DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 16.04.2010.

9. dan rada

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, razumeli smo. Gospođa Gordana Čomić, po osnovu replike.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju
Replika je zbog traženja odgovora na pitanje zašto u predlogu za kandidaturu nije ''poverenica'' nego ''poverenik''. Kratak uvod, pre nego što dam odgovor, jeste moje duboko uverenje da je neznanje prirodno ljudsko stanje. To nije ni sramota, nije ništa, neznanje je prirodno. Učenje je napor, ali je dobar napor. To ume da bude zabavno i učenjem se smanjuje neznanje. To je nešto što je zanimljivo saznavati i nije sramota ne znati, ali imam problem kada je neko ponosan na svoje neznanje. Toga ima jako mnogo u Srbiji i zaista sa tim imam problem. Nemam problem sa neznanjem, ali promovisati neznanje i biti ponosan na to, e, s tim imam problem i protiv toga sam.
Sada sledi odgovor na pitanje zašto ''poverenik'', a ne ''poverenica''. Zato što tako piše u Zakonu. Biću prva, zajedno sa mojim dragim kolegom Miroslavom Markićevićem, da imamo izmene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije, gde će stajati: "povernik/ca" ili "poverenik" ili ''poverenica". Imaćete u tome moju ličnu punu podršku, a nadam se da ću je obezbediti i u svojoj poslaničkoj grupi.
A, ono što je provejavalo, i nemojte mi zameriti na interpretaciji vašeg govora, zaista ne mislim ništa loše, jeste vaša izjava da je verovatno iznenađenje da iz jedne desne stranke u Srbiji dolazi takav predlog. Meni nije. Verovatno mnogima jeste, ali mnogi sa kojima radim već godinama i u Pokretu za žensku ravnopravnost i u svim vrstama akcijama kojim hoću da menjamo modele namenjene nekima u društvu, važim za nekoga ko smatra da nijedna od parlamentarnih stranaka, dakle, nijedna od parlamentarnih stranaka nije zagovornica diskriminacije. I ponoviću to onoliko puta koliko treba i znam na koliko teškoća nailazim kada druge društvene aktere pokušavam da nagovorim na dijalog sa svim parlamentarnim strankama, zato što tvrdim i znam da, ni u programu, ni u ideji, nijedna stranka ne zagovara diskriminaciju.
Prijatelji koji su mi bliski, bez obzira da li su stranački ili su iz okruženja koje se bavi borbom protiv svih oblika diskriminacije, protiv neravnopravnosti, meni pružaju isti stereotip koji smo mi podelili, da vi verujete da mislim da zato što ste iz stranke koja sebe naziva desnom da ne možete da predložite da postoji ženski rod za zanimanje. Mislim da je ovo dobar početak da zajedno radimo na tome da sva zanimanja budu i ženskog roda. Hvala vam. (Aplauz)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Miroslav Markićević, replika.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Hvala, gospodine potpredsedniče. Ne znam kome sada treba da repliciram. Jeste ravnopravnost, ali dve žene su istovremeno govorile. Da li imam pravo na dve replike ili samo jednu? Dobro, pošto je gospođa Kolundžija izašla, tu je gospođa Čomić. Najveći deo od onoga što je ona rekla mogu da prihvatim, samo da bude preciznija – ko to ne zna, ko se ponosi time što ne zna. Morala bi preciznije da kaže na koga je ona to mislila.
Gospođo Čomić, mogu da vas obavestim, kada je donošen ovaj zakon, odnosno ime zakona, bio je amandman "poverenica". Zašto ste onda odbili taj amandman? E, sad vidite o čemu vam govorim. Vi stvarate namerno, kao ekskluzivni Evropljani, jedini ste vi iz evropskog puta socijaldemokrati i levica, a desna stranka ne može da bude evropska. E to je zbog toga, zbog vaše percepcije koju plasirate kako plasirate i ovih dana u medijima. Zbog toga vam govorim.
Znači, meni to ništa ne smeta, a inače, da ste bili baš do kraja dobronamerni, u 90% jeste, evo, ja vam odajem priznanje za to, kada ste govorili jedina parlamentarna stranka, možda biste mogli da prevalite preko usta, evo, dajem vam priliku za repliku, da jedina parlamentarna stranka koja ima više od 30% manje zastupljenog pola jeste Nova Srbija, sa ponosom.
Hajde, prevalite to preko usta, pa napravite vi još sledeći korak prema nacionalnoj desnoj demokratskoj stranci kao što je Nova Srbija! Hvala lepo.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospodine Markićeviću, zameniče predsednika poslaničke grupe jedine parlamentarne stranke koja ima preko 30% manje zastupljenog pola. Nadam se da će gospođa Čomić kratko, pa da završimo ovaj krug replika, molio bih.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem. Jedina parlamentarna stranka Nova Srbija i parlamentarna stranka G17 je, takođe, ispunjavala kvotu od 30%. Nemam nikakav problem da kažem da Poslanička grupa Nova Srbija ima 30% žena u svom sastavu i da je to 33% žena, drago mi je da je taj procenat iznad 30%, i drago mi je zbog atmosfere u kojoj vodimo rasprave, zbog toga što mislim da je to, kroz dijalog, kroz debatu, koliko god se mi razlikovali o mnogim pitanjima, jedini način da zaista pokažemo da smo ozbiljno mislili kada smo donosili Zakon o zabrani diskriminacije i da je ovo jedini način da dokažemo da naša odluka da ukažemo poverenje kandidatkinji Neveni Petrušić ima osnov u našem znanju i u kriterijumima, onim, koji su pravi za njen izbor.
Tema diskriminacije, u ovom slučaju vodimo replike oko samo jedne društvene grupe, dakle, oko žena u Srbiji, oko toga da li možete zanimanje kojim se žena bavi da bude u srpskom jeziku u rodu i broju, kako to srpski jezik zahteva, govorimo o tome ko je sve predmet diskriminacije i moj poštovani kolega Markićević je proširio u odnosu na ispisan spisak pojedinačnih diskriminacija koje smo naveli u zakonu. Ali, volela bih da takve detaljne rasprave vodimo ne samo povodom trenutne rasprave, odnosno oko izbora Nevene Petrušić za Poverenika za ravnopravnost, nego i na odborima i na onome o čemu se mi poslanici dogovorimo da treba da bude mesto na kojem će se voditi rasprava, zato što jedino iz takvih rasprava mogu ljudi zbog kojih mi postojimo, koji su nas poslali ovde da njihove poslove obavimo, da vide kakva je slika budućnosti Srbije, kakav je naš plan za Srbiju za godinu, za dve godine, za pet godina, za deset godina.
Mi kažemo – predlažemo Nevenu Petrušić, naš plan je da za godinu dana u njenom izveštaju vidimo koliko je smanjen nivo diskriminacije. Ko je uspeo, zahvaljujući svim narodnim poslanicima, Narodnoj skupštini Republike Srbije, da izbegne da bude meta diskriminacije? Šta je dobro Nevena Petrušić uradila? I, ako se već govori o tome, šta je politički interes DS, kada je ovaj zakon u pitanju, to je politički interes – da obavi svoj posao i da smanji nivo diskriminacije, kao što nam je politički interes da primenimo odredbe zakona koji se odnosi na razrešenje Poverenika za ravnopravnost, ukoliko nema rezultat.
Ako narod koji nas gleda vidi da umemo o tome da vodimo dijalog, a ne monolog, onda će i oni koji smatraju da imaju prava da se ponašaju nepristojno…
(Predsedavajući: Vreme.)
… prestati da se tako ponašaju. (Aplauz)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Naravno, to je interes ne samo političkih svih stranaka, nego i interes svih građana Srbije.
Ovim smo završili krug replika. Nema razloga, potpuno ravnopravno ste svi učestvovali ovde.
Obaveštavam vas da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja pretresa prijave za reč u pisanom obliku, sa redosledom narodnih poslanika, podnele Poslanička grupa ZES, Poslanička grupa LDP i Poslanička grupa SRS.
Reč ima gospođa Jelena Trivan.

Jelena Trivan

Za evropsku Srbiju
S obzirom na to da sam, gospođa Judita Popović je pomenula činjenicu da je ovaj zakon 2001. godine počeo da se priprema, doduše, nije ušao u skupštinsku debatu odmah, još i tada radila na tom zakonu, ovo je verovatno zakon za koji osećam najveće zadovoljstvo što je na kraju posle gotovo jedne decenije stigao na skupštinsku debatu, što je usvojen.
Naravno da mi nije drago velike polemike koje se oko ovog zakona otvaraju, bespotrebne polemike i bespotrebna sporenja. Volela bih zbog digniteta ove skupštine, ali i zbog snage ovog zakona da i priča o Povereniku protekne u principijelnoj debati, a ne uličnim sporenjima.
Mislim da je pred Poverenikom veliki zadatak, ne tako veliki, kao što ga je Gordana Čomić definisala, jer se bojim da Povereniku ne smemo dati preteško breme na leđa koje on ne može ni po zakonu, a ni iz praktičnih iskustava da reši. Neće činjenica da ćemo od ovog meseca imati Poverenika rešiti to da u Srbiji više nemamo diskriminaciju. Zato moramo svi da se potrudimo i svojim rečnikom i svojim jezikom i svojim ponašanjem, a pre svega poštovanjem zakona, ali će činjenica da imamo Poverenika, nadam se, uticati da sledeće godine imamo veći broj procesuiranih slučajeva diskriminacije, jer je do sada diskriminaciju pratila uglavnom ćutnja i prećutno slaganje.
Bilo da pogledate televizijske emisije u kojima se stalno iz nedelje u nedelju promoviše nasilje nad ženama i decom, bilo da posmatrate politički jezik, televizijske emisije lakog sadržaja, videćete da ovde postoji kultura prihvatanja i podržavanja diskriminacije. Zato je pred svakim poverenikom, ko god da je to, veliki i težak zadatak, pre svega da hrabro i otvoreno govori o svim vrstama diskriminacije i da se bori sa tim vrstama diskriminacije i onda kada za to nema javnu podršku.
Bojim se da u borbi protiv diskriminacije vrlo retko imamo javnu podršku i kada je reč o nekim manjinama, verskim grupama, političkim razlikama. Nije ovo još društvo koje je senzibilno i spremno da skoči u zaštitu onih koji su diskriminisani.
Ono što je ohrabrujuće, to je da smo barem došli dotle da ljude po nacionalnoj osnovi i po verskoj osnovi javno više ne stigmatizuju, žigošu i diskriminišu, ali postoje neke vrste diskriminacije za koje ljudi nisu svesni da jesu diskriminacije. Mislim da je ovo prilika i zato sam uzela reč, da ovaj parlament bar po nečemu lični na evropski i da se otvori jedno veliko pitanje, a to je pitanje po kome danas raspravlja i Evropski parlament, to su novi oblici diskriminacije, socijalne diskriminacije, koji su utoliko teži i utoliko ozbiljniji zato što je čitav svet pogodila ekonomska kriza.
Ovaj zakon i Poverenik će u budućim godinama morati da se bave ne onim o čemu smo navikli – da je ovaj zakon donet zbog manjina, verskih manjina ili homoseksualaca, donet je za svakog pojedinačnog građanina koji, nažalost, nije svestan da je diskriminisan i da ima pravo na zaštitu.
U ovom trenutku postoje ozbiljna kršenja ljudskih prava, pre svega, socijalnih prava, koja, kao što rekoh, indukuje siromaštvo i ekonomska kriza, kada je reč o radnim odnosima, otpuštanju bez pravnog osnova, ukidanju porodiljskih odsustava, neuplaćivanju zdravstvenih prinadležnosti, neisplaćivanju zarade itd, a da građani uopšte nisu svesni, nego u ropskom ćutanju i ne pokušavaju da zatraže pomoć države.
Drago mi je što je Gordana Čomić pročitala sve osnove za diskriminaciju, pa je jedna i starosna. Postoji jedna ozbiljna, u ovom trenutku, klima diskriminisanja starijih ljudi, koje nesvesni, često, u svom jeziku, krivimo za opterećenje u budžetu, za činjenicu da postoje, da najveći deo para dajemo za penzionere, što je istina, ali je, takođe, istina (kaže moja koleginica) da smo kao svako evropsko društvo – društvo starih i da ćemo morati ozbiljno da povedemo računa da vidimo gde je granica kritike koja ulazi u diskriminaciju ili govor mržnje prema starima, koji njihovu poziciju, koja je ionako teška, čini još težom
Mislim da je došlo vreme, i sreća je da je došlo, da posle devedesetih govorimo o vrstama diskriminacije koje su poznate u čitavom civilizovanom svetu, a ne onim necivilizacijskim tekovinama koje smo samo mi imali tih devedesetih. Pred Poverenikom će se naći jedan veliki posao da shvati da žrtva diskriminacije može biti svako i da su u ovom trenutku žrtve diskriminacije gotovo nevidljive, da su to stari, žene, ljudi u ruralnom području koji nemaju prava ni na šta, čak ni na zaradu i penziju, i da će morati da počne sa tim da se bori i to tako što će imati našu podršku i ozbiljnu podršku medija da se čuje glas te poverenice, ukoliko Nevena Petrušić bude izabrana, i da se, osim skandala, u medijima posveti pažnja i stalnim problemima koje običan građanin ima, a o kojima ona od sutra ili kada je izaberemo mora da počne da vodi računa.
Zaista se slažem, da bi ona mogla da vrši svoju funkciju, ona mora da ima i stalni dijalog sa nevladinim organizacijama i da je odlično što, mi nismo imali u prvom krugu, kao vladajuća većina ili kao moja stranka, možemo da predložimo nekoga iza koga je stao tako veliki broj nevladinih organizacija.
Želim da podvučem još jednu dimenziju kvaliteta Nevene Petrušić, o kome niko nije govorio. Reč je o činjenici da imamo po prvi put za nekog predstavnika nezavisne institucije ili tela ženu. Sve nezavisne institucije u ovom trenutku predvode muškarci i imamo nekoga ko je iz unutrašnjosti. Zvuči naizgled nevažno, ali zamislite kako je teško baviti se ljudskim pravima u unutrašnjosti, u malim sredinama i naročito se baviti u onim sredinama gde postoji kultura kršenja tih ljudskih prava. Nevena Petrušić se bavila kršenjima prava žena, koja još uvek u Srbiji nailaze na aplauz i na odobravanje, svako kršenje prava žena, čak i nasilje, o tome vam najgledanije televizijske emisije dokazuju ovo što govorim.
Prema tome, ona je pokazala neverovatnu hrabrost kada je 1993. godine krenula u okršaj sa vetrenjačama, da se bori za ljudska prava i ženska prava u Srbiji zahvaćenu ratom. Ona ima i praktično i teoretsko iskustvo. Ona je žena koja je uspela da 15 godina opstane i da joj se glas čuje. Da bi mogao glas i drugih obespravljenih da se čuje, sa njom i njenom pozicijom, moramo ne samo danas u parlamentarnoj debati, nego i sutra, da joj damo stalno podršku i da joj damo mogućnost da o svom radu i problemima koje ima stalno govori. Hvala. (Aplauz)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospođo Trivan.
Reč ima gospodin Kenan Hajdarević.
...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, LDP je dve godine čekala na glasanje o Zakonu o diskriminaciji i u martu mesecu prošle godine odlučujuće smo uticali da se taj zakon i donese u ovoj Skupštini Republike Srbije. Na taj način smo pokazali našu privrženost evropskim vrednostima i našu privrženost tom evropskom putu Srbije ka EU.
Očigledno je postalo jasno da vlast nema snage da taj zakon u zemlju u kojoj smo svi diskriminisani primenjuje u punom kapacitetu. Dokaz ovoj mojoj tvrdnji je neozbiljnost u tretiranju ovog zakona i odredaba zakona koje govore o izboru Poverenika za ravnopravnost.
U februaru mesecu je LDP insistirajući na departizaciji i profesionalizaciji, predložila za poverenika Gorana Miletića, stručnjaka koji je učestvovao u izradi Predloga zakona o diskriminaciji, čoveka koji ima desetogodišnje iskustvo u borbi protiv diskriminacije, u borbi za očuvanje ljudskih prava. Predložili smo osobu tj. podržale su je 220 udruženja i nevladinih organizacija, one nevladine organizacije koje imaju najveći integritet da pričaju i o ljudskim pravima i o zabrani diskriminacije.
Kada je vladajuća većina suočena sa ovom činjenicom, da čovek koji nije izašao ispod njenog političkog, partijskog šinjela može da bude izabran za Poverenika, oni su stali iza kandidata za Poverenika, čoveka koji je devedesetih godina bio službenik u Miloševićevom Ministarstvu za informisanje, čoveka koji je devedesetih godina učestvovao u izdavanju knjige koja govori o svetskoj zaveri protiv Srbije.
Neizglasavanje na Odboru za ustavna pitanja gospodina Gorana Miletića, za kandidata za Poverenika, omogućilo je domaćoj koaliciji, odnosno DS da predloži za kandidata Nevenu Petrušić, o kojoj danas govorimo.
LDP ne želi da ulazi u stručne kvalitete predloženog kandidata, ali moramo da ukažemo da ovakav način predlaganja i ovakav način izbora pokazuje i ukazuje na partijski karakter predloženog kandidata. Jer, protiv predloženog kandidata stalo je 150 nevladinih organizacija, sa kojima inače predloženi kandidat treba da sarađuje u narednom petogodišnjem mandatu, 150 nevladinih organizacija koje su prethodnih 10-20 godina pokazale svoj integritet u borbi protiv zabrane diskriminacije i u borbi za očuvanje ljudskih prava.
Reći ću samo jedan primer gospodina Saše Jankovića, ombudsmana, koji je, kada je prvi put bio predložen za mesto ombudsmana i protiv koga su bile nevladine organizacije, nije prihvatio tu svoju kandidaturu, rečima, da ne želi da bude ombudsman ako su protiv toga nevladine organizacije. Taj njegov gest je promenio odnos nevladinih organizacija prema njemu i danas on odlično radi svoj posao zajedno sa tim nevladinim organizacijama.
Upravo smisao svih zakona, a naročito Zakona o diskriminaciji, treba da taj kandidat kojeg treba da izglasamo da, a to je taj poverenik za ravnopravnost.
Ono što LDP interesuje kada govorimo o predloženom kandidatu, to je kakav će ovaj kandidat da ima odnos prema nekim drugim oblicima diskriminacije koje opterećuje naše društvo. To su oblici diskriminacije za čije je suočavanje potrebna hrabrost. To su diskriminacije i manjinske i seksualne, to su sve one diskriminacije koje danas stvaraju takvu atmosferu u društvu, gde je govor mržnje sasvim normalna stvar, jer medijske kuće moraju same da odluče ko i na koji način može da gostuje na njihovim televizijama i njihovim emisijama.
Za LDP je sporan i odnos vlasti prema nezavisnim institucijama. Vlast donosi zakon, onda odugovlači sa imenovanjem kandidata za te nezavisne institucije, pa kada se na kraju izaberu kandidati za nezavisne institucije godinama se ne stvaraju uslovi za normalan rad tih nezavisnih institucija i kada se posle pritiska javnosti stvore uslovi za normalan rad tih institucija vlast zanemaruje i preporuke i zaključke i mišljenja tih nezavisnih institucija. Dokaz je i Revizorska institucija i Poverenik za informacije, kao i zaštitnik građana. Mi u LDP mislimo i bojimo se da takav odnos ne bude i sa Zakonom o diskriminaciji i sa Poverenikom koga treba da izaberemo.
Ono što nas interesuje jeste kako će se predloženi kandidat, u takvom jednom odnosu snaga snaći?
Ono što LDP želi da uradi jeste da fundamentalno promeni Srbiju, ali to ne želimo da uradimo na takav način što ćemo svi, sada kada imamo vize, otići tamo gde se bolje živi, već na taj način, što ćemo te evropske vrednosti i Evropu promovisati ovde u Srbiji. Jedan od prvih koraka ka tome jeste departizacija i depolitizacija naših života.
Kada je gospođa Čomić malopre govorila o društvenim modelima i potrebi za menjanjem tih društvenih modela, želim da istaknem da je LDP u prethodne dve godine pokazala kako se menjaju društveni modeli. Pokazali smo da nismo opozicija u onom smislu reči kakva postoji u glavama većine građana, da smo opozicija samo onda kada nešto Vlada predloži – da glasamo samo protiv. Da smo opozicija, da ono što predlože druge opozicione stranke – da glasamo za. Mi smo opozicija sistemu vrednosti i kao opoziciona stranka u Skupštini Srbiji tako i ponašamo. Tako ćemo se i ponašati u narednom periodu.
Naša kritika izbora Poverenika za diskriminaciju jeste više kritika načina na koji je došlo do izbora Poverenika, jer je prvi put naš kandidat za Poverenika – odbijena mu je kandidatura, glasano je protiv, a drugi put čak nije ni ušao u proceduru. I to je suština o kojoj mi želimo da kažemo. Hvala.