Dvadeset četvrta posebna sednica , 18.06.2019.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Reč ima Duško Pejović.

Duško Pejović

| Predsednik Saveta Državne revizorske institucije
Hvala vam predsedavajući.
Nakon ovog obraćanja ispred poslanika SRS, imam potrebu da odgovorim na više postavljenih pitanja, pa ne znam da li sam sve dobro zapisao, ali pokušaću dobro da odgovorim bar za ono što sam zapisao.
Prvo pitanje se odnosi koliko smo mi u stvari nezavisni, ako sam to dobro napisao. Mogu odmah da kažem da prvo, dugo se bavim ovim poslom. Drugo, apsolutno nezavisnosti nigde nema, pa ni u ovim primerima i u ovim poslovima, ali sigurno da relativna nezavisnost je iz mog ugla, odgovarajući na ovo pitanje, na vrlo visokom nivou, ali ne znači da može još biti i bolja.
U kom smislu to želim da kažem? Naveli ste da nama ministarstvo daje odobrenje na finansijski plan, samo mala ispravka, na kadrovski plan. Dakle, daje saglasnost na kadrovski plan. U stvari, da kažemo da se nezavisnost ogleda u organizacionom, funkcionalnom i finansijskom smislu, ali i u pojavnom.
U organizacionom smislu naša institucija je sigurno ostvarila, da kažem, odgovarajući visok stepen nezavisnosti zato što se u Ustavu Republike Srbije, u čl. 92. i 96. spominje ili navodi kao najviši kontroli organ koji samostalno i posebno itd, vrši kontrolu trošenja javnih sredstava.
Što se tiče ovog dela da Ministarstvo finansija nama daje saglasnost na kadrovski plan, to je tačno i to može remetiti određen stepen nezavisnosti. Mi smo to izneli na našem Odboru za finansije, da to nije dobro, ako je potrebno da se daje saglasnost, neka to čini skupštinski odbor koji je nadležan za naš ukupan rad.
Dalje, što se tiče prostora, prostor institucije, a institucija ne samo da ima sedište u Beogradu, nego ima i svoje organizacione jedinice u Novom Sadu, u Nišu i u Kragujevcu, mogu da kažem da nije do kraja adekvatno rešeno pitanje prostora. Kada to kažem, jedino u Novom Sadu je to izvršeno, a u Beogradu imamo sada dve lokacije na kojoj savet i prateći organi u radu službi revizije, sede u jednoj zgradi u Makenzijevoj a u drugoj zgradi u Bulevaru sede svi državni revizori i revizori koji sprovode postupak revizije, što direktno negativno utiče na funkcionisanje i na upravljanje, odnosno na rukovođenje postupcima revizije. Pitanje rešavanja poslovnog prostora je u toku, kako za Beograd, tako i za Niš. Nadam se da ćemo uz postupke i dogovore koji su u toku i obećanja koja imamo od predsednice Vlade, da će nam se adekvatno rešiti pitanje poslovnog prostora kako bi svi u Beogradu mogli biti na jednoj lokaciji i ostvarivati punu funkciju.
Što ste govorili o izmena propisa koje smo mi inicirali, da smo inicirali 34, da je usvojeno 11, samo da napomenem da je ovaj podatak kumulativan. Dakle, iz više godina je ovo sakupljano i to znači da do sada imamo 23 akta koja su inicirana i imamo zaista dobru saradnju sa skupštinskim odborom. Samo da napomenem da je ovaj saziv saveta pre godinu dana, krajem aprila izabran ovde u parlamentu i za ovo vreme zajedničkog delovanja ostvarili smo niz aktivnosti i skoro sam uveren da ćemo i po ovom pitanju ostvariti značajno povećanje analiza ovih akata.
Dalje, govorili ste kakav je odnos izvršne vlasti prema instituciji. Ne mogu da kažem da je negativan odnos izvršne vlasti, mogu samo da kažem da smo svuda primljeni, svuda imamo zahtev za sprovođenje revizije, svuda imamo dostavu dokumenata, imamo davanje odgovora na postavljena pitanja itd. Tako da, po tom pitanju nemamo primedbi. Ono što bismo mogli da kažemo jeste na sprovođenje preporuka. Ovde ste i vi predsednice odbora navodili o preporukama, ja bih samo da napomenem da se posao revizora ne završava sa davanjem ili uručivanjem konačnog revizorskog izveštaja. U stvari, možemo da kažemo da tek postaje postrevizona aktivnost nakon uručivanja konačnog izveštaja, jer u tom izveštaju se subjekt revizije obavezuje da uočene nepravilnosti i nesvrsishodnosti otkloni u datom vremenskom roku.
Ovde imamo jedan određeni problem, što u zakonu nije rečeno koji je to krajnji rok za izvršenje. Rečeno je da je od 30 do 90 dana rok za izvršenje datih preporuka. Međutim, mi iz prakse znamo da je nemoguće da sve preporuke nisu jednako izvršene, nisu sprovodljive. Dakle, za neke se mogu sprovesti, izvršiti u vrlo kratkom vremenskom periodu, a za neke preporuke je potrebno više vremena.
Na primer, i mi kada dajemo ili kada svrstavamo ili razvrstavamo preporuke prema prioritetima, mi o tome vodimo dobro računa zato što se stavimo u ulogu subjekta koji će to sprovoditi, da li je moguće da on u roku od 90 dana to izvrši. Zato svrstavamo te preporuke prema prioritetu, ne prema prioritetu značenja, nego prioritetu roka izvršenja.
Druge vrste preporuka koje se odnose na završni račun, utvrđivanje poslovnog rezultata, na niz sastavljanja izveštaja konsolidovanih, ne mogu se izvršiti, a da se ne sačeka sledeća godina kada su rokovi da se te preporuke izvrše. Tu je potrebno dati taj drugi prioritet od godinu dana. I, treći prioritet je npr. inicijativa za promenu zakona ili inicijative o identifikovanju, evidentiranju, odnosno procenjivanju i evidentiranju imovine. Tu je potrebno više godina, jer ne zavisi samo od subjekta nego zavisi i od drugih državnih organa.
Dakle, napominjem da u našem zakonu nije uređen, nije donesen krajnji rok. Kod nekih drugih država su to tri, četiri godine, a mislim da u nekim sledećim izmenama itd. zakona, bi trebali i ovo pitanje da obuhvatimo.
Što se tiče zarada ili plata, zavisno o kom subjektu je reč, zaista se javljaju kao jedan od ključnih problema. Dakle, plate ili zarade, javne nabavke, to su problemi u većoj ili manjoj meri, ali u većini subjekata kad izvršimo reviziju. Mi smo izvršili reviziju svih lokalnih vlasti, negde jedanput, negde i po dva puta, a negde i tri puta. Mi ćemo prema novom načinu planiranja programa revizije za sledeću godinu imati prioritet tamo gde je veći budžet, veći je rizik da bude nepravilnost, to znači 75% izvršenja u budžetu, da li lokala ili države treba da bude obuhvaćeno programom revizije, što znači da ćemo ove najveće korisnike javnih sredstava imati češće u vršenju revizije.
Drugo, mi smo razdvojili revizije da ne radimo kombinovano finansijsku i pravilnost istovremeno, jer tako gubimo vreme, po šest, sedam meseci ostanemo kod korisnika. To smo odvojili što radimo zasebno. Dakle, finansijsku radimo zasebno, pravilnost zasebno i svrsishodnost zasebno.
Kvalitet te odluke vidimo u tome što revizije finansijskih izveštaja dolaze pred lokalnu Skupštinu, dolaze pred nadzorne odbore, dolaze tamo gde trebaju doći i to roku, zato što mišljenje eksternog revizora je sastavni deo završnog računa, a do sad to nije bio u sastavu završnog računa. Sada će biti i sada ima sve uslove da to bude.
Što se tiče pravilnosti poslovanja, mi nismo i nećemo od sada gledati kompletnu pravilnost, onda na kompletnosti i potpunosti gubimo vreme. Gledaćemo najrizičnije oblasti. Sama činjenica da od 32 lokalne vlasti, 30 je imalo nepravilnost u platama, a 32 u preuzimanju obaveza. Izrada aproprijacije govori da postoji problem, da mi dobro procenjujemo rizik, ali ti iznosi nisu uvek isti, nisu uvek ogromni. Imamo jedinice lokalnih vlasti gde su ti iznosi zaista svedeni i smanjeni na dosta nizak nivo, ali i dalje postoje nepravilnosti. Zaista, u tom smislu, preventivno delujemo kako bi se ispravke vršile u postupku revizije, ako ne u postupku, onda u onom prvom prioritetu do 90 dana datih po zakonu.
Pitanje je bilo da li mi dajemo nalog za vraćanje para. Mi za to nismo ovlašćeni. Mi za to nemamo ovlašćenja. Državna revizorska institucija nije inspekcija. Inspekcije imaju pravo da daju nalog. Mi samo to ocenimo, procenimo i utvrdimo koja je to nepravilnost, koja je njena priroda, koja je veličina, ako je nepravilnost merljiva, i to unesemo u naše izveštaje. Svaki pojedinačni izveštaj ima tu informaciju, a mi danas dajemo samo informaciju koja se odnosi na zbir.
Javni dug. Mi smo pravilno iznosili podatke koje smo utvrdili u Upravi za javni dug, samo dolazi malo do vremenskog nepodudaranja između sadašnjeg podatka i podatka koji se odnosi na pre godinu-dve, zato što je javni dug promenljiva kategorija, kako da se menja od iznosa javnog duga, tako i od BDP-a, tako i od niza drugih okolnosti. Tako da uvek kažemo na koji dan, na koji datum je iznos javnog duga i uvek utvrdimo da je on u padu, ali da je i dalje iznad 45%.
Što se tiče efekata, u smislu koji su efekti našega rada, ako se i dalje ponavljaju nepravilnosti, tu dolazimo do prijava. Već je napomenuto da smo podneli do sada 2.165 prekršajnih prijava, da su 1.222 osuđujuće, da je negde blizu 900 u toku, da je 159 obustava postupka, 73 su date opomene, 18 je oslobađajućih. To su podaci koji se odnose na prekršajne prijave. Ovi su podaci apsolutno tačni, zato što smo po pitanju prekršaja mi strana u postupku. Ne samo da znamo koliko smo napisali prijava, nego i učestvujemo u samom postupku, imamo pravo da izražavamo i prigovor itd.
Što se tiče krivičnih prijava, tu je najveći problem. Mi smo 263 krivične prijave do sada napisali, u najvećem delu se to odnosi na preuzimanje obaveza iznad odobrene aproprijacije preko milion dinara, što je Krivičnim zakonikom kažnjivo kao nenamensko trošenje javnih sredstava. Od tog 263 broja prijava, 33 su odbačene, 48 je odbačeno po principu oportuniteta, dve su odbačene zbog smrti, dve su osuđujuće, dve su oslobađajuće, 47 je prijava u radu, a 129 su zastarele. Sada ja ne mogu sa stopostotnom preciznošću govoriti za sve ove brojeve, osim da smo 263 napisali. Zato što kod krivičnih prijava mi utvrđujemo osnov sumnje, a da li je sumnja osnovana, to će dalji državni organ, a to je tužilaštvo, da potvrdi ili da odbaci i mi više nismo strana u postupku, tužilaštvo preuzima tu ulogu i mi ne dobijamo nikakva redovna obaveštenja, nego na naš zahtev, s vremena na vreme, mi dobijemo ova obaveštenja, 129 prijava da su zastarele izveli smo po principu apsolutne zastare. Dakle, 2018. godina, 31. decembar, minus četiri godine apsolutne zastare, sve prijave napisane od početka rada do 31. decembra 2014. godine su zastarele. Po nama, u vremenu, a da li su stvarno, to podatak mogu jedino da daju sudski organi. Dakle, u tom smislu, zbog toga što nemamo pravo da dobijemo povratnu informaciju.
Dalje, samo da kažem da smo ovo što se tiče saradnje sa međunarodnim organima, organizacijama, vrhovnim revizorskim institucijama, mi ne možemo biti sami. Mi delujemo kao stručna, profesionalna organizacija, najviša kontrolna, zajedno sa drugim vrhovnim revizorskim institucijama u Evropi u svetu. Mi smo članica šest tih radnih grupa. Te radne grupe se odnose za javne nabavke, za etiku, odnose se za lokalnu vlast, odnose se za zaštitu životne sredine, za IT i odnose se za elementarne i prirodne nepogodne. Dakle, to je razmena iskustava, to je veoma važno za unapređenje sopstvenog rada. Na primer, svaka vrhovna revizorska institucija ima obavezu da najmanje u roku od pet godina izvrši kolegijalni pregled, to znači ono pitanje ko revidira revizora. To je upravo u tom odgovoru. Taj kolegijalni pregled vrše druge vrhovne revizorske institucije ili međunarodne organizacije koje su za to specijalizovane. To ne može uraditi nijedan domaći organ, nijedan ni strukovni ni bilo koji organ.
U tom smislu, mi smo oformili jedan tim koji vrši obuke da bi i mi sami kod sebe vršili samokontrolu rada, a sada smo u postupku kolegijalnog pregleda prvi put za 12 godina rada, iako je bilo vreme da se treći put spremamo, mi se zaista prvi put spremamo za kolegijalni pregled iz kojeg ćemo izvući pouku i zaključke da želimo sami da unapredimo sopstveni rad.
Dali smo mnogo na utvrđivanje, uveravanje u kvalitet. Dali smo mnogo na kontrolu kvaliteta, jer je to projekat koji je veoma važan da proizvodi koje mi pravimo i kreiramo budu zaista uverljivi, dakle, da se zaista zasnivaju na dokazima, na svim elementima koji su bitni, a ne na procenama i na pretpostavkama.
Sve ovo što smo napisali, u svakom pojedinačnom izveštaju, mi za svaku tvrdnju imamo dokaze, a ovo je samo sublimacija ili zbir nekog ukupnog odnosa. Slažem se sa time da je nepravilnost u zbiru manja. Prošle smo godine imali 743 milijarde dinara iskazane kao nepravilnost, s tim što je u taj iznos ušao iznos koji se odnosi na popis, a bez popisa je bilo 228, sada je 217, dakle, smanjuje se stalno.
Drugo što smo utvrdili, šta je uzrok, šta čini ti greške i nepravilnosti. Utvrdili smo da 90% čine greške u evidentiranju, u iskazivanju i u obelodanjivanju finansijskih izveštaja. Po tom pitanju je predsednica odbora iznela u ime odbora ove stavke koje se odnose na povećanje obuka, sertifikacija onih osoba koje su odgovorne za sastavljanje finansijskih izveštaja.
Mogu potpuno otvoreno da vam kažem da su još jedan od jako važnih problema računovodstvene aplikacije, koje su nepravilne, nekvalitetne, pogrešne i štetne. Evo nekoliko opisa kako to posebno u lokalnim vlastima izgleda. Na primer, kod nekih, ali u dobrom delu većeg broja lokalnih vlasti računovodstveni softveri omogućavaju izmene i brisanje naloga iako je poslovna godina zatvorena, iako su sačinjeni finansijski izveštaji. Dakle, naredne godine dve-tri se vrati i popravi, to znači da svi finansijski izveštaji koji su kreirani na bazi te aplikacije padaju u vodu. Ili, računovodstveni softver dozvoljava dodeljivanje korisničkih naloga svim korisnicima sa administratorskim pravima, odnosno da mogu da vrše sve moguće radnje u programu. To znači svi zaposleni u tom sektoru, u tom odeljenju mogu da uđu u taj program, dakle, on je nezaštićen. Kako se štiti imovina tako se štiti i program, jer je i on imovina u drugom obliku i podaci su potpuno nesigurni.
Zato smo preporučili – ili kupiti jedan program za sve lokalne vlasti ili propisati obavezne delove svakog postojećeg programa ili neki treći oblik, samo da ne bude ovako. Dok god je ovako neće biti ili vrlo će teško biti pozitivnih ocena na lokalnom nivou zato što nema dovoljno obuka i pogrešne su aplikacije. Nedavno smo dali pozitivnu ocenu za finansijsko izveštavanje pokrajini koja je zaista, možete iz tog izveštaja i primetiti da je to potpuno osnovano itd.
Jedan od sledećih problema, pokušaću da skratim, ja se izvinjavam, ili osnovni uzrok svih problema u finansijskom izveštavanju jeste što nije uspostavljen odgovarajući interni kontrolni sistem, što znači da nema tog revizora, niti internog, niti eksternog, niti državnog koji loše upravljanje može ispraviti, to sa vrha se mora osetiti.
Promena se mora osetiti i javna i upravljačka odgovornost povećati. To se zaista mora dogoditi u javnom sektoru kako bi bio ozbiljan, finansijski sektor i kako bi bio sređeniji. Isto tako kako smo na Odboru to izneli, uspostaviti internu reviziju u propisanom obliku. U jednom od tri propisana oblika, ili imati svoju službu ili pojedinačnog revizora ili imati sporazum sa nekim ko će obavljati za više subjekata, ili imati na nivou lokalne vlasti, a odnositi se za sve direktne ili indirektne korisnike.
Nisu propisani minimalni uslovi koji moraju ispunjavati lica koja vode poslovne knjige. Tako da kada govorimo o tome ko vodi poslovne knjige i sastavlja finansijske izveštaje možemo komotno da kažemo ko god hoće, zato što nisu propisani uslovi. Te uslove treba što pre propisati, edukaciju uvesti, sertifikate uvesti i onda ćemo zaista imati veći stepen ozbiljnosti u tom odnosu.
Važno je napomenuti na primer da je Zakonom o javnim preduzećima propisano da javno preduzeće mora imati izvršenu reviziju od strane ovlašćenog revizora, a mi se ne zovemo ovlašćeni, nego ili državni revizori ili ovlašćeni državni revizori. Tako da se ne uklapamo u ovo ovlašćeni revizori, pa je pitanje kako smo neprecizno navedeni u propisu.
Poseban problem je što Zakonom o računovodstvu nije propisan rok za sastavljanje finansijskih izveštaja kod javnih preduzeća, niti je rok propisan za usvajanje finansijskog izveštaja, već je propisan samo rok za dostavljanje izveštaja APR-u, a to je 30. juni. Tako da smo mi kako DRI u javnim preduzećima tek od 1. jula u mogućnosti da vršimo samu reviziju, pa da naknadno dajemo onaj postupak u smislu i nacrta, i predloga, i tako dalje.
Dakle, ima dosta prostora i obaveze za popravku čini mi se da smo uočili, ovo je 90% nepravilnosti. Ovo sada što sam iskazao je 90%, a kada se poveća upravljačka odgovornost rešiće se i onih 10% u smislu plata, nabavki, obaveza i tako dalje. Hvala vam.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Pravo na repliku koleginica Vjerica Radeta. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Uh, da mi je bar pola vremena koliko je revizor dobio.

Dakle, razumeli smo se očigledno da sve primedbe koje smo izneli i pitanja koja smo postavili zapravo je ono što vi prihvatate i jasno vam je da je naša želja i namera da se uloga vaše institucije osnaži, jer ako vi ne budete imali dovoljno snage, kada kažem snage mislim na propise da ovo što smo zajedno konstatovali rešimo, onda ne valja posao.

Dakle, šta mora da se uradi? Vi kažete preporuke, određujete, prioritete i tako dalje, od vaše procene, i sve je to u redu, ali pitanje je – da li vi dobijate informaciju od tih subjekata gde sve vršili reviziju? Dakle, da, vi ste rekli uradićeš za 90 dana, jer ti je to neki optimalan rok, ali je naše pitanje – da li oni u tom roku vas obaveste da preduzeli smo, uradili smo to za 90 dana, nismo i tako dalje. To je taj odnos koji morate da uspostavite, odnosno svi subjekti moraju prema vama da imaju takav odnos.

Nepravilnosti u platama, a kažete vi niste inspekcija vi ne možete da vraćate plate. Razumemo mi to, ali i tu hoćemo da se instrument ili da vi naložite inspekciji koja mora postupiti po tome, ili da vi direktno nalažete subjektu revizije. To je naravno stvar izmene propisa, ali samo govorim šta bi trebalo da se uradi da bi vaša uloga bila zaista ono za šta je predviđena.

Dalje, nenamensko korišćenje sredstava, ovde u svim vašim izveštajima nije dobra ta uopštenost. Koliko god da to jeste veliki posao, ali znate nenamensko korišćenje sredstava, pa onda one silne milijarde, to može da bude ozbiljna zloupotreba, korupcija, a može da bude nešto, znate evo sada banalan neki primer, ne znam u nekom selu, u jednoj opštini planirano je renoviranje škole. U međuvremenu, daleko bilo nekoj porodici sa 10 dece izgori kuća, sve i nema opština, hoće da pomogne i onda će nenamenski potrošiti te pare od škole za izgradnju ove kuće, dok ne nabavi pare da renovira tu školu. I onda nije isti ni prekršaje, ni odnos u javnosti i tako dalje. Tu strukturu bi bilo dobro da imamo i da ima javnost.

Naravno, ovo vezano za poslovni prostor, stvarno morate da rešite jer je nedopustivo, recimo da vi koristite i deo prostora Narodne banke i onda naravno ne možete u vašem izveštaju da napišete da je nenamensko trošenje sredstava kada Jorgovanka nabavi grejače za noge.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Reč ima Duško Pejović. Izvolite.

Duško Pejović

| Predsednik Saveta Državne revizorske institucije
Hvala vam.
Možda samo malo detaljnije da objasnim po pitanju datih preporuka.
Dakle, kada mi damo preporuku, ne dajemo je ako je u postupku revizije uočena nepravilnost ispravljena, to evidentiramo u samom izveštaju. Ako ta nepravilnost koja je utvrđena nije ispravljena, onda mi dajemo preporuku i čekamo odazivni izveštaj koji ćemo dobiti do 90 dana od uručenja konačnog izveštaja i analiziramo …
(Vjerica Radeta: Šta onda?)
U tom odazivnom izveštaju subjekt revizije je dužan da napiše šta je uradio po pitanju utvrđene nepravilnosti i da pruži, dostavi dokaze da je to uradio. Naravno, dokazi moraju biti potpuni, potpuno relevantni, sveobuhvatni. Na primer, kada je plata u pitanju, ne samo da kaže, promenio sam pravilnik ili izdao sam druga rešenja, nego i da nam dostavi obračun i ne samo obračun nego i isplatu i ne samo za jedan nego za više meseci. Bilo je slučajeva kada nam dostave za jedan, dva meseca ispravno, a onda naknadno se ponovo vrati na staro i isplati onu umanjenu razliku i toga je bilo, ali toga je sve manje. Dakle, mi dajemo ocenu na istinitost i verodostojnost dokaza datih u odazivnom izveštaju, iako su ti dokazi istiniti i verodostojni po svim utvrđenim nepravilnostima, o onda mi sastavljamo tzv. poslerevizioni izveštaj u kome utvrđujemo, dajemo zaključak i mišljenje da je zadovoljavajuće to što je urađeno i da nema kršenja obaveze dobrog poslovanja. A ako nije to urađeno, na jednoj ili na više stavki koje su materijalno značajne za samo poslovanje tog subjekta, onda mi ili posumnjamo na istinitost onog što nam je dato, onda mi kažemo da nisu zadovoljavajući dokazi i vršimo naknadno sledeće godine reviziju odazivnog izveštaja. Na onim stvarima, oblastima, pitanjima za koje posumnjamo da nisu ispravno urađeni i onda izdajemo reviziju odazivnog izveštaja.
Vi imate na našem sajtu za prošlu godinu 20 revizija odazivnog izveštaja. Čuli ste u mom uvodnom izlaganju da od tih 20 izveštaja je 11 verodostojno, devet je neverodostojno, od tih devet za šest smo utvrdili da je kršenje obaveze dobrog poslovanja i uputili smo obavezu organu koji je nadležan da izvrši popravku, ispravku i tako dalje nad osobama koje su ocenjene da su krivci za to ne izvršavanje, a za tri subjekta smo utvrdili teški oblik kršenja obaveze dobrog poslovanja od kojih smo za dva utvrdili, odnosno pokrenuli pitanje zahteva za smenu pred organom koji ga je izabrao.
To se odnosi na dve apoteke, apoteku u „Šapcu“ i apoteku u „Boru“, gde su nam u međuvremenu iz apoteke „Šabac“ iz Skupštine grada „Šapca“ odgovorili da je direktor apoteke podneo ostavku, Skupština usvojila ostavku i nama uputila obaveštenje i time se završava taj deo. Kod Bora, to još nije učinjeno, postupak je upravo u toku i završava se u smislu da utvrdimo da li ćemo ići na pokretanje prekršajne odgovornosti organa koji, odnosno odgovorno lice organa koji to nije izvršio.
Treći je opština Lučani. Upravo, nije izabrana osoba protiv koje bi bio pokrenut zahtev za smenu, da je izabran prethodni predsednik ili predsednica opštine.
Sada, ovo što ste napomenuli, dužan sam vam iz prethodnog pitanja za Kosovo, uvek insistiramo kad god se nađemo na nekom skupu gde se nalaze predstavnici Kosova i Metohije, da se postupa po Rezoluciji 1244, da se označava na način kako je to uvedeno i tako dalje.
Što se tiče ovog nenamenskog korišćenja sredstava, tačno je da kod pogrešnog izveštavanja teško je utvrditi da li je ono pogrešno iz neznanja ili je lažno finansijsko izveštavanje, to je namera koju ne utvrđujemo mi nego sud.
Dakle, mi samo utvrđujemo činjenice da je to toliko ili ovoliko, nije tako, nego ovako, itd, a sud je taj koji utvrđuje da li je bilo namere, pa iz te namere da li je bilo otuđenja imovine. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Reč ima kolega Vladimir Đurić. Izvolite.
...
Stranka moderne Srbije

Vladimir Đurić

Poslanička grupa Stranka moderne Srbije
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani gosti iz DRI i građani, najpre želeo bih da naglasim šta je uloga DRI čiji godišnji izveštaj o radu danas razmatramo i zašto njen rad važan za građene. Njen zadatak je da jača odgovornost, transparentnost i integritet državnih organa i javnog sektora, a izveštaji državnih revizora javnosti i građanima treba da pruža informaciju da li nosioci javnih ovlašćenja pravilno upravljaju poverenim javnim sredstvima.

Njena nezavisnost od onih čije izveštaje i raspolaganje javnim resursima kontroliše je svakako presudna da bi Narodna skupština kontrolisala kako se upravlja javnom imovinom, da li na način da se ona uveća zajedno se uvećanjem opšteg društvenog bogatstva ili se javna imovina i javni interes oštećuju, obezvređuju i uništavaju.

U ozbiljnim kompanijama menadžment sa zebnjom očekuje revizore i pribojava se nalazi u njihovim izveštajima i reakcije akcionara na te nalaze. I, tako u Srbiji treba da bude, vlast se mora pribojavati nalaza revizora i reakcije građana na njih.

Postojanje državne revizorske institucije tekovina je reformi i evropskih integracija, to treba reći, jer da nema nje građani bi teže saznavali kako javni funkcioneri upravljaju u poverenim javnim resursima.

Dakle, radi se o instituciji čija je funkcija da neguje javni interes i njeno osnaživanje je ravno osnaživanju javnog interesa. Ja želim da verujem da ste vi tu sa tim ciljem, da ćete kada nađete kostura u ormanu reagovati i da nećete sagnuti leđa kada vam neko sa uticajnog mesta kaže da to malo zabašurite.

Finansijski nadzor kojim se vaša institucija bavi pokrivan je procesom evropskih integracija u Poglavlju 23 i po poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, napredak u domenu finansijskog nadzora ocenjen je kao izvestan, a stepen pripremljenosti i nivo prilagođenosti Srbije evropskim standardima ocenjen je kao umeren.

Ja ću biti subjektivan i reći da to smatram apsolutno nedovoljnim, ali fer prema vama je reći da je rad vaše institucije u tom izveštaju ocenjen kao dobar, ali da je za vaše osnaživanje potrebna politička volja, jer od načina da se osnažite bile bi ad hok revizije kojoj biste radili po prijavama i revizije gde je subjekat revizije i ne bi znao kada će biti kontrolisan nego bi bio malo i iznenađen, ukoliko to zakon omogućuje, čini mi se po članu 35. da omogućava radite po planu koji usvajate, ali imate pravo da ga u toku godine menjate.

Probao bih da pojednostavljen način predstavim neke nalaze do kojih ste 2018. godine došli. U onom delu javnog sektora do kog ste vi sa svojim revizijama stigli da dođete, konstatovano je tih famoznih 217 milijardi dinara nepravilnosti, to je nepune dve milijarde evra. Treba biti fer i reći da to nije ukupan iznos proneverenog novca, ili protraćenog novca, to je zbir razno raznih grešaka, pri čemu imate pogrešno klasifikovan prihod. Da probam da banalizujem uz rizik da pogrešim, pošto nisam revizor ali sam bio subjekt eksterne revizije, dakle, neko je prihod od prodaja usluga prikazao kao prihod od prodaja roba, ali ti prihodi su ostvareni i prikazani su, pa se to onda sabere, ali to nije novac koji je izostao, ali ima i takvih slučajeva. Ipak, kad se sve to sabere, ogromne su brojke u pitanju i imam utisak da javni sektor ne zna šta ima, ne zna gde šta poseduje i ne zna gde mu curi.

Dakle, kod većine kontrolisanih subjekata, citiraću, nije dobijeno uveravanje da je sistem upravljanja finansijama i kontrole postavljen adekvatno, 77 % dve trećine i nešto više subjekata nije uspostavilo internu reviziju, iako su na to Zakonom obavezani još od 2008. godine, a nema ni sankcija, koliko sam shvatio iz vaše izjave na Odboru za neispunjavanje ove zakonske obaveze.

Dakle, uspostavljanje interne revizije jedno je od ključnih merila za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 32, i mi ga kao društvo sa jednom trećinom uspešnosti sprovodimo jedanaest godina. Ovo je nešto isključivo što zavisi od nas samih, nema veze sa Kosovom, nema veze sa NATO-om sa geopolitikom, sa međunarodnom politikom, i tako dalje.

Po članu 41. Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji, dužna je institucija, dakle vi ste dužni, da bez odlaganja podnesete prekršajne prijave, krivične prijave, da se obratite javnom pravobraniocu, svuda tamo gde u reviziji ustanovite da je narušen javni interes, počinjeno prekršajno ili krivično delo. Nadležni organi su dužni po stavu 3. istog člana da o svojim odlukama obaveste DRI, malo pre sam čuo da sa Tužilaštvom imate problem, da od njih ne dobijate informacije automatski, nego samo na zahtev, što mi zvuči protivzakonito.

Podnete krivične prijave 263, 129 zastarelo. Dakle, to je nešto što narušava vaše napore na osnaživanju institucija, ali nije u vašem domenu, nego je u domenu nezavisnog pravosuđa, dakle Poglavlja 23, i spremnosti države da razvije sudove i tužilaštva koje će sprovoditi zakonom, ništa više od toga, dakle samo za početak sprovoditi Zakon i pod zakonskoj obavezi iz stava 3. člana 41. vama automatski dostavljati svoje odluke, a ne da vi morate da ih tražite, pa da muku mučite da ih dobijete.

Član 43. Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji, takođe propisuje da svake godine morate da radite reviziju završnog budžeta Republike. Korisno je saznati da taj završni račun postoji čim ga revidirate, pa je interesantno da njega, ipak, nikada nema u Plenumu i skupština o njemu nikada ne raspravlja. Da li je to zato što se nešto krije u tom završnom računu budžeta, ostaje da prostudiramo izveštaj o vašoj reviziji, pa da vidimo.

Vaše revizije konstatovale su da subjekti koje ste revidirali, interne propise donose bez saglasnosti nadređenih organa da ti interni propisi ili ne postoje ili su nepotpuni ili neusaglašeni i da, recimo, nema odgovarajuće zaštite od neovlašćenog pristupa sredstvima. Prevedeno na porodični budžet, spremačica u svakom trenutku može da izvuče porodične dragocenosti iz ormana i da ih iznese iz kuće, jer to niko ne čuva.

Mere na naplati potraživanja oko jednakom od tri milijardi dinara nisu preduzimane, prevedeno na porodični budžet, muž ne haje što mu kum duguje pare, žena se sekira, ali ne sme da se buni. Ta potraživanja zastarevaju, postaju nenaplativa i to je šteta koja postaje nenadoknadiva na štetu poverioca, dakle porodice, države, dakle javnog interesa, a u korist dužnika ili kuma iz ovog primera, koji na takav način stiče korist u vidu oprosta duga, a na nezavisnom pravosuđu je da vidi da li je to i protivpravno stečena imovinska korist ako je namerno došlo do oštećivanja interesa poverioca.

Vi nemate ovlašćenja da sprovodite istražne radnje, ali možda bi korisno bilo porazgovarati o izmenama Zakona o DRI, jer ako u ovoj državi izvršitelji mogu na sebe da preuzmu određene nadležnosti sudova, pa da odlučuju u postupku, možda bi i vi mogli preuzeti određene nadležnosti istražitelja.

Prihodi, konstatovano je da se ostvaruju bez pravnog osnova, da se fakturišu mimo cenovnika, prijateljski, ispod cene ili se pogrešno knjiže. Primetio sam da su zdravstvene ustanove uvećano prikazivale troškove, pa je te tako uvećano prikazane troškove RFZO refundirao. Oni su po tom osnovu neosnovano prihodovali na štetu Republičkog fonda, dakle, opet na štetu javnog interesa.

Oko 15 milijardi dinara prihoda manje je iskazano kod subjekta revizije, uključujući tu i republički budžet. Dakle, 15 milijardi prihoda je promašeno, previđeno, zaboravljeno. Petnaest milijardi je iznos dvogodišnjeg budžeta za izgradnju puta Obrenovac-Ljig ili godišnjeg budžeta kapitalnih ulaganja Vojske, Ministarstva odbrane, da građani čuju o kolikim parama se radi. Dakle, dvogodišnji budžet jednog autoputa je zaboravljen, nije konstatovan.

Pogrešno klasifikovanje rashoda, knjiženje rashoda u umanjenom iznosu ili na osnovu neadekvatnih faktura, osnovano je sumnjati, naravno, da se ovde radi o nemaru, neznanju, nepažnji, ali se možda radi i o zloj nameri da se neki rashodi sakriju, da se drugačije prikažu, da je negde neko javno preduzeće potrošilo nešto u korist nekog privatnog dobavljača, a da to nije trebalo da uradi, pa je zato taj rashod pogrešno klasifikovan itd.

Ja ovo sada banalizujem na neki način, nemojte me tehnički držati za reč, da bi građanima bilo razumljivo, jer oni ne razumeju kada vi kažete – nezakonitim otpisom potraživanja stvoren je rashod tekućeg perioda, usled čega je umanjena dobit, pa država oštećena za porez na dobit. To građanima nije razumljivo, ali nešto kasnije o rečniku koji se koristi u prezentaciji ovih rezultata.

Oko 607 miliona dinara potrošene je bez pravnog osnova. Dakle, to je, rekao bih, pronevera novca, prekršajno, krivično. To već jeste direktna, direktna šteta po javni interes.

Dakle, 290 miliona dinara na osnovu nevalidnih računovodstvenih isprava, prosto rečeno - neispravnih faktura. Nadam se da su to fakture koje su za isporučenu robu i učinjene usluge. Da nije i to bilo fingirano ne bi bilo iznenađujuće.

Prenošenje sredstava javnim preduzećima i subvencije lokalnim samoupravama. Dakle, to su subvencije koje se daju bez donetog programa za njihovo korišćenje, iako je program obavezujući. Godišnji plan poslovanja nije program kojim se ta zakonska obaveza ispunjava. Potrebno je da postoji poseban program ako se žele pare za subvenciju. Dakle, kada tinejdžer od roditelja traži dodatak na džeparac, pametan roditelj pita – izvini, ali za šta ti trebaju pare?

Izostala je analiza utroška tog novca, efekata tog novca i, naravno, kod analize svrsishodnosti tih subvencija ono što smeta je da svrha tih subvencija nije ispunjena, jer su pare potrošene za tekuće troškove i pokriće gubitaka u javnim preduzećima koja su očigledno nereformisana, pa gubitke i dalje generišu, a sve to išlo je na štetu svrhe tih javnih preduzeća, a to je razvoj lokalne infrastrukture.

U pogledu rezultata poslovanja, 300 miliona dinara suficita manje preneto u narednu godinu. Ako dobro razumem, znači da je za toliko manje utvrđeno početno stanje. Prosto, 1. januara muž došao i rekao – ženo, imamo 300 miliona manje, iako tokom novogodišnje noći niko ništa nije trošio. Obrisano gumicom, meni to tako zvuči.

Negde je dobit uvećavana, negde je dobit umanjivana. Tamo gde je dobit umanjivana, država je oštećena za porez na dobit, budžet za uplatu te dobiti, a tamo gde je gubitak smanjivan ili dobit uvećavana, verovatno se išlo na to da se sakrije ili nerealno prikaže odgovornost ili zasluga menadžmenta.

Javne nabavke bez sprovedenog postupka javne nabavke, pet miliona evra. Preko dva miliona evra uz loše sproveden postupak i narušavanje načela javnih nabavki, pa još dva miliona evra gde su kriterijumi za izbor ponuđača bili nelogični u odnosu na predmet javne nabavke, pa nejasne tehničke specifikacije šta se nabavlja, pa nabavke za koja sredstva nisu bila planirana i odobrena, pa dodatnih nepunih dva miliona evra nabavki, bez objavljivanja na portalu javnih nabavki ili uz odstupanje u odnosu na obim radova u samoj javnoj nabavci. Dakle, netransparentno, neprecizno, neozbiljno, rekao bih.

Popis imovine. Imovina nije adekvatno popisana. Šta to znači? Da građani razumeju šta je imovina. Imovina je novac u banci, njiva, kuća, nekretnina, mašina u hali. Dakle, te stvari nisu sitnice. To nisu šrafovi, to su ozbiljne stvari. Četrdeset sedam miliona evra nije popisano imovine.

Zamislite porodicu koja ne zna gde šta poseduje? Pa, to ne može biti ni srećna porodica, kao što ni ovakvo društvo ne može biti uspešno društvo.

Ja ne znam kako smo mi privatizovali i prodavali imovinu koja je u subjektima privatizacije bila ovako ofrlje popisana. Dakle, kupci su bolje znali šta firme koje se prodaju poseduju u odnosu na te same firme koje su predmet privatizacije i prodaje. U NIS-u, maltene, gde i koje odmaralište su kupci bolje znali nego sam NIS, neusaglašenosti vrednosti kapitala u APR, u poslovnim knjigama i odlukama organa upravljanja.

Dakle, dva partnera ulože u firmu i svaki ima svoje subjektivno mišljenje koliko to ulaganje vredi, a APR prikazuje neki treći podatak. Ta firma ide u propast metodom računovodstvene procene imovine. Dakle, imovina se amortizuje po različitim stopama, pa onda vredi sto ili deset miliona, zavisno od toga da li je treba ispod cene prodati nekome ili treba na preuveličanoj vrednosti dobiti kredit u banci, da probam da pojednostavim.

Oko 70 miliona evra vanbilansne aktive nije iskazano. Dakle, to je tuđa roba na zalihama. Dakle, čovek ima hemijsku čistionicu i ima tuđe bunde na hemijskom čišćenju i on prikazuje da je to nula u knjigama, ako dobro shvatam problematiku.

Kod revizije završnog računa budžeta nije konstatovano ko vrši popis imovine koju ne duži ni jedan korisnik. Kako znamo koliko ta imovina vredi i gde se nalazi?

Državni revizor u visokoškolskim ustanovama konstatovao je tri miliona evra prekomernih zarada. Ovo su državni fakulteti. Svrsishodnost protivgradne zaštite, hvala vam na tome, to će svakako biti predmet analize. Tražićemo da se analizira sa ministrom resornim u poljoprivredi. Dakle, imamo sistem protivgradne zaštite za koji je konstatovano da ne ispunjava svoju svrhu, a svrha je zaštita od grada.

Dakle, ovo su sve razlozi zašto građani teško žive, jer mi živimo u državi na čiji završni račun je revizor stavio rezervu. U privatnim kompanijama menadžment koji dobije rezervu na završni račun od strane revizora tom menadžmentu se drmaju fotelje i akcionari pokreću pitanje odgovornosti na prvoj sledećoj skupštini akcionara.

Ja sam bio predmet revizije i dobio sam pozitivno mišljenje. Da sam dobio rezervu, imao bih problem sa onima koji su me na to mesto postavili.

Kako osnažiti DRI i kako poboljšati efekte njenih nalaza i zašto to uopšte raditi? Najpre, zašto? Mera u kojoj ste potrebni ovoj državi vidi se na onom jednom slajdu na kome ste dali direktnu korist za javni interes od uvažavanja preporuka iz vaših nalaza, a to je dva miliona evra povećanih prihoda, četiri miliona evra smanjenih rashoda. Dakle, to je šest miliona evra čistog benefita dodatnog za društvo. Preko 24 miliona evra ispravke i 3,7 milijardi evra evidentirane imovine. Ovo su ogromne brojke i to jeste direktna korist za građane.

Radili ste, video sam na vašem sajtu, studiju svojevremeno, još 2013. godine sa USAID. Tamo su urađene neke preporuke za osnaživanje vašeg rada i neke su, čini mi se, već i uvažene – formiranje skupštinskog pododbora koji se bavi revizijom, uvođenje revizija svrsishodnosti poslovnih procesa.

Ja bih, recimo, sugerisao da uradite svrsishodnost revizije distribucije zadataka za prijemne ispite za malu maturu, da vidite zašto se drugi put za redom, drugi put u novijoj istoriji da kažem, provaljuju testovi iz matematike. Kako promeniti proces da brushalter nečiji u štampariji ne izloži decu i roditelje dodatnom stresu. Recimo, reviziju te svrsishodnosti bi bilo sjajno uraditi upravo ovih dana. Zato kažem da je važno da imate mogućnost da uradite ad hok reviziju na nečiju prijavu.

Mislim da pojednostavite jezik kojim predstavljate informacije građanima, da uvedete grafičke interpretacije sa intuitivnim infograficima. Ovi slajdovi koje ste dali u prezentaciji uz pratnju ovom izveštaju su odlični, ali, opet kažem, malo terminologija bi trebala da bude prilagođena ljudima koji nisu iz računovodstvene branše, da uvedete neku onlajn edukaciju, neke promotivne video klipove za televiziju, za internet, da se porazmisli o nekom nastavnom planu i programu za studente pravnih, ekonomskih nauka, jer nove generacije treba da budu te koje će nametati princip odgovornosti vlasti prema građanima u upravljanju imovinom građana, jer građani su vlasnici javnih finansija.

Holandska vrhovna revizorska institucija ima štampani medij koji redovno publikuje. Portal za prijave, imate norveški model gde je portal, gde građani mogu po predefinisanom obrascu uraditi prijavu. Prijave su objedinjene za sve ove neke nezavisne institucije revizora, zaštitnika građana, poverenika za informacije od javnog značaja, agenciju za borbu protiv korupcije.

Dakle, približiti posao građanima. Jer, mnogi su nam rekli – besmisleno je učestvovati na sednici sa državnim revizorom, efekti njihovog rada su ograničeni, jer zastarevaju prijave. Zakonski predlozi koje dajete moraju dolaziti na plenum, moraju biti uvršteni u skupštinsku proceduru, produžiti rok zastarevanja krivičnog dela. Ako vi 31.6. dođete u posed nečijeg završnog računa za događanja iz prethodne godine, vi kada konstatujete prekršaj, on je verovatno već tada zastareo, dok pokrenete postupak, dok postupak poteče, dok dođe do presude, do rešenja, to je zastarelo.

Dakle, prekršajni postupci moraju dobiti dužu zastaru. Povećati zaprećene iznose novčanih kazni, najozbiljnija dela konvertovati u krivična, uvesti zaštitnu meru zabrane delatnosti učiniocima težih prekršaja i krivičnih dela svuda tamo gde je nema.

U bankarstvu i u osiguranju vi ne možete biti u organima upravljanja ako niste ispunili kriterijume fit end proper, dakle koje imate krivično u biografiji itd. To je potrebno svuda uvesti.

Uvesti specijalizaciju u prekršajne sudove, jer vaša problematika je komplikovana za prekršajne sudije opšte prakse itd.

Pošto mi ističe vreme, zahvaljujem se predsedavajućem što mi je dao još par sekundi pride. Ako bude prilike u daljem razgovoru možemo još neke stvari porazgovarati. Svakako vam želim sreću u daljem radu i da vaša funkcija bude što osnaženija u ovom društvu. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Želite reč? Izvolite.

Duško Pejović

| Predsednik Saveta Državne revizorske institucije
Hvala vam na izgovorenim rečima. Hvala vam na podršci koju ste dali, a ja ću samo, ne da odgovorim na to, nego samo da malo upotpunim to što ste iskazali.
Revizija se ne vrši po principu podnetih prijava, nego po principu procene rizika. Tamo gde se rizikom proceni da će biti od izvršene revizije najveća korist u smislu doprinosa ispravkama problema u sistemu, tu će se vršiti revizija.
Dakle, mi i sad dobijamo stalno vrlo često od građana, od grupa, od opština, od preduzeća, od pojedinaca, kako god, ali i od državnih organa, dobijamo razne informacije itd, i mi to sve čuvamo i kad dođe vreme pripreme, predlaganja programa, onda na osnovu kriterijuma i tih dodatnih ocenjenih na bazi rizika bodova, mi izvršimo predlog i na Savetu, kao najvišem organu, donesemo program revizije.
Ono što se slažem sa vama jeste da smo reviziji svrsishodnosti dali poseban značaj i možda, evo, sada malo i ja se pridružim, koliko god me struka sputava, a toliko pojednostavljenje je potrebno, zašto je revizija svrsishodnosti potrebnija od drugih vrsta revizija za građane? Svaka je vrsta revizije potrebna.
Revizija finansijskih izveštaja je potrebna rukovodstvu, vlasniku, upravi, odborima, kupcima, dobavljačima, bankama, sindikatima i svim drugim zainteresovanim stranama, ali građanima nije baš toliko bitna informacija da li je proknjiženo manje ili pogrešno ili na koji organ, na koji konto itd.
Revizija pravilnosti poslovanja bi trebala da bude najpotrebnija Narodnoj skupštini da poslanici vide kako se zakoni koje ste vi doneli sprovode u javnom sektoru kod subjekata koji su dužni to da urade. Pa, kad mi kažemo da se najviše krši Zakon o budžetskom sistemu, Zakon o budžetu, Zakon o platama, Zakon o javnim nabavkama, dakle, treba se videti da li su postavke odredbe u tim zakonima baš potpuno adekvatne ili nije postupanje adekvatno po tim osnovama. Najveću korist za građane treba da ima revizija svrsishodnosti.
Dakle, ne ulazeći u to kakvi su izveštaji i kakvo je poslovanje, koliko ulazeći u to kakvu su korist dobili za uloženi novac. Jer, javna sredstva su sredstva građana i oni bi trebali za ta svoja sredstva da dobiju odgovarajuću uslugu. Pitanje je da li su za data sredstva dobili odgovarajuću uslugu ili da li su za tu uslugu mogli da plate i manje?
Mi smo u tom smislu učinili zaista dosta na obukama i prošle godine smo izveli, imali smo devet revizora obučenih za tu oblast, sad imamo 48. Imali smo dva tima, evo vidite da imamo dva izveštaja protivgradnu i subvencije.
Mi ćemo dogodine, ako Bog da, imati 12 izveštaja jer sad imamo 12 timova koji sada rade 12 tema. Zaista se zahvaljujem svim poslanicima, posebno na odboru smo oko toga imali reči i vi poslanici možete da kandidujete teme, što je jako dobro, ali to je opet baza gde skupljamo teme i procenjujemo efekte. Nema nas toliko mnogo da odradimo sve teme, nego ćemo po principu što veće koristi od izvršene revizije imati to usvojeno u programu revizije. Zbog toga je to jako važno što ste napomenuli.
Što se tiče Poglavlja 32. dužan sam da kažem da u toj podoblasti eksterna revizija, odnosno državna revizija ima svoje mesto, svoju ulogu i svoj zadatak. Tri zadatka osnovna mi imamo. Prvi je da očuvamo nezavisnost ili da budemo nezavisni. Druga je da sprovodimo revizije u većem obimu i finansijsku i pravilnost i svrsishodnost. Treća je da se uspostavi mehanizam za sistemsko praćenje sprovođenja preporuka.
Ništa je utvrditi nepravilnost ukoliko se ona ne popravi. U tom smislu smo u postupku kupovine AMS sistema putem koga ćemo na automatski, digitalizovani način vršiti postupak revizije, imati baze za nepravilnost, baze za ne svrsishodnost, baze za subjekte, baze za same revizore, kao i baze za preporuke i uvek ćemo znati kako to izgleda.
Evo jedna informacija. Revizija, mi smo u prošloj godini dali određen broj preporuka za prvi prioritet. Kada smo ušli u analizu, pošto su istekli rokovi da se daju odazivni izveštaji, oduzeli ono što ćemo naknadno da gledamo u reviziji odazivnog izveštaja, utvrdili smo da je 89% tih preporuka sprovedeno, prvog prioriteta, kada je i trebalo da nam dostave izveštaj. Da je 10% preporuka u postupku sprovođenja, a trebala je potpuno da se sprovede i da je 1% preporuka ne sprovedeno, to je za preporuke prvog prioriteta.
Za drugi i treći prioritet nemamo informaciju, rekao sam, zbog ograničenja za ovaj pod broj tri, kao i u kumulativnom periodu, što će nam ovaj AMS sistem poboljšati. Hvala.