Uvažena potpredsednice gospođo Raguš, uvaženi građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, od jutros smo u drugom danu rasprave o kandidatima za budući sastav REM-a – Regulatornog tela za elektronske medije. Mogu da vam kažem da sam kao predstavnik predlagača ispred Odbora za kulturu i informisanje zaista razočarana što pojedini, odnosno većina poslanika sa druge strane, iz ove blokaderske opozicije, apsolutno ni jednu reč, osim nekih izuzetaka, nisu govorili o predloženim kandidatima, o kategorijama. Bez ikakvog razloga su se ustremili na SNS, na mene lično, iako sam im još prilikom uvodnog izlaganja, u petaka rekla da je ovo prilika da razgovaramo o svemu onome što oni misle o ovoj temi, argumentovano i na način da odbrane ugled onih kandidata iza kojih će stajati, odnosno onih za koje će glasati u danu za glasanje. Došli smo do toga, gospođo Raguš, da je ovo pitanje navodno svih pitanja sada za demokratske procese u Srbiji.
Znate, ovo je poprimilo i međunarodne razmere i sama činjenica da je REM, kao nezavisno telo koje treba da se stara o onome što mu je određeno zakonom, toliko integrisano u ove procese o kojima je uvažena koleginica Nikolić govorila, a to su stremljenja Srbije ka otvaranju Klastera 3. i proces evropskih integracija i da se tim pitanjem manipuliše zaista na način da to nema realnog osnova u onome što ova država radi, dovodi me do toga da sada ja zaista moram da dam određena pojašnjenja, ne zbog SNS, već zbog Odbora za kulturu i informisanje, jer Odbor je taj koji je sprovodio čitavu proceduru i koji je došao do ove liste kandidata i to je bio jedan zaista dugačak proces koji se dešavao iz dva puta.
Mene zapanjuje da sve ovo što se dešava u našem društvu, način na koji oni mogu da izraze svoje političke stavove njih nije doveo do nekog bar tolikog stepena demokratske emancipacije da sa nama, kao predstavnicima vlasti, razgovaraju na način da mi razumemo njihove argumente na ovu temu. I vi ste danas nekoliko puta rekli, zahvaljivali se, a to su bili zaista izuzeci – hvala vam što govorite o ovoj temi. Ali oni nisu želeli gospođo Raguš da govore o ovoj temi.
Mi smo sa druge strane ponovo imali kanonadu optužbi, izmišljotina, nekakvih njihovih spiskova želja, šta bi oni kad bi bili i kad oni dođu. Jednostavno, to ničemu ne vodi i samo pokazuje da ti ljudi sa druge strane niti su ozbiljni, niti su sposobni da preuzmu bilo kakvu odgovornost i, naravno, naš pametan narod to zna, znaju građani Srbije i zbog toga su ih kao takve i označili. Od jednog do drugog izbornog ciklusa, ta podrška njima je sve manja i manja i, naravno, istopila se i dovela ih do takvog paničnog straha. Vi ste danas videli i neke pretnje i način na koji se oni nama obraćaju. To je sve zbog činjenice da su sada, žargonski rečeno, priterani uza zid i znate ono kad roditelji pitaju dete – gde si bre bio, šta si radio? E, tako i njih treba neko da pita – gde ste protraćili to vreme koje ste imali ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije?
Kažu – oni su diskriminisani i njima REM u prethodnom sazivu to nije omogućio, da se oni pojavljuju u medijima, da iznose svoje stavove, da govore o onome kako bi oni vodili državu. Prvo, oni su sve vreme od ulaska u Narodnu skupštinu Republike Srbije, to opet danas drugi put ponavljam, u direktnom televizijskom prenosu. Kada smo usvajali rebalans budžeta prošle godine, sećate se toga, i kada smo imali na dnevnom redu ono što je bilo najvažnije, a to je da povećamo davanja za decu u Srbiji i da to budu iznosi koji će omogućiti mladim porodicama koje se odlučuju na to da povećaju natalitet i da ih bude što više u jednoj kući, oni su ovde divljali, dolazili su ispred mesta predsedavajućeg, nisu davali mogućnost da se o tome govori, a tek kasnije, kada se desila ova strašna tragedija u Novom Sadu, iskoristili su to direktno vreme na javnom servisu da se obračunavaju sa nama, na način da nam i zdravlje ugrožavaju i da prave nemile scene, po receptu Aljbina Kurtija, što je njemu bilo, dakle, veoma milo i drago i svima onima koji ne žele dobro Srbiji i srpskom narodu.
Tražili su, gospođo Raguš, u svim izbornim ciklusima da REM vodi kampanju za njih. Zamislite vi, molim vas, koje je to nerazumevanje uloge tog nezavisnog tela koje treba da bude i da ostane nezavisno i sa budućim sazivom, a onda su im oni lepo odgovorili – najpre, mi smo tu, po zakonu ove zemlje, da uređujemo uslove i tržište. Pa kad smo već kod toga, povici za dodelom pete frekvencije za jedan od ovih tajkunskih medija su bili toliki da kada su ljudi dolazili da nam podnose izveštaj ili po pozivu Odbora za kulturu i informisanje, mislim na predsednicu bivšu Saveta REM-a i na njene kolege, živi nisu mogli da ostanu od tog slučaju gde je ta famozna peta frekvencija. To su tražili i od bivšeg ministra za informisanje, i stalno unedogled tako, spin za spinom, sve zbog činjenice da doživljavaju te poraze od izbora do izbora.
Onda se, znate, postavilo pitanje da oni mogu da uređuju i da tako kažu da REM to radi. Čekajte, pa onda, to su im oni lepo odgovorili. Znači, vi od nas možete sutra da tražite da mi štampane medije uređujemo po principu kako vi to želite, pa da se danas objavi deset članaka laži i neistina i pretnji i svega što se moglo videti u proteklih par godina o predsedniku Srbije, o čelnicima SNS, a da za to nema nikakvog demantija, kao što ga nije ni bilo. To su oni tražili. Ili da REM prebrojava ove njihove tvitove na „Tviter“ nalozima, pa da kažu – toliko je bilo za vas, toliko je bilo za opoziciju, pa ako je više bilo ovih predstavnika vlasti koji su njima odgovarali na sve te njihove nebuloze kažu – aha, to nije regularan izborni ciklus.
Znate, da bi se u jednoj državi, a Srbija jeste takva država, obezbedila ta, jer oni se samo fokusiraju, gospođo Raguš, na ovu izbornu demokratiju, ono što se dešava između dva izborna ciklusa, a to je parlament, to je Vlada Republike Srbije, to je njihova mogućnost da kritikuju argumentovano Vladu, da podnose predloge zakona, da pokažu građanima Srbije šta oni mogu, njih zanima samo ta izborna demokratija i da im se tu omogući ono što oni žele. A šta to njima nije omogućeno? Pa znate, u jednom civilizovanom i demokratski razvijenom društvu, kao što Srbija jeste, bez obzira što nas blatite i idete svuda po svetu i govorite neistine, vi imate i slobodu okupljanja i slobodu kandidovanja, da li ste vi u političkoj stranci, da li ste grupa građana, kako ćete da se zovete. Jel vam je za to kriv Aleksandar Vučić ili SNS što vi idete iz jednog u drugi promašaj? Pa naravno da nije.
Ono što mi sada doživljavamo kao vrhunac njihove nemoći je da se pojavljuje izvesni Zoran Gavrilović iz tog BIRODI nevladinog udruženja, koji sada kaže, kada su raspisani lokalni izbori za ove tri opštine, za Negotin, Mionicu i Sečanj, kako je apsolutno zabranjeno da Aleksandar Vučić bude u imenu liste koja će da se kandiduje pred biračima.
Pa čekajte, zar niste čitavog dana danas ponavljali da je on bivši, da ništa nije uradio za Srbiju, da smo mi sve upropastili, da smo ovakvi ili onakvi? Pa kada je to tako, što se bojite njegovog imena u nazivu liste pred ove lokalne izbore? Pa zato što vi vrlo dobro znate ono što će i građani da pokažu na taj izborni dan, da ga narod hoće, da ga poštuje, da mu veruje, da je spreman, povodeći se onim što je on uradio do sada, da se ponovo opredeli za tu politiku, zato što ljudi pre svega žele mir, žele stabilnost za sebe, svoju decu, svoju porodicu i sigurnost koja će da im omogući normalan život u ovoj zemlji.
I dozvolite mi, pošto smo na kraju današnjeg dana, da govorim o onome što je sutrašnji dan. Da li bi to bio moj pre svega patriotski poziv ili kako bi to shvatili oni, ja to zaista ne znam, ali ja verujem, bez obzira na sve ove političke razlike, da će bar sutra, jer vidim da i oni svi ili većina njih nose ovo na svom reveru, simbol srpskog otpora i simbol neuništivosti Srbije, a to je Natalijina ramonda, da će sutra, razmišljajući na dan praznika, kada se nećemo videti ovde, da se ipak sete da su srpski junaci i srpski heroji i srpske majke, sestre i žene, one koje ne mogu večeras u Vukovaru da se prikažu i da se govori o našoj istoriji u Velikom otadžbinskom ratu, se borili da Srbija bude nezavisna zemlja.
Vi ako to, gospodo, nećete, ako hoćete da budete instrument u rukama onih koji ne žele dobro Srbiji, neka vam je put kako god. Mi hoćemo da na svemu onome što su nam ostavili naši preci se borimo za to da budemo nezavisna, slobodna zemlja, da sami odlučujemo o onome što nam je potrebno, da se ponosimo našim herojima i srpskim junacima i da sutra sećajući se na njih i na sve ono što su uradili, podneli kao žrtvu, taj primer damo i svim budućim generacijama da se tako bore za Srbiju. Živela Srbija!