Dame i gospodo, narodni poslanici, bilo koja izmena biračkog spiska ovima preko ne može pomoći.
Od kada sam ja u ovom Parlamentu, od 2012. godine, kada smo ih pobedili na izborima, kada nismo imali ni jedan mediji, kada su društvene mreže bile jako kržljave, kada se na tom polju nije mogao napraviti dobitak, posle njihovog spaljivanja 16 osoba u „Kontrastu“ i „Laundžu“, kako su se zvali ti kafići u Novom Sadu, kada niko od nas nije želeo da bude trgovac tugom, dakle na određeni način mi smo uspeli da ih pobedimo u takvoj situaciji, bez ikakve izmene biračkog spiska, a birački spiskovi su vođeni po lokalnim samoupravama često po sedištima Demokratske stranke koja je te liste usklađivala sa svojim nekim potrebama, o čemu sam ja sam bio svedok i na određeni način žrtva tog njihovog delovanja.
Znači, birački spiskovi su bili onako opštinske vrste, mogli su sa njima da rade šta su želeli, nije bilo nikakvog prava na uvid, dakle da birači vide da li su stvarno glasali ili nisu ili je neko glasao umesto njih. Sve te ispravke su bile za vreme ove vlasti.
Mislim da bolest, odnosno mržnja koja se ispoljava sa one strane koju niko ne može da zadovolji, da mi to ne možemo izlečiti nikakvim izborima. Mislim da nije problem u izborima ni u biračkim spiskovima, mislim da je problem dublje vrste, da imamo problem sa obrazovanjem, da imamo problem sa pravosuđem, da imamo problem sa medijima, odnosno, vladavinom prava i slobodom medija koju oni uporno krše i govore da se zalažu o tome.
Evropska unija njih obilno pomaže šaljući im novac za navodno demokratsko delovanje borce za demokratiju. U principu, oni su borci protiv demokratije, plenumi, zborovi, nastojanje da se tragedija u Novom Sadu politički upotrebi, odnosno, da ne bude u celini rešeno da svi koji su odgovorni odgovaraju, već samo delimično.
To sve pokazuje da oni nisu demokrate, da nisu za demokratiju, da mi nemamo problem sa biračkim spiskovima, da mi imamo problem, već sam rekao, sa obrazovanjem, pravosuđem itd.
Pravosuđe je najopasnija stvar, zato što na određen način ona treba društvene pojave koje su negativne da eliminiše, da kazni krive i da time nevinima pokaže da će biti kažnjeni ukoliko budu radili ono što oni trenutno rade.
Napolju Uglješa Mrdić štrajkuje za vladavinom prava. Uglješa Mrdić, on se zalaže za vladavinu prava. Kao predsednik Odbora za pravosuđe, on se isprsio, izašao i rekao - vladavina prava za sve. Ima za nadstrešnicu da odgovaraju svi, a ne samo pojedini koje odaberu njima politički podobni tužioci itd.
Šta oni rade? Dva dana kasnije oni organizuju protest protiv Uglješe Mrdića, odnosno protiv vladavine prava, odnosno da ne odgovaraju svi, odnosno da pravda bude delimično sprovedena na njihov partijski način. Zato ja mislim da oni koji se mržnjom hrane, da njihovu glad ne možete utoliti.
Sinoć sam bio svedok, ako neko zviždi himni Srbije, može da zviždi meni, ako neko zviždi zastavi, oni ako bi pobedili ta zastava najlepša na svetu bi bila zastava bele boje. Ako bi pobedili, a to je gotovo nemoguće, ako bi pobedili na izborima, takvi kakvi jesu to nije moguće, naša himna bi verovatno bila "bože sačuvaj". Živela Srbija.