Jeste, svakako je poljoprivreda jedan od važnih sektora o kojima je apsolutno naša obaveza da vodimo računa, ali i tu moram da vam kažem da danas Srbija daje ovu vrstu ispravnih odgovora o kojima sam ja govorio malo čas. Ja ne mogu da se setim da li je bilo primera u vreme onih za koje mi pouzdano znamo da nisu nikada brinuli ni za poljoprivrednog proizvođača, ni za bilo kog drugog čoveka u Srbiji do za sebe same, naravno, svoje neposredno okruženje, mislim tu i na Đilasa i na Jeremića i na ove njihove prateće dveraše, sve pripadnike žutog preduzeća, da li se u njihovo vreme dešavalo da se Vlada mesecima unapred bavi pitanjem potreba malinara, pre nego što do problema dođe? Vi znate, pričali smo o tome ovde, danas je to realnost. Danas se zajednička rešenja prave.
Subvencije za poljoprivrednike, ja ne mogu da se setim da li je bilo kontrapodatka u odnosu na one koje smo mi iznosili ovde, danas su dosta bolje nego u njihovo vreme.
Da li ljudi hoće da rade, a posla ima ili možda posla nema, to je stvar o kojoj sigurno možemo da pričamo malo duže, jer ja se bojim da se Srbija danas, pa recimo i u tom sektoru susreće sa jednom interesantnom pojavom, da posla ima više nego zainteresovanih ljudi da se njime bave. To se odnosi i na ove sezonske poslove o kojima ste vi govorili.
Nije to jedini problem, postoji problem koji se tiče organizacije rada, ali i tu, moram da vam kažem ponovo, danas mi dajemo prava rešenja upravo kroz ove programe modernizacije o kojima smo govorili tokom današnjeg dana, a na kojima sam ja insistiramo malo čas.
Da li znate da smo uveli servis koji omogućava da ti sezonski radnici budu adekvatno prijavljeni? Šta znači adekvatno? Da se premoste sve one teškoće koje ima poslodavac, a prirodno ima, kada angažuje, recimo, par stotina ljudi da neki posao obave čisto sezonski na deset dana, a onda ima potrebu da potpiše par stotina ugovora, izvrši par stotina prijava, pa dan pred posao padne kiša, pa onda treba da vrši izmena ugovora ili da se pravi da se ništa nije desilo, preskoči dva dana i mnogi su, nažalost, nalazili rešenje u tome da se uopšte nikakvim prijava ne bave.
Mi smo sa 3.000 do 3.500 ukupno prijavljenih ljudi, samo zato što smo uveli moderan sistem, elektronski sistem koji omogućava fleksibilne prijave, pre početka bilo kakvih radova, digli broj prijavljenih za trećinu, a tek sada pratimo koliki će biti domašaj ili dimenzije ukupnog pozitivnog efekta koji smo ostvarili.
Dakle, još jednom, može što šta da se napravi, što šta pametno i uspešno može da se napravi, ali kada se o tome ljudi staraju na pravi način, kada im je stalo da taj rezultat naprave, kada hoće da uče od drugih i da se trude da ih nadmaše. Naravno, to je, još jednom, strašna razlika u odnosu na ono što smo imali nekada u Srbiji.
Koji ste bilo kakav servis, ne mora da bude elektronski, a da je na korist građana mogli da konstatujete u vreme tog Đilasa koji je, naravno, stotine milione evra preusmerio na račune svojih firmi, a dug u gradu Beogradu samo povećavao, koji dan danas ne može da objasni? Kako je moguće, počneš da se baviš politikom, kažemo, go ko pištolj, a da nemaš ništa konkretno, ništa opipljivo, sam prijaviš da nemaš ništa, a završavaš tako što prijavljuješ desetine miliona evra u nekretninama samo? Dakle, to su pitanja odnosa da li je danas nekome važno da napravi nešto za državu, da napravi neko pametno rešenje, da se ne stidi da uči i da svakog dana napreduje? Jeste. Da li ste imali takvo ponašanje? Pa, ne. Dakle, kod onih koji su se samo bogatili takvih primera bilo nije. Zbog toga je Srbija tada bila tako devastirana i tako upropašćena i zbog toga je Srbija danas toliko uspešnija nego što je bila.