Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja, 13.10.2009.

5. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Pardon, izvinite, prošlo je 20 minuta. Da li želite možda od vaše grupe da koristite vreme? (Ne.) Zahvaljujem.
Gospodin Ivan Andrić ima reč.
...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Hvala, poštovana predsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, moram na početku u ime Poslaničke grupe LDP da izrazim najoštriji protest povodom spajanja ili ovakve vrste spajanja tačaka dnevnog reda.
Probaću da dam drugačije argumente od onih koje je kolega prethodno dao. Nama ne smeta ušteda u vremenu. Mi to podržavamo i naravno, mislimo da Skupština treba da radi još efikasnije, ali ne spajanjem tačaka dnevnog reda pri čemu je predlog da se bira član RRA, o čemu ću govoriti, odluka o izboru Saveta Republičke agencije za poštanske usluge, dobro, ovo prestanak sudijskih dužnosti, ali izbor člana prvog sastava Visokog saveta sudstva i izbor člana prvog sastava Državnog veća tužilaca iz reda advokata – taj izbor na ovakav način potpuno ruši ugled tih institucija, potpuno uništava i ovako nepostojeći ugled institucija koje već postoje, a unapred osuđuje na propast i ove institucije koje tek formiramo prvi put.
Jedini zajednički imenitelj za spajanje tih predloga za izbor tih pet ljudi, jeste da su to neki ljudi koje Skupština treba da izabere na neka mesta i ništa drugo. Probao sam da nađem neku drugu stvar koja bi te ljude vezivala, ali nisam uspeo.
Ali ovo što su tačke spojene u jednoj, to je samo jedna stvar. Postoji druga mnogo gora stvar – nijednog od kandidata za bilo koju od ovih funkcija koju danas predlažete niko od narodnih poslanika nije video. Na kakav način će se Skupština o njima izjasniti? Moram da vam kažem da čak i naš poslovnik podrazumeva pravo resornih odbora da organizuju nešto što se zove takozvano javno saslušanje, na kojima bi predstavnicima ili kandidatima po predlozima bila data mogućnost, slično kao ambasadorima, da predstave svoj program i objasne šta hoće da urade i zašto to žele da urade.
Na takav način Skupština bi stekla pravo da te ljude izabere, pri čemu bi ti ljudi imali mnogo veći autoritet.
Nažalost, ovo pokazuje da je reč, manje ili više, o jednoj političkoj trgovini i tu se mogu složiti sa kolegama. Jedini cilj ove rasprave je da se ispuni minimum zakonske obaveze i da se neki ljudi izaberu na neka mesta.
Svi ovde znamo unapred da je to novi izvor skandala i afera u periodu koji dolazi, pošto o tim ljudima ne znamo apsolutno ništa. A očekuje se da izaberemo sada člana prvog sastava Visokog saveta sudstva bez prisustva ministra pravde ili člana prvog saveta Državnog veća tužilaca, takođe, bez prisustva ministra pravde. Ili, člana Republičke radiodifuzne agencije, o čemu ću sada govoriti, bez prisustva ministra informisanja, a samo mesec dana nakon neverovatne bruke i skandala koji je ovu skupštinu tresao, tresao je celu javnost i naterao je prvi put u istoriji Parlamenta 250 poslanika da uđu u salu, i ponovo ista greška.
Verujem, gospođo ministarka, da niste potpuno upoznati sa slučajem RRA, ali dozvolite mi da vas podsetim da ona u ovom trenutku nema dva člana. Tim članovima je mandat istekao 17. februara ove godine, danas je 13. oktobar.
Znači, osam meseci ne postoji ni najmanja naznaka da država želi da tom telu bar povrati deo autoriteta koje to telo ima, a čak i kada dođe u Skupštinu predlog, opet fali jedan. Da li je toliki problem da se izaberu oba nedostajuća člana RRA, pri čemu je to samo jedna površina medijske scena koja je katastrofična, sa čime su se složili svi u ovoj skupštini pre samo dva meseca.
I tada smo svi optuživali razna mafijaška udruženja, zločinačka udruženja koja stoje iza nekih novina, optuživali stranke koje imaju svoje novine i svi smo se bavili time, ali mislim da je danas vreme da popričamo o ulozi države u stvaranju tog haosa.
Dakle, osam meseci bez tela koje je dužno da uredi poslovanje i funkcionisanje elektronskih medija u Srbiji. Pa, šta je onda čudno što je Aleksandar Tijanić direktor ''Televizije Srbije'' i što ucenjuje predsednicu Skupštine slanjem računa od 500 hiljada evra? Ne znam da li je to tačno, pričam o informacijama iz novina, koje su nam jedino dostupne, pošto, osim plenarne sednice, nijedan drugi deo Skupštine ne radi.
Prema tome, trebalo je dati predlog da se član Saveta RRA izabere na način kao 2003. godine. Dakle, oni su svi bili pred Skupštinom. Svaki poslanik Skupštine je imao pravo da im postavi pitanje koje god hoće. Oni su imali pravo da daju svoj neki program na osnovu koga je Skupština odlučivala koga od njih će da izabere. To nije potrebno zbog nas, to je potrebno zbog javnosti. Javnost ima pravo da zna zašto je neka stranka ili poslanička grupa glasala za jednog kandidata, a neka druga za nekog drugog. Ovim je to potpuno izbegnuto, i mi sada očekujemo da to telo koje se na ovakav način bira u Skupštini, ispod tepiha, da ono ima autoritet da se bori sa medijskim haosom koji postoji u zemlji ili sa kompanijama koje toliko kreiraju javno mnjenje.
Verujte da je ovo uzaludan posao. Svejedno je šta će biti rezultat tog glasanja. Neću govoriti o ovim drugim, mislim da je mnogo skandaloznije što isti takav postupak saslušanja nije sproveden u druge dve institucije – Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Mislim da je to skandalozno i vreme će potvrditi ovo što govorim, u to nemojte imati nikakve sumnje.
Koja je dalje odgovornost države u stvaranju medijskog haosa? Pored toga što je bilo potrebno predložiti dva, umesto dva opet imamo jednog kandidata, za jednog znamo, reč je o Gordani Suši, za njega ćemo glasati zato što znamo ko je predlagač, to je Nezavisno udruženje novinara Srbije i na osnovu toga smo se opredelili, ali postoje mnoga pitanja na koja nemamo odgovor. Ista ta RRA mislim da je ovog meseca šesti put poslala istraživanje, između ostalog, i Vladi, po kome takozvani ''Republički javni servis'', odnosno RTS ne ispunjava nijednu od 11 funkcija javnog servisa. Blokadom izbora članova Saveta RRA ova vlast održava Tijanića na mestu direktora, uništavanjem autoriteta toj instituciji, sa jedne stranke, i njihovom fizičkom onemogućavanju da rade, sa druge strane.
Podsetiću vas da mandat još dva člana RRA prestaje 17. februara, to je za dva meseca. Jasna je sada tendencija da se do 17. februara sledeće godine ne izabere još jedan član i da se time onemogući rad RRA. To je jedini razlog, nisu u pitanju nikakve tehničke komplikacije što mi danas nismo izabrali dva člana RRA. Ali, bićemo ovde svi mi i u februaru, bićete i vi, pa ćemo o tome govoriti malo više, gospodin Zoran Ostojić će govoriti malo više o RTS-u.
Pre tri ili četiri meseca Zakon o javnom informisanju, koji je na skandalozan način usvojen, uz mnogo amandmana, prvo medijskih udruženja, zatim i dva amandmana LDP, doveo je u pitanje Vladu Srbije. Koliko se sećam, od 2000. godine, to je prvi put da je jedan zakon doveo do tolikog podizanja tenzija u društvu, do sukoba ili deljenja. Sada na isti način Vlada želi da se izabere član RRA. Šta mi drugo da zaključimo iz toga nego da je to u stvari bio nameran potez Vlade? Ne mogu ništa drugo da zaključim.
Ako neko napravi jednu grešku jednom, onda je to razumljivo, ali, ako napravi drugi put, onda, ili nije sposoban da razume o čemu se radi ili to radi namerno. Ne mislim da ste vi nesposobni, da je iko iz te vlade nesposoban, bar gledajući lični interes, znači, ovo radite namerno i nema druge reči?
Postoji čitav niz stvari koje se moraju uraditi da bi se sredila medijska scena, za čije sređivanje su svi, a naročito ministar iz vaše vlade, koji je sticajem okolnosti i iz vaše stranke, koji se založio i složio sa nama ovde u Skupštini Srbije.
Podsetiću vas, usvajanje efikasnog i sprovodivog zakona o sprečavanju medijske koncentracije, značajne izmene i poboljšanje Zakona o radiodifuziji – pa, mi osam meseci kasnimo sa izborom članova Saveta. O kakvim izmenama Zakona o radiodifuziji možemo da govorimo, kada će one doći na dnevni red – 2050. godine, kada i svi građani Srbije dobiju pasoše?!
Izmene Zakona o javnom informisanju i modernizacija pravila o funkcionisanju javnog radiodifuznog sistema i nešto što je mnogo važno, a to je digitalizacija, digitalizacija za koju smo sami sebi dali rok do kraja sledeće godine. Mi kasnimo osam meseci sa izborom člana Saveta RRA, a tu digitalizaciju sprovodi RRA, sa jedne strane, i vaše ministarstvo, sa druge strane.
Dakle, ta RRA, to vam kažem kao ministarki, neće postojati sledeće godine, 17. februara ona prestaje da postoji. Od devet članova ima šest, ako ne dođe jedan ona ne može da donese nikakvu odluku. Nikakvu! Kakva će tada biti pozicija? Pretpostavljam šta ćemo uraditi. Mi ćemo krajem sledeće godine odložiti na 2015. godinu, sa izmenama i dopunama Zakona – broj 2012 menja se u broj 2015, i nikom ništa, opet spojeno sa još nekih 30 tačaka, ko zna čega, ali problemi ostaju.
Najviše od svega što zamera LDP jeste to što danas nije prisutan ministra za kulturu i informisanje. Mi smo imali dogovor koji je postignut ovde u Skupštini, ne ni na kakvim tajnim sastancima, a to je da se napravi ''medijska strategija''. Ta strategija treba da bude napravljena uz prisustvo oba novinarska udruženja, predstavnika medija i predstavnika Ministarstva.
Da bi se zadovoljila javnost formirana je radna grupa za izradu ''medijske strategije''. To je bilo pre mesec i po dana. Mislim da ministar danas nije hteo da dođe ovde zato što je znao da bi morao da odgovori na pitanje šta se dešava sa tom medijskom strategijom posle mesec i po dana. Predlozi te ''strategije'' postoje, to je jako važan dokument iz koga treba da izađu sve promene svih ovih zakona o kojima sam govorio, i jedino na takav način se ta medijska scena želi srediti. U tome smo ponudili našu pomoć. Vaša je stvar da li ćete je prihvatiti ili ne.
Mi vam govorimo samo koji je pravi put. Izbor jednog po jednog člana Republičke radiodifuzne agencije, bez obzira na to, na realne potrebe našeg društva ili na realno stanje u toj radiodifuznoj agenciji – nije sređivanje medijske scene. Nije sređivanje medijske scene!
Dve evropske institucije: Savet Evrope i OEBS daju pomoć državi Srbiji u formulisanju ''medijske strategije'', i daju pomoć u izradi svih ovih zakona. Kakav je odgovor države na to? Prihvata se formiranje tih radnih grupa, a u tu radnu grupu se stavljaju ljudi koji pišu zakone, koji ne mogu da se sprovedu. Razumite nas, to je bila naša greška – lažni profesori sa političkih nauka, ljudi koji se lažno predstavljaju kao profesori sa Fakulteta političkih nauka sede u radnoj grupi.
To je bila naša greška 2001, ali ste i vi svedoci toga. Zašto su oni danas u radnoj grupi?
Ono što Liberalno demokratska partija traži od Vlade to je da ministar za kulturu i informisanje dođe i obrazloži sastav radne grupe koja stvara, prvo, medijsku strategiju, a zatim i sve ove izmene i dopune Zakona, pošto nemamo poverenja u te takozvane stručnjake, koji pišu zakone da bi dobili honorare, a zatim dobijaju honorare od druge strane da bi te iste zakone menjali! A, ako se slučajno ne uključe u proces izmene Zakona onda dižu dreku i ulaze u kampanju ne birajući stranu i ne birajući sredstva, sve, lažno predstavljajući se kao neverovatni eksperti u toj oblasti. To je jedan od osnovnih problema ovakve medijske scene.
Mi od vas tražimo, ako imate odgovor, odlično, da nam kažete, vrlo jasno, spisak zakona koji treba da se donesu? To je jedna stvar. Kada će biti doneta ''medijska strategija'', kada će ti zakoni biti doneti, dokle je Vlada stigla u pisanju tih zakona, kakav je plan?!“ Ali, kao prvo, odgovorite, šta je sa ''medijskom strategijom'', da li su novinarska udruženja pristala da učestvuju?
Mi smo razgovarali sa oba udruženja, nama su rekli da su spremni da pristanu. Šta se desilo nakon toga, da li su ona spremna da učestvuju u izradi ''medijske strategije'' ili će i ta ''medijska strategija'' biti četrdeset sedma tačka dnevnog reda, vezana za Boga pitaj šta, i da ćemo je usvojiti, a zatim mesec dana objašnjavati svima okolo kako smo u stvari imali dobru nameru?! Sada je trenutak da se o tome odluči.
Mi nudimo našu pomoć, to je politička stvar da li ćete prihvatiti ili ne, nije važno, ono što je po našem mišljenju vaša obaveza, jeste da ukoliko želite da budete evropska vlada prihvatite pomoć OEBSA i Saveta Evrope, da izmenite sastav radne grupe, da je zamenite mlađim ljudima, ambicioznijim, koji su spremni da rade ono što u Evropi postoji već stotinama godina, ili bar stotinu, i da, svaki put ili redovno, podnosite izveštaj bar pred Odborom za kulturu dokle se stiglo u formulisanju ovih dokumenata.
Danas ćemo govoriti i o Radio televiziji Srbije, jer svaki izbor člana Republičke radiodifuzne agencije za nas je dobra prilika da govorimo o Aleksandru Tijaniću, i sa te strane smo vam zahvalni što ste taj izbor podelili, što nisu dva člana, nego ćemo opet imati priliku da o njemu govorimo.
Sada mogu samo da najavim da je LDP, zajedno sa još nekim poslaničkim grupama, naručila analizu programa RTS. Tu analizu će predstaviti gospodin Ostojić.
I, molio bih vas da ostanete ovde da biste shvatili koliko je skandalozno stanje u kome živimo. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Pošto na listi poslaničkih grupa nema više prijavljenih za reč, obaveštavam, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, da su se do otvaranja pretresa za reč prijavili u pismenom obliku poslanici, sa redosledom narodnih poslanika, sledećih poslaničkih grupa: Demokratske stranke Srbije, Srpske radikalne stranke i Liberalno demokratske partije.
Dajem reč gospođi Milici Radović. Izvolite, samo se prijavite, molim vas.

Milica Radović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, od svih tačaka koje su danas spojene u jednu, ja ću se zadržati na onim tačkama koje se tiču sudske vlasti.
Bez obzira što pravosuđe nije danas na dnevnom redu ja ću iskoristiti ovu priliku, kao mogućnost, da kažem nekoliko reči, jer smatram da je stanje u pravosuđu alarmantno. Činjenica je da većina građana nije zadovoljna načinom na koji sudovi rade, ali se postavlja pitanje – da li su sudije jedini krivci za stanje u pravosuđu danas? Ja sam potpuno uverena da nisu.
Država danas konstantno vrši pritisak na sudstvo, tako što ga tretira, ne kao zasebnu granu vlasti, već ga tretira kao nešto što je podređeno njoj samoj. To se čini, između ostalog, i na taj način, što se pravosuđu nameću neka radikalna rešenja, koja na najlošiji način menjaju kako položaj zaposlenih, tako, uopšte, i celokupnu atmosferu u pravosuđu.
Setićemo se samo Zakona o uređenju sudova kojim se ukidaju 104 opštinska suda, a do dana današnjeg nismo saznali po kojim kriterijumima je to urađeno. Na samo da se na taj način odstupa od principa – da pravda mora da bude dostupna za sve, već se na taj način izaziva i jedan drugi niz negativnih efekata, od ogromnog otpuštanja radnika, do samog odumiranja velikog broja malih gradova, čiji će građani samim ukidanjem sudova gravitirati ka centrima. Na taj način ćemo doći do situacije – da će ideja o ravnomernom regionalnom razvoju i decentralizaciji biti potpuno napuštena.
Naravno, niko od nas ne poriče da je pravosuđu neophodna reforma, ali ona prvo mora da bude realna, izvodljiva i dobro osmišljena.
Još je važnije u ovom trenutku – da ista pravila, prilikom sprovođenja reforme, važe za sve. Želim ovde da kažem da zakon, odnosno organ koji smo sami zakonom formirali, a odnosi se na prvi sastav Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, mora da ima apsolutno isti tretman kao i svi drugi sami organi. Naime, ne sme da ima privilegovan odnos i privilegovan status u odnosu na druge.
Ovo prvenstveno govorim sa pozicije reizbora, jer je činjenica, ako je već reizbor ustanovljen kao pravilo, uprkos protivljenju ogromnog broja stručne javnosti, onda se nameće kao pravilo da on mora da važi za sve – od samih sudija, pa i do samog tela koje će, danas, sutra, da bira sve te sudije i da vrši njihov reizbor.
Naravno, u ovom mom govoru se primećuje da se uopšte ne bavim kadrovskim rešenjima, jer smatram da su imena koja su danas predložena mnogo manje važna od samog principa koji je ustanovljen prilikom samog izbora. Činjenica je da je pravosuđe u Srbiji u vrlo ozbiljnoj situaciji. Po meni je najštetnije to što je stvorena jedna opšta slika u javnosti – da je celokupno pravosuđe korumpirano, da su sve sudije nestručne, nedostojne vršenja svoje funkcije. Jednostavno, iz dana u dan opada poštovanja prema sudijama i sudovima, kao vrlo važnoj instituciji. Stranke su postale toliko bahate da bukvalno nogom otvaraju vrata sudnice. Prete ne samo verbalno, nego i fizički nasrću na same sudije. Ovom prilikom ne želim da pominjem i niz tragičnih događaja koji su se desili u našem pravosuđu, ali nažalost, ima ih.
Sve ovo govorim zbog toga što smatram da je i to jedan od razloga i uzroka – zašto se danas u našem društvu susrećemo sa nekim vrlo nemilim, uopšte, posledicama i događajima kojih smo i danas svesni.
Zbog toga smatram da država prvenstveno treba da promeni odnos prema predstavnicima treće po jačini izjednačene grane vlasti i da zajedno sa njima pokuša da promeni sliku koja vlada u pravosuđu, umesto –da im se konstantno nameću radikalna rešenja koja i dalje imaju za cilj da još više destabilizuju sam sudski organizam.
Upravo, jedno u nizu tih radikalnih rešenja jeste i ogromno smanjenje broja sudija. Srbija danas ima oko 2.400 sudija, ali već od 1. januara 2010. godine taj broj će biti 1.838.
Primećujemo da će broj sudija da se smanji za 562. Jedan veliki broj sudija je zaplašen, i to s pravom, jer će ostati bez posla. Ovo možda nije toliko šokantan podatak ukoliko ga pogledamo u jednoj sveopštoj slici gde je u poslednje vreme u Srbiji ostalo bez posla 100.000 građana, ali je šokantan ukoliko posmatramo sa aspekta samog pravosuđa. Mi moramo da znamo da bi se stvorio jedan sudija da je potrebno vreme, potrebno je da on sam uloži ogroman napor kako bi savladao i stekao određena pravnička znanja i veštine, ali isto tako je neophodno i da država u njega ulaže. Zbog toga je sa ovog aspekta ovo jedan zabrinjavajući, po meni, podatak.
Smatram da reforma ni u jednoj državi nije sprovedena preko noći. Ono što se danas zove reformom, po mom mišljenju, više liči na lustraciju i pravljenje pravosuđa po političkom ključu. Ako je cilj reforme pravosuđa brže i efikasnije suđenje, onda s pravom postavljam pitanje – kako će to biti moguće u jednoj situaciji gde će evidentno broj sudija biti smanjen, gde će evidentno broj sudova biti smanjen, a priliv će ostati isti ili nepromenjen?
Mnogo puta do sada sam govorila o beogradskom pravosuđu, ali prosto o ovoj temi njega je nemoguće zaobići. Ono je tipičan primer jednog prebukiranog pravosuđa, pravosuđa koje je najopterećenije.
Danas imamo situaciju da sudija parničar ima u proseku 300 predmeta u radu, krivičar između 150 i 250, a istražni sudija oko 500 predmeta. Samo želim da pitam predstavnike Ministarstva pravde, koji danas nisu ovde, kako oni zamišljaju uopšte da će doći da smog bržeg suđenja i do efikasnijeg pravosuđe, ukoliko je sasvim jasno da će sudije koje ostanu da rade biti dodatno opterećene predmetima onih sudija koji će postati višak?
Naravno da je iz ovog svega jasno, ne da nećemo imati efikasnije pravosuđe iz samih ovih navedenih razloga, već će biti i mnogo manje prostora za samo suđenje. Beogradsko pravosuđe će umesto pet sudova imati faktički dva, a broj predmeta će ostati isti ili nepromenjen. Meni prosto ova matematika sa kojom predstavnici Ministarstva pravde izlaze u javnost svih ovih poslednjih dana, i uopšte poslednjih meseci, u nameri da će stvoriti efikasno i mnogo brže pravosuđe po pitanju suđenja, nije jasna.
Ako svemu ovome dodamo još i činjenicu da je naše administrativno osoblje u sudovima toliko nezadovoljno svojom materijalnom situacijom, da je potpuno destimulisano i demotivisano da radi, onda stvarno s pravom možemo da kažemo da je pravosuđe danas u jednom haotičnom stanju.
Mislim da je neophodno da predstavnici Ministarstva pravde, inače kreatori većine loših zakonskih predloga, umesto pretnji i svakodnevnih zastrašivanja, pokušaju da nađu zajednički jezik sa predstavnicima sudske vlasti i da konačno počnu da ih uvažavaju kako bi se povećala sama svest o neophodnom poštovanju državnih institucija među samim građanima. Hvala vam. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Zoran Krasić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospođo, koliko imam vremena?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Imate 67 minuta i 12 sekundi!
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Hvala, da mogu da se orijentišem u vremenu i prostoru, pošto sledi grmljavina. Uspeli ste da spojite nespojivo. Naravno, mislili ste da će u mnoštvu tema koje su jedna tačka dnevnog reda da se zaborave neke stvari, ali ne mogu da se zaborave neke stvari, ne mogu nikako.
Poštovani građani, da bi se kompletirao taj RRA, uz sve ovo što je rekao Andrić, pa, verovatno će i Ostojić o tome da priča, i ono što je Martinović već ispričao, imamo dva kandidata. Prvi kandidat Gordana Suša – do ''Osme sednice'' bila vlast! Kad se posvađali komunisti, otišla u opoziciju – sad se opet pomirili ovi i, evo, vraćaju je na vlast, ali ona je bila u velikom sukobu sa B92. Ne samo u finansijskom, imovinskom, nego i u onom – aperkat, kroše itd. Inače, znate je po "Jutelu", znate je po drugim stvarima i znate da je da je neka ekspozitura koja treba da zavede neki red.
Ne vidim razliku između nje u RRA i, recimo, Konstantinovića u Administrativnom odboru. ''Otpor'', CIA, tu su na okupu. Šta su se dosetili ovi iz ove ''žute'' firme? Kao protivkandidata postavili čoveka iz Šapca, koga je RRA godinama prozivao, kažnjavao i upozoravao, zato što je napadao Čedomira Vasiljevića na svojoj privatnoj televiziji, i zloupotrebljavao funkciju direktora neke televizije. Sada to, otprilike, dođe kao kada bi uzeli nekoga koji je kažnjen sa kaznom zatvora od 40 godina i postavite ga da bude ministar pravde. Ako prođe neko od ovih kandidata, oni su završili posao. Ako ne prođe nijedan od ovih kandidata, opet su završili posao, jer njima nisu ni potrebne institucije.
RRA je u jednom trenutku iskorišćen da se izvrši feudalna podela i tajkunska podela medija. Tačno se zna koliko je ko platio da bi dobio kanal, frekvenciju, pravo itd. Čak i oni koji su krenuli sa Nacrtom zakona o RRA ili sa Nacrtom zakona o javnom informisanju, ta čuvena američka kancelarija preko koje je to finansirano, digli su ruke u vreme kada je taj posao privodio kraju Žarko Korać i neki Veljanovski, koji se predstavlja da je neki profesor. Znači, kako god okrenete, možete samo da izaberete gore rešenje. To vam je sa RRA.
Što se tiče Saveta za poštanske usluge, opet je tu neka partijska podela. Imam jedno pismo gde je presuda Okružnog suda, koja je morala da se donese u roku od 48 sati, putovala 25 dana. Verovatno da se nisam interesovao nikada ne bi ni došla ta presuda. Zašto? Zato što je predsednik opštine Rakovica rnjkao, i jednoj i drugoj poštanskoj ispostavi – na tu adresu nema isporuke do daljnjeg, dok mi ne završimo prljav posao. Čemu nama institucije kada one ne funkcionišu? Čemu nama institucije u kojima treba da se preslika partijska podela koja već postoji u nekoj srazmeri u postojećoj Vladi? Zašto ste nas onda pozvali? Da biramo između ekstremne gluposti i ekstremne pokvarenosti?! Nema potrebe mi to da radimo.
Koristim priliku da obavestim građane u Republici Srbiji da znaju zašto je ovakvo stanje. Jednostavno, ne treba da funkcioniše nijedan državni organ, svi su paralisani, apsolutno svi. A koliko je ova tema interesantna, pa, pogledajte koliko je prazna sala – prazna sala zato što je to već završeno. Kako? Obavestiće vas kada dođe dan za glasanje. Sada kažite kako normalan čovek da se opredeli između Suše i onog njenog protivkandidata. Ako hoće da ostane normalan, on ne sme da glasa, jer svaka druga odluka je pogrešna. To je početak i kraj.
Postavlja se pitanje da li mi uopšte imamo Visoki savet sudstva i ovo veće tužilaca. Tvrdim da mi to nemamo, zato što nikada nije izabran puni sastav. Međutim, oni već teraju konkurse, oni već pripremaju, već imaju plan koje zgrade sudova treba da se prodaju, koje zgrade tužilaštva ima da se prodaju. Oni su već odredili ko će da bude sudija. Samo da vas podsetim, 2001, 2002. i 2003. godine kada smo vas kritikovali kako birate sudije i predsednike sudova, vi ste se zaklinjali, u onoj maloj sali dole, da to nema veze, da nema nikakve partijske podele i tako dalje. I sada kruže pisma opštinskih odbora Demokratske stranke ko će gde da bude sudija, i SPS-a i G17 plus i tako dalje.
I onda pričate o nezavisnom sudstvu. Kakvo ''crno'' nezavisno sudstvo?! Da li znate, recimo, da je Drugi opštinski sud u Beogradu pod kontrolom DB, i sudije i tužioci? Zato nijedna stvar, nijedna afera iz Rakovice ne može da se razreši. Nijedna! Svi su tamo na vlasti osim SRS. Setili se, pa opština i jedan privatnik sa Novog Beograda napravili firmu "Inkubator korak"; onda, opština da zadružno zemljište, 166 hektara, pa, izađe oko 200, i tu će oni da razvijaju socijalno stanovanje, pa će socijalni slučajevi koji nemaju para ni za hleb, navodno, da prave kuće uz pomoć te firme, a oni će da obezbede neke donacije. Ma jok, kupiće legalno seljačko zemljište, kalifornijsku zemlju, koju zemljoradnička zadruga ne može da povrati zbog ''Domiko prevoza'', zbog hotela za pse, predsednika opštine, njegovog zamenika, Dačićevog tasta koji 25 godina tamo hara. I, kako to da dođe do suda? Koji sud sme to da reši, objasnite mi, molim vas?
Najobičniju stvar, falsikovane mandate ne možemo da vratimo. Evo, sutra je sednica SO, da li će neko od novinara da ode da snima?
Posle onog govora, od pre sedam dana, otišli nešto da provere i koga su našli da pitaju – predsednika opštine! Našli koga da pitaju, pa, zar će on da kaže da je to tako? Pitajte ove na Skojevskom – šta se sve tamo porušilo i ko pravi? Stambeni kvart se pravi. Zašto? Da se legalizuje? Neki političar iz Hrvatske, njegov zet je kupio Straževicu, pravi se asfalt iako postoji zabrana. Sve je pokriveno sa zabranama, ali se sve tera dalje.
E, tako je u celoj Srbiji. Za sve postoji neki papir, neko pokriće, ali ovi koji su na vlasti teraju dalje. Ništa njih ne može da zaustavi! Zašto? Imaju većinu. Kakvu? U medijima su obezbedili, onoliko, 127. Kakvi su? Umiveni, lepi, pričaju za 10, lažu za 20, prihvatljivi su Evropskoj uniji, a građani? Baš ih briga. Ko pita građane? Treba da budu niski, mali, snishodljivi, poslušni, jer ako nisu takvi neće dobiti čak ni socijalnu pomoć.
Stičem utisak da ako ste nešto prihvatili kao evropsku tekovinu, prihvatili ste nešto najgore, a to je kriminal, i onda nam promovišete kriminal kao evropsku tekovinu. Ne znam šta rade ovi iz Evrope. Zar se nisu uvredili zbog takvog načina predstavljanja evropskih vrednosti? Nema ništa, ljudi.
Problem nije u zakonima. Problem nije u tome ko koga predlaže. Problem je u onome ko je na vlasti.
U ovoj zemlji je postalo poprilično šizofreno za ovih godinu dana, zamislite šta se dešava – Nataša Kandić objavljuje knjigu sa nestalim i poginulim Srbima, neko ide da liže Stejt Department, a ovde je bio modar od velikog patriotizma, Boris Tadić peva pesme "Crvene zvezde" i "Od topole do topole", pije šampanjac i uživa, a ne zna ni gde su mu granice, ni gde mu je država i svakim danom demonstrira samo jednu opredeljenost – da mu je mnogo draže da bude u inostranstvu nego u zemlji. Malo, malo, pa u inostranstvo. Malo, malo, pa u inostranstvo! Ne može, jadnik, da se suoči sa ovom stvarnošću koja je opasna u Srbiji. Opasna! Zašto? Zato što ljudima ne dajete ni perspektivu, ni nadu, ni budućnost.
Da li možete da zamislite kako će da izgleda naše pravosuđe od 1. januara? Biće gore nego što je bilo u Hrvatskoj pre šest ili sedam godina, kada su oni napravili takozvanu transformaciju. Desilo se da je sve što zna otišlo u advokate, a da su neznalice ostale. Pet godina su bili blokirani sudovi.
U malim procentima može da se meri koliko je bilo presuda koje su osnažene i šta nije vraćeno na ponovni postupak. Kriminalci su cvetali, uživali.
''Rakovički klan'' je jači nego ''zemunski i surčinski'' zajedno. Zašto? Tamo se nalaze i zetovi predsednika Republike, tako pričaju građani, tamo se nalazi direktor "Telekoma", tamo se nalazi i ona gospođa koja je nekada pomerena zbog poreza. (Iz sale: sve go lopov!)
Možete li da zamislite da je čovek koji je otkrio veliki kriminal morao da odgovara? Zašto? Zato što je kao radnik Uprave prihoda napao predsednika opštine, jer je rekao predsedniku opštine, Bojanu Miliću – neću da učestvujem u kriminalu u pogledu naplate poreza na apsolutna prava. Prošle nedelje sam bio na tom disciplinskom postupku. Nema dela, ali i Poreska uprava mora da sluša predsednika opštine i bivši načelnik SUP.
Čućete još za Rakovicu, kako upadaju batinaši, njih četvoro, u stan jednog čoveka da ga premlate. Zašto? Zato što je postojala neka mogućnost da bi on možda mogao da kaže nešto što je čuo ili video. Pa, koju vi to strahovladu zavodite u Srbiji? Zaveli ste ekonomsku, socijalnu, politička odavno postoji. Šta važi od vaših ideala? Samo nasilje! Nasiljem ste došli, nasilje i sprovodite! Šta biste drugo mogli da radite? I vi da sprovedete reformu, i vi da izvučete državu iz krize?!
Za člana Visokog saveta sudstva ste predložili Gorana Ćirića, prijatelja Boška Ristića, advokata iz Niša. Zamislite – ko bi mogao da bude izabran za sudiju? Onaj ko poštuje te dve advokatske kancelarije. Mi smo zemlja čuda. Advokatska kancelarija Konstantinovića i Homena, koji je državni sekretar, brane Tadića, predsednika Republike.
Pa, možete vi iz Agencije i Saveta za rešavanje sukoba interesa da pišete šta god hoćete! Pa ne važi nijedan propis, nijedan zakon! Važe partijski, rodbinski i drugi kriterijumi!
Ne bi me iznenadilo ni da neko kaže da je žena nekog predsednika republike vlasnik "Montere", građevinske firme. Ni to me ne bi iznenadilo. Mada se priča, da znate. Svašta se priča. Ali tamo gde se priča verovatno ima i istine, ali je problem što niko neće to da proveri, zvanično, pa da izvede na odgovornost one koji su krivi ili one koji kriminal promovišu kao vrednost.
Imamo kontinuitet kriminala na svim nivoima. Krenulo je to sa sankcijama: tada je OEBS, u to vreme i Evropska zajednica, pa i UN napravile prsten oko Srbije da se ne bi trgovalo, odnosno da bi se kontrolisano trgovalo sa dozvoljenom robom koja je u tom socijalnom programu. I tada se promovisala grupa mafijaša, koja je probijala te sankcije, ne zahvaljujući uspešnosti što je mogla da prevari naše organe, nego što je to omogućio onaj sa druge strane koji je to kontrolisao. Stekli su strašno bogatstvo i oni danas haraju Srbijom! I oni su u mogućnosti da opredele kakva će biti njihova Vlada! Koliko imate takvih tajkuna koji i u lokalu izaberu ko će da bude vlast? Tako je formirana i ova vlada.
Tako je i ova vlada prihvatila – dajte nam kredit od tri milijarde dolara, baš nas briga za Kosovo, primite ga odmah u MMF.
Ko je taj politički ideal koji vas rukovodi, ako nije onaj ''drp'' sistem? Mazni, fini, uglađeni, dvominutne izjave na televiziji, lepo, sve fino, 'oće ih ceo svet, pa i šire, pa i veće, idealni su, mladi, lepi i sve ćemo to da završimo. A, gde su tu radna mesta? A, gde je život u Srbiji? Da, da, ''Život ne može da čeka'', tako ste rekli, ali čiji? Možda vaš. A šta je sa drugima? Ne vidite ih. Ajde da izmislimo nešto. Ako nisu državni službenici onda ćemo vojnike, ako nisu vojnici ajde nešto drugo, onda ćemo policajce. Pa, policija nema za cipele, vidite i sami! Za koji dan će nositi iscepane cipele. Pa, i šta će vama policija?! Vama su dovoljne "Kobre". Vama je dovoljan Miki Rakić! Vama je dovoljan Đilas! Vama je dovoljan Krstić! Vama je dovoljan Šaper! To je vama dovoljno.
Da li može advokat da bude član nekog organa koji postavlja sudije? Da nije to sukob interesa, ljudi?! Još, pogotovo, kućni prijatelj Boška Ristića. Pa tu ubacite i ovu što glumi ministra pravde i, na šta će da liči to sudstvo kada budu završeni izbori?
A, vas će građani da prozivaju u svim mestima gde se gase sudovi, gde im je teško da ostvare pravdu, vas će da prozivaju, i ja pozivam građane da samo prozivaju poslanike parlamentarne većine za sve ono što ne valja u ovoj zemlji! Ne Mlađana Dinkića i ove, ne, nego ove poslanike jer oni ih podržavaju! Oni ih stimulišu da uništavaju državu. E, to je taj problem.
Nakitili ste se: on je bio u Advokatskoj komori ovo, u Advokatskoj komori bio ono, on je kvalitetan, on je stručan i tako dalje i tako dalje. On će da izvrši izbor?! Ma, treba da bude, pre svega, moralan! Da li ste takvog nekog predložili za neku funkciju? Ne, nego nekog koji prihvata sve da završi, samo da bi imao neku pogodnost. E, to je naš problem.
Hvali se pre nekoliko dana, nekom, kaže – 200 i nešto zakona doneto. A, onda, sutradan informacija – 200 i nešto zakona treba da se izbaci iz pravnog života u Republici Srbiji! Pa, šta radite ljudi?! Milion puta smo vam skrenuli pažnju šta će da se desi, unapred, sve unapred – ovo nemojte da radite, ne valja zbog toga, toga i toga! Ne, smeškate se, mi imamo većinu, mi ćemo da izglasamo! I svaku pokvarenost ste prihvatili da predstavite politikom. Nije to politika! Nije politika paljenje Skupštine! Nije politika zatvaranje radnih mesta! Nije to politika, to je kriminal! To je prava reč.
I zato pozivam građane, gde nađete poslanike parlamentarne većine, zaustavite ih, pitajte ih – šta radite, ljudi, u onoj Skupštini, šta demonstrirate?! Ekstremnu glupost ili ekstremno pokvarenjaštvo?! Pa, nisu vas poslali ljudi zbog toga u Narodnu skupštinu!
Primer vam je opština Rakovica. Svetli primer?! Tamo su se demokrate uortačile sa svima i haraju li, haraju; policajci dobili tezge, odbornici dobili poslovni prostor, drugi odbornik montira trafostanicu, sve može: dobili telefone po 700 evra da budu na vezi, izdelili tamo nešto po zgradama, tamo neke pare, sve kupili! Ovaj se hvali kako ima obaveštajnu službu, kamere, celu opštinu snima, da niko bespravno ne gradi, osim njega, Bojana Milića i nekih tamo, ne znam ni ja sa nadimcima – a znate i sami, čim neko ima nadimke, Argentinac, Španac, ne znam ni ja, da je u pitanju neki kriminalac. I to svi znate, ceo Beograd zna, svi u Rakovici znaju i ne sme niko da kaže. Zašto? Neko misli da ćemo ćutanjem da izađemo iz ove krize.
Grdno se varate, grdno se varate! Iz ove krize se ne izlazi ćutanjem, nego oštrom istinitom kritikom! I da se urazumite – da donosite normalne propise, da birate normalne ljude koji mogu da sprovode te propise.
Možete li da zamislite – ako si odbornik u Rakovici i imaš svoju tezgu ili imaš svoju prodavnicu, ti si za sve vreme mandata oslobođen plaćanja poreza na dodatu vrednost! Šta je kriterijum, onda, kako vi to primenjujete zakon? Znači, zakon važi za ove druge, a za ove – ne, taman posla! Ne sme zakon, nema glas, neće biti glasanja – pada vlast!
I, kada čovek nema poverenja u zakon, kada čovek s razlogom nema poverenja u sud, kada s razlogom nema poverenja u organe vlasti, šta njemu preostaje? Preostaje mu prirodno pravo, a to je samopomoć. Svako pojedinačno da se sam pomogne da sačuva svoje: i svoj život, i svoju decu, i svoju imovinu, i svoje dostojanstvo i svoj položaj. Mi svakim danom dolazimo u situaciju da sve više shvatamo da moramo da se ujedinimo radi samopomoći. Zašto? Ne važi zakon, ne važi propis, ne postoje državni organi koji normalno mogu da primenjuju propis.
Doneo sam presudu jedne žene, bruka i sramota, bruka i sramota, sudija okružnog suda kaže – mene ne interesuje falsifikat. I zato joj presuda putuje 25 dana. A šta nju interesuje? Zbog čega je ona u sudu? Zbog čega je ona u sudu, zbog čega su ljudi u sudu kao sudije? Da sprovode neku pravdu, da primenjuju zakone ili da budu podobni? Kome podobni?
Kome podobni?! Onome što pije šampanjac na stadionu, gde je zabranjena upotreba alkohola? Veliki partizan peva pesmu "Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore"! On nas sve prihvata, samo da bude na vlasti, ljudi, kako ne shvatate!
On će sutra i Srbiju da proda samo da bi ostao na vlasti! Baš ga briga! On ima nekog njegovog zeta, hara tamo po Rakovici! I niko ne sme da ga pogleda u oči, a čovek iz Uprave prihoda, koji je otkrio kriminal i progovorio, dobiće prestanak radnog odnosa posle 30 i nešto godina radnog staža i sve će biti po zakonu.
Ma, da se niste malo preračunali? Ma, mnogo je jače moje pravo na samopomoć nego vaše kršenje zakona. Zapamtite, moje pravo na samopomoć je jače od vašeg kršenja zakona, i onih normalnih i ovih pisanih!
Objasnite mi, koji je to kvalitet za sudstvo što će Goran Ćirić da bude izabran za člana Visokog saveta sudstva? Nađite mi jedan dobar razlog zašto njegov izbor ima da preporodi naše sudstvo. Nema ga! Možete li da zamislite šta će da bude u nekom organu gde je Boško Ristić? Da vas podsetim, ko je rasturio SRJ? Ko je pisao Ustavnu povelju? Šta god je radio Boško Ristić napismeno, to je sve propalo, sve je uništeno. Kažite mi, šta je to on dobro u životu uradio kao političar? Nema! Zašto? Dobio je zadatak da rastura, da ponižava. Kažite mi, šta je Homen dobro uradio. Kažite mi, šta je ovaj Konstantinović uradio, što Velja kaže da ima bilborde. Šta je taj ''otporaš'' uradio, kažite mi? Zapalio Skupštinu! Pa, znamo, to može svako da zapali. (Iz sale dobacuju: i Televiziju!)
Ali, objasnite mi, šta je dobro uradio?!
E, jadna mi je Demokratska stranka kada je pala pod uticaj ''Otpora''. Pa, Čedomira Čupića iz ''Otpora'', nije mogao da prođe za poslanika, vi ga prebacili u Agenciju za borbu protiv korupcije. Čedomir Čupić da se bori protiv korupcije?
Ljudi, molim vas, jeste li vi ozbiljni?
Gordana Suša da bude u RRA? Aman, ljudi, pa, šta je to: pres-pretres svaki dan?
Sonja Liht je sada politički savetnik mlađanog Jeremića, sve je uvezano. Pa ko je kome muž, ko je kome žena, pa se to pravilno rasporedi, pa onda medijski krene ispiranje mozga.
I šta ostane čoveku? Dva zidarska pakovanja ''Jelen piva'' i da se blago zašuntavi, da se ne gleda stvarnost. (Aplauz.)
E, to vi hoćete, da poništite dostojanstvo ovog naroda, a ja hoću da vi pošuntavite, jer sve loše radite!
Gledajte na koje grane ste doveli državu: devet godina ste na vlasti – šta ste dobro uradili? Trideset milijardi smo dužni! Koja firma radi? Videli ste, goveđa supa, kokošija juha.
E, na šta ste spali vi. Na šta ste vi spali! Vi vodite državu?! Teško tom narodu kada ga vi vodite! Naravno, glasaćemo protiv svega ovoga što ste predložili, jer vi više niste ni u mogućnosti nešto normalno da predložite. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, osvrnuo bih se na one tačke koje se odnose na izbor članova Visokog saveta sudstva, Državnog veća tužilaca i Republičku radiodifuznu agenciju.
Nadam se da će reizbor sudija dati rezultat, da je to prilika da se odvoji žito od kukolja, da će taj izbor biti obavljen na bazi pravičnih kriterijuma, po principu znanja, stručnosti, savesnosti, odgovornosti, efikasnosti, uspešnosti, a ne po nekim drugim kriterijumima i principima, jer ako bi bilo po nekim drugim kriterijumima i principima, ne daj bože, stranačke ili partijske pripadnosti, onda će biti – džaba smo krečili.
Ipak, verujem da će taj izbor biti pravičan, da treba da se izvrši ta nulta selekcija i da će to onda dati rezultat i, pri tome, osnovni kriterijum treba da budu rezultati rada.
Kada sam svojevremeno bio u ulozi ministra pravde, 2001. godine, pokušao sam da se napravi jedna selekcija, ne ovoliko zamašna, ne ovoliko opsežna, ali da se sa mesta sudija, sa te izuzetno značajne funkcije, i kao jednog od stubova svake države i svake vlasti, odstrane oni koji su učestvovali u izbornim krađama, u montiranim političkim procesima, ili čije su, i najviše je takvih bilo, rezultati katastrofalno loše. Ne može da sudi neko, kome se potvrđuje 10 ili 15% presuda. Pa, kad će onda ljudi koji dođu pred njega da potraže pravdu da stignu do te pravde? To je jedno.
Nadam se da će kriterijum za izbor tužilaca, to je još delikatnija stvar, biti, takođe, pravičan, a da neće ti tužioci biti samo produžena ruka vlasti. Jer, ovde imamo nebrojeno mnogo slučajeva selektivne pravde, gde se neki ljudi proganjaju, stavljaju na stub srama. I u svim onim najavama raznih oblika mafije, kojima se dičila prethodna vlast, imate takve slučajeva gde je pravljena selekcija, gde su ljudi u istoj poziciji, neki čak sa neuporedivo više potencijalne odgovornosti, bili abolirani, odnosno amnestirani, a drugi hapšeni pred kamerama, poput Dragana Džajića, Radeta Terzića, ostajali obeleženi za ceo život, stavljeni na stubu srama i nikom ništa.
A, neki drugi, i u fudbalskoj mafiji, i u stečajnoj, i u drugim oblicima mafije, jednostavno, kao miljenici tadašnje vlasti ostali su netaknuti.
To se u budućnosti ne sme raditi, da ne bude maratonskih procesa, kao što je, recimo, ovaj, govorim samo o poslednjem, koji su zaokupili pažnju javnosti, kao što je slučaj Topčider – kao primer beščašća onih koji treba da utvrde istinu i da uspostave pravdu, a ne da se porodice potucaju pet godina, onako, od nemila do nedraga, obijajući razne pragove, a čitava javnost zna istinu. I ptice na grani znaju da su ta dvojica momaka ubijena! I svi se prave ludi. I to je sumrak pravosuđa. Da ne govorim o krivičnim prijavama protiv nosilaca vlasti, protiv pojedinih ministara, koje godinama stoje u fioci.
Nema priče o borbi protiv korupcije i kriminala ako ne krene borba protiv ''belih okovratnika''. I to očekujem od novog pravosuđa.
Ili, recimo, krivični postupci koji su farsa – slučaj „Agroživ“, u svojoj dvadesetpetogodišnjoj karijeri to nisam video. Četiri čoveka su godinu i po dana u pritvoru, ostalih 17 se brane sa slobode, i onda dođu i sednu u sudnicu zajedno sa publikom, zajedno sa novinarima, okrivljeni izlaze bez javljanja predsedavajućem, bez toga da on to konstatuje, ulaze, izlaze, a nekad ih i nema tokom čitavog pretresa. To je karikatura pravosuđa.
Nadam se, takođe, da će najzad biti uspostavljen sastav i da će najzad RRA početi da radi ono što je njen zadatak. Ne samo u pogledu dodele frekvencija, gde je bilo nebrojeno selektivnosti, nego i u pogledu, evo završavam, analize sadržaja programa pojedinih TV i radiostanica. Završavam.
Molim vas, pogledajte šta se emituje svake večeri na televizijama. Pogledajte defile raznih mediokriteta, koji mladim generacijama treba da služe kao uzor. Ekspanzija je, u enormnim količinama, primitivizma, prostakluka, šunda, kiča i onda nije ni čudo što se događaju ovi razni oblici agresije, huliganstva i koje čega. Hvala.