OSMO VANREDNO ZASEDANJE, 22.07.2011.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANJE

3. dan rada

22.07.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:25

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Trinaest minuta je iskorišćeno od vremena za ovlašćenog predsednika poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Nikola Lazić.

Nikola Lazić Beograd

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, ova dva zakonska predloga koje danas razmatramo predstavljaju nove izmene i dopune već postojećih zakona. S obzirom da na činjenicu da se menja ukupno 103 člana u ova dva zakonska predloga, prethodnih dana je od strane određenih kolega koji su kritikovali odsustvo javne rasprave bilo reči o tome da su ove promene sistemskog karaktera.
Mislim da nažalost ove promene ne predstavljaju sistemsku novinu u smislu načina na koji funkcioniše sektor zdravstvene zaštite i zdravstveni sistem uopšte. Mislim da je stanje u zdravstvu zapravo jedna kvalitetna ilustracija stanja u kojem se mi kao društvo danas nalazimo. Mislim da je, pošteno govoreći, i teško očekivati da ministar koji je došao pre samo nekoliko meseci ima vremena, sredstava i podrške na raspolaganju kako bi ušao u suštinske promene zdravstvenog sistema. Mislim da uloga ministra koji dolazi samo nekoliko meseci pre izbora može biti pokušaj gašenja jedne vrste požara u zdravstvu.
Ne sumnjam da ćete se i vi gospodine ministre složiti da je sistem neophodno postaviti na sasvim drugačije osnove kako bi se obezbedila kvalitetna zdravstvena zaštita uvažavajući potrebu snažne preventive, ali i kvalitetnog lečenja. Takođe, tom prilikom treba imati u vidu da u centru te reforme mora biti pacijentova dobrobit, ali se sa druge strane ne sme zanemariti ni položaj zdravstvenih radnika. Naravno, da bismo imali zdravu naciju nije dovoljan angažman samo Ministarstva zdravlja i ministra zdravlja, već je potreban jedan ozbiljan multisektorski pristup. Ukoliko želite danas da građani budu zdravi, oni moraju imati mogućnost da dišu čist vazduh, da jedu zdravu hranu sa kontrolisanim poreklom, da imaju čistu pijaću vodu na raspolaganju i, naravno, da imaju dobru edukaciju o tome šta su zdravi načini života. Dakle, potrebna je jedna uređena država koja u svakom segmentu obezbeđuje uslove za zdrav život.
Na kraju krajeva, jedno od ključnih vrednosti svakog društva jeste odnos prema bolesnima i slabima i mislim da se i sistem vrednosti u našem društvu može meriti prema tome. Takođe, mislim da je u prethodnim godinama u sektoru zdravstva bilo previše eksperimentisanja, a premalo pravih poteza i oslanjanja na oprobane uspešne modele.
Da li ovi predlozi mogu da odgovore očekivanjima građana? Moj uvaženi kolega dr Milan Dimitrijević pre osam meseci, kada smo takođe imali izmene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, je ukazao na jedno istraživanje koje je zapravo ilustrovalo očekivanje građana kada je zdravstvo u pitanju, 88% anketiranih građana smatra da u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja građani mogu da se leče po izboru kod privatnog ili državnog lekara. Taj osećaj građana je nesporno utemeljen na jednom realnom iskustvu. Očigledno da postojeće stanje nije doraslo potrebama pacijenata i generalno potrebama zdravstvenog sistema, jer ono što građanin kada dođe kod lekara vidi je loša infrastruktura, liste čekanja, koruptivnost samog sistema, itd.
Mislim da Vlada nažalost nema ni kapaciteta ni ideje, a ni vremena na raspolaganju da se ozbiljno upusti u projekat reforme zdravstva koji bi podrazumevao potpunu promenu načina na koji funkcioniše taj sektor danas. To podrazumeva i donošenje potpuno novog niza zakona, između ostalog i novog zakona o zdravstvenoj zaštiti i novog zakona o zdravstvenom osiguranju. Ključna stvar reforme svakako bi trebalo da bude stvaranje jednog integrisanog sistema zdravstvene zaštite. To bi podrazumevalo uključivanje dobrog dela privatnog sektora u državni prema važećim standardima. Potencijal za to je ogroman. Ilustrovaću to podatkom da u Srbiji ima preko 8500 hiljada privatnih lekarskih, stomatoloških ordinacija, kao i apoteka i da u njima radi oko 10 hiljada zdravstvenih radnika. Dakle, to je jedna čitava armija.
Svakako, uključivanjem dobrog dela privatnog sektora, integrisanjem u državni bi se povećala i kompetitivnost, povećao bi se i kvalitet usluge, a smanjila bi se koruptivnost, jer bi zapravo osiguranik za odgovarajući paket usluga koji se plaća iz fonda mogao da bira gde će da ide. Drugim rečima, imao bi mogućnost izbora da ide tamo gde mu je kvalitet usluge bolji, a gde će manje čekati.
Takođe, tzv. dopunski rad kao prosto za potencijalnu korupciju, o kome je bilo mnogo reči, bi time dobio drugačiji smisao, jer je ista svota novca u igri, pa samim tim bi se i koruptivnost smanjila. Naravno, potrebno je obratiti pažnju i na to kako definisati paket usluga osnovnog osiguranja. Građani su takođe kao jedan od ključnih problema sa kojim se susreću u zdravstvu naveli korupciju. To niej samo problem zdravstva, to je pitanje koje prožima čitavo društvo i jedna vrsta malignom oboljenja koje izjeda čitav naš sistem.
Takođe, značajno je navesti pokrenuti uopšte debatu koliko se transparentno raspolaže novcem u zdravstvu, odnosno samim fondovima. U ovakvoj konstelaciji postavlja se zapravo pitanje da li je Ministarstvo zdravlja nadređeno fondu ili je situacija u potpunosti obrnuta? Koliko je uopšte moguće pratiti tokove u samom fondu?
Svakodnevno smo svedoci afera u zdravstvu gde se pominju ogromne svote novca. Dovoljno je samo navesti nekoliko njih, pa da se stvori slika o kakvoj situaciji je reč. Skoro smo slušali navode o spornih preko milion i po evra vezanih za nabavku vakcina za svinjski grip, potom smo imali prilike da slušamo i čitamo o listama čekanja za onkološke bolesnike u Sremskoj Kamenici, jer su neki drugi pacijenti koji plaćaju imali prednost, digla se i velika prašina oko nabavke 30 vozila hitne pomoći za koju je država platila 80 miliona dinara, nekoliko godina kasnije niti su vozila isporučena niti je novac vraćen državi.
Ono što je ključno jeste da i ove, kao i sve druge potencijalne afere dobiju svoj epilog. Za to jeste potreban pun angažman i ministarstva i ministra zdravlja, ali nažalost to nije dovoljno. Neophodno je angažovanje svih državnih organa kako bi se stvari dovele do kraja, a ne ostale u domenu priče, jer ukoliko to ne bude urađeno onda država šalje poruku da su određeni oblici ponaša prihvatljivi i nisu kažnjivi i onda će tih pojava biti sve više. Generalno, mislim da je potrebna ozbiljnija kontrola tokova novca u zdravstvu.
Mreža ustanova, ona je u značajnoj meri neadekvatna da bi svaki građanin mogao da ima brzi i nesmetan pristup zdravstvenom sistemu. Infrastruktura je u veoma lošem stanju, posebno kada se radi o bolnicama i ustanovama u kojima se pacijenti leče. Na primer, kada pogledate kako izgleda plafon angio sale u Kliničkom centru koji važi za elitnu ustanovu u oblasti zdravstva u Srbiji, jasno vam je kako izgledaju objekti po mnogo siromašnijim sredinama za koje se odvaja mnogo manje novca. Kada se uzme u obzir da je u zdravstvo Srbije u poslednjoj deceniji ušlo 13,5 milijardi evra, građani se sa punim pravom pitaju – gde je taj novac i u šta je on utrošen.
Takođe, postavlja se pitanje zašto nije počela rekonstrukcija kliničkih centara u Srbiji, iako odgovarajući novac za to postoji. Da li je problem pitanje projekata ili nešto sasvim drugo? Nedavno smo i pričali o tome da lokalne samouprave nisu bile u velikoj meri u mogućnosti da preuzmu osnivačka prava za ustanove primarne zdravstvene zaštite zbog toga što su u teškom materijalnom položaju i zbog toga što im je Vlada nažalost ukinula veliki deo transfernih sredstava koji je bila dužna po zakonu da im prebaci.
Iako postoji hiperprodukcija lekara danas od strane obrazovnog sistema, jasno je da postoji deficit specijalizovanih kadrova, jer mnogi motivisani boljom zaradom i boljim položajem napuštaju zemlju. Mislim da je važno da se u ovim izmenama i dopunama zakona o tome povede računa. Ilustrovaću primerom anesteziologa kojima definitivno jesmo deficitarni kao zdravstveni sistem. Ne možete da izvodite bilo kakvu ozbiljniju hiruršku intervenciju bez njih. Takođe, jedan od problema je što mladi veoma teško dolaze do posla kao lekari i samim tim vrlo teško dolaze u mogućnost da budu upućeni na specijalizaciju.
Zbog toga je poslanička grupa DSS i podnela amandman u kome se predlaže da se uvede i mogućnost jedne vrste volonterske, odnosno specijalizacije o sopstvenom trošku, gde bi mladi lekari bili u mogućnosti da vrše specijalizaciju, naravno uz saglasnost sa kapacitetima države, a naravno ne koristeći državna sredstva.
Smanjenje ili ukidanje lista čekanja mora biti jedan od prioriteta. Navešću kuriozitet koji sam čuo pre neki dan na Odboru za zdravlje, a to je da je u Kliničkom centru u Kragujevcu pacijentu za operaciju kolone za stavljanje određene proteze zakazan termin za 2024. godinu. Ovo da nije strašan podatak bio bi smešan.
Međutim, tu ne treba kriviti, nije problem onih koji to tako zakazuju, već je to problem sistema koji tim ljudima omogućava da se na takav način ponašaju. Za neke stvari, kako bi se neke stvari uredile bolje nije potrebno više novca, već bolje organizacione sposobnosti i više volje.
Želeo bih ovim putem da postavim i pitanje za gospodina ministra – za koliko su smanjene liste čekanja na operacije srca, šta je sa njihovom revizijom i da li još uvek postoji partnerstvo javnog i privatnog sektora po tom pitanju? Da li se pacijenti i dalje šalju u Tursku i ukoliko to jeste slučaj, koliki je procenat preživljavanja pacijenata koji odlaze na operacije tamo?
Ove zakonske izmene govore i o poštovanju vremena i unapređenju prava pacijenata. Ali, mislim da imaju ozbiljne nedostatke, jer mislim da ne definišu precizno rokove u određenim slučajevima. Mi smo amandmanski intervenisali kao poslanička grupa DSS, kako bi se neki rokovi precizirali i kako priča o poštovanju vremena pacijenta ne bi ostala samo u domenu deklarativnog.
Kada smo kod već kod prava pacijenata, poslanička grupa DSS se zalaže za donošenje jednog sveobuhvatnog zakona o pravima pacijenata. Ta prava su trenutno, da iskoristim taj izraz, razbacana po različitim zakonima i ukoliko ste želeli to da sintatizujete, to nije ni malo lak posao. Mislimo da bi novi zakon o pravima pacijenata na efikasan način uredio ovu oblast.
Trenutno rešenje zaštitnika prava pacijenata, koji se nalaze po zdravstvenim ustanovama, ima svojih ozbiljnih nedostataka, jer tu osobu, zaštitnika prava pacijenata, plaća ta zdravstvena ustanova, a ta osoba upravo treba da rešava po žalbama i problemima pacijenata koji se žale na neadekvatan tretman u datom ustanovi.
Što se tiče stomatološke zaštite, mislim da jeste pozitivno što izmene i dopune zakona govore o tome da treba uvažiti i pravo studentske populacije na besplatno lečenje bolesti usta i zuba. Smatramo da je stomatologija u državnom sektoru na jedan nekritički način praktično u potpunosti ugašena, osim u segmentu dečije i preventivne stomatologije i nešto malo urgentne stomatologije.
Mislim da jeste teško očekivati da se stvari vrate na staro ovakvim izmenama i dopunama zakona a na kraju krajeva, to je verovatno i nerealno očekivati zbog nedostatka novca, sa kojim se kao društvo u celini suočavamo. Ipak mislim da dugoročno, kroz jedan integrisani model zdravstvenog sistema, kako sam malo pre govorio, stomatologija mora da pronađe jedan održiv i realan koncept i da se nalazi između ova dva ekstremna rešenja, ni stanja kakvo je bilo nekada, a ni stanja kakvo je danas.
Zbog teške materijalne situacije i nedovoljno izražene preventive, građani se odlučuju za odlazak kod stomatologa samo kada imaju urgentne i ozbiljne probleme. Na žalost, komora praktično ne funkcioniše već duže vreme, pa se zbog toga i slabije čuje glas struke kada je ova oblast u pitanju.
Poslanička grupa DSS je podnela amandman i u ovom pravcu, gde se ukazuje na potrebu da se dobrovoljnim davaocima krvi koji su dali krv više od 10 puta omogući takođe isti tretman kao i za studente, kako bi se prosto poslala jedna poruka društvu sa jedne strane, a sa druge strane oni koji su dobrovoljni davaoci krvi naravno da moraju biti zdravi kako bi i to davalaštvo bilo kvalitetno.
Pitanje skrininga koje se definiše ovim zakonskim izmenama jeste veoma bitno, jer smo na žalost vodeći u Evropi po određenim malignim oboljenjima, kada je u pitanju npr. rak grlića materice, koji je praktično potpuno izlečiv ukoliko se detektuje u ranoj fazi i pristupi se tretmanu i mislim da se na to mora obratiti pažnja. Tu je edukacija veoma bitan faktor i u ovom pitanju, kao i po mnogim drugim pitanjima iz oblasti zdravstva.
Dovoljno je reći podatak koji smo i nedavno imali prilike da čujemo, da prosečan građanin u Srbiji koristi 14 kutija lekova godišnje i to uglavnom antidepresiva. Mislim kada je reč o antibioticima situacija nije ni malo povoljnija.
Kada se ovo sve sagleda, može se zaključiti da to može na ozbiljan način kompromituje zdravlje ljudi. Ovo zahteva jedan povećan angažman i samih lekara i farmaceuta, a naravno i uključivanje građana u određene procese edukacije.
Očigledno da ove izmene i dopune zakona nisu dovoljne da se reše nagomilani problemi sa kojima se suočavaju građani, kada je u pitanju njihovo pravo na zdravstvenu zaštitu. Želeo bih da zaključim, citirajući definiciju zdravlja od strane Svetske zdravstvene organizacije, koja glasi – Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti.
Da li smo mi zdrava nacija kada se ova definicija analizira u kontekstu ove samozvano socijalno odgovorne vlade? To je još jedno od pitanja za vas, gospodine ministre. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 17 minuta i 30 sekundi od vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe.
Pre nego što dam reč narodnom poslaniku Milanu Kneževiću, na osnovu člana 90. i na osnovu člana 87. Poslovnika Narodne skupštine obaveštavam Narodnu skupštinu da ćemo današnji radni dan završiti nakon pretres u prvom zajedničkom načelnom pretresu o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvenom osiguranju. Danas radimo samo zakone koji su trenutno predmet naše debate.
Današnja pauza biće određena od 13,40 do 15,00 časova, 20 minuta duže u dogovoru sa ekipom koja radi direktne TV prenose.
Reč ima narodni poslanik Milan Knežević. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Milan Knežević

Napred Srbijo
Poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, razmatramo opet dva zakona, jedan se odnosi na zdravstvenu zaštitu, a na drugi na zdravstveno osiguranje. Primedba naše stranke SNS je prvo, ponavljao po ko zna koji put, opet ovaj hitan postupak donošenja zakona.
Ovaj zakon je od strane Vlade 14. jula upućen Skupštini i došao je u proceduru po hitnom postupku. Kada se analiziraju svi članovi, o kojima ću nešto kasnije da govorim, a i moj kolega, apsolutno se vidi da nema nekih drastičnih hitnih intervencija u ovom zakonu, koje bi zahtevale hitnu proceduru po onom poslovniku i po zakonu. Sve ove izmene koje su date u članovima mogle su da idu po redovnoj proceduri, ali naravno, mi kao opozicija to uzaludno ponavljamo, a nepotrebno je i sa strane vladajuće većine da se svi zakoni po hitnom postupku donose kao i ovaj.
Ovaj zakon, kao kada smo razmatrali izmene pre osam meseci, evo sada je 51 član, što promena članova, što dodatnih članova, pa kada se prisetimo pre par meseci opet izmena koje su se odnosile na interventno uređenje izbora u lekarskoj komori, gde smo imali primedbi, čak i Lekarska komora zbog problema, pa je bilo članova vezanih za dopunski rad, nekih 30 i nešto izmena, tako da u zadnjih osam meseci imamo ovde više od 100 članova.
Postavlja se pitanje da li je uopšte celishodno ove izmene raditi ili raditi novi zakon ili se ovo svesno radi, pa ćemo kroz šest meseci opet neku izmenu i dopunu i na taj način kozmetički doterujemo neke zakone, ali moramo kao SNS da stavimo primedbu da ovo nije u redu.
Donošenje ovih zakona, u suštini svaki zakon, pogotovo što se tiče zdravstva, za nas je sistemski i strateški, bilo koji članovi da se menjaju, pogotovo ovde o čemu ću da govorim, gde sada imamo uvođenje i centre za retke bolesti, Upravu za skrining. Smatramo davanje privremenih licenci, navodim samo tri stvari, smatram da je ovo ipak trebalo biti na javnoj raspravi, a ovaj zakon nije bio ni na sajtu. Ovde je politika po strani. Ovo su stručno metodološke stvari koje su predložene. Uvek treba da se čuje mišljenje struke i onih ljudi koji se bave tom problematikom. Najmanja greška će se napraviti ako se čuje struka i donošenje ovoga bez javne rasprave, pogotovo u ovim delovima, isključujem ova kozmetička doterivanja, a ove nove segmente koje donosimo ipak je trebalo da se čuje stručna javnost koja se odnosi na ovu problematiku. Manjkavost je ne samo sada, takvu primedbu smo imali i kod prethodnih izmena dopuna, govorim o zakonu o zdravstvu, ali i drugi zakoni i drugi poslanici u proceduri donošenje drugih zakona, da je ta javna rasprava ostavljena po strani, a sve pod obrazloženjem usaglašavanja sa EU.
Postoji i u Zakonu o zdravstvu šta je usaglašavanje, ali ovo što ovde Vlada predlaže to nema baš mnogo veze sa usaglašavanjem. Ovde su neke stručne kozmetike i tehničke kozmetike pojedinih članova, odnosno stručno metodološko uvođenje nekih drugih i novih organizacionih jedinica koje do sada nisu postojale.
Naša primedba je to da bi bilo kvalitetnije da se uradila odgovarajuća javna rasprava.
Treća stvar koju ponavljam i ponavljaćemo je stalno. Često, i kod prošlog zakona i kod pretprošlog zakona, smeta mi taj jezik. Mislim da bi trebalo svakom da smeta. Ovde mi smetaju dva izraza, a to je ta kontinuirana medicinska edukacija je imamo mnogo bolji naš izraz, možemo da se dogovorimo da bude stručno medicinsko usavršavanje ili stalno stručno medicinsko usavršavanje i drugi izrazi i sertifikati o kojima po ko zna koji put diskutujemo.
Ovo naglašavam i stalno i to treba stalno da naglašavamo, to je stvar do Vlade. Mora nezavisno da se radi o Zakonu o zdravstvu, pravima. Moramo da poštujemo svoj jezik, svoju državu i da u skladu sa tim dajemo odgovarajuće izraze.
Ako zakonskoj proceduri ubacimo te strane izraze oni polako postaju odomaćeni. Meni jako smeta što su taj izraz "kontinuirana medicinska edukacija" prihvatili su je i medicinski fakulteti. Skraćenica KME se održava. Mislim da je uvođenje u zakon kroz lekarske komore i kroz ovaj izraz postao odomaćen izraz, nije naš, stran je izraz i time je presudno uloga Vlade u donošenju zakona da koristi srpski izraz, jer posle toga se stvara inercija. Sada, uđite na sajt svih fakulteta medicinskih – stoji KME i plan KME-a. To je smešna skraćenica i nije u saglasnosti sa našim jezikom.
Ponavljam i ponavljaću jer sam diskutovao svojevremeno i na našim većima o nazivu javnog zdravlja, da ne širim priču.
Znači, u segmentu ova dva izraza treba promeniti i to je primedba treća.
Sledeća generalna primedba, kada se analiziraju članovi, ovde ima mnogo kozmetičkih doterivanja. Mnogo bi mi vremena trebalo kada bi analizirali svaki član da bi dokazali, da ilustrujemo da ima kozmetike.
Ilustrovao bih, recimo, u članu 2, ranije član 18, gde je precrtana tačka 19, a suština je da sredstva za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova u državnoj svojini čiji je osnivač Republika i navodi se sve. Čitate precrtano, pa tu vidite, to su neke dve, tri rečenice dodate.
Ilustrovao bih još jedan, a takvih ima tridesetak. Naveo sam članove koji su zaista kozmetika. Imate da Komisija za procenu zdravstvenih tehnologija može radi procene davati mišljenje. To je član 9, a ranije 68. To je isto kozmetička promena, a da ne kažem da i ova kozmetika nije dobra – ako donosi, član 11, ne može se reći "može" nego ili "mora" ili "treba". Znači, i taj dodat stav nije dobar.
Sa druge strane, kao stranka poštujemo, u redu je, treba zakoni jer stavljamo primedbe, tehnički nisu dobro urađeni, treba ih doterati i slažemo se, ali onda kažemo da ne treba da ide po hitnoj proceduri, pa se u obrazloženju kaže – znate šta, od 52 člana, 11 članova menjamo da bi, videli smo iz raznih razloga, i tehničkih i jezičkih i da ne ulazimo, da uradimo doterivanje i prihvatamo, ali ne da se sada pojedini članovi kozmetički doteruju koji ne menjaju suštinu, možda stav neki, ali se uz njih dodaju suštinske stvari, pa se malo i mi rasplinjavamo, gubimo vreme na kozmetici, a onda treba da dođemo do nekih stvari koje su ovde nove i koje se u ovom zakonu pojavljuju kao nove i koje do sada nisu postojale.
Peta stvar koju hoću da pomenem, to je sada uvođenje kroz član 22. Uprave za skrining. Kaže – ministar rešenjem određuje zdravstvene ustanove na tercijalnom nivou, koji će obavljati... Ovo su retke bolesti, posle ću o državnoj upravi.
Dakle, imamo sada zakonsko uvođenje regulative u članu 13, to je novi dodat član, da se uvodi centar za određenu vrstu retkih bolesti i zove se centar za retke bolesti.
Naravno, u medicinskoj praksi susrećemo se, pogotovo zadnjih godina, u mnogim naslednim i stečenih, da ne ulazim u struku, retkim bolestima koje zahtevaju posebnu dijagnostiku, proceduru lečenja.
Sada ovde uvodite jedan novi centar, ali ste polovično rešili. Ovde navodite šta se radi u okviru centra. Odjedanput, posle toga, u zadnjem stavu kažete – zdravstvene ustanove su sada dužne da centru za retke bolesti dostavljaju podatke o broju dijagnostikovanih lečenih pacijenata.
Čekajte, ako formiramo i ministar određuje centar za retke bolesti na tercijalnom nivou zaštite, koje će to druge zdravstvene ustanove nižeg ranga sada da budu edukovane? Polazi se od toga, ako to predlažete, da na tom mestu moraju da budu uslovi dijagnostike, lečenja, edukacije kadrova koji tu radi na jednom visokom nivou, a da dijagnostika retkih bolesti predstavlja veliki problem.
Suština je da ovi nivoi niži zdravstvenih ustanova trebaju to da naslute i odmah da proslede tamo. Znači, ovde ovim stavom dovodite u zabunu, jer retko oboljenje, pa ne može ni jedna bolnica, bilo koja i da je dobro opremljena, na nivou jedne opšte bolnice, ali stručno da sada ona tu dostavlja podatke, a ovim ste rekli, znači, oni trebaju tu na neki način da dijagonostikuju i da leče, a to nije u redu. Oni trebaju i tu treba razlučiti i reći da, u slučaju sumnje na retku bolest, zdravstvene ustanove su dužne da proslede bolesnika sa retkom bolešću prema tom centru.
Znači, uvodi se centar za retke bolesti. Po ovom nivou organizacije, to su ustanove visokog ranga, tercijalno opremljene, ali kažem zadnji stav je zbunjujući i niži rangovi zdravstvenih ustanova trebaju samo te pacijente, gde se naslućuje retka bolest, da se prosleđuje dalje.
Uvodi se nova organizaciona jedinica, a to je, kako je rečeno u novom članu 22. to je dodati član, kaže se – radi obavljanja poslova, ovo čitam radi javnosti, mi ovde smo to isčitali, Državne uprave u oblasti unapređenja organizacije i sprovođenja skrining programa, osniva se uprava za skrining programe i navode se poslovi koje oni obavljaju. Sad ta uprava, ovo je u stvari jedna nova agencija, sada opet agencija koja treba da se pravi skriningom. Tu se određuje šta radi ministar, šta uređuje Vlada i samo se to navodi. Ovde se čak u ovom članu ostaje nejasna i kako će da bude organizovana ta Državna uprava i njihovi ciljevi, apsolutno. Nema ni rečenice koje bi mogle, kako ima običaj Vlada u svojim zakonima da kaže, a ovde ni to nije urađeno – način organizacije, Uprave za oblast skrininga uređuje ministar posebnim aktom. Sad to ja parafraziram.
Znači, ovde je navedeno da se osniva, a čak nije ni to dato. Samo se navode ciljevi. Da ne ulazimo zašto je potrebna diskusija stručne javnosti, jer ne mogu u glavi sada da zamislim, kako će da funkcioniše ta uprava. Zato što je u obrazloženju ove uprave, to je obimno, i u redu je obimno obrazloženje kao za sve druge članove, ovde je na nekoliko strana, za sve oblasti medicine, i da ne čitam, a to je ono što je poznato, pa čak i običnim ljudima, preko raznih kampanja, televizijskih i u novinama - o raku dojke, o raku grlića materice.
Suština je šta će i kako će ta uprava da predlaže neke standarde za sprovođenje, da donosi stručno metodološka uputstva, kada ona treba od ljudi koji se bave tom oblašću koji u stvari celu problematiku znaju, koja je već organizovana na nivou zdravstvene zaštite, od tercijalne do izabranog lekara, u stvari samo na jedan dragi način treba prekomponovati. Na ovaj način se daju pare za jednu, ja ću upotrebiti izraz agenciju, za jednu novu agenciju, za direktora, za pomoćnike direktora, za neku administraciju. Ko će da radi u toj upravi, ovde se ne kaže. Samo se lepo kaže kako se postavlja direktor, pa kako se postavljaju pomoćnici direktora, pa da će svaki skrining imati svog pomoćnika. Znači, još jedan dodatan budžetski trošak uvođenjem ovakve uprave.
Ne kažem da ovo nije korisno, ali kažemo da je ovo nepotreban trošak budžeta i ovo može kao skrining koji je već odomaćen desetinama godina u našem zdravstvu, uobličiti na uobičajen način. Samo da ilustrujem, i dan danas imate organizacije za prijavu zaraznih i onkoloških bolesnika – da li kod mene na patologiji, da li se ide sa odeljenja operisanih, koji idu prema Institutu za javno zdravlje, to je jedan nakaradan izraz, treba da bude narodno zdravlje, a ne javno, ali, moram da ga koristim. Tako da, ovo je nepotreban trošak.
Sve na drugi način može da se razreši. Opet se neki skroman novac, kojim raspolaže celokupno zdravstvo, odvaja za nešto.
Ne zameram za struku, nego što će ovde opet odgovarajuća administracija da radi, da bi sve to vodila i da na taj način troši budžetska sredstva iz zdravstva koja su mala.
Ovde u završnom delu i sami kažete da će ovo tek zaživeti od 2013. godine. Za sada nema sredstava, tako da je ovo apsolutno u ovom delu i u ovom trenutku nepotrebno. Opet kažemo da je ovo moglo na drugi način da se razreši.
Vidim da mi vreme ističe, ali ću pomenuti još, pa ću nastaviti ispred poslaničke grupe, da se pojavila jedna novina. To je sledeća stvar – licenciranje. Privremeno licenciranje koji treba da dobiju oni, pretpostavljam, strani državljani, oni ugledniji i vičniji u novim metodologijama koju trebaju da donesu kod nas da bi se edukovali kadrovi i zato se daje privremena licenca. To je prema rečima direktorke Lekarske komore bila njihova primedba još pre četiri godine, a i sada je imaju.
Taj deo koji je novina treba zakonski regulisati. Trebalo je ipak i u tu imati jednu malu odstupnicu. Zašto? Znate, neki od nas su bili u inostranstvu, ja sam bio u Americi. Znate li koliko tih ljudi, i ministar zna, ti koji su velikog imena, a tamo, da ne čitam u članovima, pored pozivnog pisma, sad on treba da dostavi kakva je metodologija i svoju licencu, pa da dokaže da radi tamo. On će da kaže – čekajte, vi me zovete. Ja ne dam ni mojoj sekretarici da pošalje moju licencu. Ako vam trebam, doći ću. Ako vam ne trebam, ja u mojoj zemlji imam dobra primanja.
To je zakonski trebalo rešiti, ali je trebalo uobličiti, jer ćete se sresti, a upoznao sam dvoje ljudi koji su puni sebe, odlični su, ali jednostavno, ako ih pozivate i ako nam trebaju, oni neće da donose i da ispunjavaju naše uslove, nego svoje. Tako da za privremenu licencu može u nekim situacijama, ovakvim koje mogu da se dogode, a nisu tako retki ni u svakodnevnom životu, da se da neka odstupnica u samo jednoj rečenici.
Da li meni ističe vreme? Dobro, završavam, pa ću nastaviti kasnije.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Simo Vuković, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe URS, ima reč.

Simo Vuković

Ujedinjeni regioni Srbije
Zahvaljujem gospođo Čomić, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, svoje izlaganje ću izmenama i dopunama dva sistemska zakona iz oblasti zdravstva započeti dubokom impresijom koja je prethodnih dana obeležila, da kažem, jednu vrstu rasprave o ovim zakonima u javnim glasilima, a to je da se one isključivo odnose na to da će ubuduće država finansirati promenu pola.
Koliko je to bizarno, toliko je i prava slika kaljuge u kojoj se nalaze i politički akteri, ali i dubina analize u kojoj ulaze predstavnici medija.
Dakle, sa jedne strane, ovaj zakon koji treba da omogući onoj grupi ljudi elementarna ljudska prava, to je pravo na polnu identifikaciju, neko osporava i daje taj posprdni ton, koji treba da napravi maglu i kompromituje izmene i dopune Zakona koje, što ću istaći, tokom svog izlaganja, predstavljaju možda i kuriozitet u poslednjih nekoliko godina. Zašto? Zato što su ovi zakoni, koji od početka ekonomske krize od jeseni 2008, govorim o Srbiji, po prvi put nekim zakonima, nakon godina restrikcije dajemo proširenje prava i to nečega što je možda i najvažnije građanima, a to je pravo na zdravstvenu zaštitu.
Danas je dobar dan za poljoprivrednike, poljoprivredna domaćinstva, za decu, posebno srednjoškolskog uzrasta, za studente koji će dobiti preventivnu stomatološku zaštitu koju nisu imali u prethodnom periodu. Imamo dobre vesti za ljude koji su imali tu nesreću da su žrtve nasilja u porodici ili trafikinga odnosno trgovine ljudima i posebna grupa ljudi koje često nismo svesni, a to su ljudi koji pate od retkih bolesti, koji su roditelji dece, koji od retkih bolesti.
Da li je to malo i da li je gotovo, predstavlja vrhunac cinizma, da neko tera sprdnju i govori kako ovaj zakon zapravo samo omogućava da tamo nekakvi ljudi koji su maltene, makaze, sada treba to država da finansira. Dakle, to je u najmanju ruku sramota. Ujedinjeni regioni Srbije i ja koji sam ovde ovlašćeni predstavnik, to ne možemo da dopustimo, a trudićemo se da maksimalno, afirmativno govorimo o ovom zakonima.
Šta nama donose ovi zakoni? Pre svega, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, na koji ću se osvrnuti, a to važi i za Zakon o zdravstvenom osiguranju, postoji obaveza usklađivanja sa određenim odredbama Ustava, koji je donet 2006. godine, sa druge starne mi smo u međuvremenu, poslednje dve do tri godine ratifikovali niz međunarodnih ugovora, konvencija, pa i onoga što treba da prihvatimo i kao evropske direktive, koje se implementiraju u ove zakone. Dakle, to je prevashodna obaveza da usaglasimo naše zakonske dokumente sa ovim što sam izneo.
Ono što posebno treba istaći u Zakonu zdravstvenoj zaštiti, to je da ćemo u narednom periodu, nadam se da će ovaj zakon uz, možda određeno nijansiranje biti prihvaćen dodatno učvrstiti temelj politike Ministarstva zdravlja i Vlade Republike Srbije, koji će se bazirati na preventivnim merama, ranom otkrivanju i kontroli bolesti.
Činjenica je da se Srbija suočava sa jednom eksplozijom i epidemijom hroničnih nezaraznih oboljenja, naravno da na prvom mestu se radi o kardiovaskularnim oboljenjima, ali ono što stalno treba ponavljati, maligna oboljenja su takođe najveći neprijatelj, da kažem, u mirnodobskom periodu naših građana. Dakle, ono na šta će se kroz ove zakonske odredbe staviti akcenat i omogućiti pretpostavke da se suočimo sa onim što su ozbiljni problemi u zdravlju stanovništva, to je rano otkrivanje, u smislu skrininga i formiranja uprave za skrining, a to znači, u konkretnom slučaju da ćemo nastaviti jedan od najvećih nacionalnih programa, a to je - Srbija protiv raka, u konkretnom slučaju to znači da u narednih nekoliko godina, što se tiče karcinoma dojke, ranim, dakle, kliničkim pregledima i mamografijom treba da obuhvatimo više od milion i 200 hiljada žena. U narednih nekoliko godina potrebno je više od 70%, dakle 75% populacije žena preko 49 godina obuhvatiti pregledima i naravno, ono što je takođe jako važno, to je da će se taj skrining odnositi na rano otkrivanje karcinoma debelog creva, koji je često tabu u našem društvu, a odnosi svoj danak i sa njim se suočava veliki broj ljudi.
Ono što, takođe donosi Zakon o zdravstvenoj zaštiti, to je nekoliko delova koja se odnose na klinička ispitivanja. Sigurno da javnosti koja nije direktno involvirana u zdravstveni sistem, pa i u samo naučno- istraživačke ustanove, posebno tercijalnog tipa, ovo nije od interesovanja, ali indirektno bi trebalo da bude. Dakle, u ustanovama kao što je Klinički centara Srbije, kao i ostala tri klinička centra, naravno da postoje klinička ispitivanja bez kojih mi našu struku i medicinsku nauku ne možemo unapređivati.
Međutim, često smo se suočavali sa tim da etički odbor donosi odluke, odnosno u radu etičkog odbora koju odlučuje o kliničkom ispitivanju, odlučuju osobe koje učestvuju u samom kliničko ispitivanju, gde se radilo o direktnom sukobu interesa. Donošenjem ovih odredbi u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti mi ćemo u narednom periodu urediti i ovu oblast.
Ono što je takođe veoma važno, to je da ćemo za ono što se često pojavljuje u svakodnevnoj praksi kao problem, a to je prebacivanje pacijenata iz jedne zdravstvene ustanove u drugu, a to su pre svega odnosi na transport iz tzv. sekundarnih i tercijalne zdravstven ustanove, do sada je bio problem da li se može prebaciti pacijent i obratno ili između dve ustanove istog ranga. Dakle, između dve opšte bolnice ili opšte bolnice i neke klinike i instituta i to rešavamo donošenjemo ovog zakona.
Moram, da kažem će ovim zakonom i vidim da tu imamo sporenje i nerazumevanja, biće onemogućeni razni oblici manipulacije u oblasti pružanja zdravstvenih usluga od strane stranih državljana koji se pojavljuju na teritoriji Republike Srbije, sa često primenjenim tzv. medicinskim metodama koje nisu odobrene, niti od jednog organa, niti institucije u države. Dakle, to se nalazi vrlo često na granici diletanstva ili ti nadrilekarstva, dakle, u ovom momentu država želi da preuzme kontrolu nad tim davanjem te privremene licence i apsolutno samu veren da ćemo mi u tom segmentu imati efikasnost vezanu za određena naučne autoritete koji će ovde svakako boraviti.
Ono što je posebno važno da istaknemo, jako je dobro što je ministarstvo kao predlagač dalo to rešenje, konačno ćemo moći da reagujemo na stanje koje se tiče deficitarnih specijalizacija kao što su u ovom momentu anesteziologija, radiologija, patologija ili kardio hirurgija. Da budem u potpunosti slikovit, dakle, prema podacima od prošle godine, mi smo imali svega 54 kardio hirurga na teritoriji Republike Srbije sa ogromnim pritiskom pacijenata za operativne procedure u ustanovama u kojima se one vrše. Pri tome, objektivno se suočavamo sa odlivom tih usko specijalizovanih kadrova zbog limitiranosti koja postoji u plaćanju lekara za njihove usluge. Naravno, da ljudi svojom slobodom idu tamo gde su bolje plaćeni, gde je njihov rad mnogo bolje vrednovan. Sa druge strane mi kroz restriktivnu politiku dodeljivanja specijalizacija postignuta je određena ušteda, ali je u ovom momentu je potrebno za određene specijalizacije odnosno njihovu dodelu skratiti rokove, to će biti shodno odlukama ministra ukinuta obaveza vršenja dvogodišnjeg staža pre dobijanja specijalizacije za deficitarne specijalizacije za tu kalendarsku godinu, a i za uže specijalizacije taj rok će biti minimalan od dve godine.
Ono što se tiče izmena zakona o Zdravstvenom osiguranju, već sam se delom dotakao, naravno da ću pomenuti još jednom. Pokušaćemo, pre svega ovim donošenjem ovog zakona da uskladimo odredbe Zakona o PIO a koji je vezan za poljoprivredne proizvođače. Naravno da idemo sa rešenjem, da će praktično sva poljoprivredna gazdinstva, domaćinstva koja se bave poljoprivrednom delatnošću sa minimum pola hektara moći, naravno članovi tih poljoprivredni i životne zajednice, moći da ostvaruju prava iz obaveznih zdravstvenog osiguranja,praktično preko nosioca poljoprivrednog domaćinstva.
To je jako dobra stvar koju danas možemo da poručimo poljoprivrednicima i vrlo često se bez razlike da li smo u vlasti ili u opoziciji zaklinjemo da je poljoprivreda naša strateška grana, pa u tom smislu zdravstveni sektor daje doprinos u tom pravcu.
Ono što je jako važno vezano je za izbor osnove osiguranja. Ta mogućnost do sada nije postojala. Osnov za osiguranje u narednom periodu se može izabrati, bilo po osnovu zaposlenja, penzije ili nekakvog drugog osnova, ali je jako važno da ova izmena koja se predlaže sprečava malverzacije i rupu u zakonu koja je postojala i koja se često zloupotrebljavala, a to je da su pojedine struke koristile mogućnost da odu na bolovanje, a sa druge strane da uživaju penziju.
Takođe, hteo bih da spomenem niz antikoruptivnih članova koji su dati u ovom zakonu, a napomenuo bih da će u narednom periodu republički fond prilikom stavljanja i skidanja leka sa liste lekova imati obavezu da najduže u roku od 90 dana izda rešenje odnosno da odgovor šta se dešava sa lekom, jer smo do sada imali problem koji se ticao ćutanja administracije.
Ono što takođe želim da kažem i mislim da je vrlo važno za širu javnost, jer će i danas sigurno deo rasprave obeležiti diskusija o korupciji, a to je da ove izmene zakona eksplicitno zabranjuju sticaanje bilo kakve materijalne ili nematerijalne koristi prilikom pružanja usluga koje su obezbeđene obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Predviđene su i sankcije za sve zdravstvene radnike, bez obzira na njihovu vrstu, do toga da mogu dobiti otkaz. Dakle, ovde ne govorim o krivičnom gonjenju za određene radnje.
Sledeće što bih želeo da istaknem i što je veoma važno, a to je da će plaćanje doprinosa koje je u nizu prethodnih godina, a rekao bih i decenija, bilo problematično, biti pokušano još jednom da se stavi na svoje mesto. To znači da ono što smo imali u prethodnom periodu, da često kod poslodavca zaposleni ne mogu da overe zdravstvene knjižice jer doprinosi nisu uplaćeni, ili se oni diskontinuirano uplaćuju, u narednom periodu će se pružiti prilika da ukoliko u kontinuitetu uplaćujete doprinos za zdravstveno osiguranje, to će se uplaćivati praktično od početka, odnosno od one godine i meseca od kad ste prestali da plaćate doprinose. Na taj način, sa jedne strane, Fond pokušava da nadoknadi dugove ka onima koji nisu plaćali doprinose, a sa druge strane čini mi se da će i poslodavci imati priliku da isprave ono što u prethodnom periodu nisu činili, a pre svega na štetu zaposlenih i njihovog zdravstvenog stanja.
Poseban deo kojih bih istakao i na čemu su i poslanici URS dali svoj učinak to je vezano za proširenje prava iz zdravstvenog osiguranja a koje se odnosi na pratioce osoba koje pate od slabovidosti, slepe osobe, gluvoneme osobe. Dakle, ono što do sada nije bilo uključeno u troškove od sada će biti, biće pokriveni troškovi pratioca.
Posebno što želim da kažem to je da ćemo u paketu onoga što će zdravstveno osiguranje pokrivati biti i troškovi za upućivanje odnosno putni troškovi za hemodijalizu. Moram da vas podsetim da u pojedinim delovima Srbije zbog razuđenosti, nepristupačnog terena, pojedini pacijenti na hemodijalizu idu i više desetina kilometara i to stvara ozbiljne troškove.
Kroz ono što je dato u izmenama i dopunama Zakona a tiče se promene načina finansiranja je najbolji demant svih onih koji su mesecima pa čak i godinama unazad govorili da je plaćanje po načinu kapitacije i dijagnostički srodnih grupa propalo. Ovo je najbolji demant i to je da praktično ostvarujemo uslove da se taj proces nastavi.
Po prvi put ćemo stvoriti uslove da u okviru Zakona o zdravstvenom osiguranju možemo da implementiramo ovaj sistem plaćanja i određivanja cene zdravstvenih usluga koja će se određivati na osnovu broja bolesničkih dana, pruženih usluga, dijagnostički srodnih grupa, broja pacijenata po izabranom lekaru itd.
Dakle, sve ovo jeste kontinuitet reformi koje se rade u zdravstvenom sistemu, uz zaista objektivne probleme koji postoje u zdravstvenom sistemu. Ono na šta mi ne pristajemo to je da se sve prikazuje kao crno, da je zdravstvo praktično najgori segment društvenog života u Srbiji. Apsolutno ne pristajemo na to da lekarska profesija, profesija zdravstvenih radnika bude ocrnjena i inkriminisana kao kriminalna.
Završiću svoje izlaganje u ovom delu time da će poslanička grupa URS podržati ove izmene dva sistemska zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju i koristim priliku da s predstavnicima Ministarstva zdravlja i ministru čestitam na hrabrosti da već posle dva meseca mandata uđe u ove ni malo kozmetičke promene, kako ih je kolega nazvao, već u ozbiljne i koje se tiču najšireg kruga građana Srbije. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 17 minuta i 45 sekundi od vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Paja Momčilov.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre i saradnici, poštovana predsedavajuća, u ime SRS i poslanika poslaničkog kluba ja vas molim da ovakve predloge, na ovakav način date, povučete. Obrazložiću ovaj svoj stav činjenicama za koje mislim da imaju uporište u zakonskim propisima ove zemlje, danas važećim, Poslovniku Skupštine koja u ovako malom broju danas raspravlja o sistemskim zakonima iz zdravstva, a koji se tiču, složićete se nadam se svi, dobrobiti svih naših građana.
U tradiciji srpskog naroda je da ceni zdravlje kao najveću vrednost. To objašnjava i smisao tog naroda u prošlosti koja je dokazana, da i dobro organizuje zdravstvenu zaštitu. Samo nekoliko kratkih podsećanja. Ili, da kažem ovako. Prvi od razloga zašto tražim da povučete ove zakone je upravo tradicija srpskog naroda u organizaciji zdravstvene službe i u zakonodavnoj delatnosti.
Srbija je među prvim zemljama u Evropi imala zakonsku regulativu. Samo četiri godine posle Engleske donet je Zakon o zdravstvenoj zaštiti, 1879. godine i Zakon o uređenju sanitetske struke. Velikan Vladan Đorđević, ne samo lekar nego i diplomata, je predložio te zakone. Zakon o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdravstvene zaštite Srbije iz 1970. godine nalazi se i danas među eksponatima najboljih zakona u regionalnom uredu Svetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu. Eto nekih činjenica koje su davno zaboravljene, kao i to da mi danas među nama imamo vrhunske eksperte Svetske zdravstvene organizacije koji su zadužili ne samo naš narod, nego slobodno možemo da kažemo i čovečanstvo, a to su prof. Jakovljević i da ne nabrajam dalje ostale značajne ljude koji su donosili zakonodavnu regulativu, kako našu, koja je služila za primer, tako i Svetske zdravstvene organizacije. Naravno, tu mislim i na profesora Mićovića.
E sada, šta kaže Poslovnik srpskog parlamenta? Pročitaću član 151. zbog građana, a delimično i zbog predsedništva, koje dosta restriktivno primenjuje Poslovnik i Pravilnik kada smo mi poslanici u pitanju, strogo ga se pridržavaju i drže, pa, eto, da pokušam kod njih da probudim tu žicu držanja pravilnika.
Šta se kaže u tački 2? Razlozi za donošenje propisa, a u okviru njih posebna analiza sadašnjeg stanja, probleme koje propis treba da reši. Gde je nama poslanicima data analiza sadašnjeg stanja? Da budem vrlo praktičan, ovde je sa mnogo strana već naglašeno kao jedan paritet proširivanje prava osiguranika. Koliki je to broj ljudi kojim ćete obuhvatiti ova prava? Svaki ozbiljan čovek kada donosi sistemske zakone, on prvo ima ozbiljnu analizu čime raspolaže, šta će time uraditi i ako su materijalna sredstva u pitanju, naravno, odakle će i da li će moći da pribavi ta sredstva.
Ako odete na sajt Udruženja sa retkim bolestima, vi ćete videti da tamo imate, na njihovom sajtu su deklarisali 500.000 građana Srbije koji imaju ovu ili onu bolest koja je retka. Jesu bolesti retke, ali pacijenti nisu. Zašto? Zato što tih bolesti ima između šest do osam hiljada. Odakle ćete obezbediti sredstva da svim ovim ljudima, koji sada očekuju s pravom mnogo, obezbedite sredstva?
Pitanje nije retoričko, pitanje je realno. Vi ni danas ne možete da dobijete sredstva iz budžeta za ono što propisuje sadašnji Zakon o osiguranju. Sami ste kazali, gospodine ministre, i ponavljate to redovno, da preko milion građana koji nemaju osiguranje, znamo kakva je ekonomska situacija, znamo kolika je zaposlenost, dobijaju iz tog budžeta godišnje pet evra.
Sami ste pričali o problemima kraljevačkog zdravstvenog centra, koji nije potpisao sa fondom ugovor i traži arbitražu. Došavši do zida, iz očaja, bili su pokušali da primaju samo hitne slučajeve. Tako ste nam i sami kazali. Zašto?Ljudi ne dobijaju ni osnovna sredstva za lečenje najtežih bolesnika od karcinoma i pišu vam. Pišu i Zavodu za osiguranje. Tri puta je veći broj obolelih od karcinoma, a vi nam uskraćujete, osam miliona nam ne date. Ne plaćate dežurstvo lekarima.
Ako čovek pogleda Izveštaj Statističkog zavoda Srbije sa kraja 2010. godine, onda vidi da je broj nezaposlenih veći za 4,9%. S druge strane, ako pogleda bruto nacionalni dohodak, onda vidi da je bio u toj godini za 3,1% manji, negativan. Znači, imamo trend. Dobro, biće možda i bolji. Ali to biće, to je mačka u džaku, o kojoj vi niste ni pokušali da razmišljate i da nas bar na bilo kakav način ubedite da će biti moguće tako nešto. Lepo je, digli ste u Zakonu mladima od 15 do 19 godine prava. Koliko ima tih mladih? Možete li da mi date odgovor? Vi morate da ga date. Ja znam odgovor, ali taj odgovor mi nismo čuli.
Vidite, u ovom Poslovniku, koji predsedavajuća izvanredno poznaje i zna ga u tančine, kaže se – mora sadržati izveštaj i procenu finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje propisa. Nema ih. Kako niste upozorili predlagača ovlašćenog da to nedostaje?
Da se malo dotaknemo hitnosti postupka. U članu 167, gospođa predsedavajuća se smeje, kaže se ovako – zakon se može doneti po hitnom postupku, po hitnom postupku može da se donese zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide.
Pitam vas sada, hajde da mi odgovorite, niste na odboru, koje su to bile okolnosti koje ne mogu da se predvide? Hajde da budemo malo na terenu opsenarstva, kao što je i rečeno. Ovi zakoni su doneti bez javne rasprave. Vi ste ponudili, kao i nama što ste ponudili, da se sa ovim složim i predsednik Saveta Delić. Zdravstveni savez Srbije, najkompetentnije telo, koje treba da se bavi sistemskim rešenjima, uopšte nije konsultovano. Srpsko lekarsko društvo uopšte nije konsultovano. Vi ste nama dali objašnjenje da nije neophodna javna rasprava, budući da su kozmetička rešenja izmenjena. Sada smo mi u nedoumici da li se radi o kozmetičkim rešenjima? Ako su kozmetička, zašto je onda hitno?
Ima jedan interesantan još odgovor Vlade Republike Srbije u upitniku za Evropsku uniju. Pitaju iz Evropske unije – na koji način se rađaju te interesne strane u zdravstvu? Naročito stručnjaci i pacijenti uključuju i definisanje i validaciju, primenu i procenu strategija zdravstvene nege i zaštite. Vi odgovarate, Vlada - u toku donošenja strateških dokumenata vrši se predstavljanje javnosti nacrta dokumenta i određeno je gde se dokument nalazi na javnoj raspravi. Konačan tekst uključuje primedbe oko kojih je postignut konsenzus u toku javne rasprave. Zašto iznosite neistine u ovakvom dokumentu?
Juče sam rekao, ne znam da li to namerno radite, da neko ospori kasnije vama, pa kaže – vidite šta ste napisali, pa vidite šta radite? Napisali ste da zdravstvene propise donosite, da ne čitam i ovo ostalo, bilo bi još gore. Elem, ja sada apelujem na ljude koji vode ovaj parlament da budu dosledni i da vrate dokument koji ne zaslužuje da bude u Skupštini, jer nema osnovne elemente na kojima se insistira, u članu Poslovnika koji sam pročitao, na analizu, ponavljam, sadašnjeg stanja. Toga nigde nema.
Nije to samo formalni razlog, glavni razlog je da je ovaj zakon izuzetno loš. On je jedna mešavina sistemskih i praktičnih rešenja. Delom kada čitate zakon vi pomislite da je ovo sistemski zakon. Dalje kada čitate zakon vi mislite da je ovo neki pravilnik ili poslovnik, ide se u neke detalje nepotrebno. Čovek uopšte ne može da se snađe i da shvati o čemu se tu radi.
Naime, ima tu još jedna stvar preko koje ne možemo da pređemo. U jučerašnjoj raspravi na Odboru rekao sam "zameriće vam stranci što ovo radite, kad ste u upitniku tako napisali", odgovoreno mi je "mi smo sa ovim upoznali i predstavnike EU, objasnili i dali ove predloge na koje oni nisu imali bitnije primedbe".
Sada vas pitam, možda ste mi delimično i odgovorili, imenujte te ljude koji su rekli da je ovo dobar zakona. Naći ćemo načina i snage da ih pitamo na međunarodnim skupovima da li stoje iza ovih rešenja i da li bi u svojoj zemlji ovako nešto predložili. Ovakvog zakona u civilizovanoj zemlji Evrope nema.
U našem parlamentu imate novi sajt, šaren, doteran, lep, piše – put zakona, čitanje, pa onda imaju razvijene zemlje, pa onda imate tri čitanja. Gde su ovde te procedure civilizovane Evrope kod donošenja zakona? Kažete da je hitno. Da vidimo kako je to hitno i da nas ubedite.
Šta ste napisali u završnim odredbama? Čitam vam jedan i drugi zakon, zbog građana. Kaže ovako:"Republički fond uskladiće statut i druge opšte akte i doneće propise za sprovođenje ovog zakona najkasnije do 1. januara 2013. godine". Evo te hitnosti. Drugi zakon: "Propisi za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu". Opa, godinu dana. Čemu hitnost? Ovo vređa elementarnu logiku. Znam da ministar ovo nije sačinio, da ovo nije njegovo, ali on je, mučenik, uzeo na svoja pleća težak teret da ovakve besmislice mora da brani.
Šta je problem? Da ne budem samo običan kritizer, zna se kako se sistemski zakoni donose i pišu. Mora se znati šta je bitno, moraju se znati prioriteti. Potpuno su jasni prioriteti koji bi jedno ministarstvo moralo da ima u ovakvoj zemlji sa ovakvom zdravstvenom situacijom i ekonomskom situacijom.
Problem broj jedan – biološka ugroženost nacije, smrtnost. Imate enormno visoku smrtnost. Šta ste uspeli za ovih 10 godina? Smrtnost odojčadi je padala i u sankcijama i u ratnim uslovima i kada je DOS došao na vlast. Vama je 2009. godine smrtnost odojčadi, najosetljiviji indikator otišao gore. To je sramota.
Nama pišu iz Udruženja dijabetičari, povećana smrtnost za četiri puta i obolevanje od dijabeta. Imali smo sa njima sastanak, tražili su i sa vama sastanak, verovatno ćete ih primiti, vi ste tolerantan čovek i sa svakim razgovarate, to nije sporno. Država ni sada ne može da im da insuline koji su im potrebni, lekove koji su im potrebni, čak ni one trakice kojima oni određuju glikemiju. To ćete čuti od njih.
Kako onda možete da ovakve dimne petarde, u vidu sistemskog zakona, puštate, da ćete u nedogled proširivati prava? Hajde da kažemo da je to zakon lepih želja. Nije sporno, treba imati lepe želje, ali šta je sporno? Da li su one ostvarljive i da li su realne?
Cenjene kolege, sećate li se E.T. centra u Inđiji, 25 hiljada zaposlenih, 600 miliona dobiti, fontane, palme, istaknuti listovi "Politika", "Dnevnik" objavljuju pred kampanju, Indijci dolaze, dolazi "Gugl", dolazi "Majkrsoft"? Prošli su izbori – nema ništa. Sećate li se onog obećanja akcija od 1000 evra? Šta smo dobili? Nesreća je što je i ovaj zakon upravo to, na našu sramotu i nažalost naših časnih prethodnika čiji zakonski predlozi i dan danas stoje u vitrinama STO. Ono što je najtragičnije, nažalost, zbog naroda koji će ovim biti doveden u još goru situaciju, a vi ne govorite o indikatorima i zdravstvenim pokazateljima, ne govorite o smrtnosti, ne govorite o smrtnosti odojčadi, ni o čemu ne govorite, oni će vam se pogoršati, to je zakonomernost, pogotovo iza ovih zakona.
Sada ću stati, pošto sam iskoristio svojih 20 minuta, a nadam se da ćemo vas ubediti da nismo kritizeri nego da na osnovu struke, nauke, svetskih civilizacijskih principa, tvrdimo nešto što je potpuna istina, na nesreću srpskog naroda. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dušan Milisavljević.
...
Demokratska stranka

Dušan Milisavljević

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na samom startu ću izneti istinu da DS nikada u svojoj istoriji nije imala ministra zdravlja, niti je rukovodila Ministarstvom zdravlja. Smatramo da su mnoge reforme trebalo da budu brže, ali spominjem da su ministra zdravlja imali i SPS, JUL, DSS, G17 i da je gospodin Paja Momčilov bio ministar bez portfelja, ali je mogao mnogo što-šta da uradi u toj Vladi.
DS podržava rad resornog ministra, želimo mu svu sreću u ovom radu. Zdravstvo je jako komplikovano, u uslovima kada nemate puno para, kada ste puno napadani. DS će vrlo objektivno da sagledava sve propuste u resoru zdravstva, kako bi poboljšala kvalitet zarad građana Srbije.
Ono što želim da kažem, još uvek nismo uspeli da uradimo, to je da izjednačimo privatnu sa državnom praksom. To je nešto na čemu je DS uvek insistirala – zaštita privatne svojine i privatnog vlasništva. U zdravstvu još uvek privatno zdravstvo nije u jednakom položaju kao što je državno zdravstvo.
Ono što uporno spominjem na nekim sastancima Odbora i na plenarnim zasedanjima, mnogo studenata medicine završava fakultet, a nakon toga nemaju posla. Kao profesor Medicinskog fakulteta u Nišu, sa zadovoljstvom mogu da vas obavestim da sam u julskom roku imao dva studenta koja su dobili desetke iz mog predmeta, ali koji 10,0 prosek. Pitam vas da li će oni moći sa 10,0 prosekom da se zaposle u niškom Kliničkom centru ili će morati da, kao i svi ostali dobri studenti, traže posao u nekom manjem mestu ili da gledaju da budu trgovački putnici neke farmaceutske kuće?
Moj predlog, kao što je bio i prethodnom ministru, koji se nije ostvario kod prethodnog ministra, a nadam se da kod vas hoće, obzirom da ste sa juga Srbije i da barem kod mene u startu imate podršku zato što ste sa jugoistoka Srbije, gde su dobri, pošteni i siromašni ljudi, da se uspostavi saradnja između ministarstava zdravlja i prosvete, što znači da se jasno odredi broj, kvota upisne politike na medicinskim fakultetima sa vama, da ne može Ministarstvo prosvete da izdaje kvote, a da se vi posle hvatate za glavu da ne možete da zaposlite mlade lekare koji su budućnost države, koji moraju posle toga ili da budu farmaceutski trgovački putnici ili da napuste našu državu, a školovali smo ih dobru decu imamo u našoj državi.
Ono što sam juče takođe na republičkom odboru za zdravlje predložio kao poslanik DS, a smatram i kao poslanički klub DS, je uvođenje elektronskog zdravstvenog kartona koji je doživeo osporavanja nekih opozicionih narodnih poslanika, a samo zato što žive u neznanju. Nisam ovo sanjao niti sam nešto izmislio, nego sam se školovao u Švajcarskoj dve godine i godinu dana u Americi. Uvođenje elektronskog zdravstvenog kartona znači da ako nekoga lečite u Preševu, sve analize, skenerske snimke, laboratorijske analize ubacujete u njegov zdravstveni karton pod njegovom šifrom i ukoliko se on nađe u Subotici ili u Valjevu, doktor ukucavajući njegovu šifru ima sve do tada njegove bolesti, probleme koji su rešavani i nema potrebe da dodatno opterećuje siromašni budžet Republike Srbije sa dodatnim analizama, ako su te analize već negde urađene.
Kao profesor medicinskog fakulteta iz Niša i kao zamenik direktora ORL klinike iz Niša reći ću vam da kada mi prosledimo pacijenta ka Beogradu, sve analize koje su rađene u Nišu dodatno se rade u Beogradu i to opet plaća budžetski obveznik Srbije. Dajte da napravimo neki pomak, nije to toliko skupo, uvođenje tog softvera koji bi objedinio sve zdravstvene ustanove u Srbiji i napravio nešto avangardno. DS uvodi sve te neke nove, za neke poslanike tabu teme, ali mi moramo da razbijemo tabu teme u svakoj oblasti, pa i u zdravstvu.
Ono što niko do sada nije spomenuo, reći ću vam da nam nešto nedostaje u zdravstvenom sistemu u Srbiji. Nedostaje nam urgentni centar u Nišu. Znate sami da po procedurama EU na auto-putevima na 200 km morate imati uregentni centar, Novi Sad ima UC, posle toga ide Beograd. Od Beograda do Skoplja vi nemate UC gde ćete zbrinjavati teške pacijente koji se povrede u saobraćajnoj nesreći, a svakog dana smo svedoci da ogroman broj turskih, grčkih i drugih državljana naših privremeno zaposlenih radnika putuje upravo ovim auto-putem. Neophodnost izgradnje UC u NIšu kako bi te evropske standarde upotpunili. Ovo su moje opaske kao narodnog poslanika DS i za njih ću se uvek, na svakom zasedanju zalagati kako bi se neke novine uvele.
Što se tiče dopuna koje ste uveli u ovaj Zakon o zdravstvenoj zaštiti, pozdravljam ih i stvarno su dobre i u samom startu se pokazuje da se želi stati na put nekim stvarima koje nisu bile do sada dobre. Krenuću prvo sa članom 148. gde ste regulisali preko etičkog odbora u zdravstvenoj ustanovi kontrolu primene novih lekova. Reći ću vam, s obzirom da radim u KC Niš, da se ogroman broj nepoznatih lekova testira, tj. primenjuje kod pacijenata bez ikakve kontrole što znači da je do sada profesor, lekar u zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, Novom Sadu ili Nišu, uz dogovor sa farmaceutskom kuću započinjao proveru nekog leka na pacijentu koji nema pojma. Pacijenti u svom strahu od bolesti, uplašeni svakako da veruju doktoru. Doktor, ne govorim za sve, ali neki, u želji privatnog bogaćenja su spremni možda i bili da neke štetne lekove, uprkos znanju da su možda i loši krenu sa testiranjem. Molim resorno ministarstvo da dostavi poslaničkoj grupi DS koliko lekova novih, netestiranih u Americi i Evropi je započeto da se testira u Srbiji u proteklih 10 godina. Ponavljam, DS nikada nije imala tu čast i tu obavezu da sprovodi reforme u resoru zdravstva našeg Republičkog ministarstva zdravlja.
Ovim članom, uvođenjem tri specijalista koji su u toj struci, koji kontrolišu primenu novih lekova se uvodi kontrola konačno, što je jako dobro za naše građane da budu sigurni da će lekovi koji su novi na našem tržištu biti dobri po njihovo zdravlje.
Što se tiče formiranja poslova državne uprave u oblasti unapređenja, organizovanja i sprovođenja skrining metoda, jako dobra stvar. Kao lekar i kao hirurg mogu da pozdravim i da stvarno potvrdim da je ogroman broj pacijenata, ogroman broj građana u Srbiji u zadnjih 20 godina oboleo od mnogih, reći ću, malignih bolesti, s obzirom da se bavim hirurgijom glave i vrata i srećem puno malignih obolenja usled lošeg života koji je bio od 90-tih godina, usled loše ishrane, usled zloupotrebe duvana, cigareta i alkohola zajedno i usled stresa koji je od 90-tih godina do 2000. godine bio konstantan, znači ogroman porast malignih obolenja, ne samo debelog creva, kao što je ministar rekao i neki poslanici, nego ostalih organa u našem organizmu. Kao ORL lekar reći ću vam da je porast malignih obolenja gornjih disajnih puteva enorman, čak poslednjih 20 godina premašuje svetske vrednosti. Znači da je svakako dobro da skrining metode ne budu samo ograničene samo na debelo crevo, grlić materice i dojku, već da se prošire i na neke druge organe kako bismo čuvali ovu naciju.
Srpska nacija je jako dobra, siromašna i zaslužuje mnogo više poštovanja od zdravstvene struke nego što je to trenutno. Reći ću vam da se DS zalaže da na prvom mestu bude pacijent, a ne doktor. Uvreženo mišljenje mnogih doktora je da su oni glavni u bolnici i da se sve okreće ono njih. Reći ću vam da to nije tačno, standard da je pacijent u pravu uvek, a ne doktor. Zato se DS zalaže za dostupnost zdravstvene zaštite svuda u Srbiji za svakog njenog građanina, da bude besplatna, da nema listi čekanja, da nema mogućnosti da se za neku dijagnostičku metodu čeka mesec, dva ili tri.
Drage moje kolege narodni poslanici, reći ću vam da glavna korupcija nije uhvativši jednog ili dva lekara za 100 ili 200 evra, glavna korupcija je u velikim tenderima, u pravljenju lista čekanja kada vam neki veliki doktori omogućavaju da dođete preko reda za neku operaciju ili za neku zračnu terapiju. DS osuđuje sve te trendove koji su se ukorenili u srpskom zdravstvu, ali DS konstatuje da je 90% lekara u Srbiji pošteno, da je 90% i više lekara u Srbiji mnogo godina radilo bez primanja. Podsetiću vas, za vreme bombardovanja, za ono ludo vreme Slobodana Miloševića i sankcija kada smo plate primali jednu do dve marke. Da li je zdravstveni sistem Srbije tada stao? Nije stao, zdravstveni radnici su u najtežim uslovima, bez adekvatne opreme sprovodili najteže zahvate. KC u Nišu je u toku bombardovanja bio glavni centar za zbrinjavanje svih povređenih mladih Srba koji su bespotrebno gubili glave, ruke, noge na KiM.
Srpsko zdravstvo ne zaslužuje da bude etiketirano kao korumpirano. Podržavamo borbu ministarstva zdravlja, održavamo borbu nevladinih organizacija, pa i doktora protiv korupcije, svih dobronamernih ljudi koji žele da ukažu da postoji neko ime u nekoj klinici koje uzima pare i da to ime mora biti procesuirano. DS ne želi da se celo zdravstvo stavi na stub srama nego želi da jasno pokaže da neko u nekom trenutku je napravio neku lošu stvar i da se osmelio da kaže da njegove ruke u Srbiji koštaju za operaciju toliko i toliko. Dragi građani Srbije, srpsko zdravstvo je besplatno. Dokle god je DS kao socijalnodemokratski odgovorne organizacije, zdravstvo će biti besplatno. Neće postojati mogućnost da se bilo kakva naplata izvrši. Molim vas da uništite, ne da smanjite, da uništite liste čekanja. Liste čekanja su takođe mogućnost za korupciju u našem sistemu zdravstva.
Kao profesor medicinskog fakulteta pohvalio bih i povećanje starosne dobi za korišćenje stomatološki usluga.
Možda smo mnogo naglo isekli stomatološke usluge za najmlađu populaciju, mislim na studente. Mnogi studenti sa kojima imam susret imaju probleme sa svojim zubima i mnogi studenti dolaze iz unutrašnjosti, iz Lebana, iz Medveđe, iz Trgovišta, gde jedva od svojih roditelja mogu da do 20, 30 evra ponesu i da se snađu u studentskom domu. Da li bi oni mogli da plate stomatološke usluge koje se kreću od 50 do 100 evra? Mislim da ne. Zato pozdravljam ovo produženje, povećanje roka starosne dobi da se pruži stomatološka usluga našoj najmlađoj i najpametnijoj populaciji.
Uvođenje elektronske zdravstvene kartice je jako dobra stvar. To je podudarno i sa onim mojim predlogom da se uvede elektronski zdravstveni karton. Imam tačnu informaciju da je ona otprilike tri i po evra, štampanje te zdravstvene kartice, tako da to ne iziskuje puno para, a dosta će olakšati i kontrolu zdravstvenih osiguranika.
Izdavanje licence stranim lekarima, koliko god neko rekao da je neki profesor toliko bitan, pa ne može da se udostoji da preko sekretarice dostavi svoj sertifikat o položenim stručnim ispitima i diplomi, reći ću vam da je i ovo jako dobra stvar, jer poštujući svoju državu ovako stavljamo norme da niko bez potvrde ne može ući u našu državu i operisati naše građane.
Polako bih završavao svoje izlaganje sa još jednom pohvalom vašem ministarstvu, gde ste uvideli problem da imamo manjka u nekim specijalnostima i to je problem ne samo u kardio hirurgiji, radiologiji, anesteziologiji, nego nekim drugim specijalnostima pa se nadam da će ovo pomoći da se taj gap smanji i da ćemo imati mogućnost da što veći broj specijalista, kardiohirurga, anesteziologa i specijalista radiologa imamo u nekom narednom periodu.
Poštovani ministre, poštovani članovi Ministarstva zdravlja, DS će glasati za ove dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti. U još u nekim izlaganjima ću se opet vraćati na neke dobre stvari koje je DS uvidela da nisu ubačene u zdravstveni sistem Srbije i svakako, dokle god ste na putu pravde i poštenja u interesu građana Srbije, imaćete podršku DS. Hvala puno.