DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 25.03.2009.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

25.03.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 23:25

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Prošlo je vreme. Zahvaljujem.
Gospodin Pelević želi reč po ovom amandmanu. Izvolite.

Borislav Pelević

Napred Srbijo
Gospođo predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, amandman je, što se mene tiče, prihvatljiv. Ali, ovde su dve stvari koje se mogu tumačiti različito. Lična svojstva su jedan veoma širok pojam i nisu svi pravni subjekti, nažalost, jednaki, kako piše u ovom amandmanu.
Govoriću nešto o ratnim vojnim invalidima i veteranima rata, i to od 1991. do 1999. godine. Nažalost, mi imamo nekoliko udruženja ratnih vojnih invalida i veterana u Srbiji. Ni tu nemamo samo jedno udruženje. Međutim, jedno udruženje se zove Udruženje ratnih mirnodopskih vojnih invalida Srbije. Ono broji oko 100 opštinskih odbora širom Srbije i 35.000 ratnih vojnih invalida.
Lično mislim da ti ljudi zaista nisu ravnopravni ni u kom pogledu. Oni jesu u mnogim stvarima ravnopravni sa invalidima drugih svojstava, ali postoje tu neke specifičnosti koje su vrlo bitne. Jedna od njih je ta što oni žele i nacionalno priznanje, ali i naknadu štete.
S obzirom da su mnogi sportski radnici, kulturni i javni radnici, naravno potpuno zasluženo, dobili nacionalne penzije, zar ne bi moglo u ovom zakonu da se precizira da i ratni vojni invalidi imaju pravo na zaštitu od diskriminacije, odnosno na dodelu nacionalnih priznanja i naknadu štete? Mi već imamo zakon koji govori o zaštiti invalida, međutim, u njemu nema ni jedne jedine rečenice o zaštiti ratnih vojnih invalida. Takođe, i u ovom zakonu jedan član govori o zaštiti invalida, lica sa invaliditetom, ali ni tu nema nijednog stava, ni jedne jedine rečenice o ratnim vojnim invalidima.
Zato kažem da bi trebalo to uzeti u obzir, jer ratni vojni invalidi traže samo da im se prizna njihova borba, učešće u odbrani Srbije, srpskog naroda i srpskih teritorija, a naročito to žele i traže deca palih ratnika za slobodu srpskih teritorija. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
...
Srpska radikalna stranka

Dragan Todorović

Srpska radikalna stranka
Zašto ste mi odmah uključili, nisam ni stigao do govornice? Pokloniću vam tih par sekundi, ali nemojte molim vas, poštujte dostojanstvo Skupštine.
(Predsednik: Ne treba, samo izvolite.)
Reklamiram povredu člana 195, koji govori o predstavljanju Vlade u Narodnoj skupštini. Nemojte mi računati ovo vreme dok citiram. Kaže: Pravo i dužnost predstavljanja Vlade u Narodnoj skupštini prilikom razmatranja svih pitanja iz njene nadležnosti ima predsednik Vlade. Stav 2: Vlada određuje članove Vlade koji je predstavljaju po pojedinom pitanju koje je na dnevnom redu sednice Narodne skupštine, odnosno na sednici njenog odbora.
Nema boljeg primera od ovog slučaja, da mi danas razmatramo ovaj zakon o diskriminaciji u pojedinostima, da ministar za ljudska i manjinska prava koji je do pre desetak minuta sedeo ovde, računao sam, bili smo korektni, da je trenutno izašao, što bi rekao naš narod, poradi sebe i da će da se vrati, međutim, očito da to nije slučaj i on na ovaj način ponižava Skupštinu, ponižava poslanike koji izlaze da diskutuju po amandmanima. Jer njegova uloga je, između ostalog, da u vreme kada poslanici obrazlažu svoje amandmane da eventualno prihvati te amandmane.
Ovaj postupak aktuelnog ministra govori o tome da on ne samo da ne ceni poslanike SRS, da ne ceni uopšte Skupštinu, da jednostavno ne ceni uopšte ni parlamentarizam ni demokratiju tog tipa. I to čovek koji se zalagao svojevremeno da se poslanicima uzima mandat. To je neverovatno.
Bivši sudija Ustavnog suda zalaže se da se krši Ustav na najgori mogući način. To govori o žutom teroru, to govori o vama, to govori o vama koji pljačkate građane.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Prošla su dva minuta, gospodine Todoroviću. Zahvaljujem.
Nema povrede Poslovnika. Gospodin ministar je nakratko izašao. Gospođa državni sekretar je tu da mu prenese sve sadržaje koji su eventualno u međuvremenu izneti ovde. Nema povrede Poslovnika. Inače, citiranje ulazi u vreme, po izmenama i dopunama Poslovnika, dakle, ulazi u vreme koje se uzima u obzir, tako da ste vi u dva minuta i govorili.
Na član 4. amandman je podneo poslanik Jadranko Vuković.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospodin Vuković. Izvolite.

Jadranko Vuković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 4. stav 1. Predlagač ovog zakona u članu 4. stav 1. kaže da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva.
U amandmanu koji sam podneo u članu 4. stav 1. predlažem da se to menja i da umesto "svi su jednaki" stoji "građani su jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva".
Obrazloženje amandmana – amandmanom se predlaže izmena navedenog člana Predloga zakona kako bi se osnažila ustavna odredba iz člana 21. Republike Srbije o zabrani diskriminacije, koja glasi: "Pred Ustavom i zakonom su svi jednaki. Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije.
Zabranjena je svaka diskriminacija neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi reč?
Gospođa Jasmina Milošević. Izvolite.

Jasmina Milošević

Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovani ministre, predstavnici Ministarstva, kolege narodni poslanici, nas troje poslanika iz JS nećemo glasati za ovaj zakon i da ljudi koji bi zaista trebalo da budu zaštićeni ovim zakonom, oni to oće pojedinim članovima, ne bežim od toga, to su ljudi koji zaista zaslužuju zaštitu, mislim na žene, decu, ljude sa invaliditetom, na ljude različite po veri i boji kože.
Želim da objasnim šta je to u ovom zakonu što nas, da kažem, blago rečeno iritira i zbog čega smatramo da neke stavke nisu primerene i nije im mesto u ovom zakonu.
Već u članu 13. ovog zakona pod teškim oblicima diskriminacije nabrojane su stavke šta sve to podrazumeva i među njima je i seksualno opredeljenje. Prosto postavljam pitanje zašto bi iko bez pitanja isticao svoje seksualno opredeljenje? Da li postoji neka društvena ili kulturološka potreba za tako nečim ili je to definitivno stvar intime pojedinca? Da li je to nešto što se ipak odnosi na ambijent koji nije javan?
Ne znam, možda sam u zabludi, ali cela ta priča biti gej, LBG, kako god, danas nije opredeljenje već je postalo zanimanje. Smatram da je potpuno nepotrebno konstantno isticanje sopstvene seksualnosti, a pri tom bez pitanja, čime samo želi da se izazove neka reakcija. Nažalost, na sreću, kako god, danas to može samo da bude animozitet.
Pitanja svih stavki koje se tiču diskriminacije u ovom članu zaista se odnose na prostor koga definiše javno mesto, a pri tom sopstvena seksualnost nije nešto gde je mesto njemu na javnim prostorima.
Nemojte tražiti od nas da se možemo diviti stavovima koji su u potpunoj suprotnosti od naših moralnih nagona, pod jedan, jer i suština tog našeg stava i viđenje našeg morala možda nije na visini vremena u kome živimo. To ne znam, ali prosto naša kritika nije uperena protiv nečijih drugačijih moralnih stavova, samo kritikujemo jer vidimo mogućnost da su oni definitivno u suprotnosti možda i sa našim hrišćanskim pogledima na svet, koji je ipak opšti koren svima nama, ako ne grešim.
Što se tiče jedne rasprave u načelu, imali smo prilike da čujemo da li sve kontroverze treba kazniti. Postavljam pitanje da li svaku kontroverzu treba staviti u zakon? Koliko njih ima? Da li za svaku treba poseban zakon? Da li ovim što štitimo članom 21. jednu kontroverzu, pakujemo je u zakon, šta se sa nama dešava kao sa društvom? Doživljavamo katarzu, postajemo "in".
To je deo koji mi nije jasan jer ne možete raditi zakon sa ovakvim članom kada morate shvatiti i da uzmete u obzir i mentalni sklop našeg društva. Neću da kažem da smo mentalno još uvek u feudalizmu, ali je sigurno da nismo ni ispred Evrope po nekim njihovim shvatanjima, da kažem liberalnim shvatanjima što se tiče morala.
Često se dešava da i sami sebe pogrešno tumačimo i da shvatamo, međutim, kada su u pitanju ozbiljne stvari, kao što je ovaj zakon, potrebna nam je pravičnost, ali ta pravičnost mora da bude takva da ne bude protiv unutrašnjeg glasa našeg ukusa, koji i čini našu savest. Ne moramo direktno da povezujemo moral i savest, a i možemo, zavisi s koje strane gledate.
Zašto bi danas uopšte i robovali modernim idejama, zašto bi robovali trendovima, ako su oni upravo protivnici naše moralnosti, i našeg ukusa i naše savesti.
Prosto priroda i prirodni procesi jesu nama bukvar iz koga učimo život, ali doslovce, i sada mi recite kako ću u potpuno istu ravan staviti nešto što po prirodi stvari, prirodno, suštinski, nije prirodno sa nečim što je po prirodi stvari prirodno.
Prosto iritira taj momenat nametanja nečeg što suštinski nije prirodno i stavljanje u istu ravan sa nečim što jeste prirodno. To svakako nije "jing" i "jang", nije jedinstvo suprotnosti koje je priroda definisala.
Nesporno je pravo svakog građanina na privatnost i na seksualnu orijentaciju, to je apsolutno nesporno. Međutim, mogu ovaj 21. član da tumačim i na sledeći način. Otkud znam, kad ovde to ne vidim, da možda ovim članom zakona nisu zaštićene i neke devijantne vrste i devijantni oblici seksualnog opredeljenja. To ne mogu da znam.
Znamo da postoje takve vrste koje su zakonom kažnjive. Šta to znači? Koja je razlika u ovom momentu između gej parade ili parade pedofila, nekrofila i zoofila? Oni ne rade ništa, ne čine delo, izražavaju svoju seksualnu opredeljenost, svoj stav prema nečemu. Tu je tanka linija da li ljudi i sa devijantnim seksualnim ponašanjem i opredeljenjem se možda mogu na neki način u jednom momentu podvući pod ovaj član 21. da budu zaštićeni.
Ako kažete da se tu radi samo o ljudima koji imaju drugačije seksualno opredeljenje u redu, međutim, hoću da kažem kako se ljudi drugačijeg seksualnog opredeljenja ponašaju kada neko nema isti stav kao oni. To vidimo na sajtu "Kvirije" ovih dana. Vidimo kako su oni izrazili svoj stav prema nekome ko ne misli isto kao oni.
Da li su to ljudi, njih čini četvoro, čak ih nema ni petoro da bi gramatički bili ljudi, zanima me da li novac koji se njima opredeljuje iz budžeta, 350.000 sa njima daje da oni osmisle svoj sajt. Da li to njima služi za obračun ili diskriminisanje klasično sa ljudima koji ne misle isto kao oni?
Zar nije možda bilo bolje da smo taj novac koji smo opredelili njima, na njihovu kampanju po medijima i na osmišljavanje njihovog sajta, ipak usmerili ka ljudima kojima je to neophodno, ka osobama sa invaliditetom, detetu nekog palog borca, nekoj ženi, nekoj slobodnoj kući, potpuno je nebitno?
Na samom kraju, da ne bismo shvatili da smo mi iz JS potpuno homofobični, mi jesmo ovaj zakon dobro pogledali i postoje drugi članovi zakona u kojima postoje izvesni termini s kojima ne možemo da se složimo, a to je konkretno u članu 18. u stavu 1. ovog zakona dozvolili ste da se reč "uverenje" preširoko može tumačiti. Ta formulacija može da se odnosi na dosta toga. Dosta toga može da se podvuče pod reč uverenje, na primer i stvaranje nekih sekti, ne moram da pričam kolika je njihova pogubnost.
Postavljam jedno pitanje – šta se dešava kada to lično uverenje, koje imamo pravo da tumačimo tako u ovom članu, može biti u sukobu sa nekim opštim interesima, a to opet možemo da podvedemo pod neko uverenje koje nije javno, odnosno, ako uverenje po definiciji ima subjektivan karakter, a ima, da li u datom momentu po odobrenju šire javnosti može postati i opšte i priznato, mi to ne znamo.
Šta se dešava ukoliko neko uverenje definiše nesklad sa opšteprihvaćenim i priznatim i ličnim te osobe. Doći ćemo u situaciju da razni oblici organizacija koje recimo imitiraju veru, eksploatišući slobodan prostor koje im daje reč "uverenje", opet omoguće da stvore neke štetne procese u društvu i oni će biti propovedani kao ispovedanje vere iz uverenja.
Osim toga, to ne mora uvek da bude pitanje lažne vere. Prosto, može se odnositi na formiranje nekih organizacija iz uverenja. Na primer, mogu da uzmem fašizam kao primer jer je to organizacija nastala iz uverenja. Zašto da ne? Ubedite me da ne mogu tako da tumačim uverenje koje mi je dato. To je organizacija iz uverenja.
Postoji druga stvar. Danas postoje grupe ljudi koje mogu biti zasnovana na animozitetu prema Romima, prema bilo kojoj drugoj manjinskoj grupi, ali isto tako mogu da imaju svoju organizaciju iz ličnog uverenja. Stoga smatramo da ste dozvolili da se preširoko ovim članom i stavom 1. tumači reč "uverenje", jer omogućava stvaranje organizacija čije udruživanje iz pogrešnih ličnih uverenja može da nas diskredituje kao društvo, a zapravo moramo sprečiti kapitalizovanje istih.
Za kraj sam htela još jednom da ponovim da mi iz JS znamo, smatramo, činjenica je, nam je neophodan zakon o antidiskriminaciji, ali prosto zbog ovih stavki koje postoje ovde, koje se kose sa našim moralnim i verskim, kojim god hoćete stavovima, nećemo to učiniti.
Mogu samo da se izvinim ljudima jer smatram da ljudi koji su zaista diskriminisani, a to su ljudi sa invaliditetom, to su deca, to su stara lica, oni zaslužuju ovaj zakon, ali pojedini članovi zakona ne rade u tom smislu da bi štitili njih, nego neke druge grupe. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospođo Milošević.       
Na član 4. amandman je podneo poslanik Filip Stojanović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Gospodine Stojanoviću, imate reč. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Filip Stojanović

Poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, poštovani ministre, podneo sam amandman na član 4. stav 1. Predloga zakona o zabrani diskriminacije. Predložio sam da se on menja i glasi: "Građani Republike Srbije su jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva".
Vaš predlog, po kojem su svi jednaki i uživaju jednak položaj, nedovoljno je precizan. Predlagač u članu 2. stav 1. tačka 2) objašnjava pojmove "lice" i "svako". Zbog čega sada koristite reč "svi"? Da li to znači da su i Hašim Tači i Ramuš Haradinaj, sa sve Naserom Orićem, ionako teški zločinci, izopačenici, ravnopravni sa građanima Srbije? Da li to znači da mi Ramuša Haradinaja, koji je skandaloznom odlukom Tribunala u Hagu oslobođen, ne smemo da javno nazovemo ubicom, teroristom, zločincem i psihopatom, iako on to jeste?
Da li to sve znači da homoseksualac obučen u odoru monahinje SPC ima ista prava kao i sveštenik SPC? Da li decu u parkovima treba da izložimo morbidnim igrama transvestita i perverznih osoba, čija je jedina želja da blate i ponižavaju simbole naše tradicije? Mi smatramo da to ne treba dozvoliti. Zato vas pozivam da prihvatite moj amandman.