Jedino nasilje, pravo nasilje i umalo nasilje sa smrtnim ishodom desilo se u jednom velikom gradu, u najvećem gradu u Srbiji, u Beogradu, ovde na stepenicama. Ponovo je prosuta krv i ponovo su krv prosuli blokaderi.
Dok oni nas optužuju i ove divne ljude koji se bore za neku svoju političku ideju i nikoga ne napadaju, nikoga ne diraju, ničije šatore ne ruše, dok oni njih napadaju, u njih pucaju i njih bodu nožem. I to je prava istina i to je ono što je činjenica.
Dakle, nema nikakvog drugog nasilja osim onog koga izazovu blokaderi, ili kada demoliraju kafanu čoveku u Mionici, što je velika šteta, ali u svakom slučaju, manja od umalo izgubljenog života ponovo ispred Narodne skupštine. Jedina krv koja je ovde ispred Skupštine pala je ona koju su oni prolili ljudima koji mirno sede ispred Skupštine. Istovremeno, bitno mi je zbog građana da znaju da se ovde ispred Skupštine nalaze i neki drugi šatori u kojima sede ljudi koji više podržavaju blokadersku politiku nego što podržavaju nas, nas zapravo uopšte ne podržavaju, nikome tamo nije falila dlaka s glave, niko ni u koga nije pucao, niko nikoga nije ubadao nožem, ništa se nije desilo. I to je ta velika razlika i nadam se da će građani imati dovoljno razumevanja da shvate, baš kao što su shvatili juče ko je generator nasilja i mržnje u našem društvu, a ko nije.
Što se drugog dela izlaganja tiče, ono je zanimljivo i programsko je, ali kasno Janko na Kosovo stiže. Jasno je kao dan da više to nikoga ne interesuje, bar one koji podržavaju blokadersku politiku. Bilo kakvi programi, bilo kakvi planovi, sa tim se zakasnilo. Bilo kakve ideje, sa tim se zakasnilo. Šta ste mislili, mislili ste. Sada možete da služite kao radna snaga, ako budete bili angažovani, ako se umilostive da vas i za to angažuju, a videćemo kako stvari stoje, neće ni za to. Hvala.