Hvala predsedavajuća.
Što se tiče Narodnog pokreta Srbije, predložili smo brisanje ovog zakonskog rešenja iz prostog razloga što je predviđeno povećanje sudskih taksi za negde prosečno 33%, dok smo iz izlaganja kolega pre mene čuli da povećanje taksi ponekad ide i do neverovatnih 500%.
Zašto ovo pričam? U našem pravosudnom sistemu, u našem srpskom pravosuđu postoje samo dve vrste javnih prihoda. To su porezi i to su takse. Dok porez oporezuje neki potencijal ekonomski, sa druge strane taksa uvek predstavlja naknadu za rad državnog organa. I ako znamo da u pravosuđu postupci traju dve, tri, pet ili 10 godina, a sada povećavamo takse i do 500%, ja vas pitam, gospodine Vujiću, šta se to povećava u pravosuđu, koji to nivo usluge građani više dobijaju da sada rad ili nerad državnih organa treba da plate i to pet puta više?
Zar nije ideja, kako ste govorili, da se poveća standard zaposlenih u pravosuđu? Zar nije ideja da se ovaj novac upotrebi da se više ljudi zaposli, da građani dobiju pravo na pravnu zaštitu i da se pravda efikasnije ostvari? Znate, pravda nije pravda. To je mučenje ljudi.
Sa druge strane, povećanjem taksi, a ne povećanjem obima usluga ili uvođenjem nove vrste usluge, mi suštinski nagrađujemo nerad i šaljemo poruku da je potpuno u redu da sporovi traju bezrazložno dugo, da sudije padaju na nos, da saradnici ne mogu da stignu, a da to građani finansiraju i plaćaju.
Kada se sve ovo doda na onaj amandman, o kom sam malopre govorio, da predlažete retroaktivnu primenu, odnosno da zahtev ide sa tri na pet godina, potpuno je jasno da intencija nije da se građanima bilo šta obezbedi, da intencija nije da građani dobiju niti širi nivo usluge, niti neku novu uslugu. Intencija jeste samo da se napuni prazan budžet i da Siniša Mali sa njime raspolaže.