DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 09.04.2010.

5. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima ministar Saša Dragin.

Saša Dragin

Pre svega bih hteo da se iskreno zahvalim gospodinu Iliću na izuzetno konstruktivnoj i jako dobroj diskusiji. Vidi se da je izuzetno dobro proučio zakone, pogotovo Zakon o šumama.
Hteo bih samo par stvari da kažem. Čisto da ne bi dalje u raspravi imali razne podatke, pošto sam video da je par puta pomenuto 35, 40 i 47% pošumljenosti u zemljama EU. Tačan podatak je, sada smo proverili, na zvaničnom njihovom veb sajtu 33% pošumljenosti u EU. Srbija je 29,1%. Generalno, uzimajući u obzir da smo zemlja koja se nalazi na jugu, spram tih zemalja koje su u nekoj centralnoj i južnoj Evropi, sa njima možemo da se takmičimo po pošumljenosti šuma, čak smo i dobro pošumljeni.
Kod nas je daleko veći problem u tome što je neravnomerna pošumljenost i to je ono što moramo da ispravimo, odnosno sastav tih šuma, kvalitet, sortiment.
Što se tiče vaše diskusije, mogu da kažem da bi generalno vašu sugestiju mogli da prihvatimo na Odboru. Iskreno se nadam da će gospodin Mašić da nam pomogne u tome. Lično smatram da đubretu generalno nije mesto nigde sem na adekvatnim mestima, a to su mesta za reciklažu, tako da što se mene tiče imate moju apsolutnu podršku za vaš predlog da se đubrišta udalje na najmanje 400 metara od oboda šume.
Što se tiče vašeg pitanja vezano za licence, jednostavno, to je praksa u svim zemljama. Naravno da možda, da tako kažem, ide na čast nekog inženjera koji je 20 godina u šumi i radio taj posao da sada mora da polaže za licencu, ali jednostavno to mora jednom da se počne. U tom prvom naletu možda ćemo malo njih da potcenimo, ali oni koji budu dolazili posle njih će to će da budu mladi inženjeri koji će polagati. Pošto imate komoru, da bi bili član komore, znate da morate da imate licencu. Nije to samo tu, nego u bilo kojim inženjerskim komorama to je jednostavno praksa.
Što se tiče inventara šuma, ortofoto snimci cele Srbije se generalno rade, koliko sam upoznat, preko Republičkog geodetskog zavoda. Ono što je za nas jako važno, to je onaj deo vezan za poljoprivredne površine, jer hoćemo da unapredimo i naš sistem na takav način da možemo da pratimo na osnovu tih sistema i da digitalizujemo sve površine u Srbiji. Na takav način ćemo znati tačno bukvalno ko je vlasnik, kakva je proizvodnja, koja količina proizvoda, u kom sistemu proizvodnje, da li je organska, da li je neorganska, koliko proizvodi đubriva, da li koristi za stočnu hranu.
Generalno, iz toga možete da izvučete niz podataka. Taj sistem se pravi u Ministarstvu poljoprivrede za Upravi za agrarna plaćanja. Ali, što se tiče inventara šuma, urađen je 2009. godine. Možda nemate novu informaciju, ali 2009. godine smo uradili inventar šuma i tačno imamo po vrstama, po površinama i po vlasništvu ceo inventar šuma. Ne mogu da kažem da smo zadovoljni onim što smo našli, ali se trudimo da to poboljšamo.
Ono što je takođe jako bitno, to je da se ovim zakonom otvara mogućnost daleko boljeg finansiranja novih zasada šuma. Ono što je takođe bitno je to da se otvaraju mogućnosti pošumljavanja nekih površina koje do sada nisu mogle da se pošumljavaju, to je ono što je jako važno, odnosno da se šumama proglašavaju neke površine koje do sada nisu predstavljale šumske površine i samim tim nisu bile zaštićene od nelegalne seče, kao što su vetrozaštitni pojasevi koji su, morate priznati, izuzetno važni, pogotovo na severu zemlje gde šuma nema, pogotovo u Banatu.
Za nas je takođe jako važno da se sredstva zaista namenski koriste. Spremni smo, pošto znate da je moj stav da ne moraju svi novci da idu iz Beograda odnosno iz Novog Sada, da se vrši što više decentralizacija, i mi smo 87 fondova lokalnih za razvoj poljoprivrede po celoj Srbiji osnovali da bi baš sredstva iz Republike prebacili na lokal i na takav način omogućili lokalu da oni odlučuju šta će sa tim sredstvima, na koji način će sredstva da troše.
Spremni smo i da razgovaramo o tome da pomognemo lokalnim samoupravama da deo tih naknada koje će se koristiti za pošumljavanje baš idu lokalnim samoupravama, jer lokalne samouprave imaju želju da se takođe uključe u ovaj posao. Na kraju krajeva, mislim da je to dobar način da se i lokalna rukovodstva malo uposle i malo obrazuju vezano za potrebe za pošumljavanjem.
Vrlo često se dešava da lokalne samouprave to ne znaju i da ne shvataju bitnost šuma. Recimo, znam da je prethodna lokalna samouprava u Kikindi pred izbore posekla, ne znam koliko stabala, ako se ne varam, celtisa, da bi podelila kao ogrev. To je jedan strašan zločin prema tom drveću koji je učinjen. Jednostavno, to ne sme da se radi. Iz tog razloga, mislim da je ovo najbolji način da mi pokažemo da lokalna samouprava treba da preuzme odgovornost za pošumljavanje.
Što se tiče ostalih vaših predloga, mogu da vam kažem da je većina stvari bila na mestu i želimo da pomognemo, ako imate vremena, da još malo prodiskutujemo. Možemo i za vreme pauze, što se nas tiče nema nikakvih problema. Želimo da napravimo da ovaj zakon bude bolji, a ovo je definitivno bila jako dobra rasprava. Hvala vam još jednom.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.

Poštovani narodni poslanici, htela bih da vas podsetim da smo imali poprilično neprimerenu atmosferu u ovoj sali 7. aprila 2010. godine i da komunikacija i međusobno uvažavanje među nama ovde nije bilo na nivou, što je rezultiralo jednom vrlo neprijatnom izjavom ili par rečenica koje je izrekao jedan od naših kolega, gospodin Tomislav Nikolić.

Zbog povrede reda na sednici Narodne skupštine Republike Srbije mogu se inače izreći sledeće mere: mera opomene, oduzimanje reči ili udaljavanje sa sednice.

Članom 106. stav 1. tačka 6. predviđeno je da se za upotrebu psovki ili uvredljivih izraza izriče mera opomene, dok je članom 108. stav 2. predviđena mogućnost da se iz prethodno izrečenih mera u slučaju ''fizičkog napada odnosno drugog sličnog postupka kojim se ugrožava fizički, ali i moralni integritet učesnika sednice u zgradi Narodne skupštine može izreći mera odnosno izriče se mera udaljenja sa sednice''.

Kako sam naknadnim uvidom u stenografske beleške, a nakon održanih konsultacija i uvidom u TV snimak videla kao nesporno da je narodni poslanik Tomislav Nikolić na sednici Narodne skupštine 7. aprila 2010. godine, oko 13.00 časova, izrekao psovku, a budući da nisam bila u prilici da izreknem odgovarajuću meru, koristim priliku da posle zajednički utvrđenog činjeničnog stanja izreknem, na osnovu člana 107. Poslovnika, meru oduzimanja reči.

Ovu meru izričem svesno i odgovorno kao adekvatnu meru za učinjeno, iz razloga što nisam bila u mogućnosti da izreknem najblažu meru, meru opomene ili najtežu meru, meru udaljenja sa sednice, a da je gospodin Tomislav Nikolić izrečenom psovkom ugrozio moralni integritet učesnika sednice i da se nakon toga izvinio.

Svesna sam da je mera izrečena bez prethodno izrečenih mera, ali zbog toga što sam naknadno utvrdila činjenično stanje, nisam bila u mogućnosti da izreknem prethodne mere odnosno mere opomene.

Mera oduzimanja reči na sednici koja je u toku primenjuje se do kraja ove sednice i adekvatna je meri učinjenog.

Određujem pauzu do 15.00 časova.

(Posle pauze – 15.05)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Nastavljamo rad sednice u popodnevnom delu. Pravo na reč u ovom delu sednice  imaju predsednici, odnosno ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa. Reč ima narodni poslanik Željko Brestovački. Izvolite.

Željko Brestovački

Za evropsku Srbiju
Poštovana potpredsednice, poštovani ministre, zadovoljstvo mi je da danas vidim u ovom parlamentu Republike Srbije ovako jedan tim ljudi koji neprestano radi na poboljšavanju uslova u našoj poljoprivredi.
Jutros, kada sam krenuo za Beograd, sreo me moj komšija Janko, koji je individualni poljoprivredni proizvođač, koji se spremao da izađe u atar, da krene sa setvom kukuruza. Pošto naši poljoprivredni proizvođači ovih dana jedva čekaju lepo vreme da bi iskoristili svaku priliku, svaki čas da krenu ozbiljno u prolećne poljoprivredne radove.
Rekao mi je sledeće – Željko ideš u parlament, danas je rasprava u vezi poljoprivrede, zakoni su na dnevnom redu, ali pre toga reci našem ministru, rekao je ovako prstom – reci mu da nije sjajno stanje u našoj poljoprivredi, ima mnogo problema: skupa nafta, repromaterijal, imamo problema sa starom mehanizacijom, imamo mnogo problema sa nabavkom nove mehanizacije, imamo problem sa ugovaranjem, sa lošim paritetima. Reci mu - da jedino u ovom momentu država može da pomogne našem poljoprivrednom proizvođaču.
Mislim da je to jedan signal koji govori da je naš poljoprivredni proizvođač shvatio tržišnu utakmicu, shvatio naša stremljenja, naše Republike Srbije, koja kreće u dobrom pravcu, a to je - evropske integracije, savremeni svet i nove tehnologije, ali ovako u ovom stanju u kakvom je naš poljoprivredni proizvođač jako teško može sam da uradi nešto što bi moglo da ga svrsta na nivo produktivnosti kakvu imaju razvijene poljoprivrede u Evropskoj uniji.
Postavlja se pitanje na ovu temu – šta sad država treba da uradi i šta može država da uradi da bi pomogla našem poljoprivrednom proizvođaču? To je ono što radi naša Republička vlada i to je ono što radi naše Ministarstvo poljoprivrede danas.
U proteklih godinu dana ovo ministarstvo je predložilo 22 zakona i mnogo ratifikacija, odnosno 23. Znači, to je ono što jednim delom može da obezbedi pravi nivo i prave uslove za novi način funkcionisanja naše poljoprivrede.
S druge strane, imamo i podzakonske akte. Imamo one stvari koje Vlada takođe radi, a to je donošenje novih uredbi. Dvadeset novih uredbi je Republička vlada donela na predlog Ministarstva poljoprivrede, među kojima bih istakao samo neke.
To je Uredba o regresiranju repromaterijala. To je ona uredba koja traje već nekoliko godina. Krenula je sa iznosom od 8.000 dinara, tada 100 evra, pa se popela na deset, dvanaest. Evo ove godine vidimo da ta uredba glasi na 14.000 dinara po hektaru. To umnogome pomaže našem poljoprivrednom proizvođaču, ali to nije socijalna kategorija. To je jako bitno da se kaže, da ova uredba pomaže poljoprivrednom proizvođaču da na jeftiniji način dođe do kvalitetne i dovoljne količine repromaterijala.
Kada gledamo da li je to malo ili mnogo, to je sigurno nedovoljno, ali kada pogledamo na drugoj strani – da se na pravi način obradi jedan hektar poljoprivrednog zemljišta potrebno je oko 30.000 dinara, a ova uredba obezbeđuje 14.000 dinara, to je pokazatelj da ovom uredbom obezbeđujemo gotovo 50% potrebnog repromaterijala za pravi način ulaganja u jedan hektar obradive površine.
Kažu da je skup eurodizel, da je skup dizel. Za poljoprivredne proizvođače to se kreće oko 100 dinara, ali svi zaboravljaju da naši poljoprivredni proizvođači imaju pravo na povrat akcize 60 litara po hektaru, povratak akcize, i to je još 2.000 dinara otprilike po jednom hektaru zasejane površine. Znači, nije za našeg poljoprivrednog proizvođača dizel i eurodizel 100 dinara, nego je nešto jeftiniji, znači negde je oko 75-80 dinara.
Kako pomoći našem poljoprivrednom proizvođaču u ovakvim uslovima sa ovim uredbama koje su jako bitne i značajne? To su i ovi zakoni koji su doneti tokom poslednjih godinu dana. To je Zakon o zaštiti bilja, Zakon o sredstvima za zaštitu bilja, Zakon o rakiji i drugim alkoholnim pićima, Zakon o vinu. Zakon o javnim skladištima, ovaj zakon je jako interesantan i na terenu je izazvao jako dobre reakcije.
Međutim, jedna od primedbi naših poljoprivrednih proizvođača je sledeća – da nije dovoljno implementiran u sistem na terenu. Još uvek nemamo dovoljno javnih skladišta. To je jedan uslov zbog čega naši poljoprivredni proizvođači neće iskoristi jedan deo uredbe u sto posto iznosu.
To je ono što kažete kod kratkoročnih kredita, koji su jako interesantni za naše poljoprivredne proizvođače – da je moguće ostvariti kratkoročni kredit u iznosu od 50.000 do 900.000 dinara, ako se daje garancija banke ili hipoteka i ako se daje garancija u vidu robnih zapisa, koji se obezbede preko javnih skladišta, moguće je obezbediti kratkoročni kredit za repromaterijal od milion i 200 do dva miliona dinara.
Znači, ovaj zakon je omogućio da naši poljoprivredni proizvođači lageruju robu, da je ne prodaju i ne stavljaju na tržište po nepovoljnim uslovima, da sačekaju najbolji momenat, ali i da obezbede robne zapise, da na drugoj strani imaju mogućnost aplikacije prema kreditnim linijama.
Zatim, imamo Zakon o stočarstvu, Zakon o dobrobiti životinja. Dalje, je i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji zakon je takođe jako dobar i koji je pokazao takođe sve svoje dobre strane već u proteklih nekoliko meseci, kada smo imali licitacije za iznajmljivanje državnog poljoprivrednog zemljišta.
Taj zakon je pokazao da se može naplatiti mnogo više zakupnine iz ostvarenog prometa ovog zemljišta, iz prostog razloga što su se sprečile mahinacije naših tajkuna na terenu, koji su licitirali enormno visoke cene poljoprivrednog zemljišta, a ovaj zakon je to sprečio. Koliko čujem od direktora Uprave za zemljište, taj iznos sredstava je na nivou od oko 4 milijarde za prošlu godinu, što je za svaku pohvalu. Opet se vraćam, da je to jako dobra stvar jednog tima oko ministra Dragina, koji je u prethodnom periodu napravio odlične rezultate.
Zatim imamo Zakon o ruralnom razvoju. Znamo kako nam sela izgledaju i šta znači zakon koji će pomoći našim poljoprivrednim proizvođačima, našim stanovnicima u ovim zapuštenim sredinama, a posebno na jugu Srbije, a mogu vam reći i u Vojvodini se mnoge loše stvari dešavaju po selima, odnosno ovaj zakon će na pravi način da im pomogne u narednom periodu.
Zakon o bezbednosti hrane je doneo mnogo, mnogo promena i napravio veliki pomak u bezbednosti hrane i kontroli tih stvari, kada je naša ishrana u pitanju.
Danas imamo pred nama zakon o šumama, zakon o vodama, zakon o priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, zakon o pivu, zakon o veterinarstvu, zakon o organskoj proizvodnji i zakon o obavljanju savetodavnih službi u oblasti poljoprivrede. Kada pogledamo ovaj set zakona koji je danas pred nama, saberemo ga sa prethodno donetim zakonima, stvara se utisak da će svi ovi zakoni i još nekolicina koja treba da se uradi u narednom periodu do 2011. i 2012. godine obezbediti da ova oblast bude prva, čini mi se, oblast koja će biti potpuno usaglašena sa zakonodavstvom EU.
Znači, to je jako bitan momenat i treba istaći da će Ministarstvo poljoprivrede, kada ovaj parlament usvoji sve te zakone, imati otvoreno polje za pravi način funkcionisanja kao u EU, što znači da ćemo moći da povučemo i mnogo više sredstava kada nam budu otvorena u potpunosti evropska vrata, da ćemo imati mogućnost, sistem, tehniku kako da radimo to, ali ćemo već za ovih godinu-dve dana naučiti našeg poljoprivrednog proizvođača kako na pravi način da aplicira prema fondovima budžeta Republike Srbije, ali i fondovima EU.
Ovi zakoni, o kojima će danas više reči biti u daljoj raspravi, umnogome govore o planovima naše vlade. Jako je bitno reći da ova vlada, Vlada Republike Srbije ima plan, ima strategiju kako živeti, raditi do 2020. godine, a ne samo danas za danas uredbom, nego ovakvi setovi zakona koji se ovde donose će omogućiti da svako ministarstvo, svaka republička ustanova, AP Vojvodina ili lokalna samouprava zna kroz zakonodavnu aktivnost, kroz zakone kako treba da izgleda njihova aktivnost u narednih desetak godina. Što je jako bitno i što dosad nismo imali slučaj kada neki zakoni, kao Zakon o šumarstvu, koji je star gotovo nekih 20 godina i nije usaglašen sa novim trendovima.
Ovom prilikom bih pohvalio rad Odbora za poljoprivredu, koji na pravi profesionalni način radi sa Ministarstvom, koji na pravi način shvata ovu materiju i na pravi način nepolitički odlučuje, nego na jedan profesionalan način na čelu sa profesorom Mašićem koji hoće da sarađuje na jedan korektan način, hoće da doprinese usvajanju kvalitetnih zakona.
Nadam se da će jedan broj amandmana koje je podneo i Odbor za poljoprivredu biti usvojen i nadam se da ćemo posle ove rasprave imati zaokružen jedan ciklus koji će biti samo podstrek za naše poljoprivredne proizvođače u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali i u sekundarnoj proizvodnji.
Zakon koji govori o veterinarstvu je jako bitan zakon koji će obezbediti izvoz i proširiti tržište naših proizvoda, kao što je tržište svinjskog mesa, tržište živinskog mesa, ribe, pasterizovanog mleka i umnogome obezbediti prostor za ozbiljna u poljoprivrednu proizvodnju u narednom periodu.
Sa ovim bih završio i deo vremena bih ostavio za kraj. Još jednom hvala i nadam se, uz moj glas koji će ovi zakoni dobiti, da će i glas svih ljudi koji razmišljaju o boljoj perspektivi poljoprivredne proizvodnje obezbediti da ovi zakoni budu usvojeni.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 14 minuta vremena. Ovim su svoje pravo da govore u ovom toku sednice iskoristili svi ovlašćeni predstavnici ili predsednici poslaničkih grupa, pa vas obaveštavam da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja pretresa prijave za reč u pisanom obliku, a sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslaničke grupe: SPS – JS, Nova Srbija, Napred Srbijo, DSS, SRS i ZES.
Pre nego što dam reč prvom na listi govornika prijavljenih za reč u zajedničkom načelnom i jedinstvenom pretresu o predlozima zakona iz tačaka 8-14. i 84-90, obaveštavam vas da ćemo danas, a na osnovu člana 85. stav 5, raditi i posle 18.00 časova, objedinjenom načelnom raspravom, kojoj su predmet zakoni koji su trenutno na dnevnom redu, do okončanja rasprave.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Gospođo Čomić, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, moj kolega ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba SPS – JS po ovoj objedinjenoj raspravi po dva izuzetno važna zakonska predloga je rekao da će poslanički klub SPS – JS u danu za glasanje podržati ove zakonske predloge, ali prosto smatram da ovu raspravu u načelu, kao i raspravu o pojedinostima, treba da iskoristimo i da damo određene sugestije i predloge, postavimo određena pitanja i nedoumice koje nas muče, iz prostog razloga da bi dobili što kvalitetnije zakonske predloge, odnosno da bi dobili što kvalitetnije zakone.
Gospodine ministre, nisam imao prilike da sretnem komšije jutros kada sam krenuo u Skupštinu, ali sam igrom slučaja imao prilike da porazgovaram telefonski sa predstavnicima grada Valjeva i izvršne vlasti u Valjevu. Imao sam prilike da porazgovaram sa predstavnicima Javnog preduzeća "Kolubara", javnog preduzeća preko koga se sprovodi finalizacija i završna faza jedne od najznačajnijih kapitalnih investicija na teritoriji grada Valjeva, na teritoriji Kolubarskog okruga, dakle, brane "Stubo-Rovni".
Pre svega, na osnovu svega onoga što su i oni izneli i na osnovu nedoumica koje sam imao, želim da iznesem nekoliko konstatacija oko oba zakonska predloga, ali pre svega Predlog zakona o vodama, da postavim nekoliko pitanja.
Što se tiče samog zakona o vodama, može se okarakterisati kao sveobuhvatan, kao značajan pomak u usklađivanju ove oblasti sa direktivama EU. To je nešto što je već, između ostalog, rečeno. Tačno je, prethodni Zakon o vodama je donet 1991. godine. Vršene su do sada samo manje izmene i usklađivanje sa zakonima koji se odnose pre svega na nadležnosti Pokrajine.
Dakle, kao što sam već rekao, obzirom da dolazim iz grada i regiona u okviru kojeg je u toku završna faza realizacije, rekao sam već, jedne izuzetno značajne kapitalne investicije za ovaj okrug i za sam grad, kapitalne investicije koja će onog trenutka kada se završi rešiti problem vodosnabdevanja, ne samo ovog regiona, ne samo Kolubarskog okruga, već mnogih opština van Kolubarskog okruga.
Moja diskusija će biti usmerena u nešto drugačijem pravcu, nešto drugačijem kontekstu. Dakle, želim da govorim i da iznesem svoje mišljenje o tome kako će se sam ovaj zakon, ukoliko se nešto ne promeni, odnositi prema Javnom preduzeću "Kolubara", koje sam već pomenuo, i prema gradu Valjevu.
Dakle, onaj član koji najpre želim da pomenem i na koji želim da ukažem određene sugestije jeste član 23, u kojem se kaže da javno vodoprivredno preduzeće osnovano za obavljanje vodne delatnosti na određenoj teritoriji, Javno preduzeće "Srbijavode" na teritoriji uže Srbije upravlja branama, akumulacijama, osim objekata koje su pravna lica izgradila za svoje potrebe. Upravljanje vodama na vodnom području Sava sa podslivom Save sa Kolubarom i Drinom vrši Javno preduzeće "Srbijavode" iz Beograda.
U članu 224. ovog zakonskog predloga piše – pravno lice koje upravlja objektima iz člana 23. ovog zakona, obuhvata opet brane sa akumulacijama, dužno je da u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona prenese na upravljanje te objekte Javnom preduzeću "Srbijavode". Javno preduzeće "Srbijavode" je dužno da preuzme na upravljanje ove objekte, kao i prava i obaveze nastale usled izgradnje, korišćenja i održavanja tih objekata.
Član 216. kaže da će novčanom kaznom od 500.000 do tri miliona dinara za privredni prestup biti kažnjeno pravno lice, ako vodne objekte kojima upravlja ne prenese na nadležno javno vodoprivredno preduzeće. Za privredni prestup kazniće se, između ostalog stoji, i odgovorno lice u pravnom licu i to novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Po meni, čini mi se, voleo bih da grešim, ali i ne želim da verujem u to, ali mi se čini da je ovo kraj investicije koja se sprovodila, u smislu da se realizacije ove investicije sprovodi preko Javnog preduzeća "Kolubara" i da grad Valjevo konkretno utiče na njeno upravljanje i korišćenje.
Postavlja se pitanje da li nam je ovo potrebno baš sada, kada su radovi pri kraju i u datom roku za prenošenje treba da počne probno punjenje brane Stubo-Rovni. Još veća šteta za Valjevo, u određenom kontekstu potpisujemo sami kapitulaciju i prenosimo branu i akumulaciju na JP "Srbijavode". Postavlja se pitanje kakve će koristi imati grad Valjevo od ovog objekta ako njime ne upravlja?
Član 146. kaže da regionalni i višenamenski hidrosistemi su složeni sistemi koji služe za obezbeđenje potreba u oblasti voda, snabdevanja vodom, navodnjavanja, zaštita vode na teritoriji dve ili više jedinica lokalne samouprave, upravljanje i održavanje ovih hidrosistema vrši javno preduzeće. Vrlo decidno stoji samo "javno preduzeće". Ovim članom nije precizirano koje javno preduzeće, verovatno se misli na JP "Srbijavode".
Ovo sugerišem iz prostog razloga jer možda tu i leži rešenje da može drugo javno preduzeće, koje je dobilo licencu i koje je osnovano od lokalnih uprava za izgradnju i korišćenje tog sistema, na njega da se prenese korišćenje. Ako preduzeće ne dobije licencu od ministarstva, tada treba dati taj rok u tom kontekstu da se prenesu objekti na JP "Srbijavode". Još jednom naglašavam, ovo konstatujem i spominjem, jer možda u ovom članu stoji rešenje i odgovor na pitanje koje sam postavio.
Znači, možda bi trebalo razmišljati da u stavu 2. člana 146. treba posle tačke dodati: "javno preduzeće osnovano od strane lokalnih samouprava, uz odgovarajuću licencu propisanu članom 112. zakona", koji sam već pročitao. U članu 224. u tom smislu bi trebalo brisati onaj deo koji se tiče roka od šest meseci.
Čini mi se da ovo i nije baš najbolji primer decentralizacije i ravnomernog razvoja Srbije. Sedište preduzeća "Beogradvode" je u Beogradu, za vodno područje Beograda. Sedište JP "Srbijavode" je opet u Beogradu, za sva ostala područja van AP Vojvodine i teritorije grada Beograda. Postavlja se pitanje – postoji li možda još neki grad?
Opet će Beograd odlučivati po Srbiji, o vodama i gde će ko upravljati i održavati vodoprivredne objekte, pa će možda, npr, Velika Plana održavati objekte u Kolubarskom okrugu, a ne preduzeće koje je do sada bilo vlasnik objekata i koje je iste izgradilo.
Regionalni sistemi imaju poseban tretman kod korišćenja sredstava pristupnih fondova EU, što će, takođe, ovom centralizacijom na jedan određen način biti onemogućeno. JP "Kolubara" je, recimo, iz donatorskih sredstava preko španske "Eptise" tek uradila studiju opravdanosti regionalnog sistema, koja je prilagođena standardima za korišćenje sredstava pristupnih fondova EU.
Kada je reč o Predlogu zakona o šumama, smatram da se radi o jednom od najvažnijih resursa Srbije, sa velikim šansama za razvoj mnogih industrija vezano za drvnu masu, posebno fabrika nameštaja i proizvoda u primarnoj preradi. To želim potpuno jasno i potpuno precizno da istaknem.
Međutim, zabrinjava činjenica da su cene trupaca u Srbiji daleko iznad cene trupaca svih zemalja u okruženju. Ako tome dodamo cene energenata, cene električne energije, koje bitno utiču na finalnu cenu proizvoda, zatim niske plate i visoka produktivnost, ne mogu da anuliraju ovako visoke cene i dovode finalne proizvođače drvne industrije u jedan, rekao bih, neravnopravan položaj u izvozu, iako je dizajn i kvalitet, posebno nameštaja iz Srbije, visoko cenjen.
Obzirom da se radi o javnim preduzećima, država bi morala da preduzme mere da primeri cene svetskim cenama čime bi pružila šansu zapošljavanju i daleko većeg izvoza od onog trenutnog, od onog postojećeg.
Time želim da završim, uz još jednu molbu, da razmislite o konstatacijama, sugestijama i predlozima koje sam izneo u ovoj raspravi u načelu.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Devet minuta i 40 sekundi je iskorišćeno vremena poslaničke grupe. Reč ima narodna poslanica Aleksandra Janković, posle nje narodni poslanik Radoslav Milovanović.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Nova Srbija gospodin Srđan Spasojević, kao i većina opozicionih poslanika, izrazio je svoje negodovanje zbog ovog čuvenog parlamentarnog principa fuzionisanja tačaka dnevnog reda, iza koga izgleda stoji marksističko uverenje o prelasku kvantiteta u kvalitet. Neobično, "žuti" a marksisti.
Usmeriću se uglavnom na zakon o organskoj proizvodnji i na neke nove teze koje se pojavljuju po Internetu, koje su prisutne u pismima, u porukama koje smo dobili od velikog broja građana. Gotovo da ni u jednom domaćem mediju nije objavljena agencijska vest od drugog marta, da je Evropska komisija odobrila uzgajanje genetski modifikovanog krompira nemačke hemijske kompanije "Basf".
Kako se ističe, ovaj krompir koristiće se ne samo za industrijske potrebe, već i kao sirovina za stočnu hranu. To je, naravno, presedan koji po mnogima predstavlja rezultat popuštanja Evrope pred navalama Amerike da prihvati genetski modifikovanu hranu.
Naime, do sada je u Evropi bilo zabranjeno uzgajanje genetski modifikovanog povrća zbog straha da bi polen ili seme mogli nekontrolisano da se prošire. Evropska komisija je dozvolila i da se u EU prodaju tri vrste transgenetskog kukuruza, ali njihova proizvodnja još nije dozvoljena. Za sada je dozvoljeno samo uzgajanje jedne vrste genetski modifikovanog kukuruza MON 810 kompanije "Monsanto".
Ova vest aktivirala je alarme svih domaćih ekologa i poljoprivrednih stručnjaka. Ona posebno dobija na težini ako se zna da je u toku izrada novog zakona o genetski modifikovanim organizmima, koji će biti usklađen sa evropskim propisima. Najbukvalnije prevedeno, uskoro bismo i u Srbiji, umesto oaze zdrave hrane, kako su vlasti najavljivale, mogle da očekujemo genetski modifikovanu soju, kukuruz, krompir, a možda i paradajz, čije su posledice po zdravlje ljudi još nepoznate, a po zdravlje prirode, kako tvrde ekolozi, katastrofalne.
"Nedeljni telegraf" je objavio tekst o anonimnom upozorenju, koje se neverovatnom brzinom širi preko interneta, o tome da multinacionalne kompanije vrše pritisak na naše vlasti da promene zakone i dozvole proizvodnju i prodaju genetski modifikovane hrane. U upozorenju se navodi i da postoji pritisak da se genetski modifikovane namirnice ubuduće ne obeležavaju, što je obavezno u Evropi, ali ne i u Americi, a da sve životinje budu uzgajane uz "Monsantove" hormone rasta i antibiotike.
Posebno je zanimljivo "Monsantovo" tzv. terminator seme, koje je sterilno, pa seljak za svaku setvu mora da kupuje novo. Iako je ovakvo seme, navodno pod pritiskom svetske javnosti povučeno, u Indiji su nedavno zbog njega izbili protesti, pa su tamošnji farmeri optužili "Monsanto " za stvaranje novog kolonijalizma. Zbog bankrotstva za samo pola godine u Indiji se ubilo oko 700 malih poljoprivrednika.
Na upozorenje stručnjaka da je genetski modifikovana tehnologija nedovoljno ispitana i da ima razne štetne posledice kod drugih biljaka, životinja, zemljišta, a posledično i kod ljudi, stigao je odgovor našeg Ministarstva poljoprivrede, koji, iako ušuškan u administrativne formulacije, otkriva da je u pripremi radna verzija izmena i dopuna ovakvog zakona.
Zvaničnici ovog ministarstva su zaboravili kako su se, koliko u septembru, posle donošenja prethodnog zakona, kleli da izmena neće biti. O kojoj mi to onda organskoj proizvodnji danas diskutujemo? U silnom nastojanju da se dodvorimo svetu, posebno Americi, koja je na sajtu svog ministarstva poljoprivrede objavila kako je Amerika nezadovoljna stavom Srbije po pitanju genetski modifikovanih organizama, zbog čega neće moći da uđe u STO, naše vlasti su obećale donošenje novog liberalnijeg zakona. Organska proizvodnja i zdrava hrana, priča za domaću javnost, a genetski modifikovani organizmi, za strance koji očigledno nemaju alternativu.
Očigledno je da je Ministarstvo poljoprivrede pod velikim pritiskom jer evo i danas raspravljamo o ovom čuvenom "neskafa" principu 14 u jedan, a priprema nam se neki novi, mnogo ozbiljnije nametnuti paket sa sve racionalizacijom da je Srbija u obavezi da harmonizuje svoje propise sa evropskim.
Jeste, ali tek kada bude imala pretpristupne pregovore u tom delu. To može da bude i pet godina od dana prihvatanja SSP-a, koji su predstavnici EU samo parafirali, ali ga članice još nisu i ne zna se ni kada će prihvatiti.
U Srbiji su ipak, što legalno, što ilegalno, već ušli genetski modifikovani organizmi. Prvo smo 2001. godine imali američku donaciju 50 hiljada tona u genetski modifikovanoj soji za stočnu hranu, a posle toga i švercovanje semena genetski modifikovane soje iz Rumunije i BiH.
Ono se već godinama seje u Mačvi i Banatu. Poljoprivredna inspekcija ga je delimično otkrivala, donošena su rešenja da se polje uništi, negde je to i učinjeno. Kasnije je tolerisano, s tim da je proizvedena soja lagerovana u posebnim magacinima i da se u količinama od 0,5 do 1% dodavala za proizvodnju stočne hrane.
Poslednje informacije koje kruže među poljoprivrednim stručnjacima jesu da Srbija ima nekoliko hiljada hektara zasejanih genetski modifikovanom sojom. Tim proizvođačima je teško stati na put, jer je kaznena politika simbolična, kaže poznati agroekonomista prof. Ševarlić. On dodaje i da je kapital multinacionalnih kampanja toliko moćan, da može da kupuje ne samo nacionalne vlade, već i međunarodne organizacije, što je uostalom pokazala i ova afera sa tzv. meksičkim gripom.
Ne znamo kada će se manifestovati posledice upotrebe hrane koja je rezultat genetskih manipulacija. To što većina njenih potrošača još uvek nema vidljive negativne posledice ne znači da kod nekih one već ne postoje ili da se kod ostalih neće javiti u drugoj ili trećoj generaciji naslednika, upozorava ovaj profesor Poljoprivrednog fakulteta.
Dakle, stiže nam kodeks alimentarijus, šta je zapravo taj kodeks? Kodeks alimentarijus je skup pravila za regulaciju poljoprivrede i potpunu kontrolu hrane od semena do konačnog proizvoda. Pokušaću da na što jednostavniji način objasnim šta znači zapravo njegova primena.
Pod kodeksom više nije potrebno obeležavati životinje koje su genetski modifikovane, što je do sada bilo obavezno. Na taj način će se životinje ukrštati, time će se uništiti prirodni potencijal postojećih rasa, što i jeste cilj kodeksa.
Svo povrće i seme će biti izloženo zračenju. Trenutno se to radi samo kod semena i povrća, koje je dugo u transportu, kako bi ostalo sveže što duže. Pod kodeksom će to biti obavezno za svo povrće, seme, životinje i meso.
Uvođenjem kodeksa će sve životinje koje se uzgajaju za hranu ili mleko morati da dobiju monsanto hormon rasta i monsanto antibiotike. Ljudi će obolevati zbog upotrebe genetski modifikovane hrane. Kad se to dogodi, tu naravno uskače i farmacija koje će nuditi pomoć u obliku svojih lekova. Gotovo svi prirodni lekovi će biti zabranjeni i označeni kao opasni, a dozvoljeni će biti samo farmaceutski proizvodi. Neka mi neko kaže da je hemija zdravija od prirodnih proizvoda, kako hrane, tako i lekova. Prirodni lekovi su konkurencija farmaciji pa ih zato to žele ukinuti. Vitaminski dodaci će moći da se dobiju samo na recept. Ovaj kodeks u osnovi sprečava i ukida prirodno organsko ratarstvo.
Da još jednom sve povežemo i podvučemo. Kodeks alimentarijus će svu kontrolu nad hranom dati u ruke farmaciji i "Monsantu", kao najvećem proizvođaču genetski modifikovane hrane, a ako se ostvare sve crne slutnje, u roku od deset godina na policama u trgovinama imaćemo samo genetski uzgojenu hranu, a organske, ekološke i biološke više neće biti. Seljaci će svake godine morati da kupuju seme od "Monsanta", a njihovo seme ima ugrađen gen koji sprečava dalje razmnožavanje. Ironija je u tome što ćemo možda u proseku živeti duže, oni koji su bogati, ali će kvalitet života biti još manji od ovog sada, ako je to uopšte moguće, jer će ishrana biti nezdrava i nekvalitetna.
Hronične bolesti su inače u porastu, pa će se sada još drastično povećati. Zato je tu farmacija koja će nam prodavati svoje proizvode, a mi dobar deo svojih prihoda trošiti na lekove.
Mi jesmo previše mala zemlja, nažalost, još sa marionetskim rukovodstvom, da se od ovakvih svetskih monstruoznih organizacija možemo odbraniti. Ako to već ne možemo, možemo na sve načine da te propise zaobiđemo i pokušamo da se što duže hranimo na naš tradicionalan način domaćem povrćem, od naših semena i sorti, ne da bi bilo kome prkosili već da bi svoje i zdravlje svoje dece sačuvali.
Vrlo je jasno da svi ti svetski lobisti lobiraju samo u jednom pravcu, da se sa ove naše zajedničke planete ukloni bar tri milijarde ljudi, prvenstveno sirotinje, kako bi njima bilo što šire i kako bi bili još bogatiji, bar tako misle i da su sva rešenja u tome. To ne smemo dozvoliti.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poslanička grupa Nova Srbija je iskoristila vreme koje joj je na raspolaganju. Reč ima narodni poslanik Radoslav Milovanović, a posle njega narodni poslanik Zoran Babić.