Druga sednica Drugog redovnog zasedanja , 31.10.2017.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, imam nekoliko pitanja za predsednika Vlade Anu Brnabić, ministra privrede Gorana Kneževića, kao nadležnih i Aleksandra Vučića, koji nas u stvari o svemu tome obaveštava, iako to nije njegova nadležnost.

Naprednjačka vlast je od 2012. godine nastavila pogubnu ekonomsku politiku Demokratske stranke davanja subvencija stranim kompanijama koje posluju u Srbiji. Samim tim, ne samo što se nanosi šteta privredi Srbije, već se diskriminišu srpski privrednici i čine se nekonkurentnim na domaćem tržištu. Mi svakodnevno dobijamo informacije o otvaranju pogona velikih svetskih kompanija širom Srbije i velikom broju zaposlenih radnika, međutim, stanje na terenu se poprilično razlikuje od stanja na televiziji.

Na primer, 7. juna 2017. godine Aleksandar Vučić je svečano otvorio pogon „Ametek“ u Subotici i najavio da će tamo raditi 500 radnika, a pet meseci kasnije, po podacima Agencije za privredne registre, tamo je zaposleno 186 ljudi. Mene zanima – koliko je država Srbija isplatila na ime subvencija toj kompaniji, da li za 500 radnika, kako kaže Vučić, ili 186, koliko ih ima realno zaposlenih? Mi samo znamo da je država i opština Subotica uložila dva miliona evra u zemljište. Odgovori na ova pitanja mislim da su od opšteg interesa i siguran sam da ih očekuju svi građani Srbije, čak i oni koji su glasali za vladajuće stranke.

Koliko je tačno pogona stranih kompanija otvoreno u Srbiji i po lokalnim samoupravama? Koliko je tačno radnika počelo da radi odmah po otvaranju pogona, a koliko se eventualno zaposlilo kasnije i koliko kasnije? Koliko je sredstava iz državnog budžeta utrošeno za finansiranje po svakom radnom mestu? Da li su iz budžeta finansirana realno otvorena radna mesta ili pretpostavljena radna mesta u budućnosti? Da li se za finansiranje radnih mesta u inostranim kompanijama ulažu realna sredstva ili se ti poslovi i u kojoj meri finansiraju iz kredita? Ko snosi troškove prekvalifikacije i obuke budućih radnika? Kolika su sredstva u ove poslove uložile lokalne samouprave? Koliko kroz besplatnu dodelu građevinskog zemljišta, a koliko kroz obezbeđivanje komunalne infrastrukture? Kolika je prosečna zarada zaposlenih u ovim subvencionisanim privrednim društvima?

Svi ti podaci koje tražimo moraju biti analitički urađeni po lokalnim samoupravama, a ne zbirno, kako to predstavnici vlasti, a pre svih Aleksandar Vučić, vole da iznose u medijima, da bi tim podacima fascinirali javnost.

Tražim i, što je najvažnije, odgovor na pitanje – koliko je inostranih kompanija napustilo Srbiju nakon što im je istekao rok u kojem su trošile subvencionisana sredstva koja su dobila od države Srbije i koliko ljudi je zbog toga ostalo bez posla?

Na kraju, šta se dešava sa „Gorenjem“ iz Valjeva? Da li su tačne informacije da „Gorenje“ iz Valjeva razmišlja da napusti Srbiju? Hvala.