Hvala vam, predsedavajuća.
U članu 9. smo precizirali postupanje Banke poštanske štedionice nakon što se isplati data jednokratna pomoć, jer smatramo da bi se time zapravo olakšao pristup jednokratnoj pomoći, a i nakon toga bi Banka poštanska štedionica brže u tom smislu regulisala njene obaveze koje ima nakon isplate ove pomoći.
Mi se slažemo, vi ste očigledno imali neki nalet iskrenosti pa ste priznali da građani u Srbiji žive loše, da su troškovi života ogromni, pa ste odlučili da imate ovakav predlog zakona. Slažemo da je to loše, mada ipak mislimo da ste imali neku drugu motivaciju. O tome ću u sledećem amandmanu.
Ova novčana pomoć koja se daje običnim građanima, opet ću reći, kapljica je vode u ekonomskom požaru sa kojim se oni suočavaju. Kada se samo pogledaju cene vode, komunalija, odnošenja smeća, grejanja, na primer, u proseku za jedan stan od 60 metara kvadratnih, da živi dvoje do troje članova domaćinstva, mi te cene komunalija, kada pogledamo, evo vam pet gradova u kome su najviše, Pančevo – iznos na mesečnom nivou od 17.000 do 20.000 dinara, Beograd – iznos od 16.000 do 20.000 dinara, Subotica – od 16.000
26/2 MV/CG
do 19.000 dinara, Kragujevac – od 14.000 do 17.000 dinara, Novi Sad – od 14.000 do 17.000 dinara. To su mesečni troškovi za komunalije, za odnošenje smeća, za grejanje, za vodu, koje jedno prosečno domaćinstvo plaća na mesečnom nivou.
Vaša pomoć ne doprinosi ni da se polovina jednog mesečnog računa plati, jednog mesečnog računa, znači svih troškova, ni polovina, a građani svakog meseca moraju da plaćaju i komunalije i vodu i odnošenje smeća i grejanja. Jasno je da im nećete pomoći, a potrošićemo milijardu evra na ovakvu vrstu pomoću koja je mogla biti uložena negde mnogo bolje, negde efikasnije. Ako ste hteli da pomognete građanima, onda ovim rebalansom trebali ste da izbacite sredstva za nacionalni stadion, za EKSPO, za „Rafale“ i da ih preusmerite negde drugde. Hvala vam.