Na dnevnom redu se nalazi Zaključak o izveštaju Evropske komisije o napretku na manje od dve strane, ali nema nijedne reči o Poglavlju 28 odnosno o delu koji se odnosi na javno zdravlje Republike Srbije. Negde i mogu da razumem zašto ovaj zaključak ne sadrži podatke iz Izveštaja o napretku Srbije, ako se tako može nazvati, da smo u fazi bilo kakvog napretka, zato što nam je Evropska komisija u svih desete tačaka, odnosno svih deset oblasti zdravlja poručila sledeće – nema napretka, nema kapaciteta i nije usklađeno.
Šta nam Evropska komisija negde poručuje. Dakle, Srbija nije obezbedila finansijsku održivost zdravstvenog sistema. Kaže Evropska komisija da nismo uskladili ni svoje politike sa standardima EU. Takođe, Srbija poseduje Nacionalni resurse, ali ga ne sprovodi. Dakle, zbog toga nam odlaze zdravstveni radnici, beže iz ove zemlje, jer ne samo da su nezadovoljni svojim platama, nego su nezadovoljni i pritiscima koji trpe ukoliko ne podržavaju vladajuću koaliciju.
Kada je u pitanju oblast e-zdravstva. Isto, Evropska komisija kaže da nam naši medicinski podaci apsolutno nisu sigurni, da se oni zloupotrebljavaju, da se njima manipuliše a bili smo svedoci kada smo razgovarali i kada smo debatovali o e-bolovanju kako ste nas ubeđivali da je sve zaštićeno i da su naši medicinski podaci sigurni i da mogu čak i da izađu iz okvira zdravstvenog sistema. Ali, evo Evropska komisija kaže, da mi nismo usaglasili ne samo propise nego i primenu propisa sa osnovnim standardima EU kada je u pitanju zaštita i sigurnost naših medicinskih podataka.
Dalje kaže Evropska komisija da je Srbija pretnja u pogledu zaraznih bolesti. Zašto smo pretnja? Zato što nemamo dobre mehanizme za kontrolu, nemamo dobar nadzor i ključna reč je da je sve to kod nas zastarelo.
Dakle, opet ne pratimo standarde EU i mi predstavljamo jednu smetnju za širenje zaraznih bolesti, a naravno da nam o tome i govori i informacija koliko manje dece imamo vakcinisane i to zato što se ne veruje Republici Srbiji jer je Republika Srbija uništila sve svoje farmaceutske kompanije, svu proizvodnju u Republici Srbiji. Dakle, nemamo svoje lekove, nemamo svoje vakcine, pa zašto bismo uopšte Republici Srbiji verovali kada je u pitanju zaštita od zaraznih bolesti.
Takođe, više puta sam pomenula u prethodnim govorima da imamo problem sa transplantacijom organa, ali evo to potvrđuje i Evropska komisija. Evropska komisije kaže da nema napretka u oblasti transplantacije, u oblasti krvi, krvnih derivata i da nema uopšte napretka u mnogim drugim oblastima kada je u pitanju transplantacija.
13/3 JJ/VZ
Opet ponavljam da Republika Srbija nije uspela da za pet godina da definiše jedan član Zakona o presađivanju ljudskih organa, pa kako ste mislili da uopšte pomognete ljudima da očuvaju svoj život i svoje zdravlje kada za pet godina niste mogli da definišete jedan jedini član zakona.
Nemamo napretka ni u pravima pacijenata, iako Zakon o pravima pacijenata je na snazi od 2013. godine. Svedoci smo takođe da ljudi nisu ni upoznati sa postojanjem ovog zakona, sa mehanizmima i onda dođemo do jednog lažnog predstavljanja da je sve super u zdravstvu jer nema prijava. Pa, naravno da nema prijave kada ljudi ne znaju kome mogu da prijave ukoliko su nezadovoljni zdravstvenim sistemom.
Kada je u pitanju mentalno zdravlje, evo, konačno tu imamo neki dokument, imamo neku strategiju, imamo neki papir, ali kaže Evropska komisija, ne primenjuje se, ne sprovodi se. Dakle, i tu smo u problemu, ne mislimo ni na mentalno zdravlje svog stanovništva. izostanak pomaka u oblasti prevencije raka. Dakle, svake godine Srbija ima isti broj obolelih od karcinoma, isti broj preminulih što nam ukazuj da je kvalitet zdravstvene zaštite ispod svakog nivoa, ispod svakog standarda EU. Ništa se ne radi po tom pitanju. Dakle, nema inovativnih lekova, nema prevencije, nema terapije, očigledno je da vam životi ljudi nisu prioritet.
14/1 VS/MT 12.15 – 12.25
Ono, konačno, gde smo sada trenutno šampioni, a to je da su ministarke iz sadašnje Vlade osuđivale žene kako lažno prijavljuju za akušersko nasilje, ali smo dobili jednu rečenicu koja kaže – potreban je human i adekvatan tretman u ginekološkim i akušerskim ustanovama u Republici Srbiji.
Dakle, nisu žene lagale i nisu žene se obraćale institucijama EU i kukale na svoju zemlju i lažirale nehuman tretman u zdravstvenim ustanovama, već su se obraćale institucijama Republike Srbije i na kraju kada su shvatile da nemaju podršku i razumevanje niti od Vlade Republike Srbije, niti od sudova, niti od Lekarske komore obratile su se medijima. Ne institucijama EU, već su htele prvo da provere kako funkcioniše mehanizam i da li imaju zaštitu u sopstvenoj zemlji. Naravno da je nemaju. Zbog toga nam je Evropska komisija napisala ovu jednu rečenicu koja ima određenu težinu i predstavlja zaštitu ovih žena da mogu bar na trenutak da osete neku sigurnost.
Takođe, kada je u pitanju korupcija, to je poslednja tačka kojom se bavi Evropska komisija u ovoj oblasti, kaže da kada je reč o borbi protiv korupcije ne postoji dovoljna primena propisa, posebno u oblasti lekova. Naravno kada ne možemo da usvojimo zakon o lekovima već više od 10 godina i naravno kad znamo kako funkcionišu javne nabavke lekova, da se u Srbiji navodno dobijaju inovativni lekovi, ali ti inovativni lekovi za EU predstavljaju već zastarele lekove a mi se hvalimo kako su inovativni.
Konačno, što se tiče kompletnog Izveštaja Evropske komisije kada je u pitanju oblast zdravstva ja mogu da kažem da jedino postoji ozbiljnost Srbije u zaostajanju za evropskim standardima.
Hvala.