Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja , 26.12.2019.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/347-19

3. dan rada

26.12.2019

Beograd

Sednicu je otvorio: Veroljub Arsić

Sednica je trajala od 10:15 do 19:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Pravo na repliku, narodni poslanik Vojislav Šešelj.

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Radi istorijske istine, Kosta Pećanac je bio junak i u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. On je podigao Toplički ustanak 917. godine, možda preuranjeno, pa je ustanak ugušen, ali je bio junak. U Drugom svetskom ratu je postao izdajnik i dešava se to da od junaka postane izdajnik i zbog toga je osuđen na smrt i ubijen od strane četnika.

Drugo u Kraljevini Jugoslavije su bili činovi vojvode. To su činovi sa kojima su vojvode izašle iz Prvog svetskog rata, a znamo još da je austrougarski feldmaršal Svetozar fon Borojević, inače Srbin, tražio da bude primljen u jugoslovensku vojsku u čin vojvode, a njemu je odgovoreno ne samo da ne može da dobije čin vojvode, nego ga uopšte neće primiti.

Dakle, postojao je taj čin, ali ga niko nije zaslužio. Čuvan je taj čin. Dobio bi ga Draža Mihajlović, da je pobedio, da ga saveznici nisu izdali i siguran sam u to. Ali je postojao, pogledaj na Guglu, nemoj da budeš neozbiljan Martinoviću, ti si ozbiljan čovek.

Što se tiče Sarajevskog atentata, atentatore je pomagao Apis, a Tankosić nije, oni su se jedno vreme zatekli kod Tankosića, u njegovoj jedinici i više je to bila obuka bez ikakvog pomena atentata.

Nije se ni znalo da će doći Ferdinand u Sarajevo, na Vidovdan u vreme kada su oni bili sa Tankosićem. Ne treba mnogo gledati baš ove tv serije, jer ima tu dosta netačnih stvari.

Ne može se ni Milan Stojadinoviću baš sve poverovati, ali postoje istorijske činjenice, postoje naučnici koji su o tome pisali, i najkvalitetnije je o tome pisao Berdijer u knjizi „Sarajevo 914. godine“.

Dakle, bio je umešan Apis, kada je Srpska vlada za to saznala, onda je zahtevala da se hitno obustavi akcija i čovek je poslat, mislim da se zvao Rade Malobabić, poslat je da prekine akciju, međutim njega su uhvatili austrijanci, mučili ga, nije ništa priznao, i umro je pod mukama.

Jedan je otišao da spreči to, pa ga je uhvatila policija, a oni koji su streljani u Solunskom procesu, ti su učestvovali u atentatu i Solunski proces je vođen zahvaljujući zbog dokazane optužbe da je Apis učestvovao u pripremi atentata, i zbog nedokazane optužbe da je pripremao atentat na regent Aleksandra.

Znači, tad je Aleksandar smatrao da će se ukazati šansa za separatni mir sa Austrijom, da bi nam Austrija dala deo BiH u zamenu, i tada je organizovan taj proces. Dakle, to su istorijske činjenice i treba to malo temeljitije savladati. Martinoviću, trebaće ti, mlad si čovek.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Po amandmanu narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Dame i gospodo, Kosta Pećanac, nije podigao Toplički ustanak. On je parašutiran, odnosno izbačen iz padobrana u februaru 917. godine, u Toplicu, i ne da bi podigao Toplički ustanak, nego da bi primirio srpsko stanovništvo i da organizuje ustanak onda kada srpska vrhovna komanda to zatraži, a Ustanak je podigao jedan drugi Kosta.

Znači Kosta Pećanac je imao zadatak od Srpske vrhovne komande, da padobranom bude spušten u Toplicu, da pripremi stanovništvo za Ustanak, i da se ustanak podigne onda kada mu to naloži Vrhovna komanda koja je tada bila u Grčkoj.

Međutim, on je na terenu zatekao jednog drugog Kostu, Kostu Vojinovića, koji je podigao Ustanak u februaru 917. godine i praktično Kosti Pećancu, nije preostalo ništa drugo, kada je Ustanak već podignut nego da se u njega uključi, ali ga nije on podigao i on je imao zadatak da ga podigne, ne u februaru 917. godine, nego onda kada mu to Srpska vrhovna komanda bude naredila, ali to nije sada bitno.

Ovo što sam rekao za Tankosića, pa to piše Milan Stojadinović u svojim memoarima, da je jednog dana Voja Tankosić, usred Beograda, uskočio u kočiju Milovana Milovanovića, tadašnjeg ministra inostranih poslova Kraljevine Srbije i bukvalno mu rekao – Ako Srbija ne uđe u rat sa Austrijom, mi četnici ćemo da te ubijemo i tebe i Nikolu Pašića, da li ti je to jasno?

Znači, hoću da vam kažem da su to bili hrabri ljudi, nesumnjivo, ali ljudi avanturisti, ljudi koji nisu imali mnogo političkog iskustva i koji nisu gledali dva koraka unapred, kao što je to radio Nikola Pašić.

Ovo što sam rekao za vojvode, nisu postojale vojvode gospodine Šešelju u Jugoslovenskoj vojsci između dva svetska rata. Samo vojvode iz Srpske vojske, Mišić, Putnik itd. koje su dobile to zvanje u Prvom svetskom ratu, imale su pravo da ga zadrže, ali po zakonima, propisima Kraljevine Jugoslavije najviši vojni čin je bio armijski general.

Inače, da je postojalo zvanje, odnosno čin vojvode, dobio bi ga Draža Mihajlović, jer on je ekspresno napredovao u svojoj vojnoj karijeri.

Njega je rat zatekao u činu pukovnika, njega je Kralj Petar Drugi, u decembru 1941. godine, pogledajte kojom brzinom, a tu je general Delić, sada je izašao, kojom brzinom je taj čovek napredovao u vojničkoj karijeri.

U decembru 1941. godine, Kralj Petar ga unapređuje u čin brigadnog generala, u januaru 1942. godine u čin divizijskog generala, u junu 1942. godine u čin armijskog generala, i u junu 1942. godine Draža Mihajlović postaje načelnik Štaba Vrhovne komande, što znači da je on bio, ne samo kako se piše po medijima, komandant Jugoslovenske vojske Otadžbine, on bi bio načelnik štaba Vrhovne komande, celokupne oružane Jugoslovenske sile i one koja je dejstvovala u okupiranoj Kraljevini Jugoslaviji i onih oficira koji su bili u zarobljeništvu, i slobodnih vojnika koji su bili po zemljama , odnosno teritorijama saveznika, ali čin vojvode nije postojao.

Inače da je postojao, Vlada i Kralj bi mu taj čin dali, jer kada su ga unapredili za 6 meseci u čin armijskog generala, šta ih je sprečavao da ga proglase u čin vojvode?
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Pravo na repliku, narodni poslanik Vojislav Šešelj. Izvolite.

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Ti kao čovek koji se bavi naukom treba da primenjuješ naučni metod. Verovatno znaš da je memoarska građa sekundarni istorijski izvoz i da se u nju ne možeš pouzdati, moraš kritički da joj pristupaš, a ti polaziš od pretpostavki, sigurno bi mu dali da je mogao. Nije tačno. Moglo je.

Godine 1923. donesen je Zakon o ustrojstvu vojske i mornarice i po tom zakonu je bio predviđen čin vojvode i naglašeno da se samo za ratne zasluge može dodeliti. To je 1923. godine, pogledaj, nađi taj zakon, ima u biblioteci ovde. Važio je sve vreme između dva svetska rata, važio je taj zakon, nikad taj zakon nije ukidan.

Franše d'Epere je 1921. godine postao počasni srpski vojvoda. I našao sam u nekim izvorima, ali to nisam uspeo do kraja da proverim da je serdar Janko Vukotić postao počasni srpski vojvoda, jer kao pripadnik strane vojske pravno nije mogao da bude pravi vojvoda, gospodo generali, znate to bolje od mene, nadam se. On je dobio u Kraljevini Jugoslaviji čin armijskog generala, a pre toga je postao počasni vojvoda, kao i Franše d'Epere.

(Aleksandar Marinocić: Počasni?)

Počasni, da.

Po Zakonu o ustrojstvu moglo se dodeliti čin vojvode, ne počasnog, nego vojvode, ali nikome nije dodeljeno. Draža bi ga dobio sigurno posle rata da je pobedio, e u tome je suština ovoga.

Što se tiče tih činova sada, zašto da ih ne uvedemo? Nikome ga sad ne treba dodeliti, ali neka se nađe, to je general sa četiri zvezdice. Nema potrebe u našoj vojsci da se redovno dođe do tog čina. Da li je tako? Sa tri zvezdice je dovoljno.

Brigadni general, divizijski general, admiralski general, a samo specijalno da može…

PREDSEDAVAJUĆI(Vladimir Marinković: Hvala, gospodine Šešelj.)

Dobro ja sam uvek uskraćen, evo nisam još ni dva minuta govorio…
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Martinović je govorio po amandmanu, profesore Šešalj da znate.

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Ali, ja njemu repliciram, jer je pomenuo moje ime.

Dakle, a što se tiče Memoarske građe nije sasvim pouzdana, treba je koristiti, treba je proučavati, ali je treba krajnje kritički pristupiti, jer najmanje je ljudsko sećanje pouzdano.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, profesore Šešelj.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Dobro, gospodine Šešelj. Sada vi kažete da nije relevantan Milan Stojadinović, ali je relevantan Vladimir Dedijer.

(Vojislav Šešelj: Ko?)

Vladimir Dedijer.

(Vojislav Šešelj: On je istoričar, naučnik, akademski.)

Vladimir Dedijer je, gospodine Šešelj, bio pravnik isto kao vi i ja. Nije on završio istoriju, on je bio pravnik.

(Vojislav Šešelj: On mora da završi istoriju da bi bio istoričar.)

Pa, dobro, što čovek mora da završi medicinu da bi lekar, po tom vašem tumačenju?

(Vojislav Šešelj: Može da bude i hirurg… )

Ja sada pokušavam sa činjenicama sa vama da razgovaram.

Znači, Vladimir Dedijer nije bio akademski istoričar, kao što je na primer Marko Atlagić, čovek završio istoriju. On je bio pravnik, ali nije bitno. Ali, kada je pisao svoju čuvenu knjigu „Sarajevo '914“, pa i on je koristio neku memoarsku građu i Vladimir Dedijer je koristio memoarsku građu.

Kad spominjete već Vladimira Dedijera, sećate se vi to vrlo dobro i mnogo bolje od mene, kako je pisao Josipu Brozu Titu. Dok je Tito bio živ, ja sam čitao te knjige.

(Đorđe Komlenski: Znao se red.)

Znao se red, jeste.

Onda je pisao priloge za biografiju Josipa Broza Tita, pa hvalio Tita, kako je veliki vojskovođa, kako je oslobodio Jugoslaviju, kako je stekao velike međunarodni ugledi itd. Kada je Tito umro, on je već 1981. godine, ako me sećanje dobro služi, objavio nove priloge za biografiju Josipa Broza Tita i sve što je rekao u prilozima demantovao je u novim prilozima, pa umesto velikog vojskovođe, umesto oslobodioca postao diktator, postao tiranin, postao ubica, postao neko ko voli žene, bogatstvo itd.

Tako da, što se tiče Vladimira Dedijera…

Na kraju krajeva gospodine Šešelj, vi ste mi lično poklonili knjigu, nešto sam kupio, nešto ste mi poklonili, nije sada bitno. Pominjete Vladimira Dedijera. Jel se sećate i vi ste to upisali u ovim vašim knjigama o Srebrenici i o genocidu koji se nije desio u Srebrenici.

Taj isti Vladimir Dedijer, na koga se vi sada pozivate je 1990. godine sa Antunom Miletićem objavio knjigu "Genocid nad Muslimanima", to je bili 1990. godine, Vladimir Dedijer, Antun Miletić "Genocid nad Muslimanima". Tu se Vladimir Dedijer poziva na dokument koji je bio sastavni deo materijala tužilaštva protiv vas u vašem procesu u Haškom tribunalu, a to su one instrukcije Draže Mihajlovića četničkim komadantima u Crnog Gori od 20. decembra 1941. godine, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišuću u kojima navodno Draža Mihajlović koji se tada nalazio na Rudniku sklanjao se od Nemaca, naređuje navodno Blašiću i Đurišiću da očiste Sandžak od muslimanskog, a Bosnu i Hercegovinu od muslimanskog i hrvatskog življa u cilju stvaranja velike Jugoslavije i u njoj etnički čiste velike Srbije, jel tako piše? Tako da je Vladimir Dedijer… Vi kažete da Milan Stojadinović nije baš pouzdan izvor. Za mene je mnogo pouzdaniji nego Vladimir Dedijer.

Whoops, looks like something went wrong.