DESETO VANREDNO ZASEDANJE, 30.07.2011.

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram  sednicu Desetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 100 narodnih poslanika, a da bismo utvrdili broj prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema.
Konstatujem, primenom elektronskog sistema utvrđeno da je u sali 152 narodna poslanika, što znači da ima uslova za rad.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju narodni poslanici: Srđan Spasojević i Mladen Grujić.
Kao i da sam saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine pozvala da današnjoj sednici, pored članova Vlade, prisustvuju i Boris Tadić, predsednik Republike, Borislav Stefanović, šef pregovaračkog tima za razgovore sa predstavnicima privremenih institucija u Prištini i Jovan Ratković, savetnik predsednika Republike, Damjan Krnjević-Mišković, savetnik ministra spoljnih poslova. Takođe, na galeriji Velike sale na izraženu želju da prisustvuju delu sednice, pozvala sam i predstavnike ambasada Ruske Federacije, SAD, Kine, Indije, Alžira i Slovačke.
Saglasno članu 86. stav 2. i članu 97. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu sazvala u roku kraćem od roka utvrđenog članom 86. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine i izuzetno za subotu, dakle mimo dana utvrđenih članom 87. stav 1. Poslovnika, zbog potrebe da Narodna skupština, što pre razmotri predlog akta iz dnevnog reda koji je određen u zahtevu Vlade za održavanje vanrednog zasedanja.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, uz saziv Desetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini, koje je sazvano na zahtev Vlade, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 248. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, dostavljen vam je zahtev za održavanje Desetog vanrednog zasedanja sa određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Kao što ste mogli da vidite, za Deseto vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini određen je sledeći
D n e v n i r e d:
1. Predlog deklaracije Narodne skupštine Republike Srbije o aktuelnom stanju na Kosovu i Metohiji nakon jednostranih i nasilnih akata privremenih institucija samouprave u Prištini, koji je podnela Vlada (broj 02-2763/11 od 29. jula 2011. godine).
Prelazimo na rad po dnevnom redu.
Primili ste Predlog deklaracije Narodne skupštine Republike Srbije o aktuelnom stanju na Kosovu i Metohiji nakon jednostranih i nasilnih akata privremenih institucija samouprave u Prištini, koje je podnela Vlada.
Pre otvaranja jedinstvenog pretresa, podsećam vas da prema članu 191, a shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničkih grupa.
Dozvolite, pre nego što vas obavestim o vremenu koje nam stoji na raspolaganju poštovani Narodni poslanici, stigao je i predlog predsednika poslaničke grupe SRS, narodnog poslanika Dragana Todorovića, saglasno članu 97. stav 3. Poslovnika, gde je predloženo da radimo u dužem vremenu u raspravi, odnosno da vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi deset, a ne pet časova. O ovom predlogu Narodna skupština odlučuje bez pretresa, pod uslovom da postoji kvorum za odlučivanje, a kvorum imamo, pa stavljam dna glasanje ovaj predlog.
Molim narodne poslanike da se izjasnimo o ovom predlogu.
Od ukupno 190 narodnih poslanika, za je glasalo 62, pa konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog, što znači da poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju pripada jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; poslaničkoj grupi SRS - jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Ujedinjeni regioni Srbije - 28 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Napred Srbijo - 25 minuta i 12 sekundi; poslaničkoj grupi DSS - Vojislav Koštunica - 24 minuta; poslaničkoj grupi SPS - JS - 18 minuta; poslaničkoj grupi LDP - 14 minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Manjina - osam minuta i 24 sekunde i poslaničkoj grupi PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi ni jedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svako po jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika, što je u skladu sa članom 96. stav 4. Poslovnika.
Obaveštavam vas da će, po ovoj tački dnevnog reda poslaničke grupe predstavljati narodni poslanici i to: narodni poslanik Konstantin Arsenović – PUPS, a Zoran Ostojić – LDP.
Saglasno članu 190. i 191. Poslovnika Narodne skupštine otvaram jedinstveni pretres o Predlogu deklaracije.
Da li predstavnici predlagača žele reč, odnosno gospodin premijer želi reč? (Da.)
Molim vas da se prijavite. Izvolite.
Reč ima premijer Vlade, gospodin Mirko Cvetković.

Mirko Cvetković

Poštovani narodni poslanici i poslanice, Vlada Republike Srbije zatražila je hitnu sednicu Narodne skupštine Srbije zbog dramatičnog pogoršanja situacija na Kosovu i Metohiji. Krizu na Kosovu i Metohiji izazvale su privremene vlasti u Prištini, neodgovornim, jednostranim i politički motivisanim akcijama zabrane promena robe i pokušajem nasilnog zauzimanja administrativnih prelaza.
Njihov cilj je bio da se izmeni realno stanje na terenu, da se unese nemir među srpsko stanovništvo, da se institucije tzv. nezavisnog Kosova instaliraju na severnom delu pokrajine. Taj cilj su nameravali da postignu izazivajući incidente, pokušavajući da isprovociraju reakcije srpskog stanovništva i da otežaju međunarodnu poziciju Srbije. Suštinski namera prištinskih vlasti je bila da se nasilnim aktima isprovocira Srbija da prekine dijalog koji je počeo da daje prve rezultate.
Sadašnja pozicija Vlade Srbije na osnovu Rezolucije 1244 je da smo obavezni da sve probleme rešavamo mirno i diplomatski i isključimo upotrebu bilo kojih drugih sredstava. U izuzetno teškim uslovima i sa izrazito ograničenim manevarskim prostorom odvijale su se aktivnosti Vlade Republike Srbije tokom ovih događaja. Vlada Srbije, odnosno ministar Goran Bogdanović i šef tima za dijalog sa Prištinom Borislav Stefanović su od samog početka aktuelne krize na terenu.
Prvi zadatak je bio da se obezbedi povlačenje specijalnih policijskih snaga, privremenih vlasti u Prištini sa administrativnih prelaza. Tokom teških pregovora i u izuzetno zapaljivoj atmosferi ovaj zadatak je obavljen. Drugi zadatak naših ljudi na terenu je bio da spreče incidente i obezbede zaštitu lokalnog stanovništva i osiguraju funkcionisanje institucija Republike Srbije i lokalne samouprave u opštinama na Kosovu i Metohiji u kriznoj situaciji, kao i redovno snabdevanja stanovništva.
Osim angažovanja na terenu drugi pravac aktivnosti Vlade Srbije je bio usmeren ka mobilizaciji međunarodne zajednice i ukazivanju na uzroke i suštinu pogoršavanja stanja u našoj južnoj pokrajini. Diplomatskom i pregovaračkom aktivnošću zaustavljen je ovaj brutalni pokušaj Prištini da nametne neprihvatljiva rešenja. Mobilisana je međunarodna zajednica, zatražena je vanredna sednica, odnosno rasprava u Savetu bezbednosti UN radi razmatranja na Kosovu i Metohiji.
Uprkos privremenom i delimičnom otklanjanju opasnosti ostaju otvorena pitanja sa kojim ćemo morati da se suočimo i da definišemo dodatne pravce akcija, posebno u ovim okolnostima kada postoji očigledna spremnost dela međunarodne zajednice da postupa suprotno okvirima Rezolucije 1244 UN.
Naše glavno sredstvo u borbi za Kosovo i Metohiju je dijalog. Naše opredeljenje je da ne povučemo ni jedan potez koji bi ugrozio opstanak Srba u južnoj pokrajini i koji bi uticao na destabilizaciju regiona. Dijalog, koji je počeo da daje prve rezultate očigledno je pomutio ambicije ekstremnog dela privremenih institucija u Prištini koji žele silom da izmene staje u pokrajini. I međunarodnoj zajednici pod čijim protektoratom je Kosovo i Metohija i albanske privremene institucije u Prištini treba da bude jasno da Vlada Srbije nikada neće priznati nezavisno Kosovo, i da ne postoje ucene pod kojima bi tako nešto učinili.
Zbog toga, Vlada Srbije poziva međunarodnu zajednicu, UN, EU da se čvrsto pridržavaju Rezolucije 1244 i postignutih dogovora, kao i da postupaju u skladu sa svojim mandatom. Njihov mandat je obezbeđivanje mira i stabilnosti, a ne izgradnja nelegalne nezavisnosti Kosova i Metohije. Zahtevom od međunarodnih mirovnih misija i vojne misije KFOR da ne podržavaju jednostrane akte, provokacije i nasilje privremenih vlasti u Prištini i da svojim aktivnostima ne izazivaju strah, i nesigurnost Srba i drugih građana Kosova i Metohije.
Pozivamo UN i EU da povratkom na pređašnje stanje, reafirmišu dijalog kao način za rešenje problema i da ne dozvole da se silom i jednostranim aktima čini pokušaj nametanja rešenja. Srbija nikada neće dozvoliti takvo ucenjivanje.
Pozivam građane na Kosovu i Metohiji, pre svega Albance da se uzdrže od svakog nasilja i da ne napadaju i maltretiraju svoje sugrađane. Apelujem na kosovske Srbe da budu jedinstveni i da ne povlače ni jedan potez kojim bi učinili uslugu ekstremistima koji žele da otmu Kosovo i Metohiju. Svoje proteste izražavajte mirnim putem i sprečite provokacije huligana koji su direktno u službi albanskog ekstremizma.
Pozivam poslanike da budemo dostojanstveni i jedinstveni i pružimo podršku aktivnostima Vlade u rešavaju krize i obezbeđivanju opstanka i trajnog mira, odnosno u odbrani interesa države Srbije na Kosovu i Metohiji. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodine predsedniče.
Da li još neko od predstavnika predlagača, odnosno ministara želi reč?
Prijavite se gospodine ministre.
Reč dajem ministru spoljnih poslova, gospodinu Vuku Jeremiću.

Vuk Jeremić

Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, dozvolite mi da predstavim međunarodni aspekt krize sa kojom se trenutno suočava na teritoriji AP Kosovo i Metohija. Ova kriza se odvija u složenom međunarodnom kontekstu koji je prouzrokovan snažnom i otvorenom podrškom nekih od najuticajnijih zemalja sveta, ilegalnim i paralelnim institucijama u Prišti, pre svega u pravcu toga da jednostranim aktima pokušaju da uspostave svoju državnost.
Diplomatske aktivnosti Ministarstva spoljnih poslova i ostalih državnih organa u međunarodnoj areni usmereni su, pre svega na sprečavanje defakto uspostavljanja državnosti. Ona nije uspostavljena na legalan način jednostranim proglašenjem nezavisnosti, jer Savet bezbednosti nije doneo o tome odluku. Ono čemu se sada u međunarodnom kontekstu pribegava je, pre svega, pritisak na države članice UN da priznaju jednostrane proglašenje nezavisnosti, kao i da se izbore za članstvo u međunarodnim organizacijama, gde je članstvo privilegija isključivo suverenih nezavisnih država.
S tim u vezi, Ministarstvo spoljnih poslova i drugi državni organi deluju stalno aktivno i agilno prema međunarodnim činiocima, prema zemljama članicama UN i prema međunarodnim institucijama, da bi se ta dva puta uspostavljene defakto državnosti sprečila. To je pod jedan, priznavanje nezavisnosti Kosova. U tom smislu mogu da kažem da nakon političkog zaključka mišljenja Međunarodnog suda pravde i Generalne skupštine UN u septembru, kao rezultat diplomatske aktivnosti državnih organa Srbije, gotovo je zaustavljen proces priznanja. Svega nekoliko zemalja je u poslednjih godinu dana od kad smo poslednji put imali ovakvu situaciju i razgovarali u Narodnoj skupštini, priznalo Kosovo. Mogu da kažem da se to dogodilo uprkos velikim pritiscima nekih od najuticajnijih zemalja sveta koji se vrše gotovo dnevnog i na vrlo visokom nivou pritisaka na zemlje članice UN, da promene svoj stav o poštovanju suvereniteta i teritorijalne celovitosti ove zemlje.
Takođe, pokušano je sa jednostranim aktima, dakle sa aplikacijama koje nisu prošle adekvatnu proceduru, da se omogući članstvo u političkim međunarodnim organizacijama privremenim organima samouprave na KiM. Mogu da kažem da su sve te aplikacije odbijene. Paralelni organi u Prištini nisu uspeli da obezbede članstvo ni u jednoj međunarodnoj političkoj organizaciji. Kao posledica njihove nemogućnosti da se međunarodno afirmišu, došlo je do duboke frustracije u redovima Prištine i mislim da je jedan od razloga zbog čega se prišlo jednostranoj upotrebi sile usmerenoj ka pokušaju da se promeni realno stanje na terenu da je ono dobrim delom prouzrokovano zbog nemogućnosti da se diplomatskim sredstvima izbori za elemente državnosti. Ponavljam još jednom, osnovni elementi državnosti u međunarodnoj javnosti se mere brojem priznanja i članstvom u međunarodnim organizacijama.
Ovo nije prvi put da Priština pribegava jednostranoj upotrebi sile, u pokušaju da ostvari političku prednost na terenu. Bili smo svedoci toga 2004. godine, 17. marta, kada su napadnuti crkve i manastiri SPC na Kosovu. Scenario je i ovde sličan, jedan neisprovocirani napad usmeren na to da se stvori okolnosti u međunarodnoj areni, da bi dovele do napretka za ostvarenje ciljeva paralelnih vlasti u Prištini.
Od početka ove aktuelne krize, dakle, od ponedeljka 25. jula, Vlada Srbije i drugi državni organi su reagovali promptno, diplomatska aktivnost je bila živa, a već 26. jula u jutarnjim časovima po severno-američkom vremenu, dakle, po radnom vremenu UN u Njujorku, Vlada Srbije zatražila je održavanje hitne sednice Saveta bezbednosti.
Po Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN upravo je to telo, dakle, Savet bezbednosti, zaduženo za održavanje mira i stabilnosti na teritoriji pokrajine, pozivajući se na Rezoluciju 1244, zatražili smo hitno održavanje sednice. U toku 26. jula, 27. i 28. jula, pokrenute su konsultacije u okviru Saveta bezbednosti kako da se odgovori na ovaj zahtev Srbije.
Na početku, postojali su žestoki otpori u održavanju ove sednice. Nakon 48 sati konsultacija, ovaj otpor je prevaziđen, s obzirom na to da se velika većina zemalja članica Saveta bezbednosti založila da se postupi po zahtevu Srbije. U tih 48 sati, bili smo u stalnim konsultacijama sa svim zemljama članicama Saveta bezbednosti, u kojima smo im prenosili naše stavove, davali argumente zbog čega je neophodno održati ovu sednicu. Na kraju oni koji su se odupirali održavanju ove sednice su ostali u značajnoj manjini i sednica je zakazana u formi konsultacija za 28. jul.
Od tog trenutka suočili smo se sa otporima tehničke prirode da toj sednici prisustvuju predstavnici Srbije. Na kraju, posle mnogo pomeranja početka sednice taj sastanak je počeo u formi zatvorenih konsultacija. Ona je zatvorena i za javnost na zahtev nekoliko zemalja članica Saveta bezbednosti. Ovaj sastanak je otpočeo raspravom o učešću Srbije na sastanku koji je iniciran na zahtev Srbije. Tri stalne članice Saveta bezbednosti su se čvrsto oduprle mogućnosti da se Srbija obrati ovom sastanku. Dve stalne članice su se založile da se Srbija obrati i bile su deo grupe koju su činile 11 zemalja koji su se založili za to da se Srbiji omogući nastup.
O toku sednice smo obaveštavani, u manje-više realnom vremenu od strane nama naklonjenih zemalja u toj raspravi. Razlog zbog čega ne mogu da imenujem zemlje koje su zauzimale ovaj ili onaj stav je taj da je Savet bezbednosti vršio zatvorene konsultacije. Tako da ne bi bilo korektno i ne bi bilo shodno u diplomatskoj praksi da imenujem zemlje.
Međutim, činjenica je da se ta rasprava o formatu sednice završila na taj način što su tri stalne članice Saveta bezbednosti zapretile upotrebom veta. Naravno, preko toga ne može da se pređe, tako je ustrojen Savet bezbednosti, to predstavlja zid koji je nemoguće preskočiti ukoliko neko ko ima takav institucionalni kapacitet odluči da ga iskoristi.
Međutim, ono što su učinili u toku trajanja sednice je da nama naklonjenim zemljama dostavimo naše ključne stavove koji su oni u raspravi koristili iza zatvorenih vrata, iza tih vrata gde nam nije bio omogućen pristup. Izuzetno dobru saradnju imali smo sa desetak zemalja, uključujući dve stalne članice Saveta bezbednosti. Pitanja koja su postavljena na toj sednici, a to su bila pitanja na koja, mislim da svi treba da dobijemo odgovor, pre svega Srbija očekuje odgovor, na ta pitanja, jer pre svega ko je naredio jednostrani akt ulaska preko reke Ibar specijalnih jedinica tzv. rosu.
Da li je neko iz međunarodne zajednice znao za te planove, ako nije znao, zašto nije znao, zbog čega je Euleks napustio teritoriju severnog Kosova i time praktično ostavio Srbe i druge nealbance bez ikakve međunarodne policijske zaštite u tom kriznom trenutku. Kako je došlo do toga da određene međunarodne organizacije na KiM koji deluju na KiM u skladu i po rezoluciji 1244 istupe iz svoje statusne neutralnosti.
I na kraju krajeva, osnovno političko pitanje da li je upotreba fizičke sile način da se prevaziđe bilo kakva prepreka koja nastane u miroljubivom pregovaračkom procesu. Zatražili smo preko onih koji su na toj sednici učestvovali, a koji su sa nama blisko po tome sarađivali i osudu jednostranih akata, kao i puno poštovanje Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti.
U toku trajanja sednice delegacija Srbije imala je i sastanak sa generalnim sekretarom UN kojima smo preneli naše stavove i izlaganje Srbije predviđenoj izlaganje Srbije u Savetu bezbednosti zatražili da generalni sekretar cirkuliše taj dokument svim državama članicama UN, kao zvaničan dokument UN. Tako da mi iako nismo imali priliku da se obratimo članovima Saveta bezbednosti iza zatvorenih vrata, svi ti članovi uključujući i sve druge države članice UN dobile su našu političku poruku, dobili su naše izlaganje.
Pored Saveta bezbednosti koje je naravno prva i osnovna adresa gde treba da se raspravlja o miru i stabilnosti o KiM, Srbija je pokrenula i sve ostale njoj dostupne diplomatske mehanizme. Održana je sednica stalnog Saveta OEBS, u sredu 28. jula, gde su naši stavovi predstavljeni, a naša diplomatska konzularna mreža u svetu, kao i naše diplomate u Beogradu stupili su u kontakt sa svim zemljama članicama na bilateralni način, zemljama EU, zemljama članicama UN, dakle, i drugim.
Imali smo diplomatsku komunikaciju sa Briselom, tj. sa Evropskom komisijom, kao i sa NATO. U Ministarstvu spoljnih poslova pozvani su ambasadori tzv. "Kvinte", dakle, SAD, Velike Britanije, Francuske, Nemačke, Italije, gde im je na formalan način predstavljeno naše gledanje situacije, kao i naš zahtev da se njihovim diplomatskim angažovanjem na teritoriji AP KiM, a pre svega prema paralelnim organima vlasti u Prištini predstavi neophodnost povrataka na pređašnje stanje. To je učinjeno i u prestonicama, dakle, preko naših ambasada u zemljama "Kvinte".
Ono što nameravamo da činimo u periodu koji je pred nama u realnom vremenu, govorim i o aktuelnom trenutku, je da ostanemo maksimalno diplomatski angažovani. Mi smo u dnevnom kontaktu sa svim zemljama sveta, sa velikom većinom zemalja sveta, a pogotovo za zemljama koje su uticajne i koje imaju priliku da budu deo dijaloga. Tu pre svega mislim na zemlje članice Saveta bezbednosti, ali i na zemlje koje imaju svoje međunarodno predstavljanje, da li kroz mirovne misije ili na drugi način na teritoriji AP KiM.
Zatražili smo od generalnog sekretara da se svi događaji u poslednjih nekoliko dana detaljno dokumentuju i da budu integralni deo izveštaja UNMIK na sledećoj sednici Saveta bezbednosti, koja će se dogoditi krajem avgusta u Njujorku. To je sednica na kojoj će se razmatrati prethodna tri meseca, dakle, i ovi događaji. To će biti sednica otvorena za javnost i to je sednica koju niko ne može da spreči. Ukoliko ne bude potrebe za ranijim sazivanjima Saveta bezbednosti, onda ćemo krajem avgusta raspravljati u otvorenom punom formatu o tome ko stoji iza ovih događaja, ko je odgovoran za njih, šta se zapravo desilo i kako nastaviti dalje na način koji obezbeđuje mir, stabilnost i nastavak jednog političkog procesa koji je jedini put za iznalaženje rešenja na KiM.
Sve naše ambasade, sve naše diplomate su dobile kao apsolutni prioritet izveštavanje svojih kontakata o aktuelnim događajima. Ministarstvo spoljnih poslova praktično radi 24 sata u bliskoj koordinaciji sa ostalim državnim organima. To ćemo nastaviti da činimo u satima, danima i nedeljama koji su pred nama. Glavni cilj je da međunarodna javnost ne izgubi iz svog vidokruga situaciju na KiM. Mi imamo, pre svega, diplomatska sredstva na raspolaganju. Ono što mogu da kažem je da su sva diplomatska sredstva u ovom trenutku koja su nam na raspolaganju stavljena u puni pogon.
Od jednostranog proglašenja nezavisnosti ovo predstavlja prioritet Ministarstva spoljnih poslova, kao i drugih državnih organa, koji sprovode politiku u skladu sa Ustavom i na osnovu obavezujućih odluka ovog tela, Narodne skupštine Republike Srbije. Ovo je izuzetno težak trenutak, naša pozicija je prilično oslabljena činjenicom da izuzetno uticajne države sveta vrlo aktivno rade na sprovođenju politike koja je u suprotnosti sa našim interesima.
Međutim, ono što na kraju želim da kažem je da ovu sednicu, i to je poslednja stvar sa međunarodnog aspekta koja mislim da treba da bude predstavljena ovde, da ovu sednicu posmatra svetska javnost. Što budemo odlučniji i, što je još važnije, jedinstveniji, mislim da ćemo biti u snažnijoj poziciji i da koristeći diplomatska sredstva koja su nam na raspolaganju ostvarimo naše interese na način na koji su oni definisani ranijim odlukama.
Još jednom bih apelovao na narodne poslanike da imaju to i vidu i da u ovom trenutku pomognu i Vladi i svim ostalim državnim institucijama, da izađu na kraj sa posledicama ove teške krize koja je prouzrokovana jednostranim aktima vlasti u Prištini. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Zahvaljujem gospodine ministre.
Za reč se javio ministar Dragan Šutanovac. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Dragan Šutanovac

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, od prvog momenta kada je došlo do neplaniranog incidenta koji se desio 25. jula uveče, praktično pod okriljem mraka, Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije je u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i u skladu sa međunarodnim sporazumom, koji je za nas obavezujući, postupala u želji da spreči mogućnost eskalacije sukoba i da spreči mogućnost gubitka života i na jednoj i na drugoj strani.
Podsećam da je samo spletom srećnih okolnosti te noći izbegnuta veća tragedija od ove tragedije koja je bila, da smo imali više ranjenih i jednog poginulog, a da smo imali priliku da vidimo i na medijima veliki broj vozila koja su praktično pretrpela vatrenu paljbu. Kažem, samo srećom nije došlo do tragičnijih sleda stvari. Od tog momenta, 25. jula, u konstantnom smo kontaktu sa KFOR-om, bilo sa gospodinom Bilerom preko naših izaslanika koji su bili na Kosovu, bilo sa njegovim zamenikom preko našeg Generalštaba, bilo sa komandantom južnog krila NATO, admiralom Okvirom, koji komanduje iz Napulja.
Zbog čega sa KFOR-om? Zato što je KFOR jedini autorizovan sporazumom iz 1999. godine, koji je tadašnja SRJ potpisala, na osnovu koga je završeno, kao što znate, bombardovanje i na osnovu toga su ušle međunarodne vojne snage na KiM, među kojima je upravo KFOR. Kao što znate, tada je i definisana kopnena zona bezbednosti i tada je definisana mogućnost, način i obim saradnje vojske tadašnje Jugoslavije i snaga KFOR.
Imajući u vidu da svakako KFOR predstavlja jedinice NATO, mi smo 27. jula na proširenom vojnom komitetu, na kome prisustvuju predstavnici NATO zemalja, kao i zemalja Partnerstva za mir, putem izlaganja generala Đukanovića informisali sve zemlje šta se po našem viđenju dešavalo na prostorima KiM i insistirali da dobijemo potpunu podršku za sprečavanje dalje eskalacije nasilja, insistirali na vraćanju stvari u normalu, resetovanje odnosa i pokušaja stvaranja uslova za nastavak dijaloga i za nastavak razgovora u želji da konačno nađemo rešenje koje će sprečiti ekstremiste da dođemo u situaciju dalje eskalacije.
Istog dana zamenik načelnika Generalštaba, general Bjelica imao je sastanak u Nišu sa zamenikom komandanta KFOR, na kome smo dobili određene informacije i na insistiranje nam se reklo zbog čega mi nismo bili obavešteni o tim mogućnostima. Rečeno je da ni komanda KFOR nije imala saznanje šta može da se desi pod okriljem noći 25. jula. Očigledno je da postoji jedna unilateralna želja vlasti u Prištini da na jedan totalan neprihvatljiv način, pod okriljem mraka, ide u pravcu rešavanja problema koji ne mogu da se rešavaju na taj način, odnosno putem sile.
Ono što je trenutno stanje na terenu nas vraća na Kumanovski sporazum, Vojska Srbije zajedno sa predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno žandarmerije, koja se nalazi u kopnenoj zoni bezbednosti, a na osnovu Kumanovskog sporazuma, odnosno aneksa Kumanovskog sporazuma, po kojem imamo moguće prisustvo uz samu administrativnu liniju, je povećala svoje patrole u želji da spreči eventualne prelaske sa jedne i sa druge strane i stvaranje ambijenta konflikata širih razmera, u kojim bojim se da bi mi kao žrtva događaja 25. jula ispali upravo krivci.
Nažalost, u nekim segmentima nismo uspeli da iskontrolišemo događaje, tako da se desilo paljenje prelaza Jarinje, što je upravo, verujem, i bila želja onih elemenata u Prištini koji su želeli da prikažu albansku stranu kao žrtvu, a srpsku stranu kao nasilnu i to je jedna slika koje je negde u javnosti svetskoj promenila odnose i od tog momenta svakako imamo mnogo više tenzija i mnogo više problema u želji da objasnimo da je srpski narod na KiM, žrtva a ne krivac za događaje koji su se desili.
U danima koji su pred nama dajemo sav kapacitet našim diplomatskim mogućnostima da nađemo rešenje i svakako nastavljamo da komuniciramo u skladu sa Međunarodnim sporazumom koji je potpisan 1999. godine i sa ovlašćenjima u želji da ovo trenutno stanje koje postoji na KiM ne preraste u nešto što, verujem, da niko danas ovde ne bi želeo i niko danas ovde nema čak ni skrivenu nameru da se tako nešto desi našim građanima na KiM.
Verujemo da postoji volja sa obe strane, verujemo da KFOR i pored toga što je u određenim momentima izašao iz svog mandata nema interes da dođe do sukoba sa građanima na KiM. Verujemo da će oni učiti svoj maksimum da do tog sukoba i ne dođe. Sa druge strane, činimo napore putem diplomatskih kanala, vojno-diplomatskih kanala da utičemo upravo na one zemlje koje su ključne i uticajne u sastavu KFOR, da im objasnimo da je neophodno resetovanje odnosa i vraćanje na početne pozicije, jer svaka druga pozicija nam stvara problem i stvara veliku tenziju, jer naprosto tim pokušajem zauzimanja graničnog prelaza od strane onih jedinice koje ni u jednoj zemlji u svetu ne drže granične prelaze u stvari je destabilizovano poverenje u međunarodnu zajednicu, a samim tim destabilizovano poverenje i u akte koje imamo i verujemo da to poverenje mora da se vrati, jer danas ako sagledamo situaciju na KiM, ukoliko bi zamislili da tamo ne postoji prisustvo međunarodnih vojnih snaga, bojim se da bi danas Srbija bila uvučena u nešto u čemu je 90-ih godina bila po pravilu gubitnik.
Želimo da se ova stvar reši na miran način. Potpuno smo posvećeni miru, u ubeđenju da građani Srbije imaju poverenje u ono što radi vrh države i da ćemo i iz ovog problema izaći mnogo bolje nego što smo izlazili iz problema u nekom prošlom vremenu, kako 90-ih godina, tako i početkom 2000. godine. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodine ministre.
Dajem reč ministru Ćirić Nebojši.

Nebojša Ćirić

Poštovana predsednice, uvaženi poslanici, dame i gospodo, samo kratko ću izvestiti ovaj dom o situaciji vezanoj za tzv. carinske pečate, za situaciju u okviru CEFTA sporazuma. Podsetiću vas da je cela ova situacija započeta blokadom od strane administracije na Kosovu vezano za plasman srpskih proizvoda na teritoriju KiM.

Vlada je zauzela jednoglasan stav da se radi o kršenju CEFTA sporazuma. Konkretno, mi smo 25. jula na Vladi doneli odluku i uputili zvanično pismo CEFTA-i, u skladu sa članom 42. stava 2. CEFTA sporazuma. Jasno smo ukazali da su odluke administracije u Prištini flagrantno kršenje članova 1, 3, 4. i 5. CEFTA sporazuma. Pismo koje smo uputili, uputili smo UMNIK Kosovu. Od 2011. godine predsedavajući CEFTA sporazuma jeste UMNIK Kosovo.

Procedura podrazumeva od momenta slanja pisma rok od 90 dana u kome će ili doći do rešenja problema putem bilateralne konsultacije ili uključivanje medijatora, a ukoliko se to ne desi Republika Srbija ima pravo da pokrene međunarodnu arbitražu i da u sklopu međunarodne arbitraže zatraži čak i nadoknadu štete koja je prouzrokovana nezakonitim postupcima administracije u Prištini.

Moram da kažem da naše konsultacije sa UNMIK-om nisu prekidane, predstavnici ministarstva ekonomije su juče imali neformalni sastanak zajedno sa predstavnicima Ministarstva finansija, inostranih poslova i Ministarstva za KiM sa predstavnicima UMNIK-a. Na njihovu inicijativu, moram da kažem, njihov predlog je bio da se situacija sa nepriznavanjem, kako oni kažu, pečata rešava unutar CEFTA sporazuma, a ne bilateralnim razgovorima. Naravno, po tom pitanju ćemo se izjasniti, ali moram da napomenem, CEFTA je zamišljena kao organizacija ili sporazum koji treba da podstiče slobodnu trgovinu. Procedura je takva kakva je. Mi smo je apsolutno ispoštovali, odreagovali odmah nakon nezakonitih postupaka, tako da ćemo videti.

U svakom slučaju, rešavanje ovog problema oko pečata mislim da je trenutno i definitivno u senci trenutne situacije koja se dešava na severu Kosova, ali sa strane Vlade Republike Srbije svi mehanizmi u okviru CEFTA sporazuma su pokrenuti.

Takođe, želim da kažem da mi plasiramo oko 350 miliona evra proizvoda na teritoriju KiM i da zajedno sa predstavnicima privrede naših preduzeća traži,o načine da ova roba i dalje stiže na Kosovo.

Samo toliko. Takođe ćemo vas izveštavati u narednom periodu o tome kakva je situacija unutar CEFTA-e. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Da li još neko od predstavnika predlagača želi reč?
Reč ima ministar Goran Bogdanović, izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Goran Bogdanović

Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, poštovati gospodine predsedniče Srbije, dozvolite mi da vas hronološki izvestim i ovim nemilim događajima koji su se u poslednjih pet dana dešavali na prostoru severa KiM.
Pokušaj preuzimanja administrativnih prelaza Jarinje i Brnjak u noći između 25. i 26. jula i kriza koja je tom prilikom otpočeta predstavlja do sada najveći izazov miru i stabilnosti, ali i najozbiljniji pokušaj Prištine da posle jednostrano proglašene nezavisnosti prodre sa svojim institucijama na sever KiM. Pripadnici specijalnih jedinica kosovske policijske službe su 25. jula posle 21,00 časa krenuli u koordiniranu akciju zauzimanja administrativnih prelaza Jarinje i Brnjak. Tom prilikom koristili su gotovo sve efektive svojih specijalnih jedinica koje su imali na raspolaganju.
Građani ovog dela Pokrajine su se samoorganizovali i blokirali magistralne puteve Kosovska Mitrovica – Ribariće i Kosovska Mitrovica – Raška radi sprečavanja daljih pokreta i pokušaja nasilnog preuzimanja administrativnih prelaza. Oko 23,00 časa 25. jula administrativni prelaz Brnjak, poznat kao kapija 31, je nasilno preuzet od strane specijalne policije privremenih vlasti u Prištini. Ubrzo posle toga Srbi iz ovog dela KiM blokirali su administrativni prelaz Brnjak, dok je na potezu ka Leposaviću blokada u potpunosti uspela. Nešto kasnije, oko jedan čas posle ponoći dolazi do okupljanja građana u Kosovskoj Mitrovici, a pripadnici KFORA i Euleksa radi sprečavanja eventualnih sukoba blokiraju glavni ibarski most. Tek oko tri časa posle ponoći građani severnog dela Mitrovice su se razišli, čime je i otklonjena opasnost od eventualno međuetničkih sukoba, te su se pripadnici KFORA i Euleksa povukli sa ibarskog mosta.
Odmah po dobijanju informacije o pokušaju nasilnog preuzimanja prelaza, zajedno sa šefom za dijalog sa Prištinom, Borislavom Stefanovićem, sam se po nalogu Vlade Republike Srbije uputio na sever Pokrajine.
Naš cilj je bio da na samom terenu smanjimo tenzije, sprečimo dalju eskalaciju, ali i da ostvarimo direktnu komunikaciju sa svim relevantnim statusno neutralnim akterima na teritoriji Pokrajine. Time smo želeli da jasno ohrabrimo srpsko stanovništvo u ovom delu Pokrajine, ali i da demonstriramo spremnost Vlade Republike Srbije da sva, pa i najsloženija pitanja i situacije rešava mirnim i diplomatskim sredstvima.
Tokom noći 25-og, kao i tokom jutra 26. jula, građani su uspeli da barikadama spreče ubacivanje pojačanja specijalnih jedinica prištinske policije. Od samog pristizanja na lice mesta, oko tri sata ujutru, bili smo u stalnom kontaktu sa komandantom KFOR-a generalom Milerom, ali nažalost, predstavnici ostalih misija, naročito UNMIK i Euleks su u početku pokazali znatno manju spremnost da se uključe u rešavanje ovog problema.
Istovremeno, trudili smo se da o svemu na licu mesta obaveštavamo građane, potpuno transparentno, bez ikakvog ulepšavanja i samo istinito. Upozoravali smo, pri tom, na činjenicu da se grubo krše odredbe Rezolucije 1244 i da ovakvo stanje preti da eskalira u nasilje sa teškim posledicama.
Uprkos svemu ovome, suočili smo se sa nizom otežavajućih faktora. Tokom čitave prve noći krize, predstavnici dobrog dela međunarodne zajednice su, uz retke izuzetke, bili nedostupni i pasivni. Tek kada je postalo jasno da je akcija Prištine bila neuspešna, jednostrana i avanturistička i pod maskom sprovođenja punog trgovinskog embarga i uspostavljanja kontrole na glavnim tačkama na severu KiM, počeli su da se oglašavaju i predstavnici međunarodne zajednice.
Ovako ponašanje pothranjuje naše sumnje da Priština nije povukla ovaj potez bez bar prećutne saglasnosti dela međunarodne zajednice. Bilateralne članice međunarodne zajednice, koje su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost KiM, iznosile su dvosmislene stavove koji su implicitno podržavali Prištinu. Uglavnom se sve svodilo na to da ne odobravaju akciju Prištine, uglavnom, ali se potpuno razumeju u ovo što je uradila i što je povukla Priština kao jednostran akt.
Bivši specijalni predstavnik EU, a sada aktuelni međunarodni civilni predstavnik Piter Fejt je ovu avanturu eksplicitno podržao. Što se tiče samih međunarodnih misija na KiM, njihovo ponašanje je tokom najvećeg dela krize bilo prilično konfuzno i nekonzistentno. Inicijalne informacije sa terena su ukazivale da je nekoliko džipova Misije EU bilo u koloni u kojoj je tzv. "Rosa" krenula na sever KiM, da bi se posle inicijalnih reakcija Euleks u potpunosti povukao i tokom nastavka krize imao vrlo uzdržanu i slabo primetnu ulogu.
Jedini međunarodni činilac koji je u prvim satima krize uzeo aktivnu ulogu i uključio se u dijalog sa srpskim predstavnicima bio je KFOR. Upravo ovako nedovoljno jasno postavljanje međunarodne zajednice prema Prištini dovelo je do toga da Priština ovakav odnos shvati kao implicitno ohrabrenje za nastavak svojih akcija, pa je tokom popodneva 26. jula, odmah nakon povlačenja albanskih specijalaca sa administrativnih prelaza Brnjak, došlo do njihovog pregrupisavanja i ponovnog pokušaja da preuzmu ovaj prelaz. Tom prilikom su pregrupisani sa pojačanjem pripadnici tzv. "Rose" pucali na Srbe, koji su sa svojim vozilima učestvovali u blokadi i koji su tom prilikom odgovorili na vatru. Nažalost, taj epilog je krunisao da smo imali pogibiju jednog policajca kosovskih policijskih službi. Pripadnici ove jedinice su se zatim povukli posle okršaja u pravcu južnog dela Kosovske Mitrovice, a građani su nastavili sa blokadama magistralnog puta.
Posle ovog incidenta, tokom popodneva 26. jula, na administrativnom prelazu Jarinje, postignut je dogovor sa komandantom KFOR-a da se do srede, 27. jula, do 08,00 sati, sa svih administrativnih prelaza u svoje baze u južnom delu Kosovske Mitrovice i Prištini povuku svi pripadnici specijalne jedinice "Rosa" i da se izvrši potpuni povraćaj na pređašnje stanje. Nažalost, situacija se potom ponovo zakomplikovala, obzirom da je KFOR posle, u početku principijelne uloge, počeo ponašati se prvo nejasno, a zatim u potpunosti prekoračio okvire Rezolucije 1244 i zauzeo pozicije na liniji Prištine. Naime, uz pomoć svojih helikopterskih jedinica iz sastava KEJFOR-a, oni su prebacivali pripadnike KPS policije i carinika na administrativne prelaze Brnjak i Jarinje.
Uprkos tome što dogovor od prethodnog dana o povlačenju specijalnih jedinica i vraćanju na pređašnje stanje nije u potpunosti ispoštovan, ponovo je ostvaren susret sa komandantom KFOR-a tokom popodneva 27. jula. Nakon sastanka omogućen je prolaz koloni američkog kontingenta KFOR-a. Odmah po sastanku na administrativnom prelazu Jarinje, komandant KFOR-a, zajedno sa predsednikom opštine, obratio se prisutnim učesnicima blokade, apelujući da se sačuva mir i da ne ulaze u prostor administrativnog prelaza.
Obzirom na složeno stanje, predsednici opština na severu KiM proglasili su vanredno stanje i obavestili građane o svemu ovome. Srbi na severu KiM su ovakvo ponašanje KFOR-a protumačili kao podršku ciljevima Prištine. Moram, poštovani poslanici, to da vam kažem jer to je percepcija koju smo mi dole primetili kod građana.
Ovakvim postupanjem, umesto spuštanja tenzija, KFOR je praktično dopustio da se stvori utisak da je vojna misija instrumentalizovana od strane Prištine i da se na vrlo grub način krši Rezolucija 1244. Srbi na severu KiM su sve vreme strahovali od mogućnosti da Priština preko KFOR-a ostvari ono što nije uspela nasilnim akcijama. To je dovelo do toga da ekstremisti na srpskoj strani organizuju paljenje objekta na administrativnom prelazu Jarinje, koje se dogodilo oko 19,00 sati 27. jula. Tom prilikom je grupa od 50 maskiranih lica zapalila privremene objekte kosovske policijske službe i tzv. carine Kosova. U napadu su korišćeni molotovljevi kokteli, a nakon izazivanja požara objekti su srušeni. Prilikom napada čula se i rafalna paljba iz pravca gde su bile stacionirane snage KFOR-a.
Obzirom da Vlada Republike Srbije, po Rezoluciji 1244, nema ingerencije na tom području i da tamo nema pripadnika naših bezbednosnih snaga, na sprečavanje tog incidenta nismo mogli da utičemo. Desetak pripadnika kosovske policijske službe i Euleksa, koji su se zatekli u objektima administrativnog prelaza, evakuisano je na našu stranu administrativne linije i MUP Republike Srbije je ponudio Euleksu svu neophodnu pomoć. U toku noći, 27. na 28. jul, na blokadama magistralnog puta Raška-Priština dozvoljen je prolaz meštanima i pripadnicima KFOR-a i Euleksa. Oko 01,00 sat posle ponoći na administrativnom prelazu Jarinje okupljenim građanima samo preneli da je sa KFOR-om dogovoreno da njihovi pripadnici preuzmu kontrolu na administrativnom prelazu. Nakon toga, pripadnici američkog kontingenta KFOR-a raspoređeni su sa obe strane lokacije prelaza da bi nakon što je prelaz raščišćen, u čemu smo im pomogli, tj. pomoglo lokalno stanovništvo oko podneva, sem putničkih vozila, omogućen je saobraćaj autobusa i kamiona.
Istovremeno, između 14,00 i 14,30 časova, pripadnici KEJFOR-a uspostavili su totalnu blokadu na administrativnom prelazu Brnjak, tako da je saobraćaj na magistralnom putu Kosovska Mitrovica-Ribarić u tom vremenskom periodu bio u prekidu. Od 14,30 časova, omogućen je prolaz vozilima preko administrativnog prelaza, i to selektivno, uz pojačanu kontrolu. Blokada je i dalje važila za autobuse i za teretna vozila sa robom iz Srbije. Tom prilikom je uočeno prisustvo pripadnika KPS, tzv. granične policije i carinske službe Kosova albanske nacionalnosti, koji su za sada na prelazu samo posmatrači, bez aktivnog učešća u kontroli vozila i putnika.
Istovremeno, u delu pokrajine južno od Ibra došlo je do eskalacije nasilja i incidenata prema Srbima na KiM.
Dana 27. jula, oko 12,30 časova kod sela Sušice, okolina Štrpca, tri naoružana lica albanske nacionalnosti fizički su napali Radišu Milenkovića koji se vraćao kući posle branja pečuraka. Dana 28. jula, oko sedam časova ujutru, pripadnici specijalne jedinice KPS Rose fizički su zlostavljali Marković Duška i Svilanović Zorana iz sela Klokot na putu Uroševac – Skoplje. Njih je presrela patrola pripadnika Rose, sprečila im put i sa uperenim automatskim oružjem nasilno ih izvukla iz vozila. Istog dana maltretiranje od strane KPS u Lipljanu sveštenik SPC Igor Đokić je fizički napadnut i poručeno mu je da se vrati u Srbiju, pošto je sveštenik rođen u centralnoj Srbiji.
Situacija je dodatno iskomplikovana i otežana postupcima, izjavama predstavnika međunarodnih zajednica koji su izrazili spremnost da potpuno sprovode akte Prištine o trgovinskom embargu i raspoređivanju albanskih policajaca i carinika na administrativne prelaze.
Takođe, pretvaranje prelaza Brnjak i Jarinje u tzv. zabranjenu vojnu zonu u kojima je dozvoljena primena bojeve municije, pojačala je tenzije. Malo je reći da su ovakve izjave i postupci koji su dolazili iz Prištine i dela međunarodne zajednice bili u potpunoj suprotnosti sa svim garancijama o vraćanju u pređašnje stanje koje je naša strana dobijala u prethodna tri dana. Usled ovoga je narod sa severa KiM tokom noći, 28. i 29, blokirao na više mesta magistralne pravce Haraško i ka Ribariću, sprečavajući mirnim blokadama prolazak vozila KFOR-a, Euleksa, svaki pokušaj pomeranja KPS.
Tokom jutra 29. jula na administrativnom prelazu Brvnjak pokušalo se sprovođenje odluka vlasti u Prištini, ali s obzirom na mirne blokade i stanje na terenu oba prelaza ubrzo su bila zatvorena. Istovremeno, tokom popodneva 29. jula se pokušalo sa još jednom rundom razgovora sa komandantom KFOR i predstavnicima EU ne bi li se ponovo privoleli na poštovanje inicijalno datih garancija u potpunom povraćaju na pređašnje stanje. Ovi pokušaji nisu doveli do pomaka. KFOR je insistirao na uklanjanju blokada, dok mi sa naše strane ne nameravamo da odustanemo od mirnih protesta i blokada. Jučerašnja i noćašnja situacija je relativno mirno rešena tako što se KFOR povukao. Tokom noći nije bilo daljih tenzija.
Međutim, jasno nam je poručeno da će KFOR pribeći upotrebi sile svaki sledeći put. Zbog toga mi nastavljamo budno da pratimo razvoj događaja, jer ne možemo isključiti ni da u momentu dok ova sednica teče neće biti pokušaja upotrebe sile od strane KFOR. Jasno je da se Priština umirila pošto očekuje da vojna misija odradi njen posao.
Može se zaključiti, poštovani poslanici, da smo dosadašnjim razgovorima uspeli da izdejstvujemo da pripadnici specijalnih jedinica tzv. kosovske policije budu povučeni sa severa KiM. Međutim, potpuno je jasno da nisu ispoštovane garancije da će stanje biti normalizovano i vraćeno na situaciju pre incidenata. KFOR je evidentno počeo da postupa na linijama koje ne poštuje Rezolucija 1244. Usled toga, još uvek su prisutne tenzije među srpskim stanovništvom i ne mogu se isključiti pokušaji ekstremista sa obe strane da manipulišu građanima i da izazovu još teže incidente.
Moramo priznati da su naše aktivnosti bile izrazito limitirane i sa izrazito ograničenim manevarskim prostorom. Naše glavno oružje je bio dijalog i opredeljenje da ne povučemo ni jedan potez koji bi ugrozio opstanak Srba u našoj južnoj srpskoj pokrajini. Diplomatskom i pregovaračkom aktivnosti se samo privremeno i delimično otklanja opasnost od pokušaja da se nametnu neprihvatljiva rešenja. Uprkos tome, ostaju otvorena pitanja sa kojima ćemo morati da se suočimo i da definišemo nove odgovore kako bi što uspešnije odgovorili na spremnost međunarodne zajednice, prištinskih vlasti da postupaju suprotno okvirima Rezolucije 1244 UN kojima su ustanovljene. Obzirom na složenost trenutka, smatram da Narodna skupština Republike Srbije treba da podrži aktivnosti Vlade Republike Srbije na odbrani interesa države Srbije na prostoru KiM.
Sada na kraju, poštovani poslanici, želim da vam prenesem poruku građana, ne samo sa severa KiM nego i južno od reke Ibar, znači čitave teritorije naše srpske južne pokrajine, da danas pokažemo jedinstvo, ne jednoumlje, i da pokažemo svima da nam je istinski stalo da odbranimo KiM, da ovu tešku situaciju na KiM ne koristimo u strančarenja, u prikupljanju jeftinih političkih poena. Ovo je molba svih ljudi dole koji žive na KiM, ovo je molba ljudi koji sad u ovom trenutku stoje na barikadama.
Molim vas, želim i ovog trenutka da svi poslanici, pogotovo ovi sa KiM, bez obzira na partijske stavove i partijske razlike, podrže posebno ovu rezoluciju koju je Vlada Republike Srbije danas predložila. To je poruka svih građana KiM bez obzira kojoj stranci pripadaju, jer i ovih 4-5 dana smo bili u situaciji da se uverimo kakvo jedinstvo postoji i zašto se u stvari građani dole zalažu i na koji način svoje istinske, legitimne interese brane. Hvala vam još jedanput.