Po amandmanu. Kratko samo.
Dakle, stvarno ne mogu da verujem, dolazili su nam na kuću, proganjali porodicu, decu, otimali Žarku Mićinu ispred kućnih vrata, sa kućnog praga onaj otirač za noge, pa skakali po njemu, jer piše Mićin na njemu. Pokušavali da nas spale, spaljivali nam prostorije i sada kažu – smetaju nam objave na društvenim mrežama. Pa to zaista deluje potpuno neverovatno, apsurdno.
Nas čeka, da li ovaj saziv ili sledeći, ozbiljno uređivanje tog prostora. Taj prostor na društvenim mrežama nije van zakona, pa da može da radi ko šta hoće i da ne odgovara za to. U Britaniji je podneto 12.000 tužbi ili je bilo 12.000 hapšenja, nemojte me sada držati za reč, zbog objava na društvenim mrežama. Zamislite da je u Srbiji bilo 1.200, pa oni bi sada vrištali kao da je smak sveta nastupio.
Znači, nas svakako čeka uređivanje tog prostora, jer taj prostor ne može biti van zakona koje primenjuje država Srbija, a neko to hoće tako da tretira. To da smo se mi bilo čega uplašili, pa nismo se uplašili toga što ste hteli da nas palite. Evo, ovo nije na društvenim mrežama rečeno da ćete da nas valjate u katran i perje, jel tako?
Prema tome, jasno je nama šta blokaderi hoće, jasno je nama šta blokaderi misle i nisu to razlozi, ali da mora da se odgovara za reč koja je napisana, pa mora da se odgovara, gde god da je rečena. Uostalom, hajde zamislite nekoga da stoji u Knez Mihailovoj i da jednom prolazniku dobacuje: „Ubiću te, videćeš kako ću te ubiti“, drugom prolazniku kaže: „Šta ti, klempavi, gledaš u mene, gle kakav si ružan i klempav?“, pa trećem prolazniku kaže: „Gle kako si se obukao, na šta ličiš“, pa četvrtom ovo, pa petom ono, pa šestom ono, pa tog bi odveli u „Lazu“ istog dana, a vama je to normalno i poželjno ponašanje na društvenim mrežama. Što više toga, to više lajkova, što više toga, to više pregleda.
To nije problem za nas koji se bavimo politikom ili bar ne bi trebalo da bude problem za nas koji se bavimo politikom. Nekako se sa tim nosimo. Problem je sa novim generacijama, kojima je to ceo svet, oni nemaju društvo na košarkaškom terenu, pa se tamo druže, pa tamo razmenjuju priče, oni nemaju više one priče ispred škole ili iza škole, sve se svelo na društvene mreže.
Danas ponašanje na društvenim mrežama dovodi do samoubistva tinejdžera, do anksioznosti, do ozbiljnih psihičkih poremećaja kod mladih ljudi. Mi o tome treba da pričamo, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, a ne da politizujemo bedno svaku temu – e, naprednjaci se boje šta će neko da napiše na društvenim mrežama. Pa ne, nego ste nas spaljivali i sada nam je problem što će neka budala da napiše neki status kojim će da nam preti katranom i perjem. Pa stvarno, to nas jako mnogo plaši.
Dakle, to nas čeka pre ili kasnije da uredimo. Kako? Pa isto onako kako uređuju neke razvijenije zemlje, da vidimo njihove modele, pa da primenimo kod nas. Hvala.
10/2 MZ/JG