Druga sednica Drugog redovnog zasedanja , 06.11.2025.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Zeleno-levi front

Biljana Đorđević

Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd
Ja nisam čula odgovore …
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Izvinite. Milenko Jovanov se javio kao predlagač.
Daću vam posle reč. Izvinite, molim vas.
...
Srpska napredna stranka

Milenko Jovanov

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
U svakom slučaju, pošto sam ja bio ministar u Vladi 2005. godine i glasao sam za ovo i pošto sam ja izglasao ovo, nema nikog pozvanijeg od mene onda da poništi tu odluku, tako da je sve savršeno. Dakle, kuma donela, kuma pojela. Ja doneo odluku, ja promenio odluku. Sve smo vam rešili.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala.
Biljana Đorđević, samo se javite, molim vas, ponovo.
...
Zeleno-levi front

Biljana Đorđević

Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd
Dakle, sad ne znam koliko je vremena prošlo, tri sata možda, ja sam postavila neka pitanja, a ovde se raspredalo o Sutjesci pola sata, o raznim nekim stvarima. Pokušano je da se i dalje ovo svede samo na pitanje, ono nije ni malo beznačajno, samih ruševina Generalštaba, Ministarstva odbrane, ali nismo dobili nikakv odgovor na pitanje u čitavom ovom transu oko toga kako to nije vredno zato što je ideološki nepodobno iz vaše perspektive. Nismo dobili odgovor na pitanje šta znači „Tramp“ na zgradi Kasarne VII puka i šta znači ova kula iznad Kamene palate.

Dakle, ja bih zamolila predlagača da se malo posveti čitavom prostornoj, kulturno-istorijskoj celini iz koje ste iščupali samo neke deliće i rekli jednom odlukom Vlade od 15. novembra da sad to više nije deo te kulturno istorijske celine, ali sve ostalo oko njega jeste, pa će valjda iz toga viriti neka ružna zgrada na kojoj će pisati „Trump International“ i nekako će sve to biti u redu.

Prosto, nema razloga da, s obzirom na način na koji donosite odluke, ne verujemo. Prvo, nije ni jasno da li je ovo već deo ovog zakona, ali čak i da nije, način na koji donosite odluke, prosto, samo donosite odluku Vlade kojom nešto iščupate iz kulturne zaštite, onda kada se to kaže da to nije u skladu sa Ustavom, vi kažete Ustavni sud ne reaguje. Mi smo podneli kao poslanici opozicije, šest poslaničkih grupa ako se ne varam, u januaru mesecu predlog za ocenu ustavnosti i zakonitosti odluke Vlade kojom ste tada Generalštab… oduzeli ste mu status kulturnog dobra, ali, kako da vam kažem, dakle, na način na koji se sada ponašate možemo legitimno da postavimo pitanje i ja se već sada brinem, a vi uporno izbegavate da odgovorite na to pitanje, šta ako prosto Trampovom zetu bude malo da ruši Generalštab, pa onda poželi da sruši i ovu Kasarnu VII puka ili zgradu Generalštaba Kraljevine. Dakle, nije SFRJ, ako vam je to već nekakav problem.

Koja je to ideologija, koja je to zaštita državnosti? Pričali ste o tome kako ta država nije stvorila i ta vojska ništa nije sačuvala. Evo ovo je neka vojska. Tu su bili neki oficiri koji su se borili na Kajmakčalanu. Jel to ta vojska koja nije stvorila i sačuvala svoju državu? To su argumenti koji vi koristite.

Molim vas da pojasnite građanima Srbije, na kraju, krajeva vašim biračima. Šta radite sa centrom Beograda, upravnim delom grada kako ga je zamislio još knez Miloš? Šta radite sa tim, kome to prodajete i za koju vrstu interesa na kraju, krajeva?

Moram još nešto da vam kažem. Vi ste ovde dosta spominjali različite vrste ograđivanja. Od vas su se neki ljudi ogradili, ogradili su se od ovih „lafufu“ stručnjaka, pa tako profesor Aleksandar Kadijević povodom diskusije o Dobrovićevom Generalštabu u Skupštini Srbije kaže – „povodom citiranja moje kritike, Dobrovićevih pogrešnih odluka na polju arhitekture i urbanizma u Skupštini Srbije, napominjem da to ne može biti opravdanje za rušenje njegovog Generalštaba. Te teme nisu povezane. Generalštab je biser naše posleratne arhitekture, urušen u NATO agresiji 1999. godine, o čemu sam mnogo puta pisao i govorio“.

Ograđuju se od vas „lafufu“ stručnjače.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Reč ima Milenko Jovanov.
...
Srpska napredna stranka

Milenko Jovanov

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
Znači on je rekao ono što sam ja rekao, samo sada kaže da je zgrada Generalštaba sjajna i da treba da sačuvamo ruševinu. Šta da radimo?

U svakom slučaju ja sam predlagač, odnosno ovlašćeni predstavnik predlagača za zakon. To što vi pokazujete to su neke slike, ja nemam pojma, ja nisam predložio nikakve slike, da vam ja tumačim šta je na kojoj slici.

Pod dva, pročitajte u zakonu tačno šta piše pa me pitajte ako vas nešto zanima vezano za zakon. Da vam ja tumačim sličice sa interneta to stvarno ne mogu i ne umem, probajte sa chat GBT.

Ono što je ovde suština, to je da Savezni sekretarijat za narodnu odbranu je srušen 1999. godine tokom NATO agresije. Posle toga ama baš niko, ama baš ništa u vezi sa njim nije uradio do 2016. godine kada je predsednik Vučić tražio, a onda komisija izvršila uvid i utvrdila da je zgrada sklona rušenju, da je situacija sa zgradom vrlo teška i da će teško biti da se očuva u ovakvom stanju.

Ono gde mi danas zapravo imamo težište ove rasprave je sledeće. Ovo su alternative koje su vam postavljene u ovoj raspravi u prethodna tri dana. Ili da se tu izgradi nešto novo ili da ostane ruševina. Oni kažu da ostane ruševina. Legitiman stav. Mi kažemo da se izgradi nešto novo. Šta je samo problem? Problem je u tome što će ruševina da nastavi da se urušava i što će ruševina jednog dana da padne i od te ruševine i od tog remek dela više neće ostati ni taj bački kamen na kamenu ili brački kamen na bračkom kamenu. Neće ostati ništa. Baš ih briga, jer nije tema to, nije tema čak ni to njihovo remek delo od ruševine. Tema je da se bude protiv predloga koji je napravila ova vlast, koji je učinila ova vlast.

Šta god da smo rekli oni bi bili protiv. Da smo rekli restauriraćemo. Oni bi bili protiv, rekli bi trošite pare, previše je to para. Da smo rekli nema bračkog kamena iskoristićemo neki drugi. Rekli bi, ne može, mora da se radi tako, nema veze što ga nema izmislite ga, pronađite ga. Da smo bilo šta uradili, oni bi bili protiv.

Dokazi. Pa jesu bili protiv toga da se ruši Sava mala. Jesu li pravili halabuku i haos od toga da ne sme da se napravi ništa u „Beogradu na vodi“, da je to najvrednije zemljište ovog grada koje se poklanja arapskom investitoru, da će tamo da se pravi džamija, da ne sme Stefan Nemanja da drži krst u ruci zato što će to da smeta ovima iz Emirata, itd. Jesu li sve to pričali? Jesu. Jesu li pričali da će da potone? Jesu. Jesu li se borili protiv toga? Jesu.

Posle toga je došlo na red pitanje mosta koji su nacisti premeštali pa ga na kraju premestili na Savu. Jeste. Jesu li za taj most rekli da je maltene remek delo koje mora da ostane u Beogradu? Jesu. Jesu li rekli da ne sme da se dira? Jesu. Jesu li izmislili priču kako je neki čovek spasao? Jesu. Sve vreme lagali. I sad ista priča. Isto sve, ljudi, samo više nije most, nego je Generalštab, samo više nije onaj učitelj koji je spasao most, nego je sad Nikola Dobrović. Isto sve, samo uloge različite, različiti neki subjekti i neki objekti, sve isto. Ali, identična priča.

Dakle, 26 godina niko od njih nije znao da je to simbol, 26 godina niko od njih nije znao da je to jako važna zgrada, jer da jesu, pa valjda bi nešto uradili povodom toga, valjda bi nešto uradili da se bar stanje konzervira. Nisu uradili ništa, baš ih bilo briga. Neka propada, neka propadne. A kada bi zgrada sutra pala, ne daj Bože, ko bi bio kriv? Pa, mi, nama su ruke krvave, naravno, vlast je kriva za sve. Oni će da nas sprečavaju, a mi ćemo da budemo krivi. I to je tako. To je stalno tako.

Postavio sam pitanje, nema odgovora, a šta ste radili sa Spomenikom Milice Rakić? Oštećen, uništen, 15 godina zapušten, dok ga Aleksandar Vučić nije popravio, njegova Vlada. Ništa, nema veze, sve je to super, sve je idealno, ali ovo je simbol. Do juče nismo znali da je simbol, kako je počela rasprava, e tako smo saznali da je simbol, ne sme simbol da se dira.

Ja nisam živeo u ovoj zemlji? Pa, gde sam živeo. Ko to sad viče? Sad čujem glas, ali ne vidim lik. Nema lika, bezlični ljudi viču. Dobro. Pričinjava mi se? Dobro. Haluciniram. Odavno haluciniram? Dobro.

Na isti ovaj način ili bar na sličan…

(Đorđe Pavićević: A ovo?)

Pa, rekao sam čoveče da pitaš ChatGPT, nisam ja ChatGPT da ti objašnjavam slike sa interneta. Ja obrazlažem zakon, bre.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Prekinite da dobacujete.
Sledeći ko dobaci, dobija opomenu.
...
Srpska napredna stranka

Milenko Jovanov

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
Nemojte, molim vas, to posle ide kod mene na Administrativni odbor. Meni žao da im dajem opomene posle. S druge strane, unose dinamiku ovako u raspravu, zanimljivije je.

Znači, rekao sam već, petnaesti put moram isto da ponavljam, nisam nadležan za slike sa interneta. To morate da vidite sa ChatGPT. Ja nisam ChatGPT. Odete tamo, prebacite sliku i kažete šta je ovo i onda vam on objasni, mada pogreši vrlo često.

Kako se oni razumeju u zaštitu spomenika kulture? Tako što su „Beogradski sajam“ prodavali 2009. godine za 40 miliona evra. Došao kupac iz Riminija u Italiji i na jednoj sednici Vlade, pošto su sednice Vlade održavali telefonski, valjda nisu znali šta rade, greškom na predlog beogradskog zavoda po proceduri koja je pokrenuta ranije stavili ceo sajam pod zaštitu, ceo sajam pod zaštitu i onda kad se kupac iz Riminija pobunio, kad je kupac iz Riminija rekao – čekajte, šta vi ovo radite, za sedam dana skinuli zaštitu, ne sedam godina, ne 17 godina, sedam dana trajala zaštita na sajmu, za koga će isto tako da kukaju da je zaštićeno dobro. Sedam dana je trajala zaštita i za sedam dana do naredne sednice Vlade poništili odluku i stavili pod zaštitu samo Halu 1, koja je danas pod zaštitom i biće restaurirana. E, tako je izgledala zaštita spomenika kulture i važnih objekata u ovom gradu za njihovo vreme. Sedam dana trajala zaštita dok nije došao investitor i rekao – ovo ne dolazi u obzir. Tako je to izgledalo. Sad nam oni drže predavanje.

Meni nije problem, i ja mislim, nije u sali, pa da ga ne spominjem, rekao da je ovo sve jedan igrokaz, ja se slažem sa tim, ja sam u potpunosti saglasan, i ja mislim da je igrokaz, jer oni sve vreme glume da su protiv nečega i da traže neke razloge zašto su protiv, a da sve vreme nisu našli nijedan ozbiljan razlog za to, ponavljaju neke stvari u nedogled i sa druge strane, bili bi protiv i da smo bilo šta drugo, kao što rekoh, predložili. Da su ikada za bilo šta rekli – e, pa ljudi, ovo je dobro, mogao bi čovek da pomisli da je njihovo protivljenje zapravo posledica nekog ozbiljnog promišljanja, ozbiljne želje da se nešto unapredi, uradi, ovako ili onako. Međutim, oni su bili protiv izgradnje svega u ovoj zemlji, ali bukvalno svega i svaki put su pravili halabuku i pravili cirkus.

Dakle, isti ljudi koji su vodili kampanju „Most ostaje“ sada prete da će da vode kampanju „Generalštab ostaje“. Apsolutno isti ljudi. Mi smo imali pretnje ovih dana, nekoliko puta u različitim diskusijama, da će ulica da odluči da li Generalštab ostaje ili ne ostaje. Dakle, oni su potpuno na ulicu u nameri da prebace sve, da ulica odlučuje ko je za šta kriv, da ulica presuđuje, da ulica izriče opomene, odnosno sankcije. Sve će ulica da radi. Nema Skupštine, nema Vlade, nema ničega, samo ulica. Taj film u Srbiji gledati nećete i te pretnje da će ulica da reši ovo, pa rešiće baš kao što je rešila i Savski most. Sad kada taj most koji se izgradi bude lepši i funkcionalniji, onda će da ćute, kao što ćute i o Beogradu na vodi iz koga ne izbijaju svakog dana i za koji su sami rekli kako su ga prihvatili i kako je to sada njima prihvatljivo.

Oni govore o zaštiti kulturnih dobara. Dakle, ni jednu kulturno-istorijsku celinu u Beogradu nisu proglasili. Ni jednu. Od 2012. godine proglašeno je 15 kulturno-istorijskih celina u Beogradu. Samo na Beogradskoj tvrđavi ova vlast je obnovila Malo stepenište Jelisavete Načić, prve žene arhitekte u Srbiji, Velike stepenice restaurirali, Pobednika koji je bio pred padom, a taj simbol Beograda ih nije interesovao, ma nek padne Pobednik, optužićemo vlast, baš nas briga.

(Đorđe Pavićević: Rušićete.)

Šta rušimo, Pobednika? Kad ćemo da rušimo Pobednika, gde to piše, ko to kaže? Gde ste to pronašli? Kad smo rekli da rušimo spomenik Pobedniku u Beogradu? Dakle, bio pred padom, popravljen je.

Damat ali pašino turbe, česmu Mehmed paše Sokolovića, obnovili Zindan kapiju, obnovili Sahat kulu i kapiju, otvoren Rimski bunar za posetioce, osvetlili tvrđavu, postavili statuu Filipa Višnjića koji je jedini deo spomenika Karađorđu vajara Paška Vučetića 1913. godine koji su Austrijanci uništili. Šta ste vi radili na tvrđavi sve to vreme? Šetali. Prošetali ponekad, opalili neki selfi i to je bio njihov doprinos kulturi Beograda. Ništa više od toga.

Koliko ste saopštenja napisali zato što je zapušteno nešto od ovoga? Nikad ni jedno. Gde ste se to bunili? Nikada nigde. Zašto? Zato što verovatno nije bilo rasprave u Skupštini da se kaže da se to sredi, pa ste se onda setili da to postoji, kao što se setite svega da postoji tek onda kad mi rešimo nešto da uradimo sa tim.

(Biljana Đorđević dobacuje sa mesta.)

Šta je bilo sad? Šta sad, kakvo sad delo? Dokle smo sad stigli, do čijeg dela? Nisam ja zaboravio, ja znam gde treba da nastavim, nego sad ne znam šta me pitate.

(Ana Jakovljević: Samo nastavi.)

Šta? Da nastavim?

Dakle, ni za jedan od ovih simbola Beograda niste napisali ni red, niste pitali, niti vas je interesovalo. Ni za ovo ne biste se pitali, niti bi vas interesovalo da nije pokrenut ovaj razgovor u Skupštini na ovu temu.

Opet kažem – da smo predložili zakon kojim tražimo da se izdvoje dodatna budžetska sredstva da se taj objekat, ne znam ni ja šta uradi sa njim, pošto ne može da se restaurira, vi biste rekli – vi niste normalni, gledajte na šta bacate pare, to će opet da radi „Milenijum tim“, to su vaše firme, nameštate posao vašem tajkunu, onu ruševinu hoćete da popravljate itd.

Kako to kod njih funkcioniše? Evo, sad ću da vam kažem. Napadnu nas u medijima kako ćemo da prodamo halu 2. i 3. Beogradskog sajma i kažu – evo ih, sad će oni to da prodaju, to je za Beograd na vodi, to će dalje da bude nova afera itd. Mi kažemo – u redu, izdvajaju se hale 2. i 3. Beogradskog sajma, neće biti predmet nikakve prodaje, neće biti predmet ničega, idemo da spasemo te dve hale pošto su u takvom stanju u kakvom su, ajde da to rešimo. Šta onda sledi - jeste li vi normalni, pa jel vidite vi koliko košta spasavanje te dve hale? E, to bi vam bilo, ljudi, i sa Generalštabom. Spasavajte Generalštab. Kad bismo rekli to košta 700, 800 miliona evra ili milijardu, koliko bi verovatno i koštalo, oni bi rekli – pa, vi niste normalni na šta vi bacate pare. To vam je cela priča. Sve je tako.

Što ne uradite, a kada uradite – što ste uradili. Kad uradite, zašto radite. Kad ne uradite, zašto niste uradili. I to je sve i tu dolazimo do onoga što sam pričao danas zašto su nepotrebni više i zašto više niko na njih ne obraća pažnju sem mene sirotog koji to moram da radim po službenoj dužnosti, ali šta ćete za to me narod plaća i ja se trudim da svoj posao radim krvavo. Što bi rekao ovaj i najpišljiviji lični dohodak mora da se zaradi krvavim radom, tako i ja moram da se bavim njima, ali šta ću.

(Narodni poslanici opozicije dobacuju.)

Jesam siroče, kako nisam siroče. Ja jedini se bavim vama u celoj zemlji. Jedini vam ja ukazujem pažnju. Jedini ja pokušavam na svako vaše pitanje da odgovorim. Gde god se pojavite vas oteraju. Možda sam ja beskoristan, ali ja bar smem da vodim na miting sopstvene stranke. Ja kada moja stranka organizuje miting, ja se pojavim, pa se ljudi rukuju, pa se slikaju, pa me pozdrave, neki i kritikuju, svašta ima, kažu da sam previše blag prema vama. Vi kada se pojavite na mitingu koji vi organizujete vas oteraju. Vas oteraju, bre, ljudi! Što vičete na mene, vičite na one što vas teraju sa mitinga.

(Ana Jakovljević: Ti kao da ne živiš u ovoj zemlji. Niko se ne bavi.)

Ja moram. Ne bih ja, ali moram. Moram, takav mi posao, šta da radim, neće niko drugi i meni su ovo dali, nisam ja želeo da se bavim vama. Verujte mi.

Ja mislim da vi treba da budete srećni zbog toga što loše radim svoj posao. Vi ste srećni…

(Ana Jakovljević dobacuje sa mesta.)

Šta je sad bilo? Jeste li zadovoljni? Vi ste onda zadovoljni mnome. Eto, vidite kako… Zadovoljni su. Što mi dobacujete kada ste zadovoljni.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Poštovana poslanice Jakovljević, ovo nije kabuki teatar, nego Narodna skupština, tako da vas molim za malo dostojanstva. Molim vas. Vi ste imali performans ovde. Evo ima još malo i moći ćete da odmorite. Izvinite, gospodine Jovanov.
(Ana Jakovljević dobacuje sa mesta.)