Treća sednica Prvog redovnog zasedanja, 14.05.2013.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Treća sednica Prvog redovnog zasedanja

4. dan rada

14.05.2013

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:15 do 15:15

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Dejan Mihajlov, replika. Izvolite.

Dejan Mihajlov

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Ovom prilikom govorim o Ustavu Srbije, ne o Ustavu Savezne Republike Jugoslavije, govorim o praksi koja je postojala od donošenja Ustava iz Miloševićevog vremena, pa Ustava 2006. godine i sada koji to ne poznaju. Smatramo da bi trebalo zadržati akt o promeni Ustava. Ustavni amandmani, prosto to je jedna istorijska loša tekovina kojoj se ne treba vraćati i u modernoj praksi mi tih promena nemamo, idemo na promenu Ustava.
Ustav poznaje samo akt o promeni Ustava i mislim da bi tu formulaciju trebalo zadržati u zakonu da ne bi unosili dodatnu konfuziju, jer suština je ista, ali ovo je možda, po nama, evo mi kada smo razgovarali oko ovog amandmana, suština je ista, ali ime je i te kako bitno, da ne uvodimo neke nove ustavne amandmane, koji su suprotni u samom duhu Ustava, koji smo doneli 2006. godine. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Dragan Nikolić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Nikolić

Srpska napredna stranka
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine Đurđeviću, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, SNS će u danu za glasanje dati svoj glas za oba predloga zakona koji su danas pred nama.
Očigledno je da je predlog koji je dalo ministarstvo, kao i poslanička grupa SPO, DHSS pogodio u sam centar, jer sve poslaničke grupe, uz manja odstupanja, ukoliko budu prihvaćeni njihovi amandmani, a verujem da će biti prihvaćeni ukoliko su argumentovani i činjenično opravdani, glasati za oba predloga zakona.
To će uraditi i SNS kao tvorac ove Vlade i kao stožer republičke Vlade, koja zajedno sa svojim koalicionim partnerima već skoro godinu dana vrši vlast, rekao bih, na jedan veoma reprezentativan način, vrši vlast tako što pravovremeno daje određene predloge zakona, ali daje i predloge izmena tih istih zakona, ukoliko život ili pravna praksa ili događaji potvrde da nešto nije kako valja. Tu potvrđujemo da nismo oholi, da nismo nadmeni, da hoćemo da prihvatimo sve ono što je pametno i suvislo i sve ono što dolazi čak i iz opozicionih stranaka. Nismo stranka koja će odbijati sve što se predlaže, bez obzira da li je to pametno ili nije.
Jedan od takvih predloga je i Zakon o izmeni i dopuni Zakonika o krivičnom postupku. Imajući u vidu da javnost Srbije možda još uvek nije upoznata sa predlogom, on ima samo jedan član, a odnosi se na izmenu člana 327. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku. Ovde se kaže da za osuđenog saradnika ne može biti predloženo lice koje je osuđeno kao organizator organizovane kriminalne grupe, niti lice koje je pravosnažno osuđeno na kaznu zatvora od 40 godina.
Mislim da bilo kakvo obrazloženje nije potrebno. Dovoljno je samo da se pročita ovaj član i da se kompletna, kako stručna, tako i laička javnost u Srbiji u potpunosti složi da ovakvu izmenu i dopunu Zakonika o krivičnom postupku moramo u danu za glasanje da izglasamo i da dovedemo do perfekcije jednu situaciju gde ljudi koji su organizatori organizovanih kriminalnih grupa ili ljudi koji su osuđeni na maksimalnu kaznu od 40 godina, a tako su osuđeni zato što su izvršili niz teških krivični dela ne mogu biti saradnici i ne mogu sada naći sebi alibi i mogućnost da se izvuku tako što će im se smanjiti kazna, jer su oni postali saradnici. Znači, posle ovoga toga neće biti, tako da se u potpunosti sa tim i kao profesionalac slažem.
Drugi zakon koji je danas na dnevnom redu jeste Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa i akata. Radi se zapravo o jednom zakonu koji je 1991. godine donet i koji sada praktično donosimo u jednom sažetijem obliku, sa jednim dodatkom, a taj dodatak se tiče toga da se uvodi i elektronsko objavljivanje u "Službenom glasniku", odnosno obrada svih zakona i svega onoga što sadrži ovaj i ostali zakoni.
Dakle, radi se o "Službenom glasniku" Republike Srbije. U njemu se objavljuju obavezno sledeći akti Narodne skupštine, dakle, sve ono što mi ovde usvojimo, međunarodni sporazumi, rekao bih da su to međunarodni ugovori, ali nadam se da će tokom rasprave u pojedinostima i sa amandmanima oko ovoga da dođe do izmena, odnosno upodobljavanja ovog teksta, jer mislim da međunarodni sporazumi nisu ustavna kategorija, nego smo mi to predvideli kao međunarodne ugovore, odnosno ustavotvorac, akti, akti predsednika Republike, akti Vlade, akti ministarstava i posebnih organizacija, akti Ustavnog suda, akti Visokog saveta sudstva, akti Državnog veća tužilaca, akti sudova i javnih tužilaštava, akti drugih republičkih organa, akti NBS, zatim, presude Evropskog suda za ljudska prava, odluke ugovornih tela UN za zaštitu ljudskih prava, propisi koje donose imaoci javnih ovlašćenja i drugi akti za koje je to određeno zakonom, prečišćeni tekstovi i ispravke akata.
Ovo sam namerno pročitao zbog javnosti i zbog toga da bi šira javnost, odnosno svi ljudi koji ovo slušaju i koji gledaju, bili upoznati sa tim šta se sve obavezno objavljuje u tom "Službenom glasniku". Od akata Narodne skupštine, naravno objavljuje se Ustav, ustavni amandmani, ustavni zakoni, zakoni i drugi propisi i opšti akti Narodne skupštine.
Takođe u članu 4. Međunarodni ugovori. Dakle, u "Službenom glasniku" se objavljuju potvrđeni međunarodni ugovori, ugovori koji su potvrđeni u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Zatim, akti predsednika Republike. Radi se o ukazima, o proglašenju zakona i o ukazima o dodeli odlikovanja.
Član 6. propisuje da se objavljuju i akti Vlade koji naravno mogu biti uredbe i drugi opšti akti koje donosi Vlada.
Akti Ustavnog suda, to su forme odluke i drugi akti Ustavnog suda u skladu sa posebnim zakonom.
Veoma važno i ne manje bitno od prethodnih, jesu akti Visokog saveta sudstva, Državnog veća tužilaca, sudova i javnih tužilaštava. Ovo je veoma bitno za stručnu javnost. Veoma je bitno za popravku stanja u pravosuđu za koje znamo kakvo jeste, u šta sada možda ne treba ulaziti, ali ja očekujem da vrlo skoro ministar, gospodin Selaković, izađe sa čitavim setom zakona, počev od mreže sudova, uređenja sudova, zakona o sudijama, kako bismo mogli tu veoma bolnu materiju za čitavu javnost Srbije i građane Srbije da uredimo na najbolji mogući način i da reforma pravosuđa krene svojim tokom, kako bismo ispunili mnoge uslove iz Agende koje nam je EU postavila, odnosno, mi smo sami sebi postavili u želji da živimo što bolje i funkcionišemo što bolje.
Takođe se objavljuju u i akti Narodne banke Srbije. To su opšti akti i drugi akti koje Narodna banka objavljuje, presude Evropskog suda za ljudska prava i odluke ugovornih tela Ujedinjenih nacija za zaštitu ljudskih prava. Ovo su veoma bitni akti, imajući u vidu da je sada najmodernije u Srbiji rečenica – ići ću do Suda za ljudska prava u Strazburu, tražiću, ukoliko nema pravde u Srbiji da je ostvarim pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. To na neki način stvara jednu sliku i bespomoćnosti u isto vreme mnogih ljudi u Srbiji zbog neažurnosti srpskog pravosuđa, zbog mnogih stvari koje su dovele do negativnih tendencija i zbog toga je veoma bitno u "Službenom glasniku", objaviti sve ono što se donosi kao presuda Evropskog suda za ljudska prava, a naravno odnosi se na materiju koja tišti naše građane i koja na taj način stvara mogućnost da svako, pa čak i onaj laik koji nema nikakvih dodirnih tačaka sa pravom, niti je završio pravni fakultet, može da se upozna sa presudom i na taj način prepozna svoj problem koji može da reši tako što će se ovaj opšpti akt primeniti i na njega iako nije učestvovao u tome niti je podnosio tužbu niti je sposoban da čitav taj proces od podnošenja molbe do spremanja dokumentacije, predaje dokumentacije tom sudu. Ukoliko u "Službenom glasniku" bude ovako nešto objavljeno to će njemu itekako pomoći.
Nadalje, ima određenih akata, odnosno onoga što donose određene organizacije, organi i službe koje su oslobođene plaćanja naknade u "Službenom glasniku". To je sve ono što je obavezno za objavljivanje, a oslobođeno je plaćanja naknade.
Imate i akte čije objavljivanje u "Službenom glasniku" nije obavezno. To su akti organa, pravnih i fizičkih lica čije objavljivanje u "Službenom glasniku" nije obavezno i mogu uz naknadu da se objavljuju u "Službenom glasniku". To je praksa koja je i do sada bila. Svaki oglas, javna ponuda se mogla objaviti u "Službenom glasniku" uz određenu naknadu koja je određivana u tom postupku od strane određenih lica. U "Službenom glasniku" takođe mogu uz naknadu da se objavljuju i javni konkursi, oglasi, javni pozivi i druga obaveštenja organa i pravnih i fizičkih lica.
Vrši se i podela izdanja "Službenog glasnika", pa imamo osnovna izdanja i posebna. Osnovno izdanje je ono koje je "Službeni glasnik Republike Srbije", a posebna izdanja su "Službeni glasnik Republike Srbije – međunarodni ugovori" i "Službeni glasnik Republike Srbije – prosvetni glasnik". Ovde se vrši razvdajanje tih službenih glasnika i mislim da za razliku od pomenutog člana 4. ovde stoji "Službeni glasnik Republike Srbije – međunarodni ugovori", što je po meni potpuno ispravno i urađeno onako kako je saglasno sa Ustavom RS.
"Službeni glasnik – međunarodni ugovori" se objavljuje kada se potvrdi međunarodni ugovor i drugi međunarodni sporazumi, a u "Prosvetnom glasniku" se objavljuju republički propisi kojima se uređuju nastavni planovi i programi obrazovanja, prostor, oprema i nastavna sredstva, program pripravničkog staža, pragrami usavršavanja i osposobljavanja nastavnika i saradnika u osnovnim i srednjim školama, kao i drugi akti za koje je posebnim zakonom određeno da se objavljuju u "Službenom glasniku RS".
Ono što je najvažnije i što je novina je da se članom 26. propisuje i elektronski i štampani oblik "Službenog glasnika". Osnovno i posebna izdanja "Službenog glasnika" izdaju se u štampanom obliku i u elektronskom obliku PDF i HTML formatu. Štampani oblik "Službenog glasnika" i elektronski oblik "Službenog glasnika" u PDF formatu su zvanična izdanja. Ona izlaze u istom danu i datum koji je označen na elektronskom i štampanom obliku je dan izdavanja.
Drugi deo ovog zakona jeste pravno-informacioni sistem RS. Uspostavlja se pravno-informacioni sistem RS i taj pravno-informacioni sistem koji je u ovom trenutku novina jeste zbirka podataka u elektronskom obliku koja sadrži elektronski oblik "Službenog glasnika", arhivu "Službenog glasnika", bazu koja sadrži registar i tekstove važećih propisa i drugih akata RS objavljenih u "Službenom glasniku", bazu koja sadrži sudsku praksu i druge podatke o pravnom sistemu RS i vezu sa pravnim aktima EU.
Imaćemo pravno-informacioni sistem RS koji se uspostavlja ovim zakonom gde će se u elektronskom obliku moći da isčita sve ono što je veoma važno i što je praksa i u RS. Pristup pravno-informacionom sistemu i bazi koja sadrži registar i tekstove važećih propisa i drugih akata RS objavljenih u "Službenom glasniku" svim korisnicima interneta dostupni su bez naknade, nezvanično prečišćeni tekstovi propisa, originalna službena glasila u PDF formatu, u kojima su objavljeni tekstovi propisa i službena glasila, u kojima su objavljene i njihove izmene i dopune. Za pristup ostalim podacima koje sadrži pravno-informacioni sistem plaća se naknada, čija se visina određuje aktom javnog preduzeća na koji saglasnost daje Vlada. Naravno da je potrebno da se finansira i plati isčitavanje, odnosno mogućnost umnožavanja ovih akata, zato što apsolutno manje ljudi ima koji su sada preplaćeni na "Službeni glasnik" i "Službeni glasnik", kao i svako drugo javno preduzeće mora da preživi. Tu je predlagač zakona, resorno ministarstvo prepoznalo da se mora i finansijska injekcija dati tom javnom preduzeću i predvideti da se u narednom periodu iz budžeta kroz određene stavke u određenom iznosu pomogne tom javnom preduzeću da bi moglo da u potpunosti normalno funkcioniše jer je nemoguće da sve ove akte objavljujemo u dnevnim novinama, nedeljnim ili u nekoj drugoj štampi. Prema tome, "Službeni glasnik" je preka potreba svih nas.
Takođe, postoje i posebni načini objavljivanja. Radi se o ukazima i drugim aktima predsednika Republike, propisi i drugi akti Vlade i ministara nadležnih za odbranu koji se odnose na Vojsku Srbije i objavljuju se u "Službenom vojnom listu". Podvlači se da postoji i "Službeni vojni list" u kome se objavljuju i određeni posebni akti.
Vlada je dužna da za pravno-informacioni sistem u roku od šest meseci od stupanja na snagu ovog zakona donese propise o uspostavljanju i vođenju pravno-informacionog sistema, što će apsolutno sam siguran Vlada, odnosno resorno ministarstvo uradi na vreme i omogućiti da profunkcioniše i ovaj pravno-informacioni sistem. Ovaj zakon stupa na snagu 1. juna 2013. godine. Nadam se da, pošto su sve poslaničke grupe se izjasnile da će glasati za ovaj zakon, ćemo do 23. maja uspeti da izglasamo ovaj zakon i da on stupi na snagu 1. juna.
Dakle, kao što sam i rekao na početku, poslanička grupa SNS će u Danu za glasanje podržati ovaj zakon i glasati za njega. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodna poslanica Biljana Hasanović Korać. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Biljana Hasanović-Korać

Demokratska stranka
Hvala, gospođo potpredsednice.
Gospodine direktore, dame i gospodo narodni poslanici, predlagač zakona i moje kolege su u dosadašnjim raspravama vrlo detaljno govorili o oba predloga zakona koji su danas pred nama. Ne bih da ponavljam detalje, samo ću ukazati na par stvari koje mislim da čak i ako ih ponovim nisu na odmet da se dobro zapamte i da dopru do naših građana.
Što se tiče razloga za donošenje zakona, odnosno za razmatranje Predloga zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa i akata i za donošenje ovog zakona, ako se ima u vidu da je zakon koji reguliše tu materiju i koji je sada na snazi donet još 1991. godine, da je od tada promenjena i država u kojoj živimo, da je Republika Srbija preuzela primenu tog zakona kao pravni sledbenik državne zajednice Srbije i Crne Gore, da nam je od onda promenjen i Ustav, jeste zakon onda delimično usklađen, da je velikim delom promenjen ceo pravni sistem, da su promenjene tehnologije u komunikaciji, onda zaista proizilazi neophodnost da se i u ovoj oblasti donese novi zakon koji će na nov i savremen način da reguliše ovu oblast. Zaista je opravdano što se ovaj zakon sada našao pred nama i što ga razmatramo.
U obrazloženju se poziva na član 51. Ustava koji reguliše pravo na obaveštenost. Rekla bih da svako od nas ne samo da ima pravo da bude obavešten o propisima, nego da ima i obavezu da poznaje propise i zakone i podzakonska akta, jer znamo da nepoznavanje prava ne oslobađa od odgovornosti, tako da smo zaista dužni da obezbedimo građanima da na najbolji način mogu da se informišu i da im budu dostupni na najpovoljniji i najekonomičniji način i zakoni i druga podzakonska akta.
Ovim predlogom zakona, a time već ulazimo i u njegovu sadržinu, se dobrim delom sve ovo i postiže i da možemo da ocenimo tekst ovog zakona kao dosta dobar. Biće intervencija amandmanima. Ukoliko se usvoje amandmani koji su najavljeni, verovatno će doći i do poboljšanja ovog teksta.
Što se tiče uopšte zakonske procedure, neophodno je da radimo na tome da ceo postupak zakona bude što transparentniji, što javniji, da budu uključeni što veći broj subjekata u postupak donošenja zakona, kako bi uticali svojim mišljenjima, iskustvima i znanjima na dobijanje što kvalitetnijeg konačnog teksta predloga zakona koji će se naći u Skupštini.
Sam postupak objavljivanja zakona je završna faza u postupku donošenja jednog zakona i vezana je za njegovo stupanje na snagu. Odnosno, stupanje na snagu zakona je po članu 196. Ustava vezano za objavljivanje zakona i po tom članu je predviđeno da zakon stupa na snagu najranije osam dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku". Izuzetno, ako postoje opravdani razlozi o stupanju na snagu ranije, u roku kraćem od osam dana, onda o tome donosilac zakona odnosno ova Narodna skupština mora posebno da se izjasni. Mislim da ta procedura isto ukazuje na važnost objavljivanja i vezivanja stupanja na snagu za sam čin objavljivanja zakona i da je zato neophodno, da bi zakon mogao da stupi na snagu i da se primenjuje, da bude i kvalitetno objavljen i dostupan svim subjektima koji treba da ga primenjuju, da mogu da se upoznaju sa njim.
Ono što je važno u ovom predlogu zakona jeste da su predviđene novine. Osnovna novina je da se predviđa i elektronsko objavljivanje. O tome je dosta govoreno i neću mnogo da se zadržavam. Mislim da je u današnje vreme, kada se mladi od osnovne škole obučavaju da koriste kompjuter, kada se u svim ozbiljnim ustanovama radi putem tih informacionih tehnologija, i dostupnost službenog glasnika putem interneta i putem korišćenja ovih novih tehnologija jako važno.
Posebno me je obradovala kad sam videla da je proširen broj akata koji će se objavljivati u "Službenom glasniku" a posebno mi je interesantno to što će se objavljivati presude Evropskog suda pravde, Evropskog suda za ljudska prava, jer znamo da je poslednjih par godina znatno povećan broj postupaka koji su naši građani pokrenuli pred tim sudom, nezadovoljni radom domaćih sudova u periodu pre početka reforme pravosuđa. Pored toga, važno je i što će se objavljivati i odluke ugovornih tela UN za zaštitu ljudskih prava, jer se uvidom u ovakve odluke mogu izvući zaključci kakva je međunarodna pravna praksa i za šta sve naši građani i subjekti moraju da se obraćaju ovim instancama.
U članu 28. reguliše se pravno-informacioni sistem koji će funkcionisati kao zbirka podataka u elektronskom obliku i nabraja se šta će sve da sadrži. Između ostalog se kaže – arhivu službenih glasnika. Da li mi je promaklo ili nije zabeleženo - koliko će unazad ta arhiva dosezati? Do kog perioda možemo da računamo da ćemo moći u elektronskom obliku da nađemo službene glasnike? Mislim da je to podatak koji bi mogli da nam saopštite i koji bi mogao da nam bude od koristi.
Ono što je takođe značajno za primenu jeste što će se naći i prečišćeni tekstovi zakona. Jeste da to neće biti zvanična forma, ali će znatno omogućiti primenu. Jer, svima nam je poznato koliko je zakonodavna aktivnost intenzivna poslednjih godina kod nas, koliko je puno novih propisa doneto. Građanima, a i privrednim subjektima i svim subjektima koji učestvuju u pravnom životu teško je nekada da se snađu u silnim izmenama i dopunama. Ne može građanin da priušti sebi da kupi elektronsku zbirku propisa. Postoje firme koje se bave time i svako ko se profesionalno bavi time može da kupi zbirku propisa u kojoj će uvek naći prečišćen tekst, ali ne može to svaki građanin sebi da priušti, tako da mislim da je jako važno za snalaženje i za primenu zakona što će se i ovo naći.
Nadam se da će se uslovi koji treba da se ispune steći i da će Skupština doneti, tako da zakon može da se primenjuje od 1. juna, kako je i predviđeno.
Što se tiče Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, mogu da kažem samo da jeste zakon donet 2011. godine i jeste od onda već dve izmene pretrpeo, ali život je uvek inventivniji od propisa i u toku primene zaista nailazimo na nove probleme i na nova gledanja na pojedine stvari. Ovakvu izmenu Zakonika o krivičnom postupku, kojom se predlaže da se lice koje bude osuđeno na zatvorsku kaznu od 40 godina, ne može odrediti za saradnika, zaista treba prihvatiti, jer u ovim slučajevima, kod učinioca krivičnih dela koja učine teška krivična dela, a o tome smo pričali i skoro kada smo donosili zakon o krivičnim delima protiv polnih sloboda, maloletnih lica i još o nekim zakonima, protiv učinioca krivičnih dela koja su osuđena na ove najteže zatvorske kazne, zaista treba biti mnogo strožiji i treba biti dosledniji u primeni. Ovo, uslovno da kažem, postrožavanje uslova, odnosno dovođenje na pravu meru, da se takvom jednom učiniocu ne može dati status saradnika, mislim da će uticati da se ubuduće malo bolje razmisli i malo detaljnije izanalizira i kada se budu donosili zakoni o amnestiji i kada su budu donosili neki drugi propisi, jer ne smemo više dozvoliti da nam se učinioci težih krivičnih dela ili povratnici nađu na slobodi pre isteka zatvorske kazne i pre postizanja cilja koji treba da postigne ta kazna kod njih i da onda budu ponovo povratnici i da ponovo imamo problema sa istim tim licima. Hvala na pažnji.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima gospodin Dejan Đurđević. Izvolite.

Dejan Đurđević

Zahvaljujem. Nekoliko stvari samo i pojašnjenja koja ste tražili, što se tiče diskusije o stupanju na snagu i početku primene.
Ono što sam malopre i rekao gospodinu Mikoviću, žao mi je što nije tu i što nije tu gospodin Cvijan, tu je Skupština na potezu. Ako pogledate, na primer, vaša metodološka pravila za izradu propisa, koja su objavljena u "Službenom glasniku" 30. marta 2010. godine, na primer, član 63. Metodoloških pravila Narodne skupštine ima tu dvojnost. Kaže – ovaj akt stupa na snagu osmog dana od objavljivanja u "Službenom glasniku" Republike Srbije, a primenjuje se od 1. jula 2010. godine.
U članu 17. Metodoloških pravila, Narodna skupština je legalizovala to dvojstvo. Na primer, član 17. stav 2. kaže – ako je potrebno razdvojiti početak važenja i početak primene novog propisa, odnosno primene pojedinih njegovih odredaba, postojanje vremenskog razmaka između dana stupanja na snagu propisa i početka njegove primene, odnosno primene pojedinih njegovih odredaba, treba formulisati na sledeći način – ovaj propis stupa na snagu dana, od dana objavljivanja u "Službenom glasniku", a primenjuje se od te i te godine. Prema tome, slažem se da ovo treba promeniti, ali ta praksa postoji dugo vremena, ja bar znam od 1982. godine.
Što se tiče arhive službenih glasila, namerno upotrebljen izraz "službena glasila", jer propisi koji danas važe u Republici Srbiji objavljeni su bar u dva službena glasila. To su "Službeni glasnik" nekada Socijalističke Republike Srbije, danas Republike Srbije, gde su u vreme kada smo bili federalna jedinica u sastavu jedne šire države imali republičke propise, a tu je i "Službeni list" nekada SFRJ, kasnije SRJ itd.
Danas još uvek važe neki jako bitni zakoni za naš pravni saobraćaj koji su objavljeni u "Službenom listu SFRJ", npr. Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine ili Zakon o osnovama ostavinsko-pravnih odnosa iz 1980. godine. Što se tiče te arhive, ona će ići do 1945. godine. Zašto? Prvo, 1945. godine održano je Treće zasedanje AVNOJ u Beogradu i doneta je jedna odluka kojom je prekinut kontinuitet sa propisima Kraljevine Jugoslavije. Ta odluka je 1946. godine razrađena jednim zakonom, zove se Zakon o nevažnosti propisa donetih pre 6. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije. Tim zakonom koji je donet 1946. godine, donela ga je tadašnja Skupština Federativne Narodne Republike Jugoslavije, predviđeno je da svi propisi Kraljevine Jugoslavije koji su važili na dan 6. aprila 1941. godine gube pravnu snagu, a propisi koje je doneo okupator i njegovi pomagači se smatraju nepostojećim, kao da nikad nije doneto. Ostavljena je mogućnost da sudovi primenjuju pravna pravila iz tih propisa koja se i dan danas koriste npr. u materiji ugovora o poklonu, pošto još uvek nije regulisan, ali formalno-pravno ti propisi više ne važe. Naš pravni kontinuitet negde i počinje od 1945. godine. Sve preko toga je, nažalost, istorija. Ta arhiva će početi od 1941. godine pa nadalje i ona će sadržati i propise koji važe, ali i one propise koji više ne važe, koji su ukinuti donošenjem nekog kasnijeg propisa.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Narodna poslanica Donka Banović. Izvolite.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala gospođo potpredsednik, gospodine Đurđeviću, čini mi se da su se svi poslanici koji su govorili pre mene, bilo da su iz vladajuće većine ili opozicije, složili da je apsolutno neophodno doneti novi zakon koji će regulisati ovu oblast, jer je, kako ste i vi rekli na početku, star preko 23 godine, tako da ga je zaista neophodno osavremeniti ili modernizovati ili ga prosto upodobiti trenutku. U tih 20 i nešto godina se mnogo toga promenilo, pre svega u načinu komunikacije i razvoju različitih informacionih tehnologija, a i silni neki drugi propisi koji su propisali za razne organizacije, institucije itd. neke obaveze koje se moraju objavljivati u zvaničnom službenom glasilu Republike Srbije.
Dosta je toga rečeno o novinama koje sadrži ovaj predlog zakona, tako da ću nastojati da ne ponavljam, ali ću istaći neke zamerke upravo na te nove članove, novine u zakonu. Iako mi već u praksi imamo primenu, "Službeni glasnik" ima elektronsku bazu podataka, to građani znaju ali ne mogu da pristupe, moraju da imaju šifru, da budu registrovani, što će reći da moraju da budu pretplaćeni na tu bazu. Ovo nije nešto što će se tek dešavati ili se ta izmena i novina uneti. Ona već postoji, ali sada, koliko ja vidim, to će biti i zakonom regulisano.
Kada je konkretno član 26. u pitanju, koji govori o elektronskom i štampanom obliku "Službenog glasnika", oba ta formata su po važnosti i značaju, odnosno ta izdanja, ravnopravna. Vi ćete to da vidite i kroz amandmane koje smo mi podneli. Ono što vam se tu zamera jeste da ste vi, kada govorite o uspostavljanju elektronskog izdanja, tu izostavili da kažete da to elektronsko izdanje mora biti potpisano elektronskim potpisom.
Sve nas podsećam da mi od 2004. godine imamo Zakon o elektronskom potpisu. Zakon jeste stupio na snagu, ali dugo vremena je trebalo da počne da se primenjuje, prosto zato što je to i tehnički bilo prilično komplikovano, ali ja već znam da npr. PTT Srbije su registrovali to sertifikaciono telo i da su obezbedili sve uslove da se ima elektronski potpis.
Ako već govorimo o tome da su oba ova izdanja formata "Službenog glasnika" i u štampanom izdanju i elektronskog formata ravnopravni, onda ne vidim kako ste propustili da autentičnost tog elektronskog izdanja bude garantovana i postojanjem elektronskog potpisa. Dakle, ako Vlada i ako mi ovako značajnim zakonima ne predvidimo upotrebu elektronskog potpisa, onda zaista ne vidim kako ćemo uopšte popularizovati i postići da se u toj vrsti komunikacije upotrebljava elektronski potpis koji je zaista jedna zaštita i sigurnost da je to elektronsko izdanje autentično.
Već je bilo reči o tome, a i po meni je nedopustivo da se traži od korisnika, ko god da je, da li je to svako fizičko i pravno lice, a fizičko pre svega, da se za to mora plaćati nekakva nadoknada ili pretplata. Videćete kada budete gledali amandmane, amandman na član 26. upravo predlaže ove izmene.
Kada je reč o pravno-informacionom sistemu Republike Srbije, neko je rekao da su nas neki drugi sajtovi ili internet stranice, udruženja pravnika, nevladine organizacije itd. već pretekle u ovome. Međutim, dobro je što će to biti i zvanična pravno-informaciona baza ili sistem Republike Srbije. Takođe, za njenu autentičnost će garantovati javno preduzeće "Službeni glasnik".
Ono što opet nije dobro, to je član 29. gde govorite o pristupu pravno-informacionom sistemu. U stavu 1. na jednom mestu kažete da će korisnicima interneta biti dostupna, bez naknade, određena akta. Mislim da ovde čak nisu ni nabrojana koja ili delimično jesu - prečišćeni tekstovi propisa, originalna službena glasila u PDF formatu itd. Onda, u stavu 2. opet kažete – za pristup ostalim podacima, koje sadrži pravno-informacioni sistem, gde niste naveli kao predlagač koja su to akta, plaća se naknada čija se visina određuje aktom javnog preduzeća. Dakle, na njihov predlog, a saglasnost za tu naknadu će opet dati Vlada. I tu imate amandman gde predlažemo brisanje ovog stava 2, da i pristup tom pravno-informacionom sistemu bude besplatan, odnosno da se ne plaća naknada.
Zatim, amandmanom sam predložila novi stav 2. na početku posle onih uvodnih odredaba. U stvari, uvodna odredba jeste jedan član, koji uopšte govori nešto, a onda sam predložila posle toga novi član koji govori o jeziku. Kada već govorimo o tome da treba da bude kvalitetna ili kvalitetnija informacija, informisanost i dostupnost "Službenom glasniku", onda mislim da niste smeli da propustite član koji će govoriti o jeziku, pa ću ga i pročitati. Stav 1. – zakoni i drugi propisi, kao i drugi akti objavljuju se na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom. Stav 2. – međunarodni ugovori i drugi međunarodni akti, kao i presude Evropskog suda za ljudska prava objavljuju se i na jednom od svetskih jezika na kome su zaključeni, odnosno doneti. Pošto postoji posebno izdanje gde su međunarodni ugovori, mislim da ovo ne bi trebalo da komplikuje izdavanje tog posebnog izdanja. Verujte, veoma je važno da svakom ko je zainteresovan bude dostupan i izvorni tekst, odnosno tekst na nekom od svetskih jezika na kojima je taj ugovor donet.
Podsetiću vas da se u poslednjih nekoliko godina vrlo često pojavljivao problem u različitom tumačenju nekih termina, a uglavnom je tu bilo reči o engleskim rečima ili terminima, da bi se na kraju to nerazumevanje podvelo pod to da smo imali loš prevod. Dakle, čim nešto nije bilo dobro urađeno, onda se kaže – taj i taj prevodilac nešto nije dobro preveo, mi smo u pravu, a onda drugi kažu – mi smo u pravu. Recimo, meni je u sećanju ostao prevod jedne vrlo važne stvari kada je potpisan Sporazuma sa Euleksom, gde ste imali da su jedni tu englesku reč tumačili da je to samo nekakva administrativna granica, a da je drugima ta reč zaista i značila granica, i to prava granica. Zato je po meni potrebno da ovi međunarodni ugovori budu i na tom jeziku. Ko sumnja u prevod, imaće i original, pa će se time pozabaviti.
Stav 3, a takođe je reč o jeziku - propisi i drugi akti koje donosi organ lokalne samouprave, pored srpskog jezika, objavljuju se i na jeziku nacionalne manjine, u skladu sa zakonom koji govori o upotrebi jezika nacionalne manjine. Znam da je to novina i da sada u "Službenom glasniku" toga nema. Potražila sam neke službene glasnike i znam da po statutima neke lokalne samouprave imaju obavezu da objavljuju u "Službenom glasniku" svoje neke odluke, tako da smatram da bi bilo potpunije informisanje i za građane u onim lokalnim samoupravama gde se slabije govori srpski jezik, a gde i po zakonu postoji upotreba i obaveza upotrebe jezika nacionalne manjine.
Što se tiče javnog preduzeća, inače, mi u žargonu ovaj zakon zovemo zakon o javnom preduzeću "Službeni glasnik", iako je on širi, videćete kroz amandmane, vi ovde nigde niste naveli delatnost javnog preduzeća, niste nabrojali, iako u nekim zakonima u regionu imate detaljno navedeno šta je sve delatnost javnog preduzeća. Videćete to u amandmanu, a o tome ćemo govoriti kada bude rasprava u pojedinostima.
Način na koji vi predlažete imenovanje i sastav tog nadzor odbora javnog preduzeća, jer nemamo više upravnih odbora, ali imamo nadzorni odbor, tu je jedan član, odnosno jedan stav koji je veoma čudan. Pročitaću ga. On kaže – članovi nadzornog odbora javnog preduzeća, koji su imenovani iz reda funkcionera ili državnih službenika na položaju, dužni su da, pored svoje funkcije, vrše i funkciju člana nadzor odbora javnog preduzeća. Ovo je nešto što se podrazumeva. Ako je službenik Vlade određen da pored nekog posla, recimo pomoćnika u nekom ministarstvu, bude član i nadzornog odbora, pa nije valjda da ga mi moramo kroz ovaj zakon podsećati da mora da obavlja tu funkciju. Dakle, ovo je u najmanju ruku čudno, da ne upotrebim neku drugu reč.
Vi ste govorili ovde i o samom javnom preduzeću. Rekli ste kako se mi ne pitamo kako to javno preduzeće uopšte funkcioniše, ako svi oni koji imaju obavezu da objavljuju u Republičkom službenom glasilu nemaju obavezu da plaćaju neku nadoknadu. Nije mi zaista poznato da li je i ranije iz budžeta izdvajana neka suma za to javno preduzeće, za te zadatke i posao koji mora da obavi. Vi vrtite glavom što znači da nije, ali je to sada predviđeno.
To javno preduzeće u najmanju ruku je nešto što traži preispitivanje poslovanja. U poslednjih nekoliko meseci je bilo kroz medije rasprava o stanju u javnom preduzeću "Službeni glasnik". Nemam razloga da verujem ni jednom od aktera te priče ili iznošenje prljavog veša iz kuće ili ono što mora da bude, jer u javnom preduzeću po meni ne bi ni smelo da bude prljavog veša, zato se zove javno, a prljavi veš je nešto što sakrijete. Dakle, nemam razloga da verujem ili ne verujem bivšem direktoru ili sadašnjem vršiocu dužnosti. Međutim, to što se čulo na tim konferencijama za štampu, gde su oni jedan drugoga napadali, u najmanju ruku zabrinjava. Naime, sadašnji vršilac dužnosti kaže da se veoma loše i nedomaćinski poslovalo u tom javnom preduzeću, da je institucija u 2013. godinu ušla sa gubitkom od 325 miliona dinara i da je, citiram – "Službeni glasnik" postao fabrika za proizvodnju knjiga koje se ne prodaju.
Dalje optužbe - neadekvatna sistematizacija radnih mesta sa izmišljenim direktorskim i savetničkim mestima. Kada je javno preduzeće "Službeni glasnik" počelo sa radom to je davne 1992. godine bilo 50 zaposlenih, a da danas u tom javnom preduzeću radi 412 stalno zaposlenih i 67 po osnovu raznih ugovora. U okviru izdavačke delatnosti koja bi trebala da bude sekundarna delatnost da tu ima čak 27 urednika i izvršnih direktora.
Jednom rečju, izvinjavam se samo da završim, očigledno je da tu nešto nije u redu i da tu ima nekog nedomaćinskog i lošeg poslovanja, pa je onda valjda vaš zadatak da vi to preispitate i da vidite da mi ne bi brinuli o tome kako će to javno preduzeće da objavljuje akta koja je dužna da objavi. Hvala.