Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja, 26.05.2014.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/79-14

26.05.2014

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 19:35

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Olgica Batić.
...
Demohrišćanska stranka

Olgica Batić

Srpski pokret obnove - Demohrišćanska stranka Srbije
Hvala puno.
Poštovana predsednice, uvažene dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, danas pred sobom imamo dva predloga zakona, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju kao i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o dohotku građana.
Kao što je poznato, naša zemlja jeste mala zemlja koja već decenijama unazad ima velike probleme po pitanju ostvarivanja BDP u onoj meri u kojoj je to neophodno za finansiranje države, a kako bi ta ista naša država mogla da finansira svoje građane. Čini mi se da smo u proteklom periodu, koji ne traje ni dve ni pet ni deset godina, već nešto duži, ušli u nekakav začarani krug iz kog, čini mi se, nikada ne možemo ni izaći. Građani nemaju dovoljno novca da daju državi, a sa druge strane to je ta ista država koja nema dovoljno novca da ga da svojim građanima.
Otuda, kao logično potpuno, se nameće jedno, pre svega, racionalno pitanje - zašto bi građani uopšte bilo šta davali državi koja nema šta da da svojim građanima? Kada pogledamo našu ekonomsku situaciju onda logičkim putem dolazimo do takvog jednog zaključka. Ponoviću, već više od nekoliko decenija građani nemaju novca da bilo šta daju državi, a država nema novca kako bi bilo šta davala svojim građanima. Puno je razloga i naravno da se uvek mogu tražiti objašnjenja, ukoliko hoćete, i opravdanja za tako nešto. Na ovom mestu spominjati ih neću.
Nema potrebe za ponavljanjem pitanja ko je to sve upropašćavao srpsku ekonomiju jer bi smo onda izgubili dragoceno vreme i došli bismo samo do jedne situacije, a to je da su uništena dragocena domaća tržišta koja su omogućavala da prodajemo svoju robu.
Do 2014. godine, situacija se menjala i to bitno se menjala. Od industrijske države, čini mi se da smo postala jedna ekonomska rupa bez dna. Od države sa domaćim fabrikama koje su izuzetno poslovale, neke od tih fabrika bili su giganti na koje je naš narod mogao biti ponosan, postali smo država koja moli strance, koja doziva strane investitore da nam gradi fabrike. Ne samo fabrike, neću se ograničiti samo na fabrike, govorim i o bolnicama, govorim i o obdaništima, govorim i o nasipima, jer, izgleda da sami ne možemo, jer u takvoj situaciji se nažalost nalazimo. Izgleda da uvek moramo da se uzdamo u tuđe ekonomije. Moramo da se uzdamo u tuđa sredstava, da se uzdamo u tuđe pare jer sopstvenih nemamo. Ni sredstava ni para. Vrlo često moramo da se uzdamo i u tuđe ljude jer, čini mi se, da ni ljudi dovoljno nema, a u nekada u pojedinim situacijama, čini mi se da je biti čovek izuzetno teško.
Naravno, na ovom mestu moram da dodam da je Vlada rešila da promeni poresku politiku i tako da omogući razvoj, što će smanjiti opterećenje onima koji zapošljavaju nove ljude. Da ponovim, ovo se radi isključivo i samo zarad investitora. Do sada je postojala bojazan koja je bila potpuno izvesna da će srpski privrednici zloupotrebljavati ovakve mogućnosti i naravno da je takva izvesnost postojala i to čini mi se opet dovoljno govori o tome u kom stanju se nalazi naša ekonomija.
Mi nismo mogli da podstičemo strana ulaganja iz jednog razloga jer smo se upravo bojali i strahovali da će domaća preduzeća biti ta koja će zloupotrebljavati takve olakšice i ona preduzeća koja će propasti apsolutno bez ijednog jedinog stranog ulaganja.
Srpski seljak, danas je već maj mesec, danas se nalazi bez ijedne prebijene pare, jer sve pare koje je on imao, recimo, uložio je u sopstvenu njivu. Sad više nema ni para, više nema ni njiva i onda kojim parama će takav jedan zemljoradnik da preživi do sledećeg proleća i kojim parama će on nešto sopstvenim rukama da stvori.
Znate li uopšte zašto danas služi ovaj Predlog zakona i ovo socijalno osiguranje o čijem predlogu mi danas ovde raspravljamo? Na ovom mestu moram reći, postaviti pitanje, znate li zašto se uopšte daju te silne milijarde kroz budžet ljudima koji apsolutno danas nemaju ništa? Znate li da se to radi ne samo zarad tih istih ljudi koji nemaju ništa već zaradi nas koji imamo nešto? To treba javno izneti, to treba javno reći.
Naime, to se radi kroz jedan drugi zakon o kome danas takođe raspravljamo, a to je isto kroz Zakon o porezu na dohodak građana. Da bi se popravila investiciona klima u našoj zemlji mora da se učini mnogo više. Mora da se bude mnogo odlučniji i mislim da predložene izmene su morale biti mnogo radikalnije. Zbog ekonomske situacije kakva ona jeste, svako ko započinje posao trebao bi se nagraditi. Ali, ako nagrađivanje kada mnogi koji ne započinju posao može se desiti situacija da dođe opet do brojnih zloupotreba. Ako pogledamo našu istoriju, to nam se upravo kroz istoriju i dešavalo. Nikako da shvatimo da je potrebno i da je neophodno da se međusobno pomažemo u svakom poslu i da zbog toga moramo činiti mnogo više.
Moramo da promenimo sistem administracije koji je takav kakav je i neću ga mnogo komentarisati, jer plašim se da bi upotrebila izuzetno grube reči, neprimerene rečniku jednog narodnog poslanika.
Moramo apsolutno tu administraciju da učinimo potpuno efikasnom, i da svakog službenika u toj istoj našoj administraciji i njegov rad da učinimo apsolutno efikasnim. Mora da se izdavanje građevinskih dozvola svede na minimum. Mora da se to reguliše kroz neke druge zakone za koje se nadam da ćemo uskoro o njima raspravljati i u Narodnoj skupštini. Mora da se uspostavi i Agencija za bezbednost investicija i mora da se svakome ko ovde u našu zemlju uloži milion evra garantuje da ga kojekakvi lopovi neće pokrasti.
Na ovom mestu moram da citiram nešto što jednom prilikom davno rekao pokojni dr Zoran Đinđić – svako će investirati u onu zemlju pa makar postojao i rizik, ovo parafraziram jer ga citirati ne mogu, ali, može da kaže – srpska ekonomija nije dobra, ali u redu, pokušaću. Na kraju krajeva, ako ništa i ne uspem u tome, bar znam da imam neku efikasnu Vladu koja će mi biti garant pa zbog toga vredi pokušati, a videću da li ću time i šta ću opšte dobiti. Tako je govorio pokojni dr Zoran Đinđić.
Sada ću se vratiti nešto konkretnije o samim predlozima zakona koji su danas na dnevnom redu.
Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju, ovaj Predlog zakona donosi dve izmene. Izmena na koju prvo nailazimo je izmena stope doprinosa, jer od poslednjih izmena Zakona kojima je menjan ovaj član prošlo je manje od godinu dana. Ove izmene i dopune stupile su na snagu i one su u primeni od 30.05. 2013. godine. Prošle godine je brzina kojom su stupane na snagu različite izmene i dopune, čini mi se da je unela najblaže rečeno haos u privredu, jer većina preduzeća je već završila rad na platama i nakon toga su morali sve iznova da rade. Zato su i bili potpuno limitirani, bar što se tiče vremenskih rokova koji su bili prilično kratki.
Čini mi se da je predlagač sada svestan situacije u kojoj se nalazi, da je svestan te vrste propusta i da je ovaj put rešio da izbegne takvu situaciju, imajući u vidu član 4. stav 2 u kom stoji da kod obračuna isplata zarada, odnosno isplate plata i naknade zarade, odnosno naknade plate, stope doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz člana 1. ovog zakona primenjuju se počev od obračuna i isplata za mesec jun 2014. godine. Čini mi se da se takvim putem i na takav način daje dovoljno vremena da se svi prilagode novim stopama.
Poslednji put 2013. godine stopa po kojoj se obračunavaju i plaćaju doprinosi za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje je povećana sa 22% na 24%, a ovim predlogom ona je povećana na 26%, dok se stopa za obavezno zdravstveno osiguranje sa prvobitnih 12,3% smanjuje na 10,3%.
Sada kada se pogledaju svi ti navedeni procenti, na pre godinu dana bili su manji od danas predloženih, to može izgledati na prvi pogled zastrašujuće, ali mislim da je jasna namera predlagača da se na ovaj način rastereti i onako opterećeni budžet i da se ojača Fond za isplatu penzija koje su uvek često pod znakom pitanja. Posebno neću govoriti o trenutnoj situaciji. Takođe, jasno je da predlagač takođe smatra da Fond zdravstva nije u tolikoj krizi kao PIO fond.
Sledeće na redu jesu izmene koje se odnose na olakšice koje imaju poslodavci prilikom zapošljavanja novih lica i za razliku od prethodnog rešenja, ovaj predlog izmena odnosi se na zapošljavanje lica nezavisno od starosne granice, dakle, nezavisno od njihovih godina. Zato se član 45. odnosi na lica koja su starija od 50, odnosno od 45 i 50 godina, sada to ograničenje više ne postoji.
Takođe se i briše član 45a, koji se odnosio na pripravnike, sada se olakšice odnose na zapošljavanje novozaposlenih lica, ona su definisana stavom 2. člana 2. Predloga zakona koji glasi – novozaposlenim licima iz stava 1. ovog člana, smatra se lice sa kojim je poslodavac zaključio ugovor o radu u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi, koji se prijavio na obavezno socijalno osiguranje kod nadležne organizacije za obavezno socijalno osiguranje i koje pre zasnivanja radnog odnosa kod Nacionalne službe za zapošljavanje bilo bez prekida prijavljeno kao nezaposleno najmanje šest meseci, a lice koje se smatra pripravnikom najmanje tri meseca i za to vreme nije ostvarilo bilo koju vrstu prihoda po osnovu radnog angažovanja.
Dobra strana ovih izmena jeste upravo u tome što se time pruža mogućnost, pruža se jednaka šansa za zasnivanje radnog odnosa i što se na ovaj način takođe motivišu poslodavci da zapošljavaju što više lica, ukoliko naravno njihove mogućnosti to dozvoljavaju, i da se izbegava rad na crno, što se može javiti kao problem, i na to ću ja da skrenem pažnju predlagaču, jeste to što je kategorija ljudi koja realno ima najmanju šansu da nađe radno mesto, odnosno da nađe posao, to su upravo ljudi iz napomenutih 45 godina, iznad 50 godina. Ovakvim rešenjem čini mi se da su takva lica, odnosno te starosne kategorije malo skrajnute i da nisu najbolje predloženim rešenjima obuhvaćeni.
Upravo je veliki broj ljudi ostao bez posla ili bez firme u kojima su radili godinama unazad, koje su ugašene, kriminalno privatizovane ili nešto treće, šta god hoćete, i to su upravo ljudi koji ulaze u ovaj već opseg pomenutih godina, od 45 pa do 50, eventualno 60. Mislim da je prethodno rešenje koje se odnosilo upravo na ovo pitanje, ovu problematiku bolje rešavalo.
Naravno, što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o dohotku građana, jasna mi je namera predlagača i jasno mi je da je ta namera upravo upravljena u cilju što većeg zapošljavanja, kao što se to i predviđa ovakvim izmenama i dopunama. Ono što je drugačije jeste što se ovde izostavlja starosna granica, ali sada je ona ispod 30 godina i predlagač se više ne ograničava samo na zapošljavanje osoba ispod 30 godina, već donosi olakšice, odnosno donosi olakšice i starosnu granicu uopšte ne navodi.
Ovo rešenje smatram izuzetno dobrim i korisnim, jer neretko smo svi u prilici da možemo čitati i da možemo videti oglase u kojima poslodavac traži recimo da potencijalni kandidat ima završen fakultet, da ima radno iskustvo recimo od pet do sedam godina i ono što je najbitnije, obično se navodi ta starosna granica, pa često tako možemo videti i onu doduše koja je već postala kao nekakva generalna klauzula, i po mogućstvu da je mlađi od 30 godina.
Svakako, kao što mogu pročitati i u obrazloženju predlagača, ovakvim izmenama koje su danas pred nama pokušavaju se donekle stvoriti uslovi za sprovođenje jednih sveobuhvatnih reformi poslovnog okruženja, pre svega reformi koje će doprineti potpuno novim okolnostima za priliv investicija koje su nama kao društvu preko potrebne, koje će doprineti zapošljavanju i privrednom rastu, koji će stvoriti pre svega povoljnije uslove privređivanja i to tako što će rasteretiti privredne subjekte, kao i da otkloni sivu zonu u oblasti zapošljavanja.
Ono što moram da spomenem takođe je, što su dobile apsolutno sve poslaničke grupe, to su pre svega ocene koje je dao Fiskalni savet po pitanju predloženih zakona. Apsolutno neke od navoda koje su stavili tu su potpuno tačni i sa njima se moram složiti. Visoka stopa nezaposlenosti u Srbiji, a svi smo mi svedoci da je ona visoka, i ne samo u Srbiji već i u ostalim zemljama, naravno da jeste strukturne prirode, kako to nagoveštava Fiskalni savet i da zahteva jedne korenite reforme, pre svega korenite reforme putem izgradnje radnog zakonodavstva. Kažem izgradnje pošto je ona danas na potpuno niskim granicama, pa gotovo i da ne postoji, da se poboljšaju uslovi i naravno da se stvore uslovi za konkurentnost domaće privrede koja u ovom momentu ne postoji.
Složiću se takođe sa Fiskalnim savetom koji kaže da je siva ekonomija ono što predstavlja naš najveći problem, da se ona procenjuje na preko 30% u našoj zemlji i da predstavlja ne samo budžetski problem, već da ozbiljno ugrožava ceo održiv privredni razvoj i firme koje posluju legalno bivaju istisnute upravo od strane onih firmi koje nelegalno posluju u sivoj zoni.
Složiću se takođe sa stavom Fiskalnog saveta da predložene poreske olakšice kao što su naveli za novozaposlene radnike, a proizvode samo marginalno smanjenje javnih prihoda, a da predloženo smanjenje doprinosa za zdravstveno osiguranje i ekvivalentno povećanje doprinosa za socijalno osiguranje predviđa iznuđeno kratkoročno rešenje koje će omogućiti smanjenje deficita na republičkom nivou.
Zato sam na samom početku rekla da izražavam istovremeno i bojazan, ali i nadu da će u nekom budućem periodu možda naša celokupna situacija biti znatno bolja, ali upravo iz tih razloga koje sam na samom početku izlaganja navela očekivala sam da današnje izmene i dopune budu korenitije, budu sveobuhvatnije, a ne da se opet vidimo ovde za nekih mesec, dva ili tri i da opet raspravljamo o istim zakonima i o izmenama i dopunama koje danas nisu na dnevnom redu. Hvala. puno.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik dr Sulejman Ugljanin.
...
Stranka demokratske akcije

Sulejman Ugljanin

SDA Sandžaka – PDD
Uvažena predsednice Skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre Krstiću, ova dva zakona koja danas razmatramo imaju očigledno dobru nameru da privuku investitore i povećaju zaposlenost.
Međutim, predlagač nije imao u vidu da u našoj zemlji imamo 46 nedovoljno razvijenih opština gde u 23 imamo prihod manji od republičkog proseka ispod 60%, a kod 23 ispod 40%. Takođe predlagač nije imao u vidu da u nekim delovima naše zemlje, posebno u tim nerazvijenim opštinama imamo opštine kao što su Tutin, Sjenica i Nova Varoš koje su preko 1.000 metara nadmorske visine gde zime traju preko šest meseci i gde su energenti skupi. Kada uzmemo svih 46 ovih nerazvijenih opština, ukoliko bi se doneo ovakav zakon kakav je predložen sve bi te opštine unapred bile diskriminisane i hendikepirane. Zašto? Zato što svi investitori koji treba da dođu i da ulože svoj novac traže auto-put, železnicu, aerodrom, rečnu ili morsku luku i pravnu sigurnost i svakako efikasnu administraciju. Međutim, u svih ovih 46 nedovoljno razvijenih opština to nedostaje.
Prema tome, u ovakvoj zemlji, sa ovakvim stanjem i brojem nedovoljno razvijenih opština, gde nema ni osnovna komunalna infrastruktura urađena, ovaj zakon protivreči samom sebi. On ima za cilj da motiviše investitore da investiraju i da poveća zaposlenost. Međutim, tamo gde su najpotrebnije investicije i gde je najmanja zaposlenost, tamo nemamo uslova i ne možemo privući nijednog investitora, čak ni našu dijasporu, a kamoli druge ljude koji bi došli da ulože svoj novac iz sveta. Predlažem da se malo o tome razmisli.
Istovremeno u svih tih 46 opština uglavnom žive manjine. Tu su Bošnjaci, Albanci, Bugari, Rumuni, Vlasi, Romi i druge brojčano manje manjine. Tako da, sa aspekta budžeta Republike Srbije, tih 46 nedovoljno razvijenih područja simbolički rečeno predstavljaju kao nekih 46 malih otvora na jednoj posudi u kojoj se nalazi taj novac, taj budžet. Ako tu ne rešimo problem zaposlenja i ako tu ne rešimo ovo što nam je cilj da postignemo ovim zakonima, onda, koliko god punili budžet, on će stalno da se prazni, jer te opštine uglavnom žive od transfera, od pomoći države.
Prema tome, ovako predloženi zakoni mislim da će stvoriti još veću razliku. Oni koji su razvijeni biće još razvijeniji, a oni koji su nerazvijeni biće još nerazvijeniji. Zato predlažem da predlagač ovog zakona povuče zakon. Mi smo dali tri amandmana na ova dva zakona. Sa tim amandmanima pokušavamo da ispravimo neke stvari. Međutim, bez obzira na sve, ja kao šef poslaničke grupe i predsednik Stranke demokratska akcija Sandžaka, koja ima tri poslanika u Skupštini, predlažem da predlagač povuče ovaj zakon iz procedure, da ispravi ovu nepravdu koja je sama po sebi učinjena neuvažavanjem činjenica da u Srbiji ima 930.000 ljudi koji žive u 46 nedovoljno razvijenih opština i da je to najugroženija populacija u Republici Srbiji.
Opet ponavljam, unutar toga, u centralnoj Srbiji su sve manjine koje žive u centralnoj Srbiji. Zato, ako ne dođe do izmene ovog zakona, poslanici Stranke demokratske akcije Sandžaka neće glasati ni za jedan ni za drugi zakon. Hvala na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima Milan Krkobabić. Izvolite.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Milan Krkobabić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije
Gospodine ministre, uvaženi narodni poslanici, građani Srbije koji pratite ovaj naš današnji rad, pred nama su izmene i dopune dva zakona. Gospodin ministar je bio veoma koncizan, ja bih rekao operativno koncizan i nema svrhe da ja sada budem mnogo nepristojan i da budem opširniji od njega. Naravno, ništa epohalno, ali i korisno u ovom momentu.
Pratio sam radio i zapažanja Fiskalnog saveta. Mogu to da definišem. Ovaj predlog izmena i dopuna ne može da škodi. Da li će da da adekvatne prave rezultate, ostaje da vidimo u narednom periodu. Imali smo mi neka slična rešenja, ali red je da damo šansu, da pokušamo da vidimo. Ponavljam, ne može da škodi. Neka rešenja Fiskalnog saveta nisam siguran da bi baš bila u punoj meri korisna, da ne bi dovela u pitanje celovitost funkcionisanja sistema.
Osvrnuo bih se na ove mere koje treba da idu u prilog zapošljavanju. Ja sam cele prošle godine, gospodo narodni poslanici, zastupao tezu da u Srbiji nema viška zaposlenih, nego manjka posla. Naravno, ne bukvalno i ne, naravno, na svakom mestu. U celini, mi kao zemlja imamo izuzetno malo zaposlenih i sve snage, rekao bih, i ove administrativne, i one u sferi finansija, a rekao bih i u sferi nečeg što treba da bude pozitivna energija u celokupnom stanovništvu, moramo da usmerimo ka povećanju zapošljavanja.
Šta ćemo sa ljudima, čuo sam, onda smo diskutovali, da ih ima negde, ne zna niko precizno, oko 50.000 u preduzećima u restrukturiranju? Naravno, mnogi od njih će ostati bez posla. Dobro je ovo što je skinut ovaj vremenski okvir, starosni. Očekujem da će poslodavci, bavim se poslom, vodim posao i znam, primiti ljude samo onda kada su im neophodni. Primiće ljude koji mogu da im odrade određene poslove. Nikada ih neće primiti tek tako.
Trošak zaposlenih. Pazite, psihologija socijalizma i kapitalizma je različita. Zarade zaposlenih su trošak poslovanja, a osnovni ekonomski princip, princip ekonomičnosti kaže da moramo da smanjimo troškove. Nemojmo od poslodavca očekivati da iz nekog altruizma prima nove ljude i da ih drži. On tačno zna koliko će mu biti potrebno ljudi.
Ponavljam, očekujem da će neki poslodavci upravo iz ove velike armije ljudi koji budu ostali bez posla pokušati da nađu stručne, kvalifikovane ljude koji mu nedostaju. Evo sada u građevinskoj operativi, ona sada mora da krene, moramo da imamo limare, tesare, zidare. To ne može da radi neko sa 18 ili 19 godina, ko nikada ništa nije radio. Potrebni su nam pravi stručni ljudi.
Naravno, to je mogućnost. Da li će to u praksi biti tako, ne znam, ne mogu da tvrdim i ne mogu da budem prorok, ali ova mera sigurno ide u prilog tome da kažemo da činimo nešto čime ćemo omogućiti povećanje zaposlenosti.
Naravno, uz ovu, rekao bih, administrativnu meru, koja je u sferi fiskalnog, moraju da se povuku i neke prave, ključne ekonomske mere. Hajde da ne nabrajamo. Danas ratifikujemo ovde neke ugovore, pa se na drugoj strani kaže da postoji razvojni fond jedne države koji nama daje milijardu. Hajde da vidimo Razvojnu banku Srbije koja će moći da finansira prave projekte, koja će moći da pomogne svakog čoveka koji ima dobru ideju, ali ne sa kamatnom stopom od 15, 16, 17, nego sa onom koja se približava nuli. To su pravi podsticajni krediti, ali mi danas, nažalost, još toga nemamo.
U svemu ovome osvrnuo bih se i na penzioni i zdravstveni fond. Često se u Skupštini dotičemo penzionog fonda. Tu je gospodin ministar kao dobar poznavalac te problematike. Često čujemo ovako usput, svi to vole da kažu – e, kada bi penzioni fond bio investicioni. Ja mogu ovde da im kažem da su to čiste gluposti, bez uvrede. Gospodo, morate da znate šta je tržište kapitala, šta su tržišni igrači, šta su akcionarska društva, šta je berza, šta je kastodi banka, šta su investicioni fondovo. Penzioni fondovi su specijalizovane organizacije finansijske koje, ako hoćete to što ste mislili, kupuju akcije od investicionih fondova da bi smanjili izbegli rizik.
Da li je tako, gospodine ministre? To su poznate stvari. Mi danas imamo penzioni fond u Srbiji koji je protočni bojler. Ja bih bio najsrećniji kada bi on postao pravi penzioni fond, ali dug je put od protočnog bojlera do pravog investicionog fonda.
Ponavljam, prvo tržište kapitala, svi igrači na tom tržištu, detaljna regulativa, jaka akcionarska društva i onda pravimo pravi penzioni fond. Do tada, a zašto sam za ovaj zakon, za izmene i dopune, egoistično, jer samo otvaranje novih radnih mesta, ova zemlja može da ide napred. Drugi vid egoizma je upravo penzioni fond, a bavim se pre svega zaštitom penzionera, može da se puni i da bude siguran samo ako imamo novozaposlene. Prema tome, od životnog interesa je da ova zemlja otvara nova radna mesta.
Ovo je dobar pokušaj, kao i vi, pozitivno gledam na ovo i sa interesovanjem čekam prve rezultate. Vama želim uspeh u ovom radu. Poslanička grupa PUPS i ja lično daću punu podršku ovim izmenama i dopunama. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Mirjana Dragaš. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Mirjana Dragaš

Socijalistička partija Srbije
Poštovana predsednice Skupštine, poštovani gospodine ministre, gospodo poslanici, pred nama kao što smo i do sada čuli iz ove rasprave se nalaze dva zakona o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i Zakona o porezu na dohodak građana. Ovi zakoni uvode određene poreske olakšice prilikom zapošljavanja novih radnika i to je nešto što nam otvara nadu i mogućnost za novo zapošljavanje. Samo je jedna, i ja je razumem, kao početna mera kojom će se izvršiti u narednom periodu mnogo dublje i sadržajnije promene u procesu ekonomske politike.
Oba zakona imaju za cilj stvaranje boljih uslova za nove investicije, novo zapošljavanje, rad, ekonomsku i socijalnu stabilnost, a to smo čuli u samoj uvodnoj reči danas gospodina ministra. Ove promene deo su samo dubljih procesa usklađenih sa ekonomskom politikom i budućim ekonomskim merama Vlade. Ove, ovakve i slične mere SPS će podržati ne samo kao novu ekonomsku politiku, nego i kao sastavni deo sopstvene politike i sopstvenog gledanja na tržište, polje rada, mera koje se odnose i na samo zapošljavanje i položaj radnika i zaposlenih. Ovakav cilj omogućava da se u Srbiji otvori jedno novo polje koje će pre svega omogućiti zapošljavanje mladih ljudi i njihovo, sa punim njihovim znanjem, mladošću, entuzijazmom, punim kapacitetom u rad preduzeća.
U tom smislu SPS podržava u daljem procesu rada oba ova zakona i glasaću za njih. Srbiji su danas neosporno potrebne reforme i velike promene. Naravno, ne onakve kakve su bile poslednjih godina, u kojima je liberalni kapitalizam ovde doživeo, na neki način mogući reći eldorado i čiji su efekti bili veoma loši, a to je zatvaranje fabrika, loša privatizacija, osiromašenje stanovništva, socijalna nesigurnost, smanjenje zarada.
S druge strane, nisu otvarana u ovom periodu nova radna mesta, nije ostvarivana nova vrednost. Mladi nisu na žalost uspevali da se zaposle i ostajali su samim tim bez perspektive.
Danas je velika odgovornost vas i ukupno Vlade da se na ovakvo stanje reaguje dugoročno, pravim odgovornim, promišljenim merama koje će u narednom periodu uspeti da stabilizuju Srbiju, jer mi nemamo naprosto više kud. Srbija mora da se oporavlja. Lični resursi su potrošeni, fabrike uništene i rasprodate, a narod je ostao bez posla, mladi na žalost napuštaju Srbiju jer se čini da ovo nije dovoljno dobro mesto za život. U ovom trenutku ocenjeno je da je jedna od mogućih, a važnih mera, promena visine stope doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, jer je ona usmerena pre svega, makar u jednoj maloj meri, na stabilizaciju penzionog fonda.
Druga mera odnosi se na poboljšanje uslova rada i borbu protiv sive ekonomije koja ovde postoji, zastupljena je i postoji rad na crno gde mnogi radnici nisu evidentirani, a u takvim uslovima gubi i država, a gube i sami radnici. Država gubi tako što ne prima određene dotacije i doprinose na način kako je to zakonom predviđeno. S druge strane, na gubitku su i radnici, jer samim svojim radom oni samo dobijaju onu svoju dnevnicu, da je tako nazovem, u stvari nadoknadu za rad, ali ni jednog trenutka ne uspevaju da obezbede socijalnu sigurnost na dugoročnom planu, odnosno ono što se zove penziono osiguranje za sutra.
Ovakve tokove i ovakvu pojavu zasigurno moramo prekidati i uvesti je u ono što se zove rad institucija na odgovarajući i odgovoran način i socijalna sigurnost građana na jedan duži vremenski period. Novim merama koje se donose poslodavac nije opterećen nego s druge strane u ovom drugom zakonu dobija olakšicu kojom se podstiče na ostvarivanje novog zapošljavanja.
Prvom merom, kada je reč o povećanju penzionih fondova, postiže se veća stabilnost penzionog fonda koji je pod velikim pritiskom i možemo reći da se bori upravo za svoj život i svoju održivost. S druge strane, razlozi za donošenje ovog zakona imaju za cilj poboljšanje položaja poslodavaca koji se podstiču na novo zapošljavanje, ali i svakog rada dovođenje u legalne tokove i uvođenje njihovo na pravi način.
Siva zona u radu prema svim podacima izaziva velike posledice i ona u daljem periodu ne može da bude podržavana. Kao što se jasno može videti u sada postojećem zakonu, a koji se menja, olakšice su postojale za poslodavca koji zapošljava ili mlade ili one starije od 45 i 50, i 55 godina. U određenom periodu se smatralo da je ova mera neophodna upravo da bi osetljive kategorije stanovništva koje završavaju školu treba što pre uključiti u polje i tržište rada, a sa druge strane pomoći zapošljavanje onih koji su u nešto poznijem, životnom dobu, a koji imaju veliko radno iskustvo, a koji su na žalost zbog ovakvih uslova tranzicije ostali bez posla.
Nova mera o kojoj danas razgovaramo i koju ćemo faktički usvojiti traži i omogućava da se olakšice odnos na sve one koji će biti novozaposleni, a ono u stvari proširuje moć novog zapošljavanja na sve kategorije stanovništva i uticaće podsticajno na ovakve mere. Olakšice koje su pri tome predviđene odnose se na poslodavca koji zaposli određeni broj radnika te ukoliko je taj broj radnika nešto manji olakšice su 65% za one koji recimo zaposle od jednog do deset radnika ili i do 75% ukoliko zaposle do 100, odnosno preko 100 radnika.
Naravno, mora se naglasiti da se ova mera primenjuje samo za privatnike, a u njoj ne mogu učestvovati i tu meru, odnosno podsticaj, ostvariti državni organi i organizacije, javna preduzeća i javne službe i drugi direktni ili indirektni budžetski korisnici.
Ovo razumemo tek kao početak. Pred nama je još mnogo novih zakona i promena koje treba da imaju za cilj oporavak Srbije, kao što sam rekla, i održivost ekonomskog i socijalnog sistema, prvo, ali i razvoj i unapređenje života u Srbiji u mnogo širem planu.
Promene koje su poslednjih godina bile prisutne, da li iz neznanja ili loše politike i cilja, dovele su dotle da je mladima uništena kreativnost i hrabrost. Potrebne su nam promene koje bi eliminisale pojave korupcije, svih oblika zloupotrebe ili neprimenjivanja zakona, što je u prethodnom periodu dovelo do isisavanja energije mladih i poverenja u državu. Mladi su najveća šansa Srbije, ne samo zbog svoje mladosti nego zbog znanja koje je u stvari najveći kapital.
Poštovani gospodine ministre, mislim da vi to najbolje znate, kao mlad i veoma obrazovan čovek, koji je upoznao primere i pojave svetske ekonomije i svetske ekonomske tokove. Sasvim je jasno da ćete sa najboljem znanjem i umećem primeniti mere koje su ovde adekvatne i primenjive, s tim što moramo voditi, čini mi se, računa o uravnoteženim merama koje će, s jedne strane, dati podsticaj malim i srednjim preduzećima, razvoju privrede i podsticajima poslodavcima. Ali, s druge strane, takođe će zaštititi i zaposlene koji u tim preduzećima rade da se ne dovede do toga da poslodavac zaposlenog smatra i tretira jedino kao trošak, jer je upravo zaposleni taj koji stvara odgovarajući kapital, da rad mora da ima svoju, i ovde u Srbiji, odgovarajuću cenu, da mora da ima i radnik to svoje dostojanstvo. To je ono što svi građani Srbije, a posebno mladi ovde u Srbiji očekuju.
Ako na takav način gledamo na radnika i na zaposlenog, posebno na mladog stručnjaka, on neće težiti ili će manje težiti da ode u inostranstvo, jer su vrednosti rada i kapitala uravnotežene na određeni način i on će, naravno, mnogo više želeti u tom slučaju da ostane kao inženjer da radi u Srbiji, nego da ode kao radnik da radi u nekoj drugoj zapadnoevropskoj zemlji sa razvijenim ekonomskim merama, odnosno razvijenim tržištem rada.
Kada je reč o tome kakva je Srbija danas, moramo da imamo pred sobom jedan model danas kod mladih koji postoji da obično negde između 25. i 30. godine završavaju školovanje, da nemaju obaveznu praksu, a obično kod novog zapošljavanja se traži i određeno praktično znanje. To je moguće i jedna mera koja u budućem periodu mora negde prosto da se predvidi i da se ugradi i time će kroz praksu mladi sticati ta praktična znanja koja će im biti potrebna kod novog zapošljavanja. Oni u ovoj situaciji vide nejasna pravila, nemoćni su i ne vide izlaz.
Ono što vidimo da postoji u zapadnim zemljama jeste da mladi uglavnom do 24. godine završavaju školovanje, da imaju predviđeno volontiranje, a pred sobom imaju i jasnu perspektivu gde će se iza toga, kako i na koji način zaposliti. To su nekakvi objektivni uslovi koji se i ovde moraju na odgovarajući način isplanirati u narednom periodu i samim tim stvoriti pozitivni efekti i mnogo bolje pozitivne posledice.
Odlivom mladog svega i njihovim iseljavanjem iz Srbije je u proseku, po nekim podacima, jedan grad ili 32.000 do 33.000 mladih ljudi koji svake godine odlaze iz Srbije. S druge strane, imamo sve veći broj starih, pa nam se onda dodatno multiplikuju problemi koji postoje u društvu i državi, jer mali broj zaposlenih ljudi, mali broj mladih ne mogu normalno da održe stabilnost penzionih fondova i sve veći broj stanovništva koji je ovde u suštini je sve veće starosne dobi.
Pri tome, kada je reč o penzijama, samo želim još da napomenem da se o njihovoj održivosti mora voditi računa i o minimumu socijalne sigurnosti koja se kod penzija mora obezbediti, jer je poznato da su u proseku naše penzije veoma male, da je svaki deseti penzioner ispod linije siromaštva, da se svaki peti na liniji siromaštva, te nas to upozorava na obavezu velike osetljivosti i održivosti penzionog sistema. Zato su ove mere dobrodošle i jedino moguće u ovom segmentu rada, ali očekujemo od naše Vlade u narednom periodu da, imajući u vidu i značaj socijalnih efekata, socijalne stabilnosti i izrazitu potrebu mladih ljudi da ovde rade, a to smo videli i kroz ovu veliku aktivnost i elan koji se pokazao u zaštiti ugroženih gradova od poplava, na odgovarajući način iskoristimo sa puno uvažavanja i poštovanja, jer one takve sa pozitivnom energijom mogu da daju najbolje efekte i da obezbede i socijalnu sigurnost i razvoj Srbije u narednom periodu na sopstvenim osnovama, naravno, i sa sopstvenim znanjem i kapitalom. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.      
Poštovani poslanici, zbog hitnih i neodložnih obaveza ministra Krstića o kojima me je upravo obavestio, određujem pauzu u radu do 14.00 časova. Zahvaljujem.
(Posle pauze.)
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Izvinjavam se u ime ministra što kasni.
Saglasno članu 87. stavovi 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi i posle 18.00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre donese akte iz dnevnog reda sednice.
Lično ne želim da nastavimo sa diskusijama dok ne dođe ministar, pa vas molim za razumevanje. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Senić. Hvala.