OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 10.06.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

2. dan rada

10.06.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 21:10

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom na to da je moj kolega, ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe SPS-JS, rekao dosta toga o stavovima Poslaničkog kluba SPS-JS po pitanju ovog zakonskog predloga, ja ću pokušati da budem relativno kratak.

Poslanička grupa SPS-JS podržaće ovaj zakonski predlog jer, kako je između ostalog rečeno, unapređuje jedan institucionalni kapacitet za primenu pravila konkurencije, i to pre svega jačanjem uloge Komisije za zaštitu konkurencije.

Ovaj predlog zakona ima za cilj da se zaštite interesi potrošača. Dakle, ovaj zakonski predlog, kao što je rečeno, ne odnosi se samo na interes privrede, već ima za cilj jedan celovit ekonomski napredak društva.

Dobro je da je ovaj zakonski predlog usaglašen za propisima EU u oblasti sprečavanja monopola i da predviđa kazne za one koji budu kršili zakon.

Naravno, Poslanička grupa SPS-JS podržava borbu protiv monopola i monopolista. Tačno je da je zaštita konkurencije jedna nova materija u domaćem pravnom sistemu i mi ovaj zakonski predlog shvatamo kao korak dalje ka zaokruženju jednog institucionalnog pravnog okvira.

Ovaj zakonski predlog, po našem mišljenju, uvodi kvalitativne promene u sistemu zaštite konkurencije. Još jednom želim da istaknem da mi zaista smatramo da je uvođenje reda na tržištu u interesu, pre svega, potrošača. Potrebno nam je, dakle, nacionalno tržište, koje mora da bude otvoreno, ali koje mora da bude, s druge strne, i konkurentno.

Ovaj zakonski predlog, kao što je između ostalog rečeno, na jedan precizniji i kvalitetniji način prenosi odgovarajuće pravo Evropske unije u domaći pravni sistem.

Takođe, ovo je naša obaveza preuzeta potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU. Naravno, treba reći, ovaj zakonski predlog jeste u skladu sa propisima o opštoj bezbednosti proizvoda i o elektronskoj trgovini.

Smatramo da je dobro to što je po pitanju ovog zakonskog predloga održana javna rasprava i zaista želimo da verujemo da će usvajanje ovog zakonskog predloga dovesti do popravljanja kreditnog rejtinga Srbije, da će nakon usvajanja ovog zakona biti poslat jedan dobar i pozitivan signal investitorima.

Tačno je da se ovim zakonskim predlogom daju veća ovlašćenja Komisiji i tokom postupka i nakon njegovog okončanja, odnosno tačno je da se pred Komisiju postavljaju brojni izazovi, i to pre svega u cilju unapređenja mogućnosti zaštite konkurencije na tržištu Srbije.

Već je rečeno, novčana kazna za prekršioce zakona je do 10% godišnjih prihoda. Ono što možda nije najjasnije jesu kriterijumi po kojima će Komisija utvrditi visinu novčane kazne. Inače, logično je da ta prva kazna bude simbolična, kako bi na određeni način opomenula privrednike. Ono što je takođe jasno jeste i činjenica da je precizirani rok za plaćanje kazni, a skraćen je i rok zastarelosti.

Na samom kraju, možda još jednom treba odgovoriti na pitanje načina finansiranja Komisije. Koliko smo shvatili, Komisija se finansira iz taksi koje sama naplaćuje, a koje odobrava i propisuje Vlada Republike Srbije, ali smatramo da bi ovo još jednom trebalo pojasniti i dodatno precizirati.

Na samom kraju želim još jednom da ponovim, poslanički klub SPS-JS u danu za glasanje podržaće ovaj zakonski predlog. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Ivan Andrić, a posle njega narodni poslanik Vlajko Senić.
...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Dobar dan, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, kao što smo rekli na početku, Liberalno-demokratska partija je spremna da podrži ovaj zakon, ali smo rekli i da imamo neke amandmane pa bih iskoristio ovu priliku da uputim te generalne zamerke.

Na početku bih želeo da kažem da smo dosta detaljno upoređivali ovaj zakon sa prethodnim. Napredak je vidan, kada je u pitanju ovaj zakon. Niko od stručnjaka koje smo konsultovali nije imao nijednu reč protiv odredaba zakona koje regulišu buduće poslovanje.

Kao što su rekli gospodin Ostojić i gospodin Jovanović, imamo primedbu, odnosno sumnju kada je u pitanju nešto što bismo nazvali – zatečeno stanje. Ako posmatramo ovaj zakon kao meru koja će se odnositi na buduće poslovne odnose u privredi, moramo da kažemo da, osim ovog dela koji se tiče javnih preduzeća, bitnih zamerki nemamo.

Podneli smo amandman koji će na izvestan način oročiti postojanje ili neophodnost postojanja monopola od strane javnih preduzeća. Prilikom sastavljanja tog amandmana smo konsultovali iskustva i probali smo da ga sastavimo najpre kroz primenu u elektroprivredi, posmatrajući taj primer i način na koji bi se monopol u elektroprivredi mogao rešiti u budućnosti, pošto mislimo da se taj amandman, između ostalog, odnosi najviše na to.

Ono što predstavlja problem, i to nije prvi put kada nam iz Vlade stignu zakoni, jeste pitanje – kako se ta harmonizacija sa EU na kraju dešava u Srbiji? Ako kažemo da se deo zakona odnosi na ono što su u EU direktive Evropske komisije, i da je to u redu, onda dolazimo na onaj teren koji jeste problematičan – kako to u Srbiji može da se sprovede?

Već nekoliko puta smo upozoravali da je opasno da se evropske integracije Srbije porede i zasnivaju jedino na radu ovog parlamenta, zato što su sva iskustva zemalja u tranziciji i onih koje su postale deo EU pokazala da ključni problemi harmonizacije ili usklađivanja nisu u donošenju zakona, već kasnije, u njihovoj implementaciji.

Sama postavka na početku je dijametralno suprotna. Evropska komisija brine o tržištu od 350.000.000 ljudi, sa mnoštvom nacionalnih tržišta. U Srbiji je potpuno suprotno stanje, moram ga definisati kao katastrofalno. Monopoli u Srbiji ugrožavaju svaku vrstu napretka Srbije. Monopoli u Srbiji postoje, oni su tema svuda osim u Skupštini Srbije. U najmanju ruku, smatramo problematičnim način na koji će se država Srbija izboriti sa tim monopolima koristeći ovaj zakon.

Daću jedan primer. Prema postojećem predlogu, svako može da podnese inicijativu Komisiji, koja treba da ispita postojanje nekog monopola. Tako mi tumačimo zakon. Međutim, apsolutno postoji mogućnost da Komisija ne postupi po tom zakonu, odnosno da ga, da se poslužim jednim raširenim izrazom u Srbiji, stavi u fioku.

Naš konkretan predlog je da Komisija, poput nekih drugih institucija, u roku od 15 dana mora izvestiti podnosioca zahteva o ishodu inicijative, mora dati nekako pisano obaveštenje. Po našem mišljenju, to jeste svojevrstan vid pritiska na Komisiju da po tim zahtevima postupa. Kako će postupati, ta odgovornost je na Komisiji.

S druge strane, autoritet tog tela, koje je već postojalo i koje će i dalje postojati, čak u ovom obliku, u narednom periodu je diskutabilan. Sami ste rekli da Komisija ima mogućnost da predloži Vladi određene propise kojima će se omogućiti sprovođenje ovog zakona. Nigde ne postoji obaveza Vlade da te propise usvaja, što je nemoguće. To se mora imati u vidu. Naš je predlog, ako već pravimo jedno telo i na izvestan način podvlačimo crtu, da svi zajedno uložimo napore i damo potreban autoritet tom telu tako što bismo određene stvari prepustili tom telu da radi.

Konkretne primedbe se, pre svega, odnose na član 6 – relevantno tržište. Tu piše da Vlada bliže propisuje kriterijume. Ne vidimo razlog da te kriterijume ne propisuje Komisija. Ono što je naročito opasno, to je član 13 – izuzeće od zabrane po kategorijama sporazuma. Završni stav je takođe da Vlada određuje kategorije sporazuma i bliže propisuje posebne uslove. Po našem mišljenju, i to mora da bude nadležnost Komisije.

Naravno, imamo primedbu na sam rad Komisije. Član 64. kaže, završni stav: „Po zahtevu za davanje odobrenja iz stava 3. ovog člana odlučuje zaključkom predsednik Komisije.“ Zašto se posebna ovlašćenja daju predsedniku Komisije? Ili je to samo tehnički razlog? Pitam zato što u drugim zakonima nismo susretali takvo rešenje. To bi trebalo da se razjasni i da se omogući da bude svima jasno da Komisija donosi odluke na svojim sednicama, pa je normalno da će da potpiše predsednik Komisije, nema ko drugi.

Ono što takođe nedostaje ovom zakonu, o tome je govorio Čedomir Jovanović, to je nova kategorija koju smo mi predložili, koja se zove – bitan deo tržišta. Definiciju smo preuzeli takođe iz EU i ovako smo to nazvali: Bitan deo relevantnog tržišta podrazumeva određeno geografsko područje na kojem se proizvod plasira na tržište i gde su uslovi konkurencije u dovoljnoj meri homogeni za efekat ekonomske snage učesnika čiji se položaj ispituje.

Po našem mišljenju, ako govorimo o monopolu, apsolutno simbol je „Delta“, odnosno „Ce market“, ili kako se već zove taj veliki trgovinski lanac.

Za nas je neprihvatljiva teritorija Srbije. Mislimo da relevantno tržište ne definiše u dovoljnoj meri ovaj deo. Tražimo da se sagleda i jedan manji deo ukupnog tržišta. Nadam se da niko ne očekuje od potrošača da odu iz Beograda da kupe jogurt i hleb u Valjevu. Bitan deo tržišta mora biti neki koji je logičan. Ovo je najbolja definicija koju smo našli. Naravno, spremni smo da razgovaramo o tome.

Pošto nemamo puno vremena, bliže ćemo govoriti o svemu tome kada amandmani dođu na red, ali moram da kažem da je ključna stvar, osnovna sumnja, način na koji će ovaj zakon biti sproveden.

Mislim da se dobra namera iz pisanja zakona vidi, ali pitanje je izbora te komisije ovde u parlamentu. Nas na izvestan način to dosta plaši. Dakle, mi smo imali poslednje iskustvo sa Komisijom za borbu protiv korupcije, kako god se zove. U najmanju ruku, Komisija je izabrana na skandalozan način, a autoritet tih ljudi je takav da niko iz opozicije nije glasao za predstavnike vlasti, niko iz vlasti za predstavnike opozicije. Dakle, u samom startu ta je komisija onemogućena i odmah po izboru te komisije, ako se ne varam, jedan član Komisije je podneo ostavku, to je Sonja Liht, zbog načina na koji je izabrana.

Mislim da glavni posao oko suzbijanja monopola tek predstoji i mislim da je opasno širiti iluziju da će ovaj zakon rešiti nešto. Mislimo da je i do sada bilo osnova da se suzbije monopol, ovde se govorilo o tome, ne u dovoljnoj meri, pre svega, kompanije „Delta“, ali nije postojao politički ili bilo kakav drugi autoritet Komisije da taj monopol suzbije.

Zbog toga mislimo da je ponašanje Vlade Srbije i vladajuće većine u ovom slučaju ključno. Mislim da će život dati odgovor na to. Gospodin Mišković, danas je već jasno, imaće izbor da završi ili kao neuspešni privrednik na kraju, ili kao Bogoljub Karić, čovek koji živi negde u izgnanstvu i niko ne zna gde je, ali mi mislimo da je to loše zbog 20.000 (ili preko 20.000) ljudi koji u toj kompaniji rade. Zbog toga mislimo da je svaka spontanost u suzbijanju toga izuzetno loša.

Zbog toga imamo izuzetna očekivanja, kako od ovog zakona, tako i od njegovog sprovođenja. Sigurno je da će naše, ali verujemo i oči mnogih građana Srbije biti uprte sa pažnjom u rad ove komisije, ali i u podršku koju ta komisija ima od Vlade Srbije. To je suština.

Dakle, na kraju, zakon je dobar. Ukoliko prihvatite naše amandmane, on će, po našem mišljenju, biti bolji. Ali, suštinski rad, ključni, ne prestaje datumom usvajanja ovog zakona, nego na izvestan način tek počinje, a volja mora biti mnogo veća, pošto smo poslednjih meseci bili u stanju da vidimo u svim sredstvima javnog informisanja da su tajkuni (odnosno monopolisti, po ovom zakonu) duboko prodrli u sve sfere ovog društva, pa sigurno i u ovaj parlament. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima doktor Slobodan Milosavljević, ministar.

Slobodan Milosavljević

Zahvaljujem. Zahvaljujem i vama, gospodine Andriću, počeću tamo gde ste vi otprilike završili. Kriterijum uspeha će biti primena ovog zakona u praksi, ne ono što je napisano, nego kako će taj zakon u praksi da se primenjuje. Ako tu bude uspeha, onda ćemo moći da kažemo da smo mi, Ministarstvo i Vlada, i vi, Narodna skupština, koji ste ovaj zakon podržali i usvojili, napravili dobar rezultat.

Ono što nisam posebno istakao, a posle nekoliko diskusija mislim da treba jer mi se čini da postoji nedoumica kod vas u LDP-u, jeste šta je relevantno tržište. Nigde ne piše da je relevantno tržište tržište Republike Srbije. Naprotiv, od slučaja do slučaja će se utvrđivati relevantno tržište. Ako je u vašoj ulici prodavnica koja prodaje uglavnom jogurt i hleb, tačno je da idete kod njih da kupujete, ali ako odlučite da kupite npr. automobil ili, daj bože, avion sutra, ići ćete tamo gde je jeftinije, ići ćete i u Novi Sad, i u Niš i ne znam ni ja gde drugde.

Mi nismo „zakucali“ ovim zakonom da je relevantno tržište tržište Republike Srbije. Ukoliko ste u smislu vaše diskusije, pa i diskusije gospodina Ostojića i gospodina Jovanovića, dali kvalitetne amandmane, nemamo ništa protiv da pojasnimo tamo gde to može da bi bilo kvalitetnije i primenljivije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Andrić, replika.
...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Nadam se da nisam bio nejasan. Prosto, ta definicija postoji. Tačno je sve što ste rekli, mi se sa tim slažemo. Mislimo da ni koji način ne smemo dopustiti bilo kakvu „rupu“ kroz koju je moguće da se nešto desi. Otuda smo, naravno pre svega proučavanjem tih uporednih rešenja, došli do ove definicije. Ona ne podrazumeva da se bilo šta iz ovog zakona skloni, već samo da se doda jedan deo u osnovnim načelima na samom početku i kasnije, naravno, posledično u svim amandmanima.

Dakle, bilo je dosta polemike ranije o tome, baš konkretno povodom „Ce marketa“, šta se sve broji i na koji način se broji. Jedan deo te sumnje otklanja definicija relevantnog tržišta, ali mi mislimo da mora da postoji i precizniji deo, prosto smo ga preuzeli iz dela zakonodavstva EU; dok budemo diskutovali o samom amandmanu čak mogu reći i odakle, mislim da je reč o definiciji jednog suda koji se bavio jednim procesom po pitanju konkurencije.

Da ne bi bilo nikakve dileme, nesporna je želja (ili bar načelna želja) da se izbori sa monopolima. Naša ideja je da kažemo da su monopoli mnogo izrasli u našem društvu i ta je borba danas nesrazmerno teža nego što je mogla da bude pre dve ili tri godine.

Dakle, mi vidimo danas da je to preduzeće „Delta“, od vica u kome se kaže kako će se zvati Srbija kad se otcepi Kosovo i Metohija, pa zvaće se „Delta“, do realnih problema koji se vide svaki dan, koliko postoji malih i srednjih dobavljača koji zavise od te firme... Vidim da se u ranijim diskusijama govorilo isključivo o nekakvoj ceni ili koristi koju potrošači imaju, ali vi ste profesor i jasno vam je da je problem sa monopolima mnogo kompleksniji.

Dakle, nema konkurencije; taj lanac internih dugovanja, koji je u Srbiji skandalozan, počinje ipak kod monopoliste (po našem mišljenju, monopoliste, tada Komisija nije to utvrdila), dakle, od države, pa dalje preko „Delte“, ali kad ta „Delta“ nije bila zdrava kompanija. Ovo što se dešava danas upravo je posledica tog položaja koji je ta kompanija imala u našem društvu, koji je bio nedefinisan.

Mi smo protiv toga da država dođe u stanje, a to stanje je sve bliže, da se suoči sa tom kompanijom na način kao što se suočila sa BK kompanijom, pa da je razori u roku od sedam dana, da ona ne postoji. Mi smo svesni da država ima tu moć, ali onda ćemo imati problem sa dvadeset i nešto hiljada ljudi koji u toj kompaniji rade i koji nemaju nikakve veze, mislim da 18.000 njih nije nikada videlo Miroslava Miškovića, a kamoli da imaju neke veze; to su normalni ljudi koji rade.

Da ne pričam o brojnim sumnjama zašto naše tržište u tom sistemu velikih lanaca pati zbog toga što je monopolista „Ce market“, koliko je i da li je kompanija odustala od ulaska u novo tržište zato što je to značilo sukob s nekim od najmoćnijih ljudi u Srbiji. Dakle, to su sve posledice.

(Predsednik: Vreme.)

Izvinjavam se, još jednu rečenicu. Nadam se da ćemo popričati i van sale o suštini naših amandmana i siguran sam da nećete imati nikakav problem sa tim.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Vlajko Senić ima reč.

Vlajko Senić

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovana gospođo predsednice, gospodine ministre, poštovani poslanici, ono što se u nazivu svakog zakona, odnosno obrazloženju prvo navede jeste potreba da zakon donesemo zbog evropskih integracija i ulaska u Evropsku uniju. Mislim da je to važno, ali ne treba da živimo u nekoj vrsti iluzija da, konkretno u ovoj oblasti, stvari u EU funkcionišu savršeno i da tamo ne postoje problemi konkurencije, da ne postoje problemi monopola. Naprotiv, to je jedna oblast koja je sporna i u Evropskoj uniji, i tamo postoje različiti uticaji i želje privrednika da ostvare što je moguće bolji položaj, ali postoji i krajnja reč komisije koja se istim tim poslom bavi, njena ogromna ovlašćenja i nemogućnost da se iz bilo kakvih struktura koje su van te komisije utiče na njenu odluku.

Mislim da je ovaj predlog zakona očigledan napredak u odnosu na zakon koji je donet pre četiri godine, jer smo imali četiri godine prakse sa ovim pitanjem. Mislim da smo kroz tu praksu videli koje su nedorečenosti zakona, odnosno nemogućnosti da se on sprovede na način kako je sve to zamišljeno kada je pisan. Siguran sam da ćemo kada usvojimo ovaj zakon i krenemo u njegovo sprovođenje videti potencijalne nedostatke, kako se to kaže - rupe u zakonu, koje uvek mogu da služe kao prostor da se izbegne ono što je zakonodavac hteo da postavi u svom tekstu zakona.

To je normalna stvar, zbog toga i postoje institucije izmene zakona, zbog toga postoji mogućnost, kada se oceni da jedan zakon nije dovoljno kvalitetan, da se donese novi.

Ono što je za mene mnogo važno jeste činjenica da je ova tema prisutna u javnosti, da mi kroz ovu skupštinsku debatu javnost Srbije obaveštavamo o tome da Vlada vodi računa o toj oblasti i da čini ono što je u njenoj moći da se oblast zaštite konkurencije reguliše na najbolji mogući način.

Ne mislim da je dobar pristup u donošenju ovog zakona ukoliko očekujemo da će samo njegovo donošenje doneti odgovarajuća brza i laka rešenja i da ćemo imati konkretne kompanije koje će biti žrtve ovog zakona. Mislim da se često ne govori dovoljno o tome da postoje različite situacije, postoji dominantan položaj, a postoji i zloupotreba dominantnog položaja. Dakle, sama činjenica da neko u nekoj oblasti ima dominantan položaj ne znači automatski da je to problem i da je to prekršaj. Upravo se zakon zato i donosi. Mislim da je ovde dosta precizno dato šta znači dominantan položaj i, što je važnije, šta znači njegova zloupotreba i na koji način se to sankcioniše.

Takođe je dobro što se veliki broj različitih institucija uključuje u izbor Komisije. Za mene je Komisija, u stvari, ključna institucija koja treba da bude rezultat donošenja novog zakona. Smatram da je uključenje nadležnog skupštinskog odbora dobra stvar, jer ćemo na taj način sve nesporazume koji će se javljati u Skupštini Srbije moći da razmatramo pred nadležnim odborom, ukoliko se ikada pojavi neka vrsta sumnje da Vlada ne radi dobro svoj posao ili da Komisija ne radi dobro svoj posao. Siguran sam da će dokaz da Komisija dobro radi svoj posao biti taj da ni Komisija, ni članovi Komisije u budućnosti neće biti u javnosti i u medijima. Mislim da je to specifična vrsta posla, koja podrazumeva da ga rade ljudi koji su za to dobro obučeni i koji imaju potrebu da reše problem, a ne potrebu da imaju publicitet.

Smatram da javnost nije dovoljno upoznata sa problemima, metodologijom i da nije tako jednostavno utvrditi nečiji položaj na tržištu, da li ga upotrebljava ili ga zloupotrebljava, i na koji način to dokazati. Mislim da u tom smislu država mora da ohrabri Komisiju i stručne službe Komisije na svakodnevno usavršavanje i osposobljavanje ljudi koji će taj posao raditi u narednih nekoliko decenija.

To kažem zato što upravo političke stranke koje danas čine Vladu i političke stranke koje će sutra činiti Vladu moraju da pokažu da ih ne interesuje rad Komisije. Na taj način će Vlada pokazati spremnost da Komisija radi svoj posao samostalno i da donosi odluke u skladu sa ekonomskim parametrima i sa metodologijom po kojoj radi, a ne na osnovu toga kakvo je očekivanje javnosti ili kakav je pritisak neke stranke iz vlasti ili opozicije.

Svi zajedno ovde treba da se okrenemo u prošlost i da vidimo da je često pitanje bilo kakvih ekonomskih dešavanja u Srbiji više bilo sredstvo za određene političke obračune, nego što je imalo za cilj da se zaista uvede red u neku oblast u ekonomiji u Srbiji.

Posebno bih istakao dve stvari: da je povećan kapacitet rada Komisije, a samim tim podignut i autoritet Komisije, i izbačena jedna odredba koja je dosta usporavala rad Komisije i zbog koje su se gomilali predmeti – to je pitanje praga koncentracije i potrebe da se Komisija bavi nekim predmetima za koje je bilo očigledno da tu nema nikakvih problema i da Komisija ne treba tu da gubi vreme.

Što se tiče zakona, on je pre svega, kao i svaki zakon koji se donosi, okrenut ka budućnosti. Zato mislim da ne treba živeti u iluziji da problema monopola, dominantnog položaja i njegove zloupotrebe nije bilo ili je eventualno bilo samo do 2003, 2005. ili ove godine. Siguran sam da će ta problematika biti još ozbiljnija u budućnosti i da će izazovi komisije biti mnogo veći; odnosno, potreba za odgovarajućim radom, znanjem, tehnikama da se to dokaže biće mnogo veći izazov nego što je to bilo do sada.

Smatram, takođe, da će rešavanje problema o kojima se ovde često govori biti moguće i kroz određene prateće podzakonske akte, ali pre svega, kao što je ministar rekao, mislim da je zaista dobra stvar donošenje novog zakona o trgovini, jednoj oblasti koja se ipak, uz sve probleme koji je prate, pokazala kao oblast koja je najviše i najbrže rasla u Srbiji u proteklih osam ili devet godina. Dakle, stope rasta su bile gotovo dvostruko veće nego što je bila stopa rasta GDP u Srbiji u poslednjih osam ili devet godina.

Kada slušamo o problemima malih ili srednjih trgovinskih preduzeća činjenica je da ako se pojavi neki hipermarket u okolini od nekoliko kilometara, kao da je pala atomska bomba, ta mala i srednja trgovinska preduzeća nestanu, ali to nije slučaj jedino u Srbiji, to se dešava i u drugim zemljama.

Takođe bih rekao da Strategija razvoja trgovine koju je usvojila Vlada Republike Srbije daje odgovore i na ta pitanja. Nijedno tržište ne može da postoji, ne mogu potrošači da budu zadovoljni samo time što će ići u supermarkete ili hipermarkete.

U toj strategiji postoji odgovor na pitanje na koji način mogu da se pojave nekakvi regionalni lideri, na koji način mogu da se popune te tržišne niše, koje sigurno ne mogu da budu popunjene isključivo od strane velikih trgovinskih lanaca. Tu će takođe biti mesta za „intervenciju“ države, u onoj meri u kojoj ona neće da narušava konkurenciju.

Ovo je vreme velike ekonomske krize i država ne treba da beži od svoje uloge u ekonomiji.

Ako to čine sve države u Evropskoj uniji, ako to čine Sjedinjene Američke Države, ako je danas na ekonomskoj berzi najsigurniji igrač država – prodaje se jedino ono što država hoće da kupi ili su investitori zainteresovani da kupe jedino ono što država hoće da proda – ne treba država, a samim tim ni Vlada Srbije, da poklekne pred pritiskom neke vrste političkog napada da država ne treba ništa da radi, nikada.

Mislim da je dobro za ekonomiju kada je država što manje uključena u njene tokove, ali je ovo vreme takvo da ukoliko se država ne uključi u ekonomske tokove zaista preti mogućnost da se desi potpuni ekonomski kolaps.

Mislim da je uloga države opravdana u svim oblastima ekonomije danas, u onoj meri u kojoj ona doprinosi da se loše stanje popravi.

Zato verujem da će usvajanje ovog zakona, a pogotovo ukoliko usvajanje zakona bude praćeno podrškom većine, koja nije ograničena samo na stranke koje čine vladajuću koaliciju, predstavljati dobru stvar u Srbiji i da će otvoriti prostor da se pošalje jasna poruka na koji način će se tržište u Srbiji regulisati u budućnosti.

Dobro je što će se članovi Komisije birati na način kako je to utvrđeno. Dobro je što se traže određene stručne, naučne i druge kvalifikacije za ljude koji treba da rade u Komisiji za zaštitu konkurencije, jer je odgovornost tih ljudi ogromna.

Očekivanja su velika, ono što mi treba da im omogućimo, to je da donesemo ovaj zakon, da ispoštujemo taj proces, da glasamo za ljude za koje verujem da će taj odgovoran posao moći da rade, ukoliko je to zaista tako, uz određenu podršku stručnih službi, uz finansijsku podršku, na jedan efikasniji način, u smislu pristupa informacijama, dokumentima itd., da pustimo da ta komisija od trenutka kada bude konstituisana radi svoj posao na taj način i da njeno trajanje, rad i vrednost ne budu vezani za bilo koju vladu, pa ni za ovu vladu koja se danas nalazi na vlasti u Srbiji.

Očigledno je da se tu stvari popravljaju. Siguran sam da će Komisija za zaštitu konkurencije u narednim godinama izrasti, u najpozitivnijem smislu reči, u jednu od najmoćnijih agencija Vlade Republike Srbije, čija će se reč slušati i koja će imati svoju težinu i kredibilitet.

Naravno, podržaćemo Predlog ovog zakona, uz spremnost da razgovaramo sa drugim političkim strankama i da amandmanima popravimo ono što je nedovoljno pojašnjeno da bismo imali što je moguće širu podršku za ovaj zakon.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Seniću. Reč ima narodni poslanik gospođa Milica Vojić-Marković.