Zahvaljujem se, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, Vlada Republike Srbije je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine uputila u skupštinsku proceduru 4. februara 2011. godine, samo nekoliko meseci nakon usvajanja osnovnog zakona. Za predstavnika Vlade u Narodnoj skupštini bila je predviđena gospođa Verica Kalanović, eks ministarka, za eks Ministarstvo za NIP.
Danas je 8. mart 2011. godine, međunarodni Dan žena. Pridružiću se svojim kolegama i u ime Poslaničke grupe Napred Srbijo SNS i u svoje lično ime svim suprugama, majkama, bakama, sestrama, koleginicama, svim damama, pripadnicama ženskog pola u Srbiji čestitam 8. mart, sa željom za dobro zdravlje, uspeh u poslu kojim se bave i da zauzmu u Srbiji ne samo propisani minimum funkcija, već da se u što većem broju suštinski uključe u politički život Srbije.
Predstavnik Vlade Srbije po ovoj tački dnevnog reda više nije Verica Kalanović, više nije ni član Vlade. Među ministrima su se pojavila neka nova imena koja ćemo videti na popodnevnoj sednici. Međutim, sva ta nova, a u stvari stara imena ne donose ni novu energiju, ni nove ideje, ni novu politiku. Promene su moguće jedino vanrednim parlamentarnim izborima i nikakvim kozmetičkim izmenama i spajanjem nećete uspeti da zavarate građane Srbije koji žele bolji život, više posla i perspektivu, a ne predstave i zamajavanja kojima pokušavate da još malo opstanete na vlasti u Srbiji.
Gospođo ministre, kada u Srbiji izgovorite reč „cenzus“, prva asocijacija se odnosi na izbore, na vanredne parlamentarne izbore, za koje se zalaže i SNS, ali i većina građana Republike Srbije. Reč „cenzus“ asocira i na predizbornu kampanju, mirnu, dostojanstvenu, gandijevsku, ali asocira i na promenu vlasti koja je u razvijenim demokratijama sasvim normalna i prirodna, normalan proces, kao, recimo, u Irskoj gde je samo pre desetak dana na parlamentarnim izborima opozicija dobila ubedljivu podršku građana.
Cenzus je takođe i noćna mora za većinu stranaka na političkoj sceni, kako za većinu stranaka koje vrše vlast, tako i za dobar broj stranaka koje se nalaze i deluju u opoziciji, jer je cenzus za njih prevelika i gotovo nepremostiva barijera. Ta barijera, kao i beneficije koje ima i koje koristi politička elita neki su od razloga zbog kojih se vlast u Srbiji oglušuje o poziv i zahtev SNS-a za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Međutim, reč „cenzus“ izvorno znači popis stanovništva, što predstavlja organizovano prikupljanje raznih podataka o stanovništvu koje sprovodi jedna država. Popisi stanovništva imaju dugu tradiciju, jer se veruje da su prve primitivne oblike popisa vršili Vavilonci još 3800 godina p.n.e. U istoriji su poznati i različiti motivi vršenja popisa, pa su Grci, Hebreji, Kinezi, Egipćani, Rimljani vršili popise stanovništva u svrhu ubiranja poreza ili uvida u vojnu snagu zemlje, pa su ti primitivni popisi podrazumevali samo muško stanovništvo. Posle propasti Rimskog carstva u jednom dugom periodu nije bilo popisa. Oni su se pojavili tek 1086. godine kada je Viljem Osvajač izvršio neku vrstu popisa engleskih zemljoposednika i njihovih poseda, ali je i to bilo u svrhu utvrđivanja poreza koji je trebalo da isplate kralju.
Prvi moderni popis obavljen je na francuskoj teritoriji Kanade i to 1665. i 1666. godine, zatim u SAD 1790. godine, Švedskoj i Finskoj 1800. godine, Velsu, Francuskoj i Engleskoj 1801. godine, u Rusiji 1897. godine i Kini 1953. godine. U nekim zemljama, istini za volju, ne velikom broju država, popisi nikada nisu ni održani i takav slučaj je sa Etiopijom i Omanom.
Srbija se u to postotomansko vreme, kada su se prvi popisi stanovništva i obavljali, trudila da mnogo ne zaostaje za drugim zemljama, pa je prvi popis stanovništva u Srbiji obavljen 1834. godine. Međutim, taj popis ipak nije imao odlike modernih popisa. Kako su različiti delovi naše zemlje u različitim vremenima bili pod vlašću drugih država, mi danas možemo za analizu stanovništva naše države koristiti turske, austrougarske, bugarske i mađarske popise. U bivšoj Jugoslaviji u periodu od 1921. do 1991. godine popisi stanovništva su održani osam puta. Posle raspada bivše Jugoslavije u Srbiji je popis obavljen 2002. godine.
Da bi se ispoštovala preporuka Populacione komisije UN koja je predložila da se zbog mogućnosti komparacije podataka između različitih država popisi obavljaju krajem ili početkom decenije, 2011. godina je krajnji rok za obavljanje popisa stanovništva u Srbiji.
Razlog više za neodlaganje popisa, pa makar ni za ovih šest meseci koje ste vi ovim izmenama i dopunama Zakona predložili, jeste i činjenica da će ove godine u EU biti sprovedeni popisi i da će popisima biti obuhvaćeno oko petsto miliona ljudi. U Bugarskoj je popis stanovništva već započeo. Osim u EU, ovo će biti popisna godina i za zemlje u okruženju Srbije, kao što su Makedonija, Albanija, Crna Gora, BiH i Hrvatska. Mi vam prosto ne verujemo da nekim novim izmenama i dopunama Zakona o popisu, eventualno na jesenjem zasedanju, ukoliko dotle opstanete na vlasti, nećete ponovo zatražiti neki novi rok za odlaganje popisa.
Ukoliko se zna da je popis stanovništva neophodan za ekonomsku, socijalnu i svaku drugu politiku, ako se zna da je cilj popisa poljoprivrede, i to prvog posle 1960. godine, da državi omogući najrelevantnije podatke potrebne za razvoj poljoprivrede i priključivanje Srbije EU, onda su razlozi koje ste naveli za odlaganje popisa u najmanju ruku irelevantni.
Za SNS samo održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i popis poljoprivrede, jeste nesporan i neophodan civilizacijski proces. Naše zamerke na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o popisu stanovništva odnose se na razloge zbog kojih se ovaj zakon donosi, odnosno na razloge zbog kojih se sam popis odlaže.
Naše zamerke se, kako pri usvajanju osnovnog zakona, tako i prilikom usvajanja ovih izmena i dopuna Zakona, odnose i na troškove popisa, ali i na način, odnosno tehnologiju vršenja popisa stanovništva u 2011. godini. Ni u osnovnom zakonu, ni sada u izmenama i dopunama Zakona nisu jasno definisane osnovne organizacione faze popisa, kao što su priprema, odnosno način i tehnologija prikupljanja informacija. Zašto je to od vrata do vrata, iako je to najskuplji i najklasičniji proces? Zašto se ne koriste neke druge, modernije, alternativne metode popisivanja, poštom, recimo, ili samopopisivanjem? Šta je sa analizom podataka, kontrolom popisa i objavljivanjem podataka?
Ono što je za SNS takođe veoma bitno su i pitanja koja će popisi postaviti. Da li smo kao društvo i kao država spremni da damo brze i kvalitetne odgovore na bolna pitanja i činjenice koje će nam popis stanovništva i popis poljoprivrede sasuti u lice? Da li će država trošiti vreme na jalove analize i obećanja, a problemi koji su se kumulirali decenijama će ostati isti ili će se povećavati?
Popis poljoprivrede će nam reći da u Srbiji postoji 4.800 sela, a na putu izumiranja je svako četvrto, odnosno gotovo 1.200 sela. U tim selima živi oko 260.000 neoženjenih momaka koji su zakoračili u petu deceniju života a da nisu zasnovali porodicu. Istovremeno, u okolini tih sela koja nestaju nalazi se neobrađeno čak 600.000 ha njiva i blizu 50.000 praznih kuća. Ko će napuniti te kuće? Ko će oživeti ta domaćinstva?
O ovakvim podacima svedoči i činjenica da u 702 naselja u Srbiji živi manje od po stotinu stanovnika, tačnije, u 352 naselja je manje od 50 stanovnika, a u 350 između 50 i 100 stanovnika. Po pravilu, to su naselja bez mladih i zato se i procenjuje da će se za manje od dve decenije ta naselja potpuno opusteti.
Šta ste vi kao vlast u proteklih jedanaest godina uradili da takav proces i takav trend zaustavite ili ga bar usporite?
Srbija raspolaže sa 5,11 miliona ha poljoprivrednog zemljišta, od toga obradive površine su 4,25 miliona ha. Tu srpsku njivu čine oranice i bašte sa 3,35 miliona ha, voćnjaci 244.000 ha, vinogradi 69.000 ha, livade 588.000 ha, pašnjaci 821.000, dok bare i ribnjaci zauzimaju 35.000 ha. Na ovim površinama može da se proizvede dovoljno hrane i za sopstvene potrebe i za rezerve, ali i za izvoz. Prognoze stručnjaka su da bi Srbija sa tih površina, uz intenzivnu proizvodnju, mogla da hrani skoro osamdeset miliona ljudi.
Međutim, zbog lošeg ekonomskog tretmana poljoprivrede za poslednjih pola veka, ova privredna delatnost je uglavnom bila amortizer ekonomskih i političkih zbivanja. Uvek se govorilo da nećemo da budemo agrarna zemlja, pa to ni danas ne priznajemo. Poljoprivreda, iako najveća fabrika pod otvorenim nebom, u Srbiji nije strateška delatnost i, nažalost, sa ovakvom vlašću, to neće biti ni nakon popisa poljoprivrede, koji se u Srbiji obavlja posle 50 godina, ili se očekuje njegovo obavljanje.
Da li je razlog odlaganja popisa poljoprivrede u tome što ne želite da vidite rezultate vaše pogubne politike? U odnosu na 2000. godinu broj goveda se u Srbiji smanjio za više od 300.000 grla, broj svinja se smanjio za više od 250.000 grla, broj živine se smanjio za više od četiri miliona komada, dok je proizvodnja mesa u odnosu na 2000. godinu smanjena za oko 6.000 tona. Već punu deceniju ne možemo da izvezemo ni trećinu od odobrene izvozne kvote od 9.975 tona mesa i mesnih prerađevina u EU. Pošto ne možemo da ispunimo taj kontingent izvoza, on je smanjen za 1.000 tona, tako da naš izvoz mesa i mesnih prerađevina u EU varira između 1.700 i 2.200 tona godišnje. Ko je odgovoran za ovakve katastrofalne podatke?
Razvijenost jedne zemlje se meri po učešću stočarstva u bruto proizvodu poljoprivrede. Kod nas je to samo 42%, što Srbiju svrstava u grupu nerazvijenih zemalja.
Popis stanovništva i poljoprivrede za vas je kao Pandorina kutija – kada se otvori, a mora da se otvori, mnogo toga neprijatnog za sadašnju vlast će iz te kutije izađi.
Različiti su načini i metode obavljanja popisa stanovništva. U Sloveniji će se, recimo, ove godine prvi put održati popis stanovništva po uredbi koja je pre tri godine prihvaćena u EU. Po toj uredbi, posao popisivanja na terenu neće obavljati popisivači. Umesto njih, taj posao će obavljati tela u ministarstvu unutrašnjih poslova, državnoj geodetskoj upravi i državnom statističkom uredu, bez angažovanja eksternih lica, za razliku od Srbije, gde planirate da angažujete 60.000 popisivača. Slovenački državni statistički ured je objavio da će novim registarskim načinom popisa stanovništva uštedeti najmanje deset miliona evra iz državnog budžeta. Takođe su u slovenačkom državnom statističkom uredu naglasili da će registarski popis koštati Sloveniju svega nekoliko procenata od cene koštanja klasičnog terenskog popisivanja od vrata do vrata, koji planirate da primenite u Srbiji.
Da ne pominjem da su registarski model popisa stanovništva već uvele Holandija, Island, Finska i Danska, a planiraju da to učine Austrija, Norveška i Švedska. Zar Srbija od tih država ništa nije mogla da nauči? Zar smo toliko bogati da nam uštede ne trebaju?
Znam da ćete se pohvaliti, i mislim da vam je to jedini argument, da će troškovi popisa u Srbiji biti oko 3,5 evra po stanovniku. Međutim, ako napravimo jednu malu komparaciju između popisa obavljenog 2002. godine i 2011. godine, možemo da vidimo da je u popis stanovništva 2002. godine bilo uključeno, istim ovim modelom „od vrata do vrata“, oko 45.000 popisivača, kontrolora, instruktora i stalnih saradnika statističkih zavoda. Za popis stanovništva ove godine, bilo da ga obavite u aprilu, bilo u oktobru, planirate da angažujete čak 60.000 učesnika, čitavih 15.000 ljudi više nego 2002. godine.
Da li je ovo predizborna kampanja o trošku građana Srbije? Popis 2002. godine koštao je oko 18 miliona evra ili 2,25 evra po stanovniku, dok će ove godine koštati 3,5 evra po stanovniku, odnosno više od 26 miliona evra.
Ako se zna da Srbija u proteklih deset godina, odnosno u periodu između dva popisa stanovništva nije proširivala svoju teritoriju, ako se pretpostavlja, sumnja, što su neke crne analize, da u Srbiji godišnje ima manje stanovnika za grad veličine Kikinde, zašto onda angažujete 15.000 popisivača više i sagorevate nepotrebno dodatnih deset miliona evra, koje, uzgred rečeno, i nemate?
Još jedno ističem da su popisi stanovništva i poljoprivrede neophodan civilizacijski postupak, međutim, vi ne koristite nove načina vršenja popisa, čak ih i ne planirate, ne analizirate, ni predviđate ni za neka buduća popisivanja, prekomerno trošite novac građana Srbije.
Odlaganjem popisa za ovih šest meseci rizikujete da nas udaljite od porodice evropskih naroda i zbog toga će u danu za glasanje Poslanička grupa Napred Srbijo SNS glasati protiv ovih predloga zakona.