Kraljevine Danske. Planirala sam da ukratko objasnim na šta se svi ovi dokumenti odnose i zašto će u danu za glasanje poslanici SVM i Poslaničkog kluba manjina glasati za usvajanje predloga zakona o potvrđivanju.
Svi smo vrlo svesni dostignuća koja je donela digitalizacija i globalizacija računarskih mreža.
Međutim, nažalost, svi smo svedoci da se računarske mreže i elektronske informacije u mnogim slučajevima koriste i za izvršenje krivičnih dela. Cilj prve konvencije o visokotehnološkom kriminalu, tzv. sajber konvencije, jeste upravo sprečavanje ovih dela protiv poverljivosti, integriteta i dostupnosti kompjuterskih sistema mreža i podataka, kao i sprečavanje raznih zloupotreba.
Drugi dokument, koji je zapravo protokol, dodatak uz ovu konvenciju, odnosi se na kažnjavanje akata koji se tiču rasizma i ksenofobije učinjenih upravo preko kompjuterskih sistema. On je donet zbog velikog rizika od zloupotrebe i nenamenskog korišćenja kompjuterskih sistema radi širenja dela koja se, kao što sam spomenula, tiču rasizma i ksenofobije. Dakle, ovaj drugi dokument, protokol predstavlja dopunu odredaba konvencije o sajber kriminalu i predviđa krivično gonjenje, odnosno kažnjavanje tih dela koja su rasistička, ksenofobična ili slično, dela koja se tiču takvih problema, a učinjena su upravo preko kompjutera.
U ovom protokolu stoji da svaka zemlja ugovornica, svaka zemlja članica koja ga potvrdi treba da utvrdi u svom nacionalnom zakonodavstvu zakonodavne i druge mere da bi se, kao što sam spomenula, ova dela u domaćem zakonodavstvu propisala kao krivična kada su učinjena sa namerom. To su, na primer: širenje rasističkog i ksenofobičnog materijala, bilo kakvog, preko kompjuterskih sistema; kada su na ovaj način motivisane razne pretnje, uvrede, poricanje, odnosno očigledno umanjivanje, odobravanje ili opravdavanje genocida ili krivičnih dela protiv čovečnosti, kao i pomaganje i podstrekavanje na vršenje ovih dela.
To bi zapravo konkretno značilo da se krivičnim delom smatra sve, svako širenje pisanog materijala, slike ili bilo kakvog drugačijeg materijala, kao i predstavljanje ideja, teorija koje zagovaraju, promovišu i podstrekavaju bilo kakvu mržnju, diskriminaciju ili nasilje protiv bilo koje osobe, pojedinca, raznih grupa, koje je zasnovano na rasi, boji kože i, što je za nas najstrašnije, nacionalnom i etničkom poreklu, kao i veri. Dakle, nalaže se svakoj državi članici, a samim tim i našoj, da u svom nacionalnom zakonodavstvu navedene radnje predvidi kao krivična dela i, naravno, da ih kazni na odgovarajući način, što SVM svakako podržava.
Sledeća konvencija koja se nalazi na dnevnom redu je Konvencija Saveta Evrope o pranju, traženju, zapleni i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma. Njen cilj je, naravno – kao što smo juče čuli u delu rasprave o zakonu koje se bavi sličnom tematikom, sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorizma, kao i drugih oblika kriminala – da se prihod koji je stečen na osnovu raznih kriminalnih radnji jednostavno oduzme.
U ovoj konvenciji stoji da strane ugovornice koje je potvrde treba zapravo najpre da nađu, identifikuju, zaplene i svakako konfiskuju svu imovinu koja je stečena raznim kriminalnim radnjama, koja je korišćena ili planira da se koristi u navedenu svrhu. Naravno, zemlje koje pristupe ovim konvencijama treba da ubrzaju međunarodnu saradnju u vezi sa ovim ciljevima.
Sledeća konvencija, a to je jedna od najznačajnijih, jeste konvencija Saveta Evrope o trgovini ljudima. Ako može tako da se kaže, trgovina ljudima predstavlja najveće kršenje ljudskih prava i povredu dostojanstva integriteta svakog čoveka. Cilj ove konvencije koju je doneo Savet Evrope je da se smanji, odnosno, ako je ikako moguće, da se spreči, da nestane trgovina ljudima. Naravno, ono čemu se uvek teži je da se zaštite ljudska prava, pruži sva moguća vrsta zaštite i pomoći i žrtvama trgovine ljudima, ali i samim svedocima, da se obezbedi efikasna istraga i krivično gonjenje, kao i, ponovo naglašavam, međunarodna saradnja u ovoj oblasti.
Kada neka zemlja potvrdi ovu konvenciju u njoj je neophodno uspostaviti delotvorne mere i programe za sprečavanje trgovine ljudima, kao što su istraživanje, ali najznačajnije je informisanje i podizanje svesti javnosti o ovom problemu, edukacija, razne vrste obuke itd.
Naglasila bih kao izuzetno značajno da se predlaže utvrđivanje posebnih mera u cilju smanjenja izloženosti mladih ljudi, odnosno dece trgovini ljudima, usvajanje raznih zakonskih i drugih mera koje su potrebne da se pruži pomoć žrtvama radi njihovog oporavka i za obezbeđenje njihove dalje sigurnosti, odnosno zaštite.
Ovom konvencijom Saveta Evrope o trgovini ljudima predlaže se, što SVM svakako podržava, krivično gonjenje i kažnjavanje trgovine ljudima veoma visokim kaznama, koje su efikasnije, i, što je najbitnije, kaznama koje će odvratiti od vršenja takvih radnji.
Sledeća je Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju terorizma. Njen cilj je, kao i cilj samog zakona o sprečavanju terorizma, da se pojačaju napori u sprečavanju terorizma i njegovih negativnih posledica po uživanje osnovnih ljudskih prava. U ovom slučaju u našoj zemlji je potrebno pojačati svest javnosti o postojanju i o ozbiljnosti pretnji koje predstavljaju krivična dela terorizma.
Ovom konvencijom se pozivaju sve strane ugovornice da preduzmu odgovarajuće mere, a posebno, još jednom naglašavam, u oblastima obuke, obrazovanja, kulture, informisanja. Najznačajnija je uloga medija, da bi se na taj način pojačala svest javnosti u cilju sprečavanja svih dela terorizma.
Uz ovu konvenciju takođe ćemo potvrditi i protokol, koji je dodatak i zapravo predstavlja izmene Evropske konvencije o suzbijanju terorizma.
On je donet zbog potrebe jačanja borbe protiv terorizma, uz poštovanje osnovnih ljudskih prava. Ovim dodatnim protokolom je propisano da su države ugovornice obavezne da sve, pokušaj, saučesništvo, organizovanje, izvršenje i navođenje drugih na izvršenje sličnih dela, propišu kao krivično delo.
Savez vojvođanskih Mađara smatra da je prvi konkretan veliki korak ka uspostavljanju bezviznog režima naše zemlje olakšanje direktnih kontakata između ljudi, što je veoma važan uslov za stalan razvoj novih vrsta veza, kao što su ekonomske, humanitarne, kulturne, naučne itd.
Kao što je to svima nama dobro poznato, u cilju liberalizacije viznog režima EU prema državljanima naše zemlje, početkom prošle 2008. godine je stupio na snagu jedinstveni sporazum sa EU o olakšanoj proceduri za izdavanje viza. U skladu sa odredbama tog dodatnog sporazuma, početkom prošle godine naša zemlja, Republika Srbija je počela sa aktivnostima na zaključivanju bilateralnih sporazuma sa nekoliko zemalja. Sada se na dnevnom redu nalazi jedan takav bilateralni sporazum sa Kraljevinom Danskom, a u toku su pregovori sa drugim evropskim zemljama koje zapravo ne primenjuju "šengen", odnosno nisu obuhvaćene pomenutim sporazumom, a to su Velika Britanija, Irska, Island, Norveška, Lihtenštajn i Švajcarska.
Pošto mi vreme još malo dozvoljava, želela bih da izrazim svoju ličnu veliku žalost što smo sada kada govorimo o predlozima zakona o potvrđivanju sedam međunarodnih konvencija, protokola, raznih akata, s jedne strane, još uvek u proceduri bez zakona protiv diskriminacije, koji očekujemo vrlo skoro.
S druge strane, kao član Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja moram da naglasim da se nadamo da ćemo što pre, možda sledeće nedelje, da pričamo o veoma značajnom međunarodnom dokumentu kojim je revidirana Evropska socijalna povelja. To je osnovni dokument Saveta Evrope u oblasti radnih i socijalnih prava i zapravo najvažniji dokument ove značajne institucije, odmah posle Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Potvrđivanje revidirane Evropske socijalne povelje se poklapa i sa našom obavezom usklađivanja sa propisima EU koji regulišu oblast socijalne, radnopravne i zdravstvene zaštite. U izveštaju monitoring misije Saveta Evrope 2008. godine je naznačeno da ovaj dokument zbog veoma velikog značaja koji ima u oblasti ljudskih prava treba potvrditi među prvima, prioritetno.
Kao što sam na početku naglasila, usvajanje svih ovih predloga zakona, odnosno potvrđivanje svih ovih međunarodnih dokumenata, konvencija, protokola i ovog jednog bilateralnog sporazuma će ispuniti samo deo neophodnih uslova u procesu pridruživanja EU i zbog toga će poslanici SVM i Poslaničkog kluba manjina u danu za glasanje glasati za ove predloge zakona. Hvala na pažnji.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SRS, gospodin Dejan Mirović.

Dejan Mirović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ljudska prava su osnov savremenog društva, uslov su za civilizovano funkcionisanje svake države i modernog društva. Da bi se ljudska prava primenila u praksi potrebno je primeniti doslovno osnovne konvencije i protokole u ovoj oblasti. Dakle, nije dovoljno da se konvencije i protokoli samo usvajaju po automatizmu, bez čitanja i razumevanja, treba ih primeniti u praksi onako kako to piše u tekstu konvencije ili protokola. To posebno važi i za ovaj set protokola i konvencija koje danas razmatramo.
Svaka selektivna primena neminovno dovodi do zloupotrebe ovih prava i do dvojnih standarda koji dovode do toga da, na primer, u praksi za građane Srbije ne važe određena ljudska prava, ali za građane sa zapada veže.
Što se tiče konkretnih rešenja iz Dodatnog protokola uz Konvenciju o visokotehnološkom kriminalu, koji danas razmatramo, jasno je da ovaj protokol daje odgovore na modernu zloupotrebu računara i sprečava propagandu koja je usmerena na potenciranje neravnopravnosti među narodima. Međutim, važno je istaći i da se u ovom protokolu insistira i na slobodni izražavanja. Citiram: "Sloboda izražavanja predstavlja jednu od najvažnijih osnova demokratskog društva, kao i jedan od uslova za njegov progres."
Takođe, u protokolu se navodi i da treba voditi računa o potrebi obezbeđivanja slobode izražavanja i delotvorne borbe protiv radnji rasističke i ksenofobične prirode. Navodi se i da ovaj protokol ne treba da utiče na slobodu izražavanja u domaćim pravnim sistemima. Dakle, i prema ovom protokolu sloboda izražavanja je veoma važna i niko nema pravo da je ograničava ili da argumentovanu kritiku tumači kao nešto što spada u ksenofobiju i tako guši slobodu izražavanja.
Sledeći primer pokazuje kako bi to moglo da izgleda u našoj praksi. Na primer, ako neka antiglobalistička ekonomska organizacija ili institut objavi na svom sajtu da austrijske banke iskorišćavaju srpske građane, to je sloboda izražavanja zasnovana na istinitim podacima i argumentima a ne ksenofobija, jer, prema javno dostupnim podacima NBS, austrijske banke poseduju oko 30% srpskog bankarskog tržišta. Poznato je da su bankarske kamate u Srbiji zapadnoevropskog proseka.
Slično tome, ako se na sajtu SRS, recimo, objavi da srpski građani, kao i građani drugih zemalja istočne Evrope, finansiraju socijalni mir u Austriji i blagostanje austrijskih građana i da su zato siromašniji nego što bi bili da nema monopolskog i lihvarskog ponašanja austrijskih banaka na srpskom tržištu...
Jer, takođe je poznato, prema javno dostupnim podacima, da austrijske banke na osnovu kredita u vrednosti od 230 milijardi evra izvlače ogromne profite iz cele istočne Evrope, dakle, radi se o vrednosti od nekih 70% austrijskog BDP. I, zna se, takođe prema ekonomskim podacima, ako bi prestao taj priliv novca iz siromašnih zemalja istočne Evrope, da bi upravo bogata Austrija doživela bankrot. Kada se sve ovo uzme u obzir, onda je jasno da Austrija preko svojih banaka i finansijskih organizacija izrabljuje srpske građane i građane istočne Evrope zarad održavanja socijalnog mira u Austriji.
Uostalom, tu povezanost priznaje i komesar EU za finansije Hoakin Almunio, koji je izjavio, citiram: "Svi smo, kao i Austrija, zabrinuti zbog rizika u zemljama kao što su Ukrajina, Srbija, Hrvatska i Rumunija." Takođe, to je priznao i austrijski ministar finansija Jozef Prel koji je početkom februara posetio Ukrajinu, Rumuniju i Bugarsku upravo zbog ovih razloga.
U prilog ovoj tezi idu i podaci o porastu profita "Rajfajzen banke" u našoj zemlji iz godine u godinu, kao i uporedni podaci o sve većem zaduživanju naših građana i naših firmi u istom periodu.
Kada analiziramo ovaj primer u sklopu protokola o kome danas govorimo sve ovo napred izneto je više nego tačno i nije ksenofobija, već potpada pod slobodu izražavanja koju garantuje protokol koji danas u objedinjenoj raspravi razmatramo.
Što se tiče dodatnog protokola koji razmatra oblast računara i interneta, predlagač u obrazloženju zahteva da se protokol usvoji po hitnom postupku, iako nešto ranije priznaje, takođe u istom obrazloženju, da u međunarodnopravnom smislu protokol još nije stupio na snagu jer ga nije ratifikovalo najmanje pet država.
Kada se ovo ima u vidu verujem da će i predlagač priznati da je hitan postupak u ovom slučaju, blago rečeno, neadekvatan, jedino ako nas predlagač ne ubedi u nemoguće, a to je da je naša zemlja među prvih pet u Evropi po razvijenosti internet mreže. Ipak, to je veoma daleko od istine, jer, prema istraživanju Svetskog ekonomskog foruma iz 2007. godine, brojne evropske zemlje su ispred nas i u ovoj oblasti, na primer: Danska, Švedska, Švajcarska itd.
Slična garancija u vezi sa slobodom izražavanja kao u Dodatnom protokolu nalazi se i u preambuli Konvencije o visokotehnološkom kriminalu. Bez obzira na to što se u definicijama koje koristi ova konvencija naglasak stavlja na nezakonito presretanje ometanja podataka i sistema, zloupotrebu uređaja, prevare u vezi sa računarima i dela u vezi sa kršenjem autorskih prava, ipak se u preambuli ove konvencije ponovo ističe da su države članice Saveta Evrope, citiram "svesne potrebe da se obezbedi odgovarajuća ravnoteža između potrebe za sprovođenjem zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava".
Zatim se kao dva glavna izvora u ovoj oblasti navode Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima UN iz 1966. godine.
Ponovo se, kao i u protokolu, potvrđuje pravo svakog pojedinca na sopstveno mišljenje, bez ikakvog spoljnog uticaja, kao i pravo na slobodu izražavanja koje obuhvata slobodu da, bez obzira na granice, traži, prima i sa drugima deli informacije i ideje svih vrsta.
Iz ove konvencije koju danas razmatramo se vidi koliko je važna sloboda izražavanja. Slobodno se može reći da je to osnovno ljudsko pravo ili pravo koje garantuju član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i član 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ali, svakako, i višedecenijska praksa Evropskog suda za ljudska prava koji je garantovao pravo na slobodu izražavanja u brojnim slučajevima.
Na primer, u vezi sa ugroženim pravima opozicionih političara u Turskoj postoji nekoliko presuda donetih početkom ove decenije, koje garantuju ova prava kurdskim političarima, ali i presude koje garantuju opozicionim političarima u Španiji pravo na slobodu izražavanja.
U tom kontekstu prava na slobodu izražavanja, koje garantuju konvencije i protokoli koje danas razmatramo, više je nego skandalozno ponašanje Haškog tribunala koji gazi sve poznate međunarodne konvencije i praksu Evropskog suda za ljudska prava i pokušava da sudi opozicionom političaru, kao što je Vojislav Šešelj, upravo zbog njegovih izjava, i to retroaktivno, sa zakašnjenjem od 10 godina, kao da on nije imao osnovno ljudsko pravo, pravo na slobodu izražavanja i iznošenje svog političkog i opozicionog mišljenja.
Zbog toga, ali i u sklopu hitnosti postupka koji se zahteva povodom ovih konvencija i protokola, neshvatljivo je ponašanje vlasti koja sarađuje sa takvim anticivilizacijskim tribunalom i još to pravda rečima da moramo poštovati međunarodne obaveze, iako je jasno da nikakve međunarodne obaveze ne mogu biti važnije od ljudskih prava. To je načelo koje treba da bude u osnovi rada svakog ministarstva, a posebno Ministarstva pravde.
Dame i gospodo, kada se radi o Protokolu o izmenama Evropske konvencije o suzbijanju terorizma očigledno je da su one donete pod uticajem događaja 11. septembra 2001. godine.
Namera zemalja članica Saveta Evrope je bila da osavremene i dopune već pomalo zastarelu Evropsku konvenciju o suzbijanju terorizma od 27. januara 1977. godine.
Ipak, pored nesumnjivo izmenjenih okolnosti u odnosu na tu 1977. godinu, u Protokolu se ponovo ističe, kao i u prethodno razmatranim konvencijama i protokolima, da ljudska prava nisu manje važna od borbe protiv terorizma, jer, kao što piše u ovom protokolu, zemlje članice žele da ojačaju borbu protiv terorizma, uz istovremeno poštovanje ljudskih prava i vodeći računa o smernicama o ljudskim pravima i borbi protiv terorizma koje je Komitet ministara Saveta Evrope usvojio u julu 2002. godine.
Naravno, ponovo se i u ovom slučaju povodom hitnosti postupka koja se pominje u obrazloženju može postaviti sledeće pitanje u vezi sa činjenicom da protokol o izmenama u međunarodnopravnom smislu još nije stupio na snagu, jer ponovo sve strane ugovornice nisu izjavile saglasnost da su vezane protokolom. Ali, to je već problem pomešanih državnih prioriteta i politike ove vlade koja pokušava ovakvim dnevnim redom da sakrije ono što svaki građanin naše zemlje zna – činjenicu da je danas za Srbiju i njenu stabilnost i njene građane možda najveća opasnost ekonomska kriza; sigurno nije manja opasnost od terorizma.
Uostalom, to je globalni trend, to priznaju čak i američki rukovodioci. Na primer, Barak Obama je u svom govoru pred oba doma Kongresa krajem januara 2009. godine pre svega govorio o ekonomskoj krizi, pa tek onda o terorizmu i drugim temama.
Takođe, zašto to ne reći otvoreno, trenutno se glavni teroristi na Balkanu, Haradinaj, Tači i ostali, ne bave svojim osnovnim poslom, terorizmom, kriminalom, trgovinom organima, već izigravaju nekakve intelektualce i političare, sve zarad građenja kvazidržave Kosovo na srpskoj teritoriji, uz veliku ekonomsku pomoć i savete Brisela.
U tom smislu, imajući u vidu ovo realno stanje, tragikomično izgleda i obrazloženje predlagača povodom Predloga zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima. U suštini, predlaže se da se zakon usvoji po hitnom postupku, jer će se, navodno, tako ispuniti neophodni uslovi u procesu pridruživanja EU.
Kada se ovo pročita neminovno se postavlja pitanje – koji su to evropski uslovi u praksi? Ili, da li je ova teroristička grupa sa Kosova koja vodi tu kvazitvorevinu ispunila te evropske uslove tako što je prodavala ljudske organe i otimala ljude? Da li su zbog toga nagrađeni dolaskom Misije EU na Kosovo? Da li je zbog toga EU najavila za jesen studiju izvodljivosti za ovu kvazidržavu?
Razlika između prakse i propagande o tzv. briselskim standardima možda posredno znači da ova konvencija u članu 44. i članu 33. reguliše teritorijalnu primenu samo za Srbiju i da je zato u tzv. državi Kosovo dozvoljena trgovina ljudima i dozvoljeno je da nestaju ljudi.
Ako nije tako i ako se tzv. briselski standardi poklapaju, onda predlagač zakona treba da odgovori na direktno pitanje: da li će za korumpirane i pristrasne briselske činovnike prisutne na Kosovu i Metohiji važiti član 21. ove konvencije, koji reguliše krivična dela pomaganja i podsticanja u vezi sa krivičnim delima koje reguliše ova konvencija?
Molim da mi se da jasan odgovor na ovo pitanje.
Takođe, slična pitanja se postavljaju i kada se analizira Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju terorizma.
Inače, i ona, kao i prethodno navedene konvencije i protokoli, ponovo garantuje slobodu izražavanja, jer u njenoj preambuli piše da nije svrha konvencije da utiče na već postojeće principe u vezi sa slobodom izražavanja.
Zatim se u toj konvenciji navode krivična dela, kao što su otmice, napadi bombama i finansiranje terorizma. Ipak, ovo poslednje krivično delo nas ponovo upućuje ka Briselu i tamošnjim korumpiranim činovnicima, jer nije nikakva tajna ko je sa Zapada, iz zemalja EU, godinama bio sponzor terorističke OVK i njenih vođa.
Takođe, u tom realnom kontekstu, a ne ovom virtuelnom, propagandnom, briselskom, treba posmatrati i odredbe konvencije Saveta Evrope koja se bavi finansiranjem terorizma, tačnije njen član 2. Ipak, bez obzira na sve ove opštepoznate činjenice i udaljenost između prakse i briselske ideologije, koja je očigledno dominantna u našoj zemlji, u obrazloženju predloga zakona o konvenciji koja reguliše sprečavanje terorizma navodi se da se zakon predlaže po hitnom postupku jer će se tako stvoriti uslovi za proces pridruživanja EU i Briselu, koji upravo, kao što smo videli, pomaže teroriste.
Ovaj apsurd je teško razumeti, ali još teže ozbiljno komentarisati. Jedino moguće objašnjenje je da je tzv. briselska ideologija u našoj zemlji izgubila dodir sa stvarnim životom i odnosima u svetu i u regionu.
Dame i gospodo, povodom predloženih konvencija i protokola može se zaključiti da su predložene konvencije i protokoli, u suštini, u praksi neprimenljivi, jer ova vlast nema ni hrabrosti, ni mogućnosti da ih primeni prema teroristima u Prištini i posebno prema njihovim mentorima i pomagačima u Briselu.
Takođe, njihovo usvajanje neće ništa bitno promeniti u tzv. briselskom putu naše zemlje, jer, kao što smo videli posle poslednjeg vanrednog samita EU održanog u Briselu (koji "Dejli telegraf" od 3. marta ove godine otvoreno opisuje kao katastrofu), istočna Evropa je u velikim problemima, jer zapadnoevropske bogate države ne žele da pomažu naš region.
Na pomoć ne mogu računati čak ni zemlje članice EU, kao što je Mađarska, koja je inače u dugovima od oko 200 milijardi dolara i čija se valuta, forinta, prema zvaničnom kursu Narodne banke Mađarske sredinom avgusta prošle godine menjala u odnosu 235 forinti za jedan evro, a pre nekoliko dana je vredela najmanje u istoriji u odnosu na evro – odnos je bio 312 forinti za jedan evro.
Isto tako, videli ste, gospođa Merkel ne želi da pomogne čak ni jednom gigantu kao što je "Opel", samo zato što nije u većinskom nemačkom vlasništvu. Zato je, dame i gospodo, nerealno očekivati bilo kakvu ozbiljnu pomoć za našu zemlju.
Slično se može reći i za propagandni trik o tzv. putovanjima bez viza, koje navodno zavise od usvajanja ovih konvencija i protokola. Za svako putovanje, bilo koje vrste, potrebna je ekonomija koja to obezbeđuje. Ništa od toga ne postoji kod nas i mogu se očekivati samo još lošiji pokazatelji u ovoj godini.
Takođe, kada se analizira izjava Oli Rena od 4. marta 2009. godine o viznim olakšicama za zapadni Balkan, jasno je da nema nikakvih garancija za Srbiju, jer on nas ni ne pominje u toj izjavi, već samo neodređeno govori o mogućnosti da neke zemlje zapadnog Balkana do kraja ove godine možda dobiju vizne olakšice. Ovome treba dodati i onu izjavu Oli Rena od 9. februara ove godine u kojoj preporučuje da se ne podnosi kandidatura za EU, i stvari u vezi sa našom zemljom su potpuno jasne.
Nažalost, jedino što može realno da se primeni u vezi sa ovim konvencijama i protokolima se ne primenjuje. To je zaštita slobode izražavanja, koju garantuju ove konvencije i protokoli. Vlast ne samo da ne štiti slobodu izražavanja, već je grubo gazi, posebno kada su u pitanju prave, a ne kvaziopozicione partije.
Zato se hitan postupak koji se predlaže za ove protokole i konvencije može posmatrati samo na jedan jedini način – kao providno zamajavanje javnosti ili skretanje pažnje sa glavnih problema ove zemlje, ekonomske krize i skandaloznog antikriznog programa, čiji je jedini cilj pomaganje domaćim tajkunima (videli smo konkretno ko su oni na Kopaoniku) i stranim bankama koje izrabljuju naše građane.
Pod dva, rasprave o ekonomskom samoubistvu ili gubitku od 260 miliona evra koji donosi jednostrana primena Prelaznog sporazuma sa EU u trenutku kada nam je svaki evro važan. Pod tri, rasprave o recesiji koja, po anketi Instituta za tržišna istraživanja, već pogađa preko 50% od 200 vodećih domaćih privrednika; rasprave o višemesečnom uzaludnom plaćanju kamata na stendbaj aranžmane sa MMF-om, kao i rasprave o novom aranžmanu sa MMF-om, iako čak i ukrajinska vlada gospođe Timošenko uviđa da je to pogubno za privredu svake zemlje i da su mnogo povoljniji upravo ruski krediti.
To su primarne teme o kojima treba da razgovaramo u ovoj skupštini i zbog kojih treba da usvajamo zakone po hitnom postupku. Zahvaljujem.