DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA, 21.04.2010.

12. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA

12. dan rada

21.04.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dvadeset sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Narodni poslanik Paja Momčilov, pravo na repliku. Izvolite.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, hajde da krenemo od ovog poslednjeg što ste rekli, da vam nije jasan stav Poslaničke grupe SRS.
Potpuno je jasan – nećemo glasati za ovaj zakon. Ponavljam –ovaj zakon je lošiji od prethodnog. U prethodnom zakonu nema nigde sobe bez plafona ako soba ima plafon, to ne postoji u prethodnom zakonu, ovde ima. Da ne nabrajam, mogao bih još. Ima još interesantnih stvari.
Ono što vi kažete da ne znate zašto ovako govorimo, pa, evo, kada se ministar obraćao ovde, da vam citiram, imam stenogram, pazim o onome što govorim i ono što čujem od drugih, kaže – ''došao je red da napravimo veliki iskorak.'' Objasnite mi, gde je to veliki iskorak. Ne kažem da igračnice na sreću nekome ne donose sreću, a ovom nesretnom narodu ne. One su instrument kojim se zavarava narod i kome se otupljuje svest o teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazimo i o teškom životu većine građana.
Nisam mislio da ste vi zagovornik tih krugova, samo sam govorio da intencija amandmana ako se uklopi u član 3. na način kako predlažete, onda, meni stvara utisak da je ona uperena ne ka dobrobiti i ka zadovoljenju pušača, nego jednog profitnog lobija kojim ne treba da se diči nijedno društvo, a on je realnost i to niko ne spori. Samo je to bilo deo onoga što sam hteo da kažem.
Ne vidim iskorak. To vas pitam. Gde je taj iskorak. Vidim da se neki, pogotovo mladi, iz Poslaničke grupe DS zalažu za sveobuhvatnije mere, ali nije realno. Ako ćete pravo, u Evropskoj povelji o ljudskim pravima i nemate pravo na zdravlje. Ako ćete realno, u Evropskoj povelji o ljudskim pravima nemate pravo na čistu sredinu. Ali imate član 2. i član 3, pravo na zdravlje, jer tako se participira iz drugih članova, iz pravo na privatnost, član 8.
Na kraju krajeva, Evropski sud je slučaj Nemačke kada su se žalili izvesni nepušači da ih ugrožavaju pušači, presudila da nemačka Vlada nije pogrešila kada je dozvolila i prostore za nepušače. Samo toliko. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslanik Đura Mučenski. Izvolite.

Đura Mučenski

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem. Zarad javnosti, da bude jasno i nedvosmisleno rečeno, kao član Odbora za zdravlje na Odboru raspravljam, razmišljam i glasam prema onome što smatram da je ispravno, a ne prema onome što neko implicitno, na neki način, sugeriše, tako da imamo tu slobodu mišljenja. Kao što vidite, i ovde u javnoj raspravi smo izneli slobodu mišljenja i različita mišljenja ste mogli da čujete iz pozicije i iz redova opozicije.
Što se tiče člana 3. i vašeg amandmana, sada ponavljam još jedanput situaciju vezanu za precizno definisanje ustanova u kojima je zabranjeno pušenje. Još jednom, smatram da je jako dobro da sve ono što na neki način predstavlja državu, zdravstvo, školstvo, obrazovanje, gde svi drugi ljudi, na neki način, gledaju kao primer kako treba da funkcioniše država, da tamo treba da bude zabranjeno pušenje.
Očigledno je da lutate sada u ovome da li je ovo suviše restriktivan ili manje restriktivan zakon. Malopre ste se u svom izlaganju izjasnili o prethodnom zakonu da je taj zakon sjajan, a ja vas pitam da li ste vi glasali za prethodni zakon.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćen je jedan minut i 20 sekundi.
Narodni poslanik Paja Momčilov, pravo na repliku.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Da odgovorim prvo na pitanje.
Da li sam glasao – naravno, 2005. godine je donet taj zakon, nisam bio u parlamentu i nisam glasao. Odmah da vam dam kratak i jasan odgovor.
Rekao sam u odnosu, molim vas, kada poredimo ova dva zakona, ovaj zakon u odnosu na onaj, po meni, jeste sjajan zakon sa 20 tačaka koji se samo ne sprovodi. U načelnoj raspravi sam rekao i zbog čega.
Napravili ste jednu omašku. Nije ovo moj amandman, ovo je amandman gospodina Sime Vukovića. Imam pravo da se javim po njemu. Ne raspravljamo o mom amandmanu.
A, ono što ste na samom početku rekli, da vi autonomno donosite svoje stavove, u to i ne sumnjam.
Problem je jedino u tome, evo, ministar Bradić je uzeo reč pa je rekao da se radi o tehničkoj ispravci amandmana koji je Odbor doneo. Odbor je doneo, opet, tehničke ispravke četiri amandmana, čime je pokazao svoju dobru volju. Pa, nismo mi ni tako zlonamerni, makar, poslanici opozicije nisu glasali, bili su uzdržani.
Dakle, imali ste te tehničke intervencije u ovom zakonu i to mu je manjkavost. Šta je bila jedna od intervencija? Poziva se u jednom članu na stav koji ne postoji u drugom članu. I, to je jedna od izmena, ona će doći na red. Eto, i to smo prihvatali.
Nema tu zle namere, to je potpuno jasno. Naš stav ko ne može da shvati to je, opet, već drugi problem. Hvala vam. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podnela grupa od 21- og narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo. Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.
...
Srpska napredna stranka

Mileta Poskurica

Napred Srbijo
Zahvaljujem. Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika i u okviru toga će biti reči i o amandmanu.
Današnja rasprava, kao i rasprava u načelu, jasno pokazuje da postoje ljudi poslanici koji ovde sa pravom diskutuju na dva osnovna koloseka.
Predstavljam grupu onih koji se zalažu za očuvanje makar tolikih prava pušača koliko su do sada imali po ranije pominjanom zakonu i druga grupa diskutanata koja bi htela sada da kao najteži bojni otrov i najveći uzrok svih zala i smrtnost svake vrste pripišu duvanskom dimu, te da se miris duvana ne sme osetiti u nekoj prostoriji. To je, naravno, potkrepljeno i brojnim komentarima na amandmane koje smo podnosili, gde se često poziva na različite okvirne konvencije, smernice, na njihovo davanje, pa, čak, koliko to proizvodi u svesti građana ova diskusija o ova dva zakona, za koji se ne mogu reći da mogu biti biser, delo ministra zdravlja. Možda će se on kititi time i da je to najvažnije što je uradio u svom mandatu, a bilo je mnogo većih problema za rešavanje. Čovek nije tu i teško je sada o tome polemisati.
Dakle, taj zakon je počeo polako da pospešuje, podstiče drugačija razmišljanja nepušača koji do sada u prisustvu pušača na otvorenom prostoru, recimo, nisu praktikovali. Čuje se, čak, da će štetnije biti za nepušače nego za samog pušača, štetnije efekte ima ako on sa rastojanja od nekoliko metara udiše njegov dim itd. Nejasne statističke formulacije često mogu biti kakve god hoćete, a znate i sami za statističke obrade u zdravstvu da mogu različitim ozbiljnim stručnim radovima dovesti do očekivanog rezultata; Kaplen-Majerova kriva preživljavanja, npr. sa istovremeno prisutnih deset faktora rizika, vi možete izvući onaj koji želite u skladu sa radom i očekivanim rezultatima.
Statistika je svemoćna nauka, ali, takođe, postoji osnovna tendencija, osnovni princip da niko od nas koji smo pušači ovog časa ne motiviše druge koji to nisu i da to počnu. Niko ih ne tera da sede sa nama u istoj prostoriji. Tražimo da za nas bude obezbeđen prostor, da u njemu budemo samo mi, od drugih, propisno i u skladu sa zakonom izolovani, da ni na koji način ne treba da vršimo promociju pušenja i da time treba da delujemo na omladinu, na mlade ljude da prekinu to da rade, da se, kako neke statistike govore, u tom pravcu i ide.
Za one koji su u tom poroku bolesti zavisnosti, kako je, već, sve, nas, grupa ljudi sela, definisala i utvrdila da jesmo, pa, čak i u kategoriji zavisnih, dakle, to su ljudi kojima treba, na neki način, pomoći. Svako od pušača je svestan kada bi, zaista, neko ozbiljan anketirao, pa ponudio nekakvu simboličnu nagradu onome ko pogodi pravi odgovor, ko se iskreno izjasni o tome da je pušenje korisno ili štetno – ko bi to, još, napisao i rekao da je pušenje korisno?!
Nije potrebno onima koji drugačije misle o ovom zakonu neprekidno prišivati etiketu o promociji pušenja, niti toliko stavljati na pijedestal činjenicu da će, ako negde neko u okolini puši a, pri tom, neko prođe pored toga, pa oseti dim, strašno i opako od toga oboleti. Kontra pitanje za takve događaje jesu, takođe, možda stidljive statistike o tome da su upravo oboleli oni koji su prekinuli pušenje od onog radi čega su prekinuli pušenje po savetu lekara.
Nije sve u medicini dva i dva su četiri, multifaktorijalnost, genetska predispozicija i mnogo toga daju pravo onima koji su, nažalost, u teškoj prilici da se od toga mogu lako odviknuti, da etapno, postepeno, sami, skopčani sa činjenicom, dovoljno izolovani, dovoljno stigmatizovani, obezbede neki prostor za ostatak svoje pušačke karijere, a u pokušaju da se od toga odviknu, ili da plaćajući kazne, izgube više šansu da mogu da puše, to i dalje čine.
Dakle, amandman o kome se ovde govori jeste jedna intervencija koja je, čini mi se, jako logičnom, da se zabranjuje pušenje u svim sredstvima prevoza, čak se pominje i splav u zakonu. Zamislite splavarenje Drinom, otvoren splav i neko upalio cigaru i ko će sada, vozač splava, vlasnik koji to radi za novac, da ga upozori ili da mu piše prijavu na posebno propisanom formularu. Ili, recimo, u brodovima. Nismo mi više zemlja koja može da ima dugačke brodske linije, ali možemo da ima turističke brodove koji voze na Dunav, Dnjepar, Volgu, pa da se napravi takva situacija. Sigurno da tu postoji restoran u kom može da se puši ili ne može. U nekim vozovima u kojima postoje kušet-kola, čak, i da se uvedu neka spavaća kola za pušače, ako treba, da se nađe prostor za pušače. Nešto može da se uradi za tu kategoriju ljudi, koja odista pristaje da i dalje bude stigmatizovana i žrtvovana na određeni način, a najmanje je potrebno ovim zakonom činiti takve nejasnoće i takve dubioze.
Jer, znamo da je i po sadašnjem zakonu u zdravstveni ustanovama pušenje zabranjeno, ali teško ćete naći u Srbiji zdravstvenu ustanovu u kojoj ne postoji prostor, neko zove "svetlarnik", neko zove "akvarijum", neko zove "ono ćoše", neko koristi druge metafore da to objasni, da se sklone zdravstveni pušači. Pa, tu su i kardiohirurzi, pa, tu su ljudi koji najbolje vide posledice pušenja, naravno, ne samo pušenja, multifaktorski su razlozi. Ne mislim time da nekoga ohrabrim i ne priznajem replike te vrste, da može da se puši i da drugi činioci ne mogu da mu naškode. Ali, generalno, ovakva prohibicija pušača moguća je jedino ukoliko se odluči da bude totalna zabrana pušenja, zatvaranje fabrika, prodavnica duvana. Koliko je to racionalno i koliko je to logično treba razmisliti pre nego što se u takvu odluku posegne.
Ako budemo i u tome prednjačili u 2012. da svuda učine zabranu pušenja, pretvorićemo svoje stanove u zimskom periodu na opšte trovaonice naše dece, a što opet svakom opterećuje savest. Svako to gleda u uslovima kako greju, kada otvorite deca će da nazebu od toga. Nesaturirani pušač, pušač pod stresom na radnom mestu, ne može da funkcioniše normalno. Jako je dugo potrebno da se ljudi odviknu od toga, strasni pušači, višegodišnji pušači, ne mogu ih ni zakonske kazne naterati.
Ljudi, to bi izgledalo kao kada bismo sada hteli da biološku prednost mladosti suprotstavimo fiziološkom procesu starenja, da sve ljude koji su navijači ''Partizana'' nateramo da postanu navijači ''Zvezde'', da kažemo nije to, baš, nešto naročito korisno, pređite vi polako za ''Zvezdu''. Neke stvari je nemoguće zakonski preseći.
Evolutivni tok i jasna statistika pokazuju da postoji sazrevanje u svesti nacije, da to jeste štetno i ne treba tako drakonskim merama ići, prenebregnuti tu činjenicu, dopustiti određeni stepen evolutivnosti i dopustivu i prihvatljivu stigmatizaciju pušača, koji, eto, nesrećnom okolnošću imaju tu biološku, socijalnu, kulturnu, zdravstvenu nepogodu i nepravdu da jesu pušači, pa ih treba pustiti da u tome bez velikih sankcija prolaze.
A, ne armiju inspektora, policiju, udružena ministarstva,
Kad bi država tako efikasno radila, samo se smenjuju siromaštvo ili druge stvari, gde bi nam bio kraj, koliko radi na progonu pušača i na zaštiti od straha od štete onih koji će možda udahnuti i osetiti miris dima itd. Zahvaljujem. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe iskorišćeno je pet minuta i 15 sekundi.
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Šami i Milan Dimitrijević.
Reč ima narodni poslanik Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Spadam u one ljude koji se zalažu za to da se zakoni poštuju. Nadam se da ovde svih 250 poslanika, takođe, smatra da zakone valja poštovati. I zato sam uvek, nezavisno o kom je zakonu reč, protiv odredbi koje su nesprovodive. U članu 4, stavu 1, tački 2) kaže se da je pušenje zabranjeno u svim vozilima kada se koriste kao službena vozila za prevoz putnika ili robe. Hoćete da mi objasnite koji će to vozač svom direktoru koga vozi službenim vozilom da zabrani da puši ili koji će vozač da zabrani ministru da puši u kolima? Mislim da neće nijedan. Ko će to da kontroliše? Ne može se kontrolisati. Prema tome, pisati takvu odredbu decidiranu u zakonu znači unapred pristajati da se zakon krši. To je jedno.
Drugo, u tački 1) spominje se splav, samo piše – splav, da je na splavu zabranjeno pušenje. Prvo, postoje privatni splavovi. Prošetajte obalom Save ili Dunava, pogotovo Save, i videćete na stotine i stotine privatnih splavova. Zašto ljudi ne bi pušili na splavu? Drugo, ako je reč o splavu koji se koristi kao ugostiteljski objekat, on podleže odredbama zakona za sve druge ugostiteljske objekte, a ako je zatvoren zna se šta sleduje, ako je otvoren ne vidim opet razlog zašto se ne bi pušilo. Dakle, izvinite na izrazu, potpuno besmislena odredba.
Takođe, opet se ponavlja u stavu 4. da je odgovorno lice dužno da obezbedi da se u prostoru ne nalaze opušci duvanskog proizvoda. Nešto što odgovorno lice realno ne može da spreči. Naprosto, takve stvari ne treba i ne valja pisati. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.