Pre 30 godina Emir Kusturica je snimio film „Podzemlje“. U tom filmu drug Marko, koji prethodno zatvori neke ljude u podrum, onda im pušta lažne vesti, priča im o ratovima koji su se davno završili, o svojim pobedama, porazima, o tome kako se bori. Ako vam se ovo čini poznato, to je zbog toga što današnji režim Srbiju pokušava da strpa u podrum i da joj pušta lažne vesti, izolujući je od istine, Evrope, sveta i same sebe.
Jedina razlika što te lažne vesti u filmu pušta drug Marko koga glumi Miki Manojlović, a kod nas ih pušta drug Alek, a REM-a nema.
Pošto Alek ne može sam on je u pomoć pozvao nekoliko prijatelja, pa dan u Srbiji počne sa cirkusom prvog lažova Srbije Dragana „Informer“ Vučićevića, a završi sa Milomirom Marićem koji kada dva dana ne može da odmori kada ode sa „Hepija“, nego mora nazad u rov da proizvodi lažne vesti. Kroz njihove studije šeta se osuđeni zlikovac i nezvanični ideolog režimski, Vojislav Šešelj, koji ljudima preti i ljude osuđuje i crta im mete na leđima. Njemu društvo pravi Siniša Vučinić koji je nekada pričao kako je streljao ljude, a danas najavljuje ubistvo studenta Pavla Cicvarića. Tu su i drugi džu-boks analitičari od Bokana do Krleta, tu je naravno i Jeca, tu su svi, njihove reči, onda ponavljaju državni funkcioneri, ministri, sekretari u Vladi i mi onda prisustvujemo situaciji u kojoj se na televizijama praktično pišu optužnice protiv ljudi, prave neka rijaliti suđenja i donose presudu.
Svi zajedno proglašavate poginule ispod nadstrešnice šatro žrtvama, sportiste propalitetima, studente neprijateljima, prosvetare neradnicima, rektora Univerziteta nazivate „rektalnim Đokicom“, opoziciju ustašama, nevladin sektor, izdajnicima, tužilaštvo stranim plaćenicima, a REM-a, REM-a i dalje nema.
Za to vreme oteti Javni servis se bruka. Bruka se u danu, jer kada jedna majka počinje štrajk glađu, tražeći pravdu za sina kojeg je ubila korupcija za RTS to nije glavna vest, za RTS i tada je glavna vest Aleksandar Vučić koji obilazi radove na Ekspu i on tada priča trećinu dnevnika, negde pred kraj pojavi se i vest o štrajku glađu, ali nema Dijane Hrke, jer Dijana Hrka nije vest za RTS.
Jedino gori od RTS-a gospodo ste vi koji ste dovukli ovde ove zvučnike Skymusic, pa sa njih majci koja je izgubila sina puštate pesmu – pošla majka sina da potraži. Ne samo da nema REM-a nema ni stida, nema ni srama. Ima novinara koji rade drugačije, Aleksa Stanković, Milojko Stanojević, Darija Stjepić, Brankica Matić, Dalibor Stupar, Vuk Cvijić, su samo neki od novinara koji su pokušali svoj posao da rade profesionalno. Njih je policija gospodo, u ovih godinu dana privodila, tukla, otimala im je telefone. To je potvrdio i Međunarodni komitet za zaštitu novinara, a REM-a nema pa nema.
Za poslednjih godinu dana organizacija Media Freedom Rapid Response zabeležila je neverovatnih 315 napada na novinare, od tih 315 napada 90 napada je bilo fizički. Da vam prevedem, svaki četvrti dan u Srbiji neko napadne novinara na zadatku.
I, ajte odmah da kažem da ne bi slušao kasnije vaše pridike, ja osuđujem napad na svakog novinara. Osuđujem napad i na one novinare za koje lično ne mislim da su novinari, nego propagandisti koji šire mržnju. Osuđujem te napade zato što mislim da je ljudski život svetinja i da ljudi mogu i moraju da budu omogućeni da ga normalno žive.
Pošto nam non-stop spočitavate da hoćemo i nekakvo krvoproliće dosta mi je više i toga. Hoću ovde javno da osudim i napad na Milana Bogdanovića koji je upucan u ovom cirkusu koji ste napravili ispred Skupštine, u ovom nezakonitom paramilitarnom kampu. Želim mu brz oporavak, jer opet za mene nema ništa važnije od ljudskog života.
Ali, ajde sada junaci da vas vidim da li ima neko od vas, bar jedan, ko će da osudi napad na novinara Marka Čonjagića koga su vaši huligani ovde izvukli i šutirali nogama dok je ležao? Da li ima neko od vas ko će da zatraži snimke sigurnosnih kamera kada je prebijen Peđa Mitrović? Prošlo je 90 dana i nikom ništa. Nećete ni da pokušate da saznate ko je napao Peđu Mitrovića.
Prestanite više sa tim lažnim optužbama da neko od nas hoće nasilje. Nasilje sprovodi vaš Vlada Mandić koji ovde tuče ljude ispred, vaš je gospodo, član je vaše stranke, hapse ga gde god krene, a vi ga i finansirate. Vaši su i Đorđe Prelić i Bojan Vujošević i Vladimir Vučetić i Dijana Hrkalović, svi su oni vaši. Sa njima se kada izađete ovde ljubite i grlite i vi i vaši ministri i zato dosta tih laži o tome da neko drugi hoće nasilje.
Zbog tih vaših laži, nema ni REM-a, nema ni zaštite novinara o kojoj pričaju evropske institucije jer ministar ćuti, a i ko može da očekuje od Bratine koji je ministar kulture, informisanja i telekomunikacije da on nešto jer je on čovek poznat samo po dve stvari, o tome što je spalio zastavu EU i što novinare koji mu se ne sviđaju naziva mamlazima.
U takvim uslovima u ovoj godini dana se bira ovaj Savet REM-a nakon što je prethodni koji se istini za volju nije mešao u svoj posao, već je štitio medijsko nasilje završio svoj mandata 4. novembra pošle godine, onda ste izbor ovog novog pretvorili u cirkus. Pre ne što podsetim tačno kako ste to uradili, moram da se osvrnem na uvodno izlaganje ovlašćenog predlagača koja je trajalo malo kraće nego ekspoze Đure Macuta, pa bi naivni mogli da zaključe da je to zato što je REM vama važan, srećom ovde više nema naivnih.
Predlagač je tvrdio da Savet REM-a uredno dostavljao izveštaje o kampanjama, političkim kampanjama. Jeste, sa zakašnjenjem od godinu i dva meseca, kada ti izveštaji više nikom trebali i ni za šta nisu mogli da služe. Zatim je predlagač, izgovorio da je opozicija imala više prostora u medijima nego vlast. Istina je da je samo Aleksandar Vučić imao 14 puta više vremena nego cela opozicija, da je odnos opozicije i vlasti u onom prajmtajmu 72% na prema 28% u korist vlasti. Da je u informativnim programima taj odnos 91% na prema deset posto. Da vam ne spominjem onu čuvenu priču o tome koje su vesti pozitivne a koje negativno konotirane, pa je samo dva posto vesti bilo negativno, kada se govorilo o vlasti, a jedan posto vesti je bilo pozitivno kada je bila na dnevnom redu opozicija.
Što se tiče samog procesa izbora Saveta REM-a on od početka bio neregularan. Vlast je dopustila da se kao predlagači pojavljuju oni koji nisu ispunjavali zakonom predviđene uslove, tamo su ljudi falsifikovali svoje knjige poslovne da bi lažirali ko jeste, a ko nije platio članarinu, lagali su o broju članova. Dopustili ste i da se kandidati pojave ljudi koji su falsifikovali sopstvene biografije.
Onda je taj proces tako tapkao u mestu, propadao i vrteo se i krug. Studenti su zahtevali raspisivanje novog konkursa, taj zahtev opozicije je unela u Skupštinu. Poslanici vlasti koji su nam do tada objašnjavali da je sve čisto kao suza, su preko noći promenili mišljenje, prethodni proces prekinuli, poništili i raspisali novi konkurs. Tako ste gospodo priznali da je sve pre toga bila prevara i farsa.
Taj novi proces posle mnogo muka došao je do tačke u kojoj imamo 18 kandidata i treba da izaberemo njih devet, ali da nam bude potpuno jasno, nismo mi danas u ovoj tački zato što vlast želi da izabere profesionalan REM nego zbog zajedničkog pritiska studenata, građana, opozicije, nevladinog sektora, Evropskog parlamenta, Evropske komisije i OEBS-a koji je na kraju tumačio zakone, pa je Odbor menjao svoje odluke iako je za njih samo dan pre toga tvrdio da su nepromenjivi. Neki od kandidata su naravno i dalje problematični. Najbolji primer za to jeste gospodin Smederevac. Citiraću vam član 6. Zakona o elektronskim medijima koji kaže da član Saveta REM-a ne može biti lice koje svojim delovanjem i ponašanjem dovodi u pitanje ugled REM-a i njegovu nezavisnost i samostalnost. Gospodin Smederevac je bio deo REM-a koji je uništio REM i o tome postoje brojni izveštaji domaćih i stranih organizacija.
Ali, važnije od te priče o Smederevcu jeste to da građane obavestimo da se mi danas suočavamo sa mogućom političkom opstrukcijom konačnog izbora Saveta REM-a. Tu najavu smo imali na javnom slušanju, tu najavu smo čuli i ovde u petak, kada je jedna članica vladajuće koalicije pozvala naprednjake, socijaliste i ostale njihove partnere da ne izglasaju kandidata u jednoj kategoriji. Tako bi se izabrao Savet REM-a od osam članova, tzv. krnji nefunkcionalni i nemoćni REM.
Ako se ne izglasa svih devet članova REM-sa to će ponovo biti prevara. Nezavisni kandidati njih 12 su tim povodom uputili pismo Ani Brnabić u kojoj jasno kažu, politička odluka da vladajuća većina ne izabere kandidata u bilo kojoj oblasti predstavljala bi anuliranje svega do sada postignutog kao i potpuno anuliranje napora svih aktera da se proces sprovede. Jasno je svima da će vaš režim na svaki način pokušati da spreči izbor, konstituisanje i normalno funkcionisanje nezavisnog REM-a. Nećete da se odreknete medija koji ste pretvorili u mašinu za mlevenje političkih protivnika i pozornicu za promociju sumanutih teorija zavere, poput one da je nadstrešnica u Novom Sadu pala ne zbog režimske korupcije, već zbog nekakve diverzije.
To vam ne kažem ja. Da su mediji postali samo oružje u rukama vlasti kažu zvaničnici EU, rezolucije Evropskog parlamenta, izveštaj Evropske komisije, nalazi „reportera bez granica“, istraživanje i analiza ODIHR, BIRODI, NUNS, UNS, Demonstat i ko zna koga još.
Nemam vremena da vam čitam sve ove nalaze. Podsetiću samo da smo na listi „reportera bez granica“ najlošije ocenjeni u istoriji, poslednji u Evropi, a da u poslednjem izveštaju Evropske komisije piše i da većina nacionalnih televizija funkcioniše kao propagandni produžetak vlasti, da izbor novog Saveta REM-a nije obavljen u zakonskom roku, da su nastavljene kampanje protiv nezavisnih medija i novinara, da ugrožena bezbednost novinara, da opozicione partije nemaju ravnopravan pristup medijima, itd, itd.
Gospodo, na početku svega je reč. Sve vaše teške reči su zapravo predigra za policijsku brutalnost i režimsko nasilje u kojem se Srbija guši. Sve vaše teške reči bile su predigra za upotrebu zvučnog topa koji su slavili na jednoj televiziji, sve su predigra za Kličkovo prebijanje i pretnje silovanja studentkinji.
Da ova vlast zaista želi da uredi medijsku scenu ne bi mi godinu dana i ne bi vi godinu dana razvlačili ovaj proces pokušavajući da ga pretvorite u farsu. Mi bi danas, da vi hoćete da sredite medijsku scenu, razgovarali kako da usvojimo evropski akt o slobodi medija.
Stranka Slobode i pravde će podržati nezavisne kandidate u njihovoj borbi za REM, koji bi funkcionisao u skladu sa zakonom i u interesu građana, ali sa razlogom i iz iskustva.
Izražavam bojazan da će svi njihovi napori i žrtva biti uzaludni jer je najveći neprijatelj ovom režimu istina i vi ćete učiniti sve da je sakrijete. Zato proganjate novinare i gasite nezavisne televizije, čak i danas dok pričate o REM-u.