Peta sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.05.2018.

7. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Peta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/96-18

7. dan rada

22.05.2018

Beograd

Sednicu je otvorio: Đorđe Milićević

Sednica je trajala od 10:10 do 19:20

  • TRAŽENJE OBAVEŠTENJA I OBJAŠNJENJA

  • Mere Vlade za otklanjanje brojnih nedostataka u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije, slobode medija i rokovi za izvršenje mera, da li Vlada namerava da omogući olakšice za sektor edukacije, proizvodenje i razvoja hardvera i sektor elektronske
  • Prelet bespilotnih letelica preko teritorije Srbije i reakcija nadležnog ministarstva, pitanje priznanja nezavisnosti Kosova,
  • Nezidavanje bezbednsnog sertifikata Povereniku, privremeno smanjene penzije
  • Komunalni problemi u Batajnici, slučaj gubitna specijalizacije Danijele Simić u Domu zdravlja u Despotovcu
  • Slučaj novosadske televizije K9, reklamiranje javnih preuzeća, državnih agencija i ministarstava u medijaima, broj osoba obučenih u redakciji "24 sata"
  • Legalizacija gej brakova u Srbiji, Zakon o nestalim bebama, Zakon o obaveznoj vakcinaciji,
  • Kontrola nad radom banaka, sudski izvršitelji
  • Prekidanje pregovora sa EU, diplomatski status za rusko-srpski humanitarni centar u Nišu
  • Banjski turizam i razvoj banja,
  • Kupovina zemljišta Miroslava Aleksića, radno mesto supruge Miroslava Aleksića, DS i saradnja sa NATO paktom, površine na kojima je upotrebljeno mineralno đubrivo sa većom dozom radioaktivnosti,aktivnost Ministarstva državen uprave protiv 'epidemije' pokre
  • Broj oficira koji je napustio vojsku za vreme načelnika Generalštaba Zdravka Ponoša, broj pretopljenog i prodatog oružja
  • Aktivnosti Ane Brnabić o planu rada i aktivnostima Vlade od 1. juna do 31. decembra 2018. u vezi sa EU integracijama
  • OBRAĆANJA

    ...
    Srpska napredna stranka

    Goran Pekarski

    Poslanička grupa Srpska napredna stranka
    Zahvaljujem, predsedavajući.

    Dame i gospodo narodni poslanici, prošli put sam postavio pitanje u vezi zloupotrebe službenog položaja Dragana Đilasa i fantastičnog ugovora o zakupu poslovnog prostora u zemunskom naselju Altina, vredan 360 miliona dinara.

    Sada sam hteo da postavim pitanje Ministarstvu odbrane i Ministarstvu pravde i to od stvari koju smo čuli prilikom rasprave na prethodnoj sednici, kada smo raspravljali o setu patriotskih zakona, o odbrani, o Vojsci, o prometu naoružanja i opreme, čuli smo iz diskusija poslanika neverovatne i fantastične stvari.

    Čuli smo da se u periodu posle NATO agresije, koja je trajala od 24. marta do 10. juna i posle dolaska NATO, ovaj DOS-a, možda nisam i pogrešio, dolaska DOS-a 2000. godine, da se odnos države prema vojsci Srbije naglo pogoršao.

    Umesto da našu Vojsku, naše vojnike i oficire koji su stojički izdržali 78 dana besomučnog bombardovanja, koji su uspeli da zaustave kopnenu ofanzivu u reonu Košara i Paštraka, umesto da ih slavimo kao heroje, DOS-ovska vlast je u tom trenutku počela sa raspušatnjem komandnog kadra i razoružanjem Vojske Srbije.

    Trebalo je da prođe 12 godina da na mesto ministra odbrane dođe Aleksandar Vučić, i da SNS preuzme odgovornost za vođenje zemlje, da se ta devastacija Vojske Srbije zaustavi i da se taj trend okrene u drugom pravcu i da se krene ka vraćanju ugleda i snage vojsci.

    Naša Vojska iz sukoba sa NATO paktom je izašla neporažena. Ona je izašla iz sukoba potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma. Vojska je, kako je i sam ministar rekao je poražena tek onda kada se preda i kada se razoruža. Naša vojska je sa Kosova izašla gotovo netaknuta.

    NATO je za 78 dana uspeo da uništi 13 tenkova, šest oklopnih transportera i 27 artiljerijskih oružja. Po izveštaju britanskih obaveštajaca i komisije na terenu, naša vojska je uspela da izvuče 250 tenkova, 450 oklopnih transportera, 600 komada artiljerijskog oruđa. Sada se dešava ono zbog čega i postavljam ovo pitanje. Sve ono što NATO nije uništio, počeli smo mi da uništavamo sami.

    Da li je tačno da smo od 2004. godine do 2012. godine za vreme predsednikovanja Borisa Tadića i za vreme ministrovanja u jednom delu, Dragana Šutanovca, Vojska Srbije je tada u njihovom periodu ostala bez 4.306 oficira i podoficira i to najviše u periodu do 2009. godine kada je načelnik Generalštaba bio general Zdravko Ponoš?

    Da li je tačno da je pretopljeno, isečeno ili prodato bud zašto 200 tenkova „T55“, 121 oklopni transporter, 77 samohodnih topova, 215 artiljerijskih oruđa i uništeno 23.132 komada lakog naoružanja, odnosno pušaka?

    Uništili smo 9.312 raketa i 420 lansera raketa koje su bile strah i trepet za sve nisko leteće avione koji su tražili svoje ciljeve na zemlji. Za sve avione koji su leteli podzvučno i nisko, a tu mislim na „A10 tanderbolt“ ili popularno nazvan „Bodljikavo prase“ koji nas je zasipao sa municijom od osiromašenog uranijuma, odnosno grantama. Koliko puta su samo oni odustajali od svojih misija, baš iz straha od tih raketa, a mislim na rakete „Strela 2M“?

    Zašto je osakaćen Vojno-tehnički institut koji je samo u jednoj nedelji ostao bez 600 formacijskih mesta i na taj način je oštećena i namenska industrija Srbije? Da li je ovo cena koju smo morali da platimo da bi Boris Tadić bio reizabran na mesto predsednika države i da bi šiptarski teroristi odustali od samoproklamovane države „nezavisne države Kosovo“?

    Setimo se, desilo se 15. februara, Boris Tadić je položio zakletvu, a 17. februara je proglašena nezavisnost. Da li je otpuštanje komandnog kadra, a tu mislim na onaj kadar koji je stekao iskustvo iz sukoba 90-ih godina, to je najvažnije iskustvo iz NATO agresije i sukoba 1999. godine i 90-tih i uništavanje pretapanjem topova, tenkova, raketa, da li se svesno išlo ka slabljenju odbrambene moći Srbije?

    Po čijem nalogu se to radilo, čija je to želja i volja bila? Da li tu postoje elementi izdaje? Kolika je odgovornost tadašnjeg državnog vrha, predsednika Borisa Tadića, ministra Dragana Šutanovca i načelnika Generalštaba Zdravka Ponoša, koji je inače sada potpredsednik u stranci Vuka Jeremića?

    Kada smo već kod Tadića i Jeremića, moram da kažem da su to dve stranke koje nisu podržale formiranje komisije za ispitivanje štetnosti NATO bombardovanja i uticaja osiromašenog uranijuma na zdravlje naših građana. Možda zato što je Boris Tadić 2003. godine sprečio istragu o istoj toj stvari, a Vuk Jeremić verovatno iz Londona koliko god da se dizao na prste, nije uspeo da vidi šta se dešava u Srbiji 1999. godine prilikom bombardovanja NATO. Hvala.