Dvanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 26.12.2014.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Dvanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/480-14

26.12.2014

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 20:50

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima Aleksandar Antić. Izvolite.

Aleksandar Antić

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na dodatno objašnjenje Nacrta zakona o energetici, želim samo da informišem narodne poslanike i javnost da sam upravo došao iz Kolubare sa kopa „Tamnava-Zapadno polje“, gde sam sa predsednikom Vlade prisustvovao početku proizvodnje uglja na tom za nas najvećem i najznačajnijem kopu, da su od danas naši energetski bilansi bogatiji za novih 10.000 tona uglja i da od danas možemo da kažemo da smo u oblasti energetike sve one kapacitete koji su bili ugroženi i pogođeni poplavama doveli u red i da od danas na svim našim energetskim objektima i u svim kopovima se obavlja proizvodnja. To je, naravno, važno za budućnost naše zemlje i to je i važan ekonomski rezultat.
Ovih 10.000 tona uglja koje ćemo proizvoditi dnevno sa kopa „Tamnava-Zapadno polje“, kada se to pretvori u finansijsku vrednost, to je otprilike nekih 250.000 evra dnevno, odnosno sedam i po miliona evra mesečno. Obzirom da smo taj kop doveli u funkciju da proizvodi ovu količinu uglja minimum pet meseci pre onih prvih procena koje smo imali od strane Svetske banke, potpuno je jasno da smo uspeli vrednim radom, pre svega zaposlenih u Kolubari i njihovih partnera koji učestvuju u tom poslu, da uštedimo za ovu zemlju nekih 40 miliona evra. To je izuzetno važna stvar i za mene kao ministra, ali mislim i za sve građane Srbije.
Ono zbog čega smo, naravno, danas ovde je pitanje Zakona o energetici. Zakon o energetici predstavlja najviši pravni akt u oblasti energetike kojim definišemo politiku naše države, ciljeve i način ostvarivanja te politike u oblasti energetike. Jednostavno, ovim zakonom mi definišemo energetsku budućnost naše zemlje, funkcionisanje svih energetskih subjekata i tržišta energije. Biću slobodan da kažem da predloženi zakon predstavlja značajan kvalitativni iskorak u odnosu na važeći zakon koji je usvojen 2011. godine i da se kao takav trudi da da odgovor na sve izazove i promene u oblasti energetike kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou. Ovaj zakon predstavlja osnovu kako bi se obezbedilo sigurno i kvalitetno snabdevanje energijom, unapredili procesi obnovljene energetske delatnosti, poboljšao investicioni ambijent, uskladili propisi sa standardima EU i omogućila implementacija međunarodnih obaveza u oblasti energetike.
Moram da napravim jednu malu digresiju i da podsetim da je Srbija u oblasti energetike možda i najviše iskoračila u pravcu evropskih integracija, da smo deo Energetske zajednice i da kao takvi, kao potpisnici tih međunarodnih ugovora smo u obavezi d primenjujemo pravila, regulativu i energetske direktive EU. Moram da kažem da rok od 1. januara 2015. godine, od kada smo u obavezi da primenjujemo i one direktive iz trećeg energetskog paketa, usvajanjem ovog zakona obezbeđujemo i to je važna stvar jer pokazujemo ozbiljnost države da ispunjavamo one obaveze koje potpišemo i koje prihvatamo. Moram reći da smo, po svemu sudeći, a na kraju ću pročitati i pismo Energetske zajednice, jedina država u regionu koja je to u potpunosti uspela.
Zaista verujem da je ovaj zakonski projekat jedan nesumnjivo reformski zakon, sa reformskim karakterom, sa ciljem da značajno unapredi energetski sektor. Ovaj zakon unapređuje energetsku bezbednost države i sigurnost i boljitak za sve građane Srbije. Pre svega, unapređenjem uslova za isporuku energije, sigurnim snabdevanjem i zaštitom kupaca električne energije, kao i izgradnjom novih energetskih objekata pokušava da organizuje i održi funkcionisanje tržišta električne energije, uspostavi svojinu nad mrežama operatora sistema, podstakne korišćenje obnovljivih izvora energije, definiše položaj Agencije za energetiku, kao i svih drugih subjekata značajnih za obavljanje energetske delatnosti na teritoriji Republike Srbije.
Cilj ovog zakona je da omogući povoljniji i sigurniji investicioni ambijent pouzdanim regulatornim okvirom, smanjenjem administrativnih procedura, kao i jasnim definisanjem uslova, prava i obaveza i međusobnih odnosa energetskih subjekata čiji je osnivač Republika Srbija, kao i onih koji dolaze iz privatnih sektora.
Ovaj zakon bez ikakve dileme širom otvara vrata za investicije u energetiku koja je jedna od najperspektivnijih privrednih grana Srbije i za koju postoji velika zainteresovanost stranih investitora.
Mislim da slobodno mogu da kažem da ukoliko postoji jedna oblast u društvenom i privrednom ambijentu Srbije u kojoj ne postoji manjak investicija i manjak investitora, to je oblast energetike. Mi u ovom trenutku imamo jedan veliki broj investitora koji radi na realizaciji različitih projekata, ali i veliki broj investitora koji dolaze iz Evrope, iz čitavog sveta i koji bukvalno traže od nas da im damo bilo kakve projekte ukoliko postoji i ukoliko postoji naš ekonomski interes kako bi se ti projekti realizovali. Nažalost, ovaj trenutak i nije najpogodniji za takvu investicionu politiku zbog niske berzanske cene električne energije i takvi projekti u ovom trenutku imaju jednu, da kažem, usporenu tu studiju izvodljivosti, ali mi naravno radimo na praćenju svih tih trendova i bez ikakve dileme, vreme pred nama će doneti nove energetske projekte.
Pre nekoliko dana smo potpisali ugovor o zajmu sa kineskom „Eksim bankom“ i Srbija će posle gotovo 30 godina dobiti konačno prvi veliki energetski objekat. Daleko smo odmakli u aktivnostima vezano za rudnik „Štavalj“ i novi termoblok od nekih 300, 350 megavata u tom delu Srbije. Radimo ozbiljan projekat vezan za proširenje proizvodnje uglja u rudniku „Kovin“ sa opcijom da se i tu izgradi jedan novi energetski objekat. Ako tome dodamo politiku podsticaja koju Republika Srbija ima u oblasti obnovljivih izvora energije i otprilike tarife za nekih, za objekte za više od 1.000 megavata instalisane snage, bez obzira da li dolaze iz energije vetra, solarne energije, iz hidropotencijala ili biomase, možemo jasno videti da je pred Srbijom u narednih nekoliko godina jedan ozbiljan investicioni ciklus. To je oblast energetike koji će bez ikakve dileme dovesti do toga i da Srbija u vremenu pred nama ima dovoljne količine električne energije i da ispunjavamo one naše međunarodne obaveze o potrebi za 27% električne energije trošimo iz obnovljivih izvora.
Moram da kažem da je ovaj zakon u proteklim nedeljama i mesecima bio u ozbiljnoj žiži javnosti kako domaće stručne, tako i međunarodne javnosti da je jedno od prvih pitanja koje smo imali od predsednika svih stranih investitora i diplomatskih i zastupnika iz njihovih zemalja, bilo kada će biti donet novi zakon o energetici. Obzirom da je to pitanje dolazilo iz zemalja EU i od predsednika ruskih, američkih, kineskih kompanije, od predsednika najvećih međunarodnih finansijskih institucija, Svetske banke i BRD, imali smo ta pitanja i na poslednjem srpsko-kineskom forumu, mislim da sve to govori da je ovaj zakon imao izuzetan značaj i da postoje velika očekivanja od usvajanja samog zakona.
Zaista verujem, pošto pre svega politika ove Vlade jeste okrenuta ekonomiji, budućnosti zemlje i okrenuta stvaranju jednog boljeg investicionog ambijenta, pre svega verujem da će ovaj zakon poboljšati investicionu klimu, dovesti predlagače kako domaće, tako i strane, a što naravno predstavlja prostor za otvaranje novih radnih mesta koji je prioritetni zadatak Vlade Republike Srbije.
Ovaj zakon predstavlja kao što sam rekao jedan ozbiljan iskorak u usaglašavanju naše normative sa standardima EU. Ovaj zakon predstavlja osnov za ispunjenje i punu primenu naših obaveza iz trećeg paketa propisa EU koji je stupio na snagu 2011. godine sa našom obavezom da ga primenjujemo od 1. januara 2015. godine.
Taj treći paket podrazumeva poštovanje niza direktiva i uredbi kojima se regulišu pravila za unutrašnje tržište električne energije, prekograničnu razmenu električne energije, jačanje nezavisnih regulatornih tela poput Agencije za energetiku kao i promociju pre svega obnovljivih izvora energije obzirom da je jedna od direktiva EU naročito odluka Ministarskog saveta energetske zajednice iz oktobra 2012. godine koju je Srbija obavezuje, kao što sam rekao da do 2020. godine imamo udeo potrošnje i od 27% iz obnovljivih izvora.
Ne želim da sada prepričavam ono što smo mogli da pročitate u obrazloženju zakona, ali želim vašu pažnju da usmerim na nekoliko elementa. Prvi važan element za mene je jačanje institucionalne uloge Agencije za energetiku kao nezavisnog regulatornog tela, sa veoma značajnom pozicijom u sistemu državnih institucija. Davanje veće nezavisnosti i samostalnosti, ali i ovlašćenja u radu. Ovoj agenciji ne predstavlja samo ispunjenje našim međunarodnih obaveza, nego predstavlja i pobedu struke nad dnevnom politikom. I predstavlja pobedu jedne dugoročne strategije razvoja energetskog sistema Srbije u odnosu na sve ono što na dnevnoj bazi nam se čini manje ili više afirmativno.
Zakon potvrđuje ali i proširuje delokrug ovlašćenja Agenciji i praktično joj daje pun suverenitet u određivanju cene električne energije, kao i gasa. Naravno cena pristupa transportu gasa i nafte, kao i cena troškova priključaka na prenosni i distributivni sistem, ali i davanje saglasnosti na sva pravila o radu tržišta električne energije, nafte i gasa kao i pravilima rada svih prenosnih i distributivnih sistema.
Zaista jedan širok dijapazon ovlašćenja koja, ponavljam, toj najstručnijem telu koje mora biti potpuno nezavisno daje ovlašćenja koja obezbeđuju i nama koji kako da kažem vodimo Vladu i vama koji predstavljate zakonodavnu vlas u Republici Srbiji. Znači, to nam daje jednu sigurnost da svi ovi procesi koji su i važni za energetsku stabilnost i bezbednost zemlje se obavljaju sa jednom super vizijom koja je, moram da istaknem, ekspertska.
Kao drugi element ovog zakona koji je izuzetno važan, moram da pomenem jačanje regulative u oblasti obnovljivih izvora energije. Predloženi zakon o energetici promoviše obnovljive izvore energije i uređuje zakonodavni okvir dajući pre svega investitorima koji su dominanti u oblasti obnovljivih izvora veću pravnu sigurnost. Tako da ću sada samo po tezama pošto sam izgleda odužio.
Zakon donosi u oblasti obnovljivih izvora nekoliko značajnih novina. Jedan je to da prvi put u Srbiji je uveden jedinstven model ugovora o otkupu električne energije ili kako ga famozno zovu PPA ali mogu slobodno da kažem da mi se čini da ovaj zakon imao je tu neophodnu dozu hrabrosti da je u tom segmentu omogućena sigurnost investitorima da mogu da računaju da će isti uslovi važiti za njihove investicije od početka izgradnje pa sve do kraja investicionog ciklusa.
Bitna razlika u odnosu na prethodni zakon, a pogotovo onaj zakon koji je važio pre 2011. godine jeste to da se ranije investitor prepuštao ogromnom riziku između potrošnje više desetina miliona evra i garancije javnog snabdevača da će svu proizvedenu električnu energiju otkupiti. To je razlog zašto danas nemamo velike projekte iz obnovljivih izvora i to je razlog zašto ćemo ih nakon usvajanja ovog zakona imati. Novim zakonom omogućavamo zaključenje ugovora sa investitorima koji su pribavili građevinske dozvole i obezbedili finansijske garancije čime oni stiču privremeni status povlašćenog proizvođača. Tu su naravno sve podsticajne mere i svi uslovi uključujući probni rad budućeg objekta, definisani i garantovani projekti već pre početka građenja.
Takav ugovor pod odloženim uslovima koji se tiče isključivo obaveze takvih investitora da taj svoj, da kažem slobodno, rezervisani kapacitet koji stiču privremenim statusom iskoriste tako što će svoj objekat završiti u rokovima koji su predviđeni i steći naravno status povlašćenog proizvođača.
Ono jedno od pitanja sa kojima smo se suočavali oko koga je bilo dosta problema ovim zakonskim rešenjem nalazim odgovor na ta pitanja, a vezana su za priključak na prenosni sistem od strane investitora iz oblasti obnovljivih izvora energije, to pitanje smo rešili na način što smo zakonom propisali mogućnost investitorima da sami o svom trošku izvrše radove, naravno, u skladu sa tehničkim zadatkom koji daje operator sistema da izvrše priključenje na sistem i na taj način da sami utiču i na troškove, ali i na dinamiku svih tih aktivnosti.
Moram da kažem bez želje da danas ovde pred narodnim poslanicima bilo šta guram pod tepih da postoji jedno pitanje oko koga je bilo dosta polemike i oko koga, ja znam da su ovde i kod vas u poslaničkim klubovima dolazili različiti predlozi amandmana i znam da je bila i kod vas jedna ozbiljna polemika na temu tih amandmana koji su vezani za određena pitanja koja se preklapaju na relaciji Zakona o energetici i Zakona o planiranju i izgradnji, a vezano za priključak na distributivnu mrežu i tu ima nekoliko pitanja koja moram ovde pred vama da pomenem.
Jedno pitanje Zakon o planiranju i izgradnji, u cilju ubrzavanja čitave jedne procedure koju investitori imaju predviđa da je obaveza energetskih kompanija da u fazi izrade lokacijske dozvole daju sve tehničke elemente uključujući cenu za priključenje na distributivni sistem i da se samim time ukine rešenje o priključenju kao institut koji postoji u sadašnjem zakonu i u svim prethodnim aktima po kojima se u Srbiji radi.
Mi zaista kao ministarstvo izuzetno uvažavamo takav stav i takvu potrebu da se investitorima u stvaranju te klime pruže sve pogodnosti, ali nismo bili u mogućnosti da prihvatimo takvo tumačenje uzimajući u obzir da je rešenje o priključenju jedan izuzetno odgovoran akt koji garantuje u trenutku kada znamo kakav objekat se gradi sigurno, bezbedno, kvalitetno napajanje električnom energijom i priključak na sistem u skladu sa tim.
U trenutku kada se radi lokacijska dozvola, ministarstvo, ali i ostale energetske kompanije su na stanovištu da mi ne posedujemo neophodan broj podataka o objektu koji treba da se priključi na mrežu električne energije.
Te odgovore na pitanja kakav je priključak, kakva je snaga, kakva tehnička rešenja su neophodna za priključenje. Mi dobijamo tek nakon izdavanja građevinske dozvole.
Sa druge strane, taj mehanizam rešenja o priključenju ne važi samo za nove objekte. On se odnosi i na postojeće objekte koji ranije nisu bili priključeni na mrežu, kao i za slučaj promena uslova, isporuke energije u objektu koji je već priključen na sistem, spajanja, razdvajanja instalacije, odnosno mernih mesta, promena odobrene snage, objekta kupca, kao i ponovnog priključenja usled isključenja.
Ministarstvo rudarstva i energetike čvrsto stoji na stanovištu da mi ne možemo institut odobrenja za priključenje da izbrišemo u ovom zakonu.
Mi ćemo naravno, u vremenu pred nama do pune primene Zakona o planiranju i izgradnji koji je predviđeno u tom domenu od 1. marta 2015. godine to usaglasiti na nivou Vlade, ali je dodatni razlog zašto institut odobrenja za priključenje mora da ostane u ovom zakonu.
Ukoliko bi ga mi danas izbrisali iz ovog zakona do 1. marta 2015. godine niko u Srbiji ne bi mogao da se priključi na električnu energiju.
I konačno, mi duboko verujemo da je ovo jedno vrlo stručno pitanje na koji odgovor ne treba da daju političari, niti interesne grupe, bile one okupljene u investicionim forumima ili na bilo kom drugom mestu, već isključivo oni ljudi koji su odgovorni za sigurnost i bezbednost snabdevanja električnom energijom, odnosno struka, i ponavljam struka u stoprocentnom odnosu stoji iza ovakvog rešenja.
Na samom kraju želim da ponovim još jedanput te opšte ciljeve koje Predlog zakona koji se želi predlogom da se postignu, pod jedan - to je potpuno usklađivanje domaćeg regulatornog okvira sa trećim energetskim paketom koji se odnosi na električnu energiju, prirodni gas i obnovljive izvore energije, pod dva – stvaranje uslova za obezbeđivanje sigurnog snabdevanja tržišta Republike Srbije energijom i energentima, pod tri – stvaranje uslova za efikasno funkcionisanje tržišta električne energije i prirodnog gasa, pod četiri – stvaranje uslova za uspostavljanje i funkcionisanje organizovanog tržišta električne energije, pod pet – stvaranje uslova za učešće stranih pravnih lica na bilateralnom bilansnom i organizovanom tržištu električne energije, pod šest – zaštita svih kategorija kupaca, a naročito energetskih ugroženog kupca, ja moram ovde da podcrtam još jedanput da Vlada i Ministarstvo vode jednu odgovornu socijalnu politiku ove oblasti, da smo zadržali instituciju zaštićenog kupca da ostvari sve one mere koje su bile prisutne i u budžetu za 2014. godinu, da imamo na poziciji Ministarstva rudarstva i energetike čini mi se oko 700 miliona dinara kojima subvencionišemo one ljude u Srbiji koji iz različitih razloga ne mogu da plaćaju električnu energiju, da im obezbeđujemo od 120 do 240 kilovat sati električne energije mesečno, kao i određene količine gasa i toplotne energije.
Ovaj zakon obezbeđuje i neke formalne stvari, poput zabrane međusobnog subvencionisanja energetskih subjekata, stvara uslove za dostizanje obavezujućeg i nacionalnog cilja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i potrošnje biogoriva u transportu.
Znam već sada imam neki presek i znam šta je bilo u raspravi i ja se plašim da li ćemo uspeti da dostignemo od tih 10% i naravno pričaćemo tokom rasprave o tome, ali u svakom slučaju ovaj zakon, ponavljam, ima snažnu tu izraženu investicionu notu i notu zaštite prava potencijalnih investitora i pre svega tih iz oblasti obnovljivih izvora energije.
Ovaj zakon naravno, pojačava napore države vezano za suzbijanje nelegalnog tržišta nafte i derivata nafte i konačno ono što sam rekao jača nezavisnost Agencije za energetiku i otklanja nedostatke primene važećeg Zakona o energetici.
Želim da se zahvalim u ovom trenutku, naravno, na prvom mestu ovim ljudima koji sede levo i desno pored mene, ali i čitavom timu koji sedi u ministarstvu i sprema se da analizira amandmane narodnih poslanika. Iza6 ovog zakona je naravno jedna ogromna energija i više mesečni rad ove ekipe ljudi, ali naravno i tima i ljudi iz prethodnog ministarstva energetike kojima se takođe ovom prilikom zahvaljujem, kao i izuzetno velikom broju subjekata koji su uzeli učešće u javnoj raspravi.
Mislim da bi mi trebalo sada nekoliko minuta da pročitam, sve institucije koje su dale doprinos da ovaj zakon bude zaista dobar i ja ću sada reći neskromno možda da je on zaista dobar, a najbolje svedočanstvo za to da je ovaj zakon dobar je stiglo iz institucija koje su vrlo stroge o oceni zakonskih projekata i koje na našem evropskom putu i jesu u obavezi i imaju to pravo da kontrolišu naš zakonodavni okvir i pročitaću nekoliko segmenata iz dopisa koji smo dobili iz energetske zajednice koja od Evropske komisije jeste nama „nadzorni organ“ u tom domenu ispunjavanja naših obaveza koji kaže da se sekretarijat direktno uključio u proces izrade zakona putem dostavljanja nekoliko rundi komentara i razgovora o tekstu zakona u Beogradu.
Predlozi zakona su značajno poboljšavani nakon svakog kruga i ovaj dokument je dostigao stanje za koje verujemo da adekvatno prenosi odredbe trećeg paketa, te s toga preporučujemo da bude usvojen, kao i finalna ocena da Srbija će ispuniti rok od 1. januara 2015. godine za primenu trećeg energetskog paketa i ne samo to, već bi mogla da bude i prva ugovorna strana koja je završila proces ažuriranja svog zakonodavnog okvira.
Mislim da zaista su ovo dobre ocene i ocene da je Srbija naravno u svakom smislu na pravom putu, ali da je u oblasti energetike taj pravi put već u velikoj meri prošla.
Pozivam narodne poslanike da u jednoj pristojnoj demokratskoj atmosferi imamo jednu kvalitetnu raspravu u ovom zakonskom rešenju. Mi smo u potpunosti spremni da čujemo sve primedbe, predloge, sugestije i da ih uvažimo naravno ukoliko predstavljaju poboljšanje u odnosu na zakonski projekat, bez obzira da li ti predlozi dolazili iz redova vladajuće većine ili opozicije i naravno, pozivamo vas da podržite ovaj zakon zato što je ovaj zakon dobar za budućnost naše zemlje. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Katarina Rakić u ime predlagača po tački 2. i 4. dnevnog reda. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Katarina Rakić

Srpska napredna stranka
Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću danas govoriti kao ovlašćeni predlagač zakona o izmenama i dopunama Zakona i izgradnji, kao i o predlogu zakona o izmenama i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole.
Pre svega, želim da kažem da predložene izmene i dopune ovih zakona nisu tako obimne ali da su od velikog značaja za građane Srbije, kako za građane Srbije, tako i za samu privredu Srbije.
Prvo ću govoriti o izmenama koje se tiču Zakona o planiranju i izgradnji. Tu su dve izmene, a obe se odnose na odredbe koje su tretirane u članu 97. predloženog Zakona.
Naime, predlažemo brisanje stava 4. ovoga člana, koji kaže da jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom utvrditi i drugačije koeficijente zona, odnosno namena, koje će se primenjivati u zonama koje se nalaze izvan gradskih centara te jedinice lokalne samouprave. Smatramo da ovaj stav treba brisati jer u našem pravnom sistemu te zone nisu pravilno definisane, tako da može doći do zloupotreba, da jedinice lokalne samouprave mogu same definisati te zone i na takav način može se doći do zloupotrebe. Samim tim, neke zone mogu biti isključene od plaćanja doprinosa, te se na takav način može dovesti da se zakon uopšte ne primenjuje, što svakako predstavlja veliki problem za sprovođenje ovog zakona.
Što se tiče druge izmene ovog zakona koje predlažemo, ona se odnosi na stav 9. i predlažemo da se doprinos za uređenje građevinskog zemljišta ne obračunava pored svih ostalih objekata koji su navedeni u ovom stavu, predlažemo da se doprinos ne obračunava i za proizvodne i skladišne objekte, kao i za podzemne etaže objekata visokogradnje.
Naime, ovde je došlo do greške prilikom prihvatanja amandmana na Zakon o planiranju i izgradnji koji je nedavno usvojen. Predlog koji je Vlada predložila pre prihvatanja amandmana, svakako je ove objekte već tretirao, međutim, prilikom usvajanja amandmana, došlo je do greške i ovi navedeni objekti su u tom trenutku bili izostavljeni.
Svakako da smatramo da izuzimanje ovih objekata od plaćanja naknade za doprinos jedinicama lokalnih samouprava neće predstavljati problem, već će svakako privući nove investitore i da će lokalne samouprave svakako privlačenjem novih investitora imati dosta više prihoda iz drugih priliva nego od samog doprinosa.
Takođe, podatak koji imamo jeste da prihodi od proizvodnih objekata po osnovu dosadašnjih naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta za prihode jedinica lokalnih samouprava iznosi teko nešto oko 0,06% od ukupnog prihoda, a kao što sam već navela, prihodi koji bi ovi proizvodni objekti pravili lokalnim samoupravama plaćanjem raznih doprinosa i raznih durih priliva, svakako bi bili veći od ovog procenta koji sam rekla da iz nosi do sada 0,06% od ukupnog udela u budžetima lokalne samouprave.
Takođe je predlog za izuzimanje podzemnih etaža od plaćanja doprinosa, svakako ima za cilj postizanje i uvođenje međunarodne dobre prakse da određeni sadržaji se tretiraju na takav način, a pre svega za očuvanje životne sredine i svakako podsticanjem energetske efikasnosti.
Takođe, želim da navedem da ono što smo pričali u načelnoj raspravi kada smo donosili Zakon o planiranju i izgradnji, doprinos svakako predstavalja jedan od najvećih parafiskalnih nameta tako da mi je drago što ga u ovom predlogu možemo ukinuti.
Što se tiče predloga izmene i dopune Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, ovde predlažemo jednu izmenu i jednu dopunu.
Što se tiče same izmene, ona se odnosi na rok koji je ovaj zakon prepisao i koji se zaključuje 31. decembra ove godine i smatramo, obzirom na to da je ovaj rok oročen, da njega treba brisati obzirom da dosta predmeta imamo koji nisu okončani i da greškom lokalnih samouprava ne trebamo dovoditi ljude u situaciju da svoj posao ne privedu kraju.
Dopunu koju predlažemo jeste da objekti kojima je upisano pravo svojine, da oni ne mogu biti rušeni. Oni objekti koji su dobili rešenje o rušenju svakako će, predlažemo da ovim zakonom budu ta rešenja stopirana sve do pravosnažnog donošenja rešenja o legalizaciji.
Smatram da će ovo građanima svakako značiti jer se na ovaj način precizira nešto što je do sada bilo na tumačenju lokalnih samoupravama i svakako je bilo jedan od velikih problema u ovom zakonu.
Na ova dva predloga Vlada je dala pozitivno mišljenje tako da i vas pozivam da u danu za glasanje podržite ove izmene i dopune zakona. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne)
Onda prelazimo na izlaganja ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa.
Prvi je narodni poslanik Srđan Kružević. Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Srđan Kružević

Jedinstvena Srbija
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre u Vladi sa saradnicima, kolege narodni poslanici, dozvolite mi da kažem da će JS odnosno poslanička grupa JS podržati predložene zakone, ali ćemo se danas u našem izlaganju bazirati na Zakon o energetici.
Što se tiče Vlade Republike Srbije i Ministarka energetike, želim da u ime svoje stranke i poslaničke grupe čestitam na svom zalaganju koje ste u ovom mandatu ispoljili i da konstatujem još jednom, iako je to više ponovljeno upravo u ovom domu, da poteškoće sa poplavama koje su nas zadesile i ovo u prethodnom periodu što se desilo u istočnoj Srbiji svakako pokazuje spremnost i odlučnost ove Vlade da se uhvati u koštac i sa neplaniranim stvarima.
Verovatno bi strategija razvoja bila možda malo drugačije da nas nisu zadesile ogromne poplave koje su najviše ugrozile „Kolubaru“, ali sa ovim programom sa kojim je Vlada izašla i sa stvarima koje su ispred nas siguran sam da će se ti problemi prevazići.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo da čujem od ministra Antića činjenicu da je danas „Kolubara“ počela sa eksploatacijom rude. To je zaista velika pohvala ne samo za ministarstvo, premijera Vučića, nego za sve izvođače radova koji su bili na terenu i, koliko sam čuo, danonoćno radili svoj posao.
Što se tiče Zakona o energetici, ja sam verovatno bio jedan od najvećih zagovornika njegove promene u proteklom periodu jer sam se u praksi suočavao sa anomalijama zakona iz 2011. godine i svakako predstavlja zadovoljstvo da danas mogu da diskutujem o ovom novom zakonu u kojem sam prepoznao ispravke određenih stvari, a ministar je vrlo iscrpno govorio o tome u svom izlaganju.
Kada kroz energente sagledamo naftu i gas, jasno je da Srbija nema puno prostora za određene aktivnosti u toj oblasti jer smo, kao većina svetskih zemalja, zavisni od drugih na tom polju, pa bih se najviše posvetio električno energiji kao energentu koji Srbiju može da učini energetski nezavisnom, odnosno vrlo stabilnom.
Ne postoji ni jedna država u Evropi i u svetu koja svoji ekonomski razvoj ne bazira na energetskoj nezavisnosti. Srbija je bila vrlo blizu granice da postane ekonomski zavisna, a činjenica da u prethodnih 30 godina nije urađena ni jedna velika investicija u oblasti energetike govori u prilog tome, ali ja ću se kasnije još vratiti na elektroenergetske objekte i to da je 30 godina zaista dugačak period da se ništa nije ulagalo.
Naravno, pozdravljam i odredbe zakona koje podstiču opredeljenosti naše države da se podstakne proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, ali definitivno Srbija svoju energetsku stabilnost mora da temelji na baznoj proizvodnji i to je opredeljenost svih evropskih zemalja i zemalja u našem okruženju.
Daću jedan prost primer da Nemačka svoju proizvodnju električne energije bazira na 85% proizvodnje iz uglja, iako pričaju da je to najprljaviji model dolaženja do električne energije. Nemci su prethodnih 20 godina izgradili termopostrojenja od 70.000 megavata, pa su pravili čak i pojedinačna postrojenja od 800 megavata, a čak su neka bila na postojećim elektranama i od 1.000.
Da uporedim to sa Srbijom. Srbija u termo potencijalu ima 4.000 megavata, a ukupno instalisanog kapaciteta 7.000. Naravno, od izuzetne važnosti je izgradnja novog bloka u Kostolcu od 350 megavata i to je stvar koja će u Srbiji povećati proizvodnju električne energije za 8%.
S druge strane, ako pogledamo tu investiciju, to je najveća pojedinačna investicija u prethodnih 30 godina i iznosi milijardu dolara i apsurdno je uopšte pričati da dovođenjem investicije od milijardu dolara šta se sve u Srbiji pokreće, tako da energetika i što se tiče izgradnje novih kapaciteta vrlo usko je povezana sa svim granama privrede.
Naravno, Srbiji je potrebno još blokova poput ovoga i bili smo blizu na realizaciji projekta koji postoji odavno, a to je TNT3, ali zbog nekih grešaka iz prošlosti, gde se nedovoljno ulagalo u Kolubarski basen, njegovo širenje i eksploataciju, dovodi se sada u pitanje zbog nedovoljne količine energenata u toj oblasti šta će se desiti sa tim projektom. S druge strane, „Drmno“ i „Kostolac“ imaju još 400 miliona tona novog uglja i možda ne bi bilo loše razmišljati o izgradnji neke termoelektrane na tom području.
Što se tiče obnovljivih izvora električne energije, tu se otvaraju mnoga pitanja. Kao što je i sam ministar Antić rekao, obaveza koju je Srbija prihvatila da 27% svoje električne energije troši, odnosno bruto potrošnje troši iz obnovljivih izvora, želim da naglasim da je planom iz 2009. godine, kada smo imali baznu poziciju od 21,2%, sve analize su pokazale da do sada nismo išli baš planiranim tokom i da nismo bili blizu ostvarenja tih 27%, na čega nas je članstvo u energetskoj zajednici u krajnjem slučaju i obavezalo.
Međutim, ovo što predviđa novi zakon i rešenje problema koji su nam bili prepreka da se investitori opredele za obnovljive izvore, posebno iz sunca i vetra, vidim da je ovaj zakon dosta toga promenio i da Srbiju privlači tržište za takvu vrstu ulaganja, što pozdravljam, pa bih se samo posvetio na par sekundi tome. Dakle, svaka ta investicija obzebeđuje povećanje bankabilnosti, garanciju kvaliteta, smanjenje administracije o kojem ste pričali. Ono što je zanimljivo jeste da je izgradnja hidroelektrane do 100 kilovata nema obavezu da u statusu, odnosno sticanja privremenog statusa proizvođača nema obaveza nikakvih bankarskih garancija.
Ono što je meni interesantno i o čemu sam pričao i u ranijem periodu ne sa ovog mesta je da svaki proizvođač električne energije iz obnovljivog izvora ima priliku da sam izgradi priključak, odnosno da sam izgradi trafo stanicu, a tek metodologijom koja dolazi posle toga operator distributivnog sistema će mu obračunati tu trafo stanicu odnosno njegovo odlaganje kroz priključak i platiće manje taj priključak, tako da ubrzavamo taj proces i to je jako dobro. Međutim, u prethodnih 14 godina Republika Srbija je izdala dozvole za 1500 megavata kroz obnovljive izvore električne izvore i tu se postavlja jedno pitanje ne ovoj Vladi nego prethodnima – kako je moguće da je tek za vreme ove Vlade otvoren prvi solarni park, otvorio ga je upravo ministar Antić i šta se dešava sa ostalim stvarima? Međutim, da ne budem patetičan i da se ne vraćam u prošlost, jer reči koje je izgovorio ministar daju veliko ohrabrenje za budućnost, ali za ovu vrstu proizvodnje iz obnovljivih izvora električne energije neophodne su ogromne subvencije države. Ono što je zanimljivo statistički izreći je da ova vrsta proizvodnje u svetu zauzima svega 0,5% ukupne proizvodnje električne energije.
Opet bih uzeo primer Nemačka koja sa svojih 85% proizvodnje iz uglja tek kroz 14 godina planira da spusti tu proizvodnju na 78%, tako da iako malo kaskamo nije to tako strašno, jer se eto i u velikoj Nemačkoj dešavaju ovakve stvari koje su strateški predviđeni, ali kada sam već kod strategije, želim da naglasim da je strateški ispravan razvoj obnovljivih izvora električne energije i proizvodnje na taj način električne energije i da koliko imamo megavata u obnovljivim izvorima, isto toliko moramo imati rezerve u termoenergije da bismo napravili jedan balans između obnovljivih izvora koji u datom momentu mogu da nestanu, a moramo imati adekvatnu rezervu.
Jedna od opcija je, ako ne i najbolja, izgradnja revirzibilne hidroelektrane na Bistrici. Tamo je potencijal otprilike 600 megavata i kada bismo tu reverzibilnu hidroelektranu dodali ovome što radimo u Kostolcu na 350 megavata i u perspektivi još jeddne takve od 350, o kojoj ste vi takođe pričali, ministre, mislim da Srbija stiče jednu dugoročnu nezavisnost u elektirčnoj energiji i zaista jednu dobru poziciju.
Naravno, prepoznao sam da ovaj zakon podstiče i izgradnju mini hidroelektrana koje su u svakom slučaju dobrodošle.
Vratio bih se na ono da Srbija nije imala ulaganja u elektroenergetski sistem 30 godina. Želim da pohvalim ovu Vladu i želim da kažem da je jako dobro što je ova Vlada napravila prvi korak i posle 30 godina dovela jednu ogromnu investiciju u vrednosti od milion dolara u Kostolac. Siguran sam da ćemo zajednički napraviti i drugi i treći korak i na taj način, naravno, obezbediti sigurnu budućnost.
Kada pričam o tim investicijama, svakako to govori da je vrednost i značaj elektroenergetskih investicija dokaz da je Elektroprivreda Srbije najznačajniji sistem koji Republika Srbija ima, a njena imovina svakako najvrednija imovina kojom Republika Srbija raspolaže. Sa tim sistemom je potrebno vrlo obazrivo i pažljivo rukovati i rukovoditi i sve promene koje su u tom sistemu planirane neophodno je pažljivo sprovoditi.
Drugi deo mog izlaganja bih bazirao na liberizaciji, odnosno na otvaranju tržišta električne energije. Poznato nam je da je 2013. godine tržište otvoreno za velike kupce, 2014. godine za srednje, a ono što je najvažnije je 1. januar 2015. godine, kada se otvara tržište za domaćinstva. Postoji niz primera iz našeg okruženja, što u ovom slučaju može da predstavlja sreću za naše društvo, da je neki deo našeg okruženja išao par koraka ispred nas, pa možemo da učimo na njihovim greškama.
Naime, u Srbiji je 80 licenciranih snabdevača registrovano. Imali smo primere u Evropi, u Italiji, u Nemačkoj, gde su se pojavljivale određene privatne kuće koje su nudile prodaju električne energije, pa se tako npr. u Nemačkoj pojavila jedna privatna kuća koja je imala dvoje zaposlenih i uz uslugu prodaje struje, odnosno električne energije, nudila je i besplatan internet. Na taj način je ta privatna firma, preduzeće, zaradila dve milijarde evra, dve milijarde evra tuđe struje koja je prodata, a ne Nemačke, u ovom slučaju u perspektivi govorim o srpskoj struji i novca, koji je zaradila druga kompanija, a ne državna kompanija. Nemci su nedugo nakon toga i menjali svoj zakon.
Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da je neophodno da insistiramo na što većem marketingu, na što većem upoznavanju stanovništva i potrošača iz kategorije domaćinstva, da prepoznaju EPS snabdevanje kao pouzdanog snabdevača, da prepoznaju EPS snabdevanje kao snabdevača koji prodaje struju proizvedenu u Srbiji i da prepoznaju EPS snabdevanje kao, uslovno rečeno, protočni bojler kroz koji će ići novac za plate zaposlenima u EPS-u, u proizvodnji, na kopovima, u distribucijama itd.
Daću još jedan primer koji se dogodio u Italiji. Pojavila se opet strana kompanija, neću da je imenujem, znam koja je, koja je ponudila 70% jeftiniju električnu energiju u odnosu na ono što su mogli da kupe kod svog proizvođača regionalnog. Desilo se to da je ta kompanija godinu dana držala cenu koja je bila 70% niža, regionalni proizvođač električne energije je zatvorio svoja postrojenja, a nakon toga je taj snabdevač povećao svoju uslugu za 300%.
Opet napominjem, sve stvari koje se dešavaju u našem okruženju moramo da gledamo kao jednu dobru lekciju, da ne kažem školu, i da odatle izvlačimo pouke kako ne bismo mi došli u takvu vrstu problema. Naravno da moramo da idemo u korak sa Evropom, naravno da su sve ovo stvari koje Evropa od nas očekuje i naravno da su to stvari koje će poboljšati rad i sistem funkcionisanja EPS, ali opet naglašavam, moramo da pazimo i da budemo obazrivi.
Ono što javni snabdevač, koji je zavisno preduzeće od EPS, nudi je identično onome što će ponuditi i drugi, ali evo, npr. dogodilo se da, konkretizovaću, apotekarska ustanova u Novom Sadu dobije za 100 hiljada dinara veće račune za električnu energiju zato što je u javnoj nabavci, odnosno na tenderu prošao jedan privatni snabdevač koji je imao mogućnost da sakrije određene odredbe ugovora, iako je tipski tender bio raspisan i da sada naplaćuje neke svoje usluge za 100 hiljada dinara više. Naravno, sada se tamo traži model da se takav ugovor raskine i da se priđe snabdevaču koji je pri EPS-u.
Dakle, postoje određeni problemi, ali svakako, ovaj zakon predstavlja jedan ogroman iskorak unapred u oblasti energetike. Kao što je ministar Antić rekao, dobio je zakon najviše ocene od stručnih tela koje ja isto znam da su vrlo rigorozna i to je ono što mora da ohrabri sve koji se bave energetikom, a u krajnjoj liniji i kupce električne energije.
Još jednom želim da kažem da će JS podržati ovaj set zakona, da izrazim još jednom veliko zadovoljstvo što ministar Antić zastupa oblast energetike u Vladi Republike Srbije Republike Srbije. Mislim da, ministre, radite to jako dobro i mislim da treba da nastavite samo ovim putem. Svakako, tim kojem pripadate je vrlo energičan, vrlo sposoban i verujem da ćete nastaviti sa takvim radom.
Još jednom, JS će glasati za ovaj set zakona. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Nada Lazić. Izvolite.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Nada Lazić

Liga socijaldemokrata Vojvodine
Poštovani predsedavajući, poštovana gospodo ministri, poštovane kolege poslanici i poslanice, ja bih svoju diskusiju počela od razloga za donošenje ovog zakona po hitnom postupku. U obrazloženju se kaže na strani 206. da je Republika Srbija u skladu sa Zakonom o ratifikaciji ugovora o osnivanju energetske zajednice između evropske zajednice i zemalja regiona, među kojima je i Srbija, da ne nabrajam sve ostale zemlje, i na osnovu odluke Ministarskog saveta od 5. oktobra 2011. godine, a to je danas i ministar spomenuo, preuzela obavezu da direktive iz trećeg energetskog paketa ugradi u svoj zakonodavni sistem do 1. januara 2015. godine, kao i da se u potpunosti otvori tržište električne energije i prirodnog gasa itd, da ne čitam celo to obrazloženje.
Danas je 26. decembar 2014. godine i ja se pitam šta se čekalo i do sada i zašto zakon nije ranije ušao u skupštinsku proceduru, nego ga sada donosimo bukvalno da bi stupio na snagu od 1. januara 2015. godine.
Podsetiću članove Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku, a i narodne poslanike ovde prisutne, da je na sednici koja je održana 18. juna 2014. godine, ovog Odbora, razmatran Izveštaj o radu Agencije za energetiku Republike Srbije za 2013. godinu, na kojoj je Odbor utvrdio predlog zaključka povodom razmatranja i uputio Narodnoj skupštini sa predlogom da ga Narodna skupština razmotri i donese zaključak po hitnom postupku u skladu sa članom 167. i 193. Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Znači, mi smo tada na zasedanju ovog Odbora doneli odluku, odnosno diskutovali o Izveštaju o radu Agencije za energetiku i uopšte o stanju u oblasti energetike u Srbiji, tada u junu mesecu, i uputili Skupštini na usvajanje. Ovaj izveštaj do dan danas nije stavljen na dnevni red Narodne skupštine, a da je razmatran, narodni poslanici i građani imali bi mnogo jasniju sliku o tome šta se mora usaglasiti, koji su rokovi, koje su naše obaveze, kako će se to odraziti na svakodnevni život građana i mnogo bi lakše bilo da u nepuna dva dana sagledamo mi kao poslanici ovaj zakon od ukupno 434 člana.
Treći paket direktiva koji se ovde pominje kao razlog, pre svega uslov za donošenje izmena, odnosno ovog zakona, predviđa nove odgovornosti članica, odnosno i nas kao nekoga ko želi da uđe u EU, u pogledu emisije ugljendioksida, u pogledu obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti i to će se odraziti na obaveze koje imamo i na ono što treba da uradimo. Zakon će biti usvojen, ali i tu smo, što bi se reklo, sve usaglasili, samo je pitanje kako će se to u posle praksi sprovoditi.
Želim da navedem samo nekoliko činjenica koje su iznete na tom sastanku, odnosno Odboru, kada je prezentiran Izveštaj Agencije i tada je bilo rečeno da će Vlada dostaviti strategiju razvoja energetike koja predviđa rast potrošnje energetike, a rast bi bio pokriven delom izgradnjom novih elektrana, uglavnom na nove izvore energije, ali dugoročno posmatrano, kapaciteti u elektroprivredi su dosta stari i treba ih zanoviti. To je i moj prethodnik pomenuo.
Kaže – Savet ministara energetske zajednice odložio je primenu evropske direktive o velikim ložištima, koja je trebalo da stupi na snagu 2018. godine, pomereno je za 2023. godinu, što nama omogućava da prilagodimo elektroenergetski sistem zahtevima te direktive. Ali, ako budemo radili kao što donosimo ovaj zakon u zadnjem momentu, bojim se da negde 2022. godine, pred doček nove godine, kažemo – vidite, nismo uspeli da ispunimo ni mali procenat uslova iz direktive.
Ovde se u izveštaju spominje, za dugoročno snabdevanje gasom, Južni tok, ali tada još uvek nisu bili poznati novi momenti u vezi Južnog toka. Takođe, u izveštaju se spominje da je samo 10% domaćinstava priključeno na gas u Srbiji. Srbija, po stanovniku, troši trećinu gasa u odnosu na prosek potrošnje po stanovniku EU. Tvrdi se da je to sektor u kome bi mogao da se napravi veći razvoj. Uzimajući u obzir da je stopa siromaštva porasla u ovoj zemlji, pogotovo ako se uzme u obzir da su smanjene plate i penzije velikom broju građana, bojim se da će i ovako mala potrošnja gasa… Iako znam kakvo je stanje, u Vojvodini ima dosta potrošača gasa, odnosno korisnika koji su priključeni na gasnu mrežu, a ne koriste je zbog toga što nisu u mogućnosti da plaćaju.
U ovom izveštaju se pominje da ima oko 70 hiljada energetski zaštićenih kupaca, koji su ostvarili pravo na umanjenje mesečnih računa, ali uzimajući u obzir nivo siromaštva u Srbiji, broj energetski zaštićenih potrošača mora biti veći. To je na ovom sastanku, u razmatranju izveštaja, bilo i rečeno.
Na kraju, što se tiče obnovljivih izvora energije, nadležno je Ministarstvo rudarstva i energetike, jer sam tada postavila pitanja, a bio je razmatran izveštaj samo agencije. Kada je u pitanju vreme potrebno za pripremu dokumentacije, pošto se tamo spominje korišćenje hidrosistema, odnosno hidroelektrana i solarne energije, gde se upravo prednost daje hidrosistemima, navodi se jedna činjenica koju zaboravljamo, odnosno ne vodimo dovoljno računa. Rečeno je, kada su hidroelektrane u pitanju, da je potrebno za pripremu dobijanja dokumentacija za izgradnju hidroelektrana, taj postupak je, kaže, prema podacima Evropske komisije, oko tri godine u nekim zemljama, a u nekim članicama EU i do šest godina, kada su u pitanju veće hidroelektrane, zato što su propisi strožiji nego u Srbiji, pre svega, propisi iz oblasti zaštite životne sredine. Ovde je spomenuta izgradnje jedne reverzibilne hidroelektrane.
Volela bih da čujem šta o tome misle zaštitnici životne sredine, gde bismo imali korist, a gde bismo imali štetu, da se tu napravi bilans. Ukoliko se nešto ne preduzme, rok za primenu direktive o velikim ložištima do 2023. godine će biti veliki problem za Srbiju. Posebno je naglašeno da će otvaranje svakog novog pogona, a ovde smo čuli dosta priča o novim investitorima, zahtevati određenu potrošnju električne energije, odnosno tražiće novu instalisanu snagu.
Na tom sastanku sam postavila pitanje – šta je sa energetskim pasošima, odnosno u izgradnji, gde su prostori da se uštedi energija, da se ne govori samo o velikim sistemima, velikim potrošnjama itd, gde može da se uštedi, odnosno svakog potrošača zanima da plaća što manje račune? Tada sam napomenula, to možete svi vi da vidite, svedoci smo da na svakom koraku imamo zgrade koje nisu dovršene, kuće koje nisu dovršene, a sve su priključene na energetski sistem. Kako tim ljudima pomoći da naprave termoizolaciju, da se potrošnja energije smanji i da se ugledamo na praksu koja postoji u zemljama EU? Priliku da to vidimo imamo u susednim zemljama u kojima su korišćeni evropski fondovi, a korišćeni su i fondovi tih zemalja da se, recimo, zameni stolarija, da se ne gubi energija zbog toga što jednostavno ne dihtuje, pa se gubi puno energije, da se napravi izolacija starih zgrada, kao i da pravila poštuju novi objekti, a sve to uz pomoć državnih fondova, namenskih fondova za te potrebe i fondova EU.
Meni je drago što je gospođa Joksimović ovde. Možda može da nam odgovori, kada su u pitanju IPA fondovi, da li će tu biti prostora za subvencionisanje ovakvih projekata koji će omogućiti da se potrošnja energije, pogotovo potrošnja energije u domaćinstvima, smanji što je moguće više, jer će to biti olakšica za građane?
Mogućnost korišćenja alternativnih izvora energije, odnosno poljoprivrednog otpada. Godinama slušam, jer sam bila u tom poslu dugo, da se može koristiti poljoprivredni otpad, da se može koristiti stajnjak za dobijanje energije. Imali smo jedan projekat Svetske banke za korišćenje stajnjaka na velikim farmama. Nažalost, kada je projekat završen, dao je odlične rezultate, država ga nije dalje nastavila, odnosno nisu postojali neki fondovi da se tako nešto uradi. Nažalost, i Fond za životnu sredinu je 2012. godine ukinut, tako da se ni iz tog fonda nisu mogla koristiti sredstva za izgradnju takvih postrojenja za dobijanje biogas. Isto tako, korišćenje otpada, ovde vidimo da je u zakonu on formalno predviđen, ali je jasno da takve aktivnosti moraju da se stimulišu sredstvima, moraju da se podrže subvencijama ili nekim drugim podsticajnim merama, jer zeleni kilovat, odnosno štednja energije je svugde skupa, odnosno ona se mora stimulisati.
Primer radi u Bursi, u Turskoj, 30% otpada se koristi za dobijanje energije. Time su rešili pitanje otpada, obezbedili određenu količinu energije i stvorili zelena radna mesta. Nažalost, kod nas se o tome uopšte ne govori. To je oblast u kojoj možemo da zaposlimo armiju ljudi, ali u ovom trenutku se to ne sagledava. Kod nas su te stvari trošak, ne koristi se znanje naših ljudi koje školujemo, niti koristimo iskustva iz drugih zemalja. Mislim da bi trebalo koristiti iskustva zemalja EU i drugih zemalja koje su ovu oblast uredile, odnosno jednim udarcem su rešile pitanje otpada, odnosno otpadnih materija u životnoj sredini, zaštitili životnu sredinu i sačuvali energiju.
Naime, Republika Srbija je u obavezi da primeni direktive o promovisanju i upotrebi energije iz obnovljivih izvora energije i o promociji i upotrebi biogoriva ili drugog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora energije. To je ono što smo mi prihvatili i što stoji u direktivama. Namerno nisam navela brojeve direktiva, jer mislim da to ne zanima ni poslanike, a ni građane.
Direktivom o obnovljivim izvorima energije postavljaju se obavezujući, naglašavam, nacionalni ciljevi koji treba da se dostignu kroz promociju obnovljivih izvora energije u sektorima električne energije, grejanja, hlađenja i u sektoru transporta, kako bi se obezbedilo da do 2020. godine udeo obnovljivih izvora energije, ovde smo to čuli, bude onih 27% u ukupnoj potrošnji energije. Postavljam pitanje – gde se danas u tom pogledu nalazimo i koliki je procenat dostignut do sada? Mislim da će 2020. godina jako brzo doći. Ovde se u zakonu, u poglavlju pet, pominju obnovljivi izvori, u članovima od 65. do 87. i govori se o podsticajnim merama za povlašćene proizvođače električne energije, a to su proizvođači koji koriste alternativne, odnosno obnovljive izvore energije.
Pomenuću samo član 79. gde se kaže da svi krajnji kupci električne energije su dužni da plaćaju naknadu za podsticaj povlašćenih proizvođača električne energije, osim u slučajevima koji su definisani zakonom, da ne čitam dalje ovaj član zakona. Upravo ta sredstva koja treba da budu podsticajna, mislim da bi trebala da stoje u jednom zasebnom fondu. Ja bih taj novac nazvala „zelenim novcem“, jer mu je krajnji cilj da štiti životnu sredinu, posredno ili direktno, i da se ta sredstva, na taj način, usmeravaju.
Član 341. Zakona odnosi se na biogoriva koja se koriste na tržištu, odnosno trebalo bi da se koriste i govori o sredstvima koja se koriste za podsticaj za stavljanje biogoriva na tržište. Kaže – ta sredstva se prikupljaju kao naknada za biogoriva, a obveznice za plaćanje ove naknade su energetski subjekti koji obavljaju energetsku delatnost, proizvodnja derivata nafte, trgovina naftom itd. Znači, nekakvi izvori koji se prikupljaju, ali to su sredstva u okviru budžeta. Opet navodim mogućnost da se eventualno formira poseban fond, ako on već do sada ne postoji ili nije aktivan, i da se ta sredstva, na taj način, usmeravaju.
Na kraju, iz diskusije ministra Antića, vidim da se pominje mogućnost izgradnje jedne termoelektrane kod Kovina. Ta tema mi je malo bliže poznata. Naime, radi se o podvodnoj eksploataciji lignita koja postoji izvestan broj godina.
Problem je na ovom području što je to istraženo područje kao potencijalno izvorište podzemnih voda za teritoriju celog Banata. Poznata je možda činjenica i iz medija da je Banat, posebno ugrožen lošim kvalitetom podzemnih voda, odnosno voda koje se koriste za piće.
Upravo je ovo područje Kovin – Dubovac, Dubovac – Banatska Palanka, istraženo kao potencijalno izvorište. Sada se pojavljuje mogućnost izgradnje jedne nove termoelektrane i ako uzmemo u obzir da se blizu nalazi Deliblatska peščara, koja je zaštićeno prirodno dobro, to je onda dvostruka šteta.
Mislim da o ideji da se takva jedna termoelektrana izgradi u tom području, treba jako, jako dobro razmisliti i uvažavati stavove onih koji se bave, odnosno koji zastupaju interese zaštite životne sredine i normalno mišljenje građana samih, koji žive u tom području. Ja znam da su bile ranije i rasprave na tu temu.
Nažalost, ljudi iz sektora energetike su jači, ja to znam iz iskustva, kroz posla kojim sam se bavila, tako da se bojim da to ne nadjača celu ovu ostalu održivu priču kada je životna sredina u pitanju i da se ipak ne izgradi takva jedna termoelektrana koja će napraviti ogromne štete životnoj sredini a svedoci smo i na drugim mestima da tako nešto postoji.
Poslanički klub LSDV, dao je određeni broj amandmana. Dosta tih amandmana su redakcijske prirode što govori samo o tome koliko je zakon na brzinu pripreman, pa se pojavljuju i gramatičke i slovne greške. A što se tiče nekih drugih amandmana, mi smo ih predložili, pogotovu kada su u pitanju nadležnost AP Vojvodine, u zavisnosti od toga da li će naši amandmani biti usvojeni, mi ćemo u danu za glasanje tako glasati. Hvala lepo.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Reč ima ministar Aleksandar Antić.

Aleksandar Antić

Pre svega, ja zaista nemam nameru da nakon svake diskusije narodnog poslanika reagujem, samo ovako ponekad ću se javiti da iskomentarišem ono što mislim da je bitno i da je važno.
Naravno, želim da se zahvalim gospodinu Kružoviću na podršci i razumevanju rešenja zakona, kao i potrebi da idemo na liberalizaciju tržišta koja, nije samo deo naših međunarodnih obaveza, nego jednostavno i deo jednog normalnog poslovnog ambijenta koji Srbija mora da ima u svakom segmentu, pa samim time i kada je električna energija u pitanju i gas.
Ono što ljudi treba da znaju u Srbiji da to što smo liberalizovali tržište od prvog 2015. to ne znači po definiciji da će sada da „nagrnu“ ponuđači električne energije domaćinstvima. Neće iz jednog prostog razloga. Cene električne energije s kojom mi idemo u ovom trenutku prema domaćinstvima je ubedljivo najniža u Evropi i samim tim te strane kompanije nemaju nikakav motiv da još uvek ulaze na naše tržište.
Koliko se sećam, nemojte me držati za reč, u svaki dinar, ali otprilike proizvodna cena električne energije s kojom EPS snabdevanje ide, da kažem, u sistem, sve ostalo su mrežarine i distributivni segment i otprilike oko 29 euro centi po kilovat, odnosno 29 evra po megavat satu, da se držimo megavatima. Ako uzmemo da je sada cena električne energije na berzi preko 40 evra, potpuno je jasno da neko ko sa tom električnom energijom trguje na tržištu i ima po 40 evra, neće doći sada da je ubaci kod nas u distributivni sistem po 29 evra, tako da naši proizvođači električne energije, bez ikakve dileme ostaju dominantni na našem tržištu, što je za nas bitno.
Ono što je plan Vlade Srbije je da izgradnjom većeg broja elektroenergetskih objekata u narednih nekoliko godina, mi imamo viška u električnoj energiji da se pojavimo kao ozbiljni igrači koji će da izvoze električnu energiju, tako da tu nema mnogo razloga za brigu.
Želeo bih naravno, uz uvažavanje svih ovih reči i rečenica koje smo čuli od uvažene koleginice, da kažem da ćemo, pošto smo to tek danas dobili, pažljivo razmotriti amandmane LDSV, pre svega, u segmentu koji tangiraju nadležnosti AP Vojvodina i to ćemo uraditi vrlo odgovorno. U toku dana ćemo se baviti tim amandmanima, ali želim da iskomentarišem dve stvari.
Jedna stvar je vezano za činjenicu da se ovaj zakon danas nalazi pred narodnim poslanicima i ne želim da se pravdam, ali hoću da objasnim, pre svega, ova Vlada je izabrana krajem aprila, ja sam došao za ministra rudarstva i energetike, čini mi se 27. aprila. U maju smo ušli u poplave i verujte mi, čitav maj je nažalost ostao zabeležen i posvećen isključivo borbi protiv poplava.
Ja sam radnu grupu za finalizaciju ovog nacrta formirao u junu mesecu i od juna meseca smo mi taj zakonski projekat radili i usaglašavali sa Evropskom komisijom i Energetskom zajednicom. Mi smo ga 5. novembra uputili u Vladu Republike Srbije ostalim ministarstvima na davanje mišljenja. Šestog novembra smo dobili definitivni papir od Energetske zajednice da su u taj zakon transpenovane sve one obaveze koje smo kao država imali i od 6. novembra, odnosno od 5. novembra do 19. decembra je trajao jedan ozbiljan proces usaglašavanja ovog zakona u Vladi Republike Srbije. Mi smo bili u obavezi da pribavimo 13 mišljenja različitih ministarstava ili organa Republike Srbije i konačno 19. decembra je taj zakon usvojen i evo 19. decembra se našao vrlo brzo u skupštinskoj proceduri.
Samo hoću da kažem, znam da vi ne morate da uvažite moje objašnjenje, ali postoji jedno ozbiljno objašnjenje. Reč o jednom ozbiljnom poslu, zakonskom projektu koji ima preko 400 članova. Ponavljam, obaveza je da se usaglasi u zemlji i u inostranstvu.
Na samom kraju, postavili ste pitanje o trenutnom procentu potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora, sve naše međunarodne obaveze i dogovori su pravljeni na osnovu bilansa iz 2009. godine i po tom bilansu iz 2009. godine, učešće obnovljivih po potrošnji električne energije je bilo 21%. Ono što treba da znate, nažalost to nisu fiksni podaci, potrošnja električne energije se menja, ima svoje amblitude. Ima godina u kojima je viša, ima godina u kojima je ona manja. Ta 2009. godina je godina u kojoj nije radila Železara Smederevo. Kada ona radi u punom kapacitetu, naš energetski bilans se povećava na način da se podigne za 5-6%. Dakle, rad Železare utiče sa 5-6% u našem energetskom bilansu. Te godine to nije radilo.
Mi smo u međuvremenu stavili u funkciju 50 megavata obnovljivih izvora i za 100 megavata je izvršena revitalizacija u okviru hidro potencijala. Dakle imamo nekih novih 150 megavata.
Godina 2015. je godina u kojoj očekujem da će Železara raditi punim kapacitetom. To je dobro za čitavu zemlju. Svi živimo sa nadom da će taj posao konačno biti konstituisan, tako da potrošnja raste. Mi smo malo podigli broj objekata iz obnovljivih, ali po svemu sudeći kada ta dva elementa uzmemo u obzir to će i dalje biti na tih nekih 20-21%.
Zato nama ovaj zakon u prvi plan stavlja stvaranje investicione klime za izgradnju novih objekata iz obnovljivih izvora i zato sam potpuno uveren da ćemo u tome uspeti. Mi u ovom trenutku imamo nekoliko zaista ozbiljnih projekata koji su u različitim fazama.
Pre svega, mislim o projektima iz energije vetra. Nekoliko projekata je već došlo na nivo da imaju građevinsku dozvolu. Sada tokom Samita Kina – Srbija, jedan od tih projekata je potpisao ugovor sa kineskom „Eksim bankom“ i, čini mi se kompanijom „Goldvind“ koja će isporučiti, moram da kažem, vetrenjače, pod znacima navoda, suštinski vetrogeneratore, tako da taj projekat vrlo brzo počinje.
Kada su ostali projekti u pitanju, nakon usvajanja ovog zakona, nama počinje da teče rok za usvajanje podzakonskih akata. Jedan od tih podzakonskih akata je upravo onaj „PPJ“ o kome sam govorio, i čim postignemo dogovor oko tog„PPJ“, on je, taj je uslov za bankobilnost njihovih proizvoda i njihovi već maltene spremni ugovori, „Kontinenta vind“, oni su vrlo blizu tog aranžmana sa „IBRD“, koji bi taj projekat finansirao, zajedno sa kompanijom „Mazdor“ iz Ujedinjenih arapskih emirata. Reč je o „Kontinental vindu“, znači, američka investicija. Preostala dva velika ta projekta su isto, ja mislim, u fazi vrlo brz obezbeđivanja finansija. Mislim da je MK već počeo da radi jedan manji vetropark. Sve to ide nekim dobrim tokom.
Nama ostaje jedan ozbiljan deo posla vezano za definisanje modela tog „PPJ“ ugovora i tu nas čeka puno izazova. Nažalost, mi smo sada došli u toj energiji iz obnovljivih izvora, pre svega energiji vetra, kao zemlja, pod znacima navoda, na dnevni red, nakon Rumunije i Bugarske. Rumunija i Bugarska su imali jedan ozbiljan nalet investitora koji su radili te vetroparkove u proteklim godinama, međutim, rumunska država i njihove energetske kompanije su poprilično se pokazale u tom projektu nestabilno, tako da finansijske institucije sada pokušavaju na nama da isprave sve te probleme koji su bili u Rumuniji i Bugarskoj i da na minimum, na nulu svedu bilo kakav rizik za svaku investiciju i da taj ukupan rizik prebace na nas kao državu.
Ono što vi treba da znate ovde kao narodni poslanici i naravno ukupna javnost je da ćemo mi kao Vlada da se trudimo i da se borimo da zaštitimo i interese naše države i dostojanstvo naše države. Pre svega, polazeći od premise da svaki od investitora koji dođe u Srbiju da investira, ne može da traži od naše zemlje da ima veću zaštitu i povoljnije uslove nego što ih ima u svojoj zemlji.
Mi još nismo ušli u EU, ali smo jedna ozbiljna država koja ima ozbiljno zakonodavstvo, koja ima ozbiljan odnos prema investicijama i kod koje ugovor predstavlja svetinju. Tako da mislim, ne možemo mi, još uz sve ovo što dajemo kao okvir, da dajemo za svaku investiciju, bez obzira što je ona iz privatnih izvora, da dajemo još neke državne garancije da ćemo izvršiti otkup struje.
Ali, ponavljam, to je nešto što je pred nama. Verujte mi da moje ministarstvo, ova ekipa ljudi s kojima ja radim ima zaista puno iskustva i pregršt znanja da ćemo znati da taj segment ispregovaramo maksimalno dobro, u interesu države. Naravno, to je pitanje koje je od šireg značaja, pa će i Vlada na čelu sa premijerom gospodinom Vučićem dati konačan sud i ukupna javnost će biti o tome, pre svega, obaveštena i naravno samim tim i narodni poslanici uz uvek opciju da dođemo na odbor i da svako to prolazno vreme koje je važno dogvorimo i definišemo sa Skupštinom i da kroz to zajedno prođemo.