Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Velimir Ilić

Govori

Dobro, u redu. Međutim, gospođo Dragutinović, vi znate dobro, vi ste se založili da se ugasi koncesija koja je 2012. godine trebalo da završi autoput do Požege. Rekli ste šta je to, kakva koncesija nama, mi imamo para – pa šef vodi Savet za infrastrukturu, to ćemo mi sami, bre, kakvi koncesionari, to je prava stvar, mi sami imamo naše pare, naša sredstva.
Nema od toga ništa, gospođo! Nijedan metar niste napravili! Rečeno je da ćete to završiti sami, ugasili, i neka to ide na vašu dušu. Videćemo šta će od toga biti.
Prema tome, savetujem vam, iskreno, nemojte se više brukati. Vidite da to ne ide, vidite da su mnogi digli ruke i odlaze iz te Vlade. Naravno, vi ovde konstatujete da su otišli. I oni su u pravu što vas kritikuju, a i Vlada je u pravu što njih izbacuje. Svi ste vi u pravu, ali idite što pre! Jedini način su izbori da se ovo razreši. Mislim da ćete konačno da se urazumite i očekujemo kad još malo otopli, kad vas ovaj narod stisne i pritisne, da ćete to i prihvatiti.
Prema tome, gospođo Dragutinović, nemojte mnogo da se branite, vidite i sami da ste nemoćni, ne možete da uradite, to mora da se radi vrlo ozbiljnije, studioznije. Makroekonomsku politiku jedne zemlje organizovati i voditi jeste izuzetno složeno pitanje. A, naravno, kada odete kod Ivana Ivanovića, možete da pričate šta god hoćete, tamo sve trpe u toj emisiji, i da ste dobri, da ste uspešni i sve ostalo. Prema tome, ove vaše ankete koje radite, to vi radite za vas. Ovo što vam ''Cesid'' gura iz sve snage u nedra…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, upozorila sam vas da, uz puno razumevanje za širinu teme…)
…ne ide, evo, završavam, završavam…
(Predsedavajuća:…kada je tema dnevnog reda postoji, ipak…)
…prema tome, nemojte nas više zaduživati, idite što pre!
(Predsedavajuća: Molim vas da me saslušate, narodni poslaniče.)
Hvala, gospođo Čomić, bili ste izuzetno ljubazni.
Poštovana predsednice, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, danas slušamo opoziciju koja pokušava jedan izuzetno loš budžet koji je napravljen da popravi amandmanima. Ali, možemo primetiti da vi nemate dobru volju da o tome raspravljamo. Vi ste počeli jednu svoju igru i gurate je do kraja, pa taman svi propali. Važno je da vi u sredu uveče usvojite budžet i da završite ovaj posao, bez obzira kakav to bio budžet.

Nelogično je ovih dana, dok mi ovde raspravljamo o budžetu, da se u jednom danu za popodne završi načelna rasprava o budžetu koji prati još pet zakona. Nezgodno je da jednostavno Zakon o penzionom osiguranju prođe sa nijednom jedinom rečenicom u ekspozeu premijera. Zakon o imovini građana – bez ijedne rečenice premijera.

Pitanje je – da li jedan ozbiljan budžet u jednoj državi za tako kratko vreme u načelnoj raspravi se usvaja? Uz to, ekspoze predsednika Vlade traje dva minuta. Mi to završavamo, evo vidite, vladajuća koalicija nije ni prisutna, par poslanika tu sedi, čisto reda radi, doći će na dan glasanja i ovo će sve izglasati. A kako će biti? Biće još gore nego ove godine. To je sigurno.

Zato, imajte malo sluha. Saslušajte amandmane. Prihvatite neki amandman. Može biti mnogo bolje Srbiji. Sve radite svojeglavo. Sve radite stranački. Sve radite nasilnički. Sve radite većinski. Bitan je samo jedan glas preko i sve će biti u redu.

Gospodo, da li vi shvatate da za pojedine stvari koje se događaju postoji i odgovornost? Evo, ja sam ovde slušao jednog gospodina koji je ishvalio projekat "Fijata", projekat "Fijata" koji je izuzetno jedan loš projekat, gde predlagač i nosioc tog projekta ne sme da dođe u ovu salu da objasni svoj projekat, nikad nije smeo da dođe u ovu salu, da nas pogleda u oči i da nam predoči taj njegov genijalni projekat. Evo, ovde sabiraju ljudi milione evra koje košta Srbiju. Mi nismo nikada u strategiji razvoja Srbije, pa ni vi gospodo iz vladajuće koalicije niste nikad rekli da je prioritet Srbije život Srbije, automobilska industrija, nego ste uvek govorili – poljoprivreda, energetika, putna privreda, građevinarstvo, turizam. Sad, kad pogledamo budžet, život ove Srbije zavisi od "Fijata" i automobilske industrije.

Prema tome, koja je to vaša strategija? Evo, neki dan smo čuli vizionarski projekat predsednika koji je predvideo 2020. godine gde ide Srbija, kako će biti, a mi smo skromni, mi tražimo da vidimo šta će biti za mesec dana, 2011. godine, mi ne idemo tako daleko. Ali, vi sa izuzetno velikim vizijama, koji to pratite, vi vidite već i 2020. godinu kao veoma uspešnu godinu, i šta ja znam, da će Srbija biti najveći gigant u automobilskoj industriji. Kakav "Mercedes", kakav "BMV", kakav "Folcvagen", "Pežo"? Pa to neće da postoji. Sve ćemo ih pregaziti. "Audi"? Ma, nema veze.

Gospodo, vi toliko para rasipate da mi ne znamo prosto šta da se radi. Gospodin ovde jedan napominje, kaže – sve je upropastio projekat NIS-a jer je poklonjen. Pazite, NIS je poklonjen i zato je u Srbiji problem, a ja kažem da je u Srbiji poklonjeno stotine banaka, kažem da je u Srbiji poklonjena svaka pivara u bescenje, šećerane za po jedan dolar. Da ne pričam o "Sartidu", gde je sve zataškano, sve je sređeno jer je premijer bio direktor Agencije za privatizaciju. To je sve u redu. Cementare nisu uopšte poklonjene, nego u bescenje prodate, za po nekoliko desetina, stotina, hiljada evra, prema tome, kockarnice, kladionice i sve ostalo što to prati. Evo sad, "Optika" kompletno pored auto-puteva, preko "NUB Investa", to je gospodin Dulić poklonio. Tri hiljade evra je ulaganje firme koja je uzela posao bez tendera, a prihod godišnji je 200 miliona evra.

Da li smo mi toliko bogati da se rasipamo, poklanjamo? Evo, kad pogledate budžet, on je toliko konfuzan, da uopšte ne znamo šta da se radi sa pojedinim granama privrede. Pojedini ministri, o kojima je ovde bilo reči nekih pohvala, rekli su – nemoj da prodamo JAT, mi ćemo JAT, ako treba nek propadne, a sad ćemo ga sanirati i sa 51 milion evra, imali smo dobru cifru za prodaju zato što je neko naložio da ga Rusima ne prodamo. Mi smo zamorčići koji sedimo i čekamo šta će to EU nama dati, a mi ne mislimo u ovoj državi da treba živeti do ulaska u EU 2020. godine. Treba je dočekati. Sećam se kad smo bili u Vašingtonu, kao ministar, da je rečeno 2014. godine ulazite u EU, a sad kao 2016, pa 2018, sad 2020, možda će to biti i 2030. i 2040. i nije bitno.

Hajde mi da uredimo našu kuću, ovu našu državu i da je postavimo na zdrave temelje, a ne da samo popunjavamo upitnike i da se takmičimo za koliko ćemo da popunimo upitnike, 6.000 strana. To je najbitnije za Srbiju, da se pohvalimo. Ljudi iz EU, sve smo upitnike pokupili. Menjamo zakon o pravosuđu. Koliko je to koštalo? Sad ponovo radimo. Zašto? Gospodo iz vladajuće koalicije, videli ste da EU ne misli onako kao što ste vi mislili. Vi mislili, oni su nam rekli novi zakon o pravosuđu, bićete zaštićeni, e neće. Vidite, oni su tako govorili Sanaderu, pa vidite gde su završili, pa tako Tačiju, pa tako Haradinaju, pa tako i ovom predsedniku Vlade Albanije Beriši, pa vidite da će i on debelo da plati. Vidite i sami, tako i Milu

Đukanoviću, pa Sveti Maroviću. Mi smo ovde vodili žestoke borbe sa Svetom Marovićem, ali oni sada naplaćuju, ne trebaju im više. Ni vi im možda nećete više trebati. Sada vama treba neko drugo pravosuđe koje će malo da vas zaštiti.

Znate kako je bilo? Ja sam zapamtio vreme za vreme Broza. Onda je bilo, kaže – nađi mu nešto da ga uhapsimo, a vaše je sada – uhapsimo ga, pa mu nađimo nešto. Znači, potrpali ste neke ljude bez veze, a milijarde stoje u aferama koje niko nije takao. Šta je sa "Satelitom", gospodine što se lepo smeškate iz prvog reda? Smeškaš se sa "Satelitom". Tvoj šef je izašao i rekao da je to najveća prevara u istoriji Srbije. Onog Mila Dragića ste isto objavili da je haos u vojnoj industriji, itd.

U ovom parlamentu sam govorio ministru Šutanovcu, sedeo je ovde gde gospođa Dragutinović sedi - gospodine Šutanovac, nemoj se mnogo igrati sa vojnom industrijom, mnogo si se zaigrao, a nisi baš tako stručan. Ali, on se mnogo zaigrao, pa se razigrao. Gospodo, ja sam ga opomenuo sa ovog mesta ovde – nemoj da menjaš direktore i vrhunske inženjere iz "Slobode" Čačak, a danas gori "Sloboda" i dignuta je u vazduh cela "Sloboda" u Čačku. Ko će da odgovara, gospodo, za to? Evakuisano je hiljade ljudi. Svi radnici, ne zna se ko je živ, ko je mrtav, puno je saniteta, vatrogasnih kola. Što ste menjali to? Ko vas je ovlastio za takve stvari? Hoćete stranačke ljude? Hoćete vaše poslušnike? Hoćete vaše partijske drugove svugde na čelu? U bankama, u policiji, gde god zinete vaši ljudi. Zato ćete da odgovarate kad-tad za svaki prekršaj.

Govorio sam vam prošli budžet kada se usvajao – nemojte da ne napravite nasipe, slučajno! Nijedan niste uradili, a sada pričate – poplave! Ja bih vas naterao na prinudni rad, da ručno radite nasipe, gospodo iz vladajuće koalicije.

Evo, Dinkić je ovde predvideo i on da gradi neke kuće i Dulić da gradi, Ministarstvo ekonomije, dokon čovek, sve poslove rešio i sada će da gradi malo i kuće. Stanove, Dulić 5.000, pa će sada i 1.700. Gde su vam pare? U ovom budžetu ne piše. Gde su vam pare za to? Kreditne linije. Koji autoputevi? Jel predsednik izašao u ekspozeu i rekao – četiri autoputa se rade u 2010. godini, da će biti gotovo do 2012. godine. Šta nam navodite u ovom budžetu ovde od 1.000 strana? Šta ste naveli? Imate memorandum potpisan sa rukovodiocima, to vam je stav, a vi ćete odobriti zaduženja. Slušajte, vi se igrate sa ovom državom.

Ponavljam vam, nemojte da se igrate sa ovim narodom. Nemojte se više igrati, mi smo vaši zamorčići i vi morate u ovom parlamentu ozbiljno da se ponašate. Ovde, gospođo predsednice, mora da dođe Dinkić da objasni poslanicima projekat "Fijata", da vidimo je li to rupa bez dna ili je to nešto što će dati rezultat? Da sam ja neko, a vi ćete za to kad-tad polagati račune u ovom parlamentu, zaustavio bih – gospodine, dođi ovde da otvorimo raspravu, da vidimo koliko ljudi dobija posao. Sada test je položilo samo 53, ostali mentalci, ne može niko da radi. Ko je taj pametni Italijan? Što dođe baš u Srbiju? Neka radi u Italiji, brate, pa neka izvozi po celom svetu. Što to nije mogao iz Italije da izveze, sa njegovim visoko inteligentnim radnicima?

Molim vas lepo, ovo je jedna igra koja se vodi, veoma opasna igra. Kraj je godine.

Mi ulazimo u velike probleme. Gde bi nam bio kraj da smo uložili u poljoprivredu, u energetiku, da smo uložili u nešto što donosi pare. Imamo pad građevinarstva u ovoj godini 20%, 34% poskupljenje životnog standarda. O čemu mi razgovaramo ovde? Imamo inflaciju od 11%, najveću u Evropi. Samo iza nas na lestvici razvoja su BiH, Albanija nas je pretekla. Setite se pre četiri godine gde smo bili, a gde smo danas. Prema tome, ja vas upozoravam, nemojte se igrati sa ovim budžetom, nemojte ove amandmane olako odbacivati, nemojte razmišljati tako kao što razmišljate, samo da dovedete vaše partijske drugove, da ih udomite. Postoji odgovornost za sve ovo što se radi. Neko mora da odgovara i moraće da odgovara.

Nemojte da se završi na Mihalju Kertesu, kao carina, a carina je mnogo širok pojam. Nemojte da se završi na Šarančiću, mislim na "Železnicu", ima tamo, piše, a neće da počnu suđenja koliko je malverzacija bilo pre toga, pošto je nabavljen magnet, uzmite samo to, tu je razlika od milion evra. Da li vas je sramota zbog toga? Zašto ne pokrenete suđenje pa da sve izađe na videlo? Nema sada, savetnik mi kaže iz kabineta predsednika, doduše, bivši, rekao mi je predsednik – stavi to u fioku, ima tu nezgodnih stvari.

Hajde sada te nezgodne stvari na videlo, da vidi sunce, pa da vidimo ko je šta radio, da položimo račune, pa da se lepo preispita ono što se radilo.

Prema tome, ovo što radite sa budžetom, ne valja. Ovo što Kalanovićki dajete 33 milijarde, u jednoj gomili cifra, pa će ona žena da se šepuri i praviti regione, i deliti ih kao deda Mraz. Hoćemo, gospođo Dragutinović ove 33 milijarde da razbijete u pozicije, jer ovo su krediti, 25 milijardi, a samo je šest milijardi realno iz budžeta. Sve ostalo su krediti. Ne može država da se zadužuje kreditnim linijama i da neko raspolaže tim kreditima i tako dalje.

Prema tome, definišite svaku poziciju da znamo šta koje ministarstvo prihvata i da zbog toga…

(Predsednik: Gospodine Iliću, počeli ste da koristite vreme poslaničke, možete, možete, ali iskoristili ste vreme šefa i sada koristite vreme poslaničke grupe. Ponovo se prijavite, imate pravo.)

Samo da završim, ovo je veoma loše urađeno, jer ne možemo shvatiti, a vi sada pričate – ljudi, živećete bolje, biće rekonstruisana Vlada. Samo bih voleo da mi neko normalan objasni, gospodo iz vladajuće koalicije, u kojoj državi sveta se usvoji budžet, pa se onda ide u rekonstrukciju Vlade. Znate li vi da pre rekonstrukcije Vlade mora da se uradi Zakon o ministarstvima, pa da se izglasa nova Vlada, pa da se uđe u rebalans budžeta, kompletnog za nova ministarstva i to je proces koji traje šest meseci.

Da li neko normalan može da razgovara i da razmišlja o bilo kakvoj rekonstrukciji posle usvajanja budžeta? Ako ste to hteli da radite i ako sami vidite da to nije u redu, trebalo je prvo da rekonstruišete Vladu, pa da uđete u sve ove igre. Ovako ne može dalje. Vi sada zabavljate narod pred kraj godine da će se rekonstruisati Vlada, pa će nam biti bolje. To je ono – ne lipši magarče do proleća. Kako da preživimo do proleća?

Najavljuje se poskupljenje struje od 60%. Da vam nešto objasnim, mi smo pravili analizu rada EPS i svaki zaposleni je doveo celu familiju i zaposlio u EPS, sina, ćerku, snahu, ženu i to je familijarna firma.

Znate li da jedna Francuska ima 12 hiljada radnika, a proizvodi tri puta više struje nego mi? Kako sada te familijarne odnose da poremetite, kada dođe jedna partija na vlast negde, onda povede za sobom sve nezaposlene familijarno i uposli ih. Šta sada, daj da poskupimo struju. Od čega narod da plati? Daj da poskupimo porez na

imovinu. Od čega narod da plati? Kako će neko ko ne prima platu da plaća porez na imovinu? I ovaj porez će pogoditi građane, a ne privredne subjekte. Privredni subjekti imaju male knjigovodstvene vrednosti.

Da li verujete, neki dan sam gledao da jedan stan u jednom većem gradu u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, više vredi nego fabrika, knjigovodstveno, od tri hiljade ili četiri hiljade kvadrata. Knjigovodstveno, ona je svukla cenu, nema nikakvu vrednost i plaća mali porez na imovinu.

Znači, ovaj narod mora da plati sve to. Dulić je neki dan izašao, pa je izbacio vest kao iz topa, besplatna legalizacija, a ovi posle nekoliko dana rekoše – pa dobro, nije toliko stručan.

Ja vas ne razumem. Zato vas molim, bar ove amandmane prihvatajte, da se koliko-toliko ovo popravi što može da se popravi. Ako nećete ni to, onda primite odgovornost i budite odgovorni za sve ovo što ćete usvojiti, vi gospodo, vladajuće koalicije.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, dobili smo opet predlog budžeta za 2011. godinu u nedoba. Sada smo dobili zadatak da ga u jednom najkraćem roku usvojimo. Bilo mi je žalosno pre neki dan, kada ste me vi nažalost opomenuli zbog moje intervencije i kaznili, kada je ministar dan uoči sednice Vlade za lokalnu upravu izjavio da još nije video predlog budžeta. To je bilo nekoliko sati pred usvajanje na Vladi.
Kako je mogao ministar da pročita hiljadu strana i da to sve jednostavno glasa, i da da svoja mišljenja u tako kratkom roku? Moja primedba je bila potpuno opravdana.
Danas Predlog zakona o budžetu želimo da sakrijemo od javnosti, pa smo provukli i dva zakona koja ga prate u paketu, a to su veoma važni zakoni, Zakon o PIO i Zakon o porezu na imovinu. To su dva značajna zakona i o njima danas skoro niko neće ni diskutovati.
Svi će razgovarati o budžetu, jer budžet je ipak zakon koji je najbitniji u toku jedne kalendarske godine. Niko neće primetiti da će se uz njega provući i glasati zakon koji je za penzionere katastrofalan, posle inflacije od 11% koja se očekuje u ovoj godini, posle poskupljenja životnih namirnica od 34% u 2010. godini, posle onoga što se predviđa, vidite da traže da struja poskupi i do 60%, a porez na imovinu je odobren da može da poskupi i do 60%.
To povećanje penzija je toliko minorno, to je jedna mrvica u odnosu na ona poskupljenja koja će biti u narednoj godini. Mogu reći da je iduća godina jedna izuzetno teška godina za penzionere u Srbiji. Ne mogu da shvatim da neki ljudi to olako posmatraju i kažu – dobili smo i zadovoljni smo.
Šta ste dobili? Zakon za imovinu? On će jednostavno biti zakon koji će opteretiti sve građane Srbije i pokupiti i ono malo sredstava što budu imali, jer lokalne uprave da bi preživele one će morati da ga uvećaju.
Znate da sada imamo velike probleme u državi, da su mnogi objekti koji su izgrađeni, namenski, prazni, da se ne radi. U tom zakonu će ceh da plate najviše građani Srbije, jer oni plaćaju realnu vrednost svoje imovine i porez na tu realnu vrednost. Tajkuni će najmanje tu da plate, jer oni plaćaju na knjigovodstvenu vrednost koja je izuzetno mala u pojedinim firmama i to će biti jedna teška godina za građane Srbije.
Mi smo sada dobili jedan predlog budžeta koji je veoma olako i veoma neodgovorno, izuzetno konfuzno izložio premijer Vlade gospodine Cvetković. Očekivao sam jedno ozbiljno izlaganje premijera i ministarke finansija. Međutim, premijer je došao uz njegov obavezni smešak, održao je jedan svoj ekspoze od nekoliko minuta. Rekao je da će ova naredna godina biti bolja nego ova 2010. godina. Pozdravio i otišao. Problemi su ostali.
Kada pogledate, isto se događa kao i u prethodnom budžetu. Što je najbitnije za Srbiju, ova naredna godina je izborna godina za vladajuću koaliciju. Kada pogledate budžet, vidite da su to samo obećanja, projekti. Projektovaće se i početi da se radi jedan auto-put, štaviše, Pojate, Preljina, Beograd – Čačak i Čačak – Požega, koridori i sve to.
Kao što je bilo u izbornoj kampanji, kada ste gospodo iz vladajuće koalicije dolazili na vlast i kada ste rekli – ne jedan auto-put, četiri auto-puta, kada ste ugasili koncesiju koja je bila izuzetno velika investicija u Srbiji i odlična investicija i kada ste sada uveli ovde turske firme bez tendera, gde pominjete samo neki memorandum o saradnji koji je potpisan, a već ga ubacujete i planirate kao neke investicije koje će biti u narednoj godini.
To je sve ne na dugom štapu, nego na predugom štapu. Ko vam daje za pravo da više uvodite ovu Srbiju u investicije, "grlom u jagode", bez cilja, bez plana, bez projekta, bez tendera.
Nije tačno da niste imali projekte, gospodo, što i sada pokazujete kroz ovaj rebalans budžeta, ove sporne auto-puteve, evo, pominjete idejne projekte gde je kompletno sve razrađeno. Ali, zašto nije urađen izvođački projekat? Zato što se ne zna izvođač, kojom će tehnologijom raditi i to se ostavlja za kraj, kad se odaberu izvođači. Šta je bio problem da se kompletno završi projektna dokumentacija?
Bilo je Ministarstvo finansija, vi znate da po zakonu mora za ekologiju na autoputevima da se da 1%. Znači, čim predate projekat, morate da uplatite. Znate li koliko je 1% na jedan auto-put? To su sredstva koja nisu bila obezbeđena i zato nisu mogli projekti da se predaju i ozvaniče i da se zvanično dobiju papiri o tim projektima. Međutim, projekti postoje.
Vi pričate sada o velikim investicijama. Ako Ministarstvo za infrastrukturu na svom razdelu za investicije ima milijardu i dvesta miliona dinara, šta možemo da očekujemo od infrastrukture? Sve ste pare ponovo složili u NIP, NIP koji nigde ni u jednoj normalnoj državi ne postoji. To kod nas postoji.
Kada je Đilas trebalo da dođe u Vladu, on je insistirao da se otvori Ministarstvo za NIP i mi smo ga napravili. Ponovo, kao i ove godine, evo, pogledajte Zakon o budžetu, sve pare su u Ministarstvu ekonomije, odnosno kod Dinkića i u NIP. Kompletne pare ove države su u rukama dva ministra i zato će oni, naravno, praviti regionalne centre, predlagati, raditi šta hoće, a svi drugi će zavisiti od njih.
Zašto svako ministarstvo nema definisanu svoju poziciju investicija i kada usvojimo zakon o budžetu tačno znamo šta smo usvojili i šta se u ovoj godini radi i gradi, koji se projekat radi i gradi? Tako je uvek bilo u svim ozbiljnim vladama pre vaše vlade. Sada se to sve zguralo u NIP, u ovih 30 i nešto milijardi i, naravno, u Ministarstvo ekonomije, i dale su se odrešene ruke da jednostavno ministri mogu da rade bukvalno šta hoće i da uredbama Vlade te pare šetaju, prebacuju i sa njima rade.
Izuzetno je važno da ste i vi ove godine odobrili zaduženja države i visina garancija u 2011. godini je skoro milijarda dolara, dve milijarde i sto miliona evra i dve milijarde dinara. Znači, izuzetno velika zaduženost države će biti i to je planirano u budžetu da se toliko garancija da i to jednostavno pokazuje da ćemo imati velika zaduženja, kao i u ovoj godini i u narednoj godini. Kako ćemo to vraćati? Na koji način?
Gospođo ministarka, auto-put Novi Sad – Subotica, koji se sada zadužuje i gradi, on je pod naplatom već 20 godina. On neće doneti dinar novih prihoda kad se investicija završi, već će doneti nove rashode za servisiranje kredita, kreditnih linija i održavanje auto-puta. Vi znate da samo održavanje auto-puta košta negde oko tri hiljade evra po dužnom kilometru. Prema tome, neće imati novih prihoda od investicija u koje se ulaže.
Prvi put se, gospođo Dragutinović, pojavljuje u Ministarstvu finansija i stavka da se za "Fijat" izdvoji 4,4 milijarde dinara, pa se ta stavka pojavljuje i u Ministarstvu ekonomije, da se i tu ponovo izdvoji za "Fijat", pa za zahteve "Fijata" u infrastrukturu koju on postavlja kao uslov da bi došao da radi u Srbiji, a vi ste obećali, kada se ušlo u program sa "Fijatom", ova vlada, u početku svog mandata, obećala je tada u 2010. godini 200 hiljada "punta" koji će biti izvezeni na rusko tržište, a od toga nema ništa. Evo, ponovo velike subvencije za ulaganja, za dovođenje stranih investitora, a to je ovo tip fabrike "Jura", koja je samo bila maska da se priča i piše o njoj. Koji su efekti tih ulaganja, kada vi strancu dajete?
Konkretno, "Gorenju" ste platili po radniku zaposlenom da bi otvarao fabriku bele tehnike, a u tom periodu zatvorili ste srpsku fabriku bele tehnike koja je bila pionir i za "Gorenje", to je bila "Sloboda Čačak". Znači, kad je veš-mašine, kad je šporet, usisivač i sve ostalo pravila "Sloboda Čačak", "Gorenje" nije postojalo kao firma i izvozila na rusko tržište.
Ali, vaša politika, odnosno Ministarstva za ekonomiju je bila takva da ste vi odlučili, jednostavno, nije vam interes da u određene sredine ulažete, u određene fabrike, već je vama interes da stimulišete po jednom zaposlenom stranca koji dolazi u Srbiju, a srpske firme koje se otvaraju istog meseca kada ih otvori, odmah nastaju globe, obaveze i dovodite ih do prosjačkog štapa, naravno, izuzetno teški, nepovoljni krediti komercijalni, sa velikim kamatama, i za njih je maltene bio zatvoren, sem za režimske firme, vaših stranačkih funkcionera, bili su zatvoreni fondovi za razvoj i sve ostalo.
Prema tome, pitanje je – kako da opstanete sa budžetom koji se nerealno puni, koji su puni zaduživanjima, koji se puni obećanjima praznim, a prazni raznoraznim subvencijama koje se daju u jednoj krupnoj stavci koja je ovde regulisana preko NIP-a i Ministarstva ekonomije i gde ovaj parlament nema nikakav mehanizam kontrole.
Zašto bežite? Da se u svakom ministarstvu definiše stavka investicija, ulaganja, podsticaja izvoza i podsticaja zapošljavanja, da možemo tačno danas kada razgovaramo o budžetu da diskutujemo o konkretnim ciframa i da tačno znamo da će Ministarstvo zdravlja, odnosno Ministarstvo ekonomije imati tolika i tolika sredstva, da će ih uložiti po tim i tim pozicijama koje će biti danas usvojene i da možemo, kao parlament, vršiti kontrolu tih sredstava.
Ovako, vi ste jednostavno ovde zalepili cifru preko NIP-a i imaćete gospođu Kalanović koja će se šetkati po Srbiji i kao Deda Mraz, ko joj je simpatičan, ko hoće da ide u regione, kao što je bilo u Rači, hoćete kod nas - dobićete ovo, nećete kod nas – nemate ništa. Potpuno ispolitizujete jednu stvar koja je izuzetno važna i značajna za Srbiju.
Ko vas je ovlastio da 32.394.000.000 dinara date NIP-u blanko i da kažete – evo vam to, pa radite šta znate? Zar su ministri toliko nesposobni? Da li je gospodin Mrkonjić nesposoban da u Ministarstvu infrastrukture tačno ima definisanu svoju poziciju i svoja ulaganja kao što je to uvek bilo u Ministarstvu? Zašto ne možete da definišete šta će se ulagati u građevinu, na koji način i kako, već sve zavisi od NIP-a? Daćete im kredit. Daćete mogućnost kreditiranja. Prema tome, nema od toga ništa.
Obećali ste deonicu auto-puta Beograd-Čačak u prošlom budžetu. Zašto je niste napravili? Niste se pomerili na toj deonici. Niste uradili ni sto metara. Prošle godine smo ovde raspravljali i rečeno je da se radi jedna prva deonica auto-puta. Nema od toga ništa. Još niste definisali ni osnovne pozicije. Kuda će auto-put izaći iz Beograda? Samo zamajavate građane Srbije. Sada vam je malo to, pa pričate da ćete raditi parče auto-puta oko Mrčajevaca.
To je vrlo važno, znate, gospodin Šutanovac kad ode u tazbinu da kaže – evo počinjemo vam auto-put, pa ćemo početi tamo od 20 metara.
Vrlo važno je i deo koridora Pojate, počećete oko Kruševca, vi ćete svuda pomalo da počnete.
Znate kako naš narod kaže "kad svraka hoće da obeleži svoj trag, šta ona radi"? Prema tome ovo je nekorektno prema građanima Srbije.
Vi najavljujete neke pozicije, neke stavke, neke radove od kojih nema ništa.
Vi ovde navodite sve koje ćete auto-puteve graditi, pa vama da dođe ovde Svetska banka, da vam da sredstava koliko hoćete, vi trećinu fizički ne možete da stignete da uradite za vreme mandata.
Gospodo, vi imate još samo jednu građevinsku sezonu, vi u aprilu mora da startujete punom parom, a vi niste ovde predefinisali. Nudite nam u budžetu u glavnim investicijama za Srbiju potpisane memorandume između Vlade Republike Srbije i funkcionera Turske koji su posetili Srbiju.
Koja je to garancija kada će se to raditi? O čemu mi ovde razgovaramo? Gde su vam garancije da će građani Srbije početi da se zapošljavaju.
Vladajuća koalicija je odgovorna za izuzetno veliku nezaposlenost građana Srbije i njen rad se ceni koliko ste uspeli da smanjite nezaposlenost, a vi ste je povećali i to višestruko. Vi svaki dan umesto onih 200 hiljada koje je predsednik Srbije obećao kad je dolazio na vlast, vi ste ostavili bez posla 200 hiljada ljudi, a niste zaposlili novih 200 hiljada ljudi.
Rekli ste četiri auto-puta, u redu. Pogledajte na šta vam liči put prema Makedoniji. Zašto ste zaustavili radove na obilaznici oko Beograda? Šta se tu radi? Ovo na Gazeli to je projekat od pre četiri-pet godina. Ulaz u Novi Sad to je projekat isto pre četiri-pet godina, Beška to je projekat pre četiri-pet godina, to su moji projekti. Koji je vaš projekat danas zaživeo? Most na Savi, koji je dogurao do 350 miliona evra i ne zna se kolika će biti cifra.
Da li je normalno, gospođo Dragutinović, vi kao ekonomista, kao veliki stručnjak, da li nekada razgovarate sa rukovodstvom grada Beograda? Da li je normalno da most na Beškoj preko Dunava čija je dužina 2.400 metara, koji ima 24 stuba u Dunavu, koji ima visinu mosta najvišu u Srbiji, 100 metara, koji ima dubinu reke 17 metara, izuzetno teške uslove, košta 56 miliona evra, a most na Savi koji je potok za taj Dunav tamo koji se gradi od 2400 metara, košta 350 miliona evra.
To je vama normalno sve. I ovaj vaš kineski most koji je potpuno nedefinisan, još je neprojektovan, on je u fazi projektovanja, vi ste ga ugovorili. Kako ste mogli da ugovorite nešto što nije nacrtano, koliko će to da košta, a po vama ovde stoji 170 miliona evra.
Od kud vam ta cifra, ko je izbacio taj podatak i na osnovu čega, kada se još uvek radi projekat mosta i on nije završen? Prema tome, sve ove bajke, ove priče koje su date u ovom budžetu, ovo su lepe želje, ali od ovoga nema ništa. Nas očekuje jedna teška godina, izuzetno teška i naporna i jedini spas su izbori da dođe neka normalna Vlada, da ovo dovede do kraja.
Inače, sa vama, i ovih hiljada strana budžeta koje ste napisali, nema ništa, gospođo Dragutinović. Možete se vi smejati koliko god hoćete, ali vi sami znate da je ovo nerealno. Nema narod para, a vi planirate da uzmete od golog. Ne znate onu narodnu – go se ne svlači.
Prema tome, nema više od čega da se uzme i tamo gde je najbitnije da se ulaže, malo se ulaže, i u poljoprivredu, subvencije u poljoprivredi, u proširenje stočnog fonda koji ste potpuno uništili, subvencije za mleko, da ne nabrajam.
Prema tome, očekuje nas jedan teška godina, a ovaj vaš budžet neće služiti dugo, vi hoćete da ga usvojite, a posle idete u rekonstrukciju Vlade. Šta to znači? To znači da ćemo imati rebalans budžeta za dva ili tri meseca. Ovo je neozbiljan budžet za jednu državu kao što je Srbija.
Gospođo predsedavajuća mislim da ste danas povredili Poslovnik, član 107 – dostojanstvo narodnih poslanika. Mi se danas osećamo, posebno poslanici opozicije, posebno mi poslanici Nove Srbije, povređeni. Zašto? Vi ste odlučili danas da u jednom danu raspravljamo o šest zakona. Uzmimo jednu Francusku koja mesec dana raspravlja.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ta odluka se dogodila juče, a ne danas, šest zakona u jednom danu. Povredu Poslovnika možete kazati samo za događaj koji se dogodio neposredno pre nego što zatražite reč na sednici Narodne skupštine. Molim vas da svoju želju da objasnite da je Poslovnik povređen usaglasite sa odredbama člana 103.)
Molim vas, gospođo predsedavajuća, nikada u istoriji ovog parlamenta u jednom danu nije usvojen budžet, u načelu. U jednoj ozbiljnoj državi usvojiti budžet u jednom danu i šest zakona koji prate budžet, to je užas. Jedna Francuska mesecima raspravlja o zakonu o penzionom osiguranju. Molim vas lepo, promena Zakona o porezu na imovinu građana, to je za posebnu raspravu, gde bi morali ovde da se uključimo.
Raspravljati o 1.000 strana budžeta u jednom danu, u jednoj raspravi i završiti to u toku dana, to nigde na svetu nema. To pokazuje jednu neozbiljnost i ja kao narodni poslanik osećam se jadno i bedno kada o ovakvim problemima koji će deliti sudbinu jedne države u narednoj godini vi to, kako naš narod kaže, skarabudžite u toku
popodneva i završena je priča, idemo kući i onda se pohvalimo šefovima, evo, uspeli smo da usvojimo budžet prvi put u istoriji ovog parlamenta, u jednom danu, načelna rasprava i još šest ovih zakona. Prema tome, neka vam to služi na čast.
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, vidim danas da je ministar izuzetno raspoložen. Došao je ovde pred Novu godinu da malo ubijamo vreme pre ovog budžeta, i da nas malo oraspoloži…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas, sa dužnim poštovanjem o radu sednicu Narodne skupštine. Molim vas da imate stalno u vidu obaveze iz Poslovnika koje tačno opisuju kako moramo da se ophodimo jedni prema drugima.)
Mislim da ništa nije strašno. Ne vidim da sam nešto loše rekao. Samo sam rekao..
(Predsedavajuća: Znam da vi ne vidite, ali ja vidim i to mi je posao, pa vas zato upozoravam..)
Vi ne vidite, jer ministar je vama okrenut leđima, a on se izuzetno smeška i smeje se i raspoložen je izuzetno, to sam primetio da je to dobro, da vidimo nasmejanog ministra u parlamentu. Da li je to strašno što sam rekao? A vi namršteni kao da ćete da streljate nekog. Ne znam šta je s vama, gospođo, da li sam ja vama...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sad vas upozoravam.)
Javio sam se za reč, a vi ste odmah startovali đonom na prvu rečenicu.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, izričem vam prvu opomenu.)
Stvarno vas zamoljavam, vi jeste potpredsednik Skupštine..
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, dužni ste da slušate upozorenja predsedavajućeg. Pogledajte u stenogram, pa ćete videti zbog čega reagujem. Vama, kao i bilo kom drugom poslaniku koji svojim verbalnim opisima narušava ugled Skupštine. Podsetila sam na obavezu da to ne činimo i na odredbe Poslovnika koje nam to propisuju. Nastavljate, ja vas upozoravam da to ne činite. Dakle, tema dnevnog reda, onoliko kreativno koliko znam da vi umete, ali uz podsećanje na to na čega smo obavezni u ophođenju u Skupštini. Izvolite.)
Znate šta, nemam nameru da s vama polemišem bilo šta i da koristim svoje vreme da iskažem ono za šta sam se javio. Vi radite svoje i ja naravno radim svoje.
Smatram da je ovo dobro što se želi nekim najnižim slojevima zaposlenih u administraciji da se poveća plata, ali da je to nedovoljno, da je to tako malo. Naša administracija ima po 17, 18, 19, 20 hiljada dinara i ljudi ne mogu da prežive. Sećam se vozača u ministarstvima, po opštinama, koji voze sa 17, 20 hiljada platom. Ne mogu fizički da opstanu. Da ne mogu da prežive.
Evo, neko ih se sad setio na kraju godine da nagovesti da će iduće godine biti bolje. Sa ovakvim povećanjem ukupno za celu Srbiju od milijardu i 600 hiljada dinara neće im biti bolje.
Već smo jutros čuli nagoveštaj poskupljenja struje, gde ljudi iz EPS traže da bude 60% da bi mogli da posluju, samim tim povećanjem sve će ovo pasti u vodu.
Želim da diskutujem o jednom problemu koji niko ne rešava u ovoj državi. Sećam se da smo u ovom parlamentu raspravljali o jednom direktoru aerodroma, a mislim da se zvao Krišto. Bojan Krišto, tako je. On je, na primer, imao dva miliona platu i jedan ministar je ovde branio da je to normalno, a imao je sa primanjima i preko dva do tri miliona.
Neka je on veliki menadžer. On ima sto plata jednog administrativnog radnika u Skupštini, jednog čoveka koji radi u administraciji državnoj, 100 plata prima jedan čovek. Zamislite vi sad kad imate u toj firmi trideset direktora raznih nivoa koji su tu negde oko njega. Nisu kao on, ali su tu negde.
Zamislite da tih nekoliko direktora prime platu, koštaju ovu državu kao čitav srpski parlament i još prave gubitak. Zamislite onog direktora iz JAT koji je napravio gubitak, evo sad se on sanira, 51 milion evra i podignut je kredit da se razduži, a koliku je on platu imao mesečno. Oko 15.000 evra.
Ko ga je nagradio za to? Koliko ima tamo desetina direktora? Koliko ima direktora agencija u državi? Koliko ima agencija koje samo niču kao pečurke. Gde god uđete kažu, idite prvo u agenciju, javite se pa dođite ovamo i dođite tamo.
Znači, ta administracija koja je izuzetno glomazna za jednu malu, sićušnu državu kao što je Srbija, za jednu iznemoglu privredu koja je na kolenima, za jednu privredu koja ne može da puni ovaj budžet, već mora da uzima komercijalne kredite da bi preživela i dovela do kraja budžetsku godinu.
Zamislite sad koliko malo ljudi radi u proizvodim zanimanjima u odnosu na usluge i administraciju, a koliko ima puno nepotrebne administracije u ovoj državi. Mi sad sve govorimo, ovo ćemo smanjiti, a ovaj isti parlament, vladajuća većina je nedavno izglasala ovde u jednom danu komunalnu policiju koja je pet hiljada ljudi zaposlila i sad niko ne zna da objasni po opštinama šta ti ljudi rade, nemaju gde da sede, nemaju kola, nemaju gde da se greju, nemaju nikakve uslove i daju se obaveštenja da oni postoje negde i da će se pojaviti negde, ali ne zna niko kako i na koji način. Pet hiljada ljudi je primljeno odjednom u administraciju.
Jako mi je žao što naš ministar naporno radi. On je rekao da radi do deset uveče. Bio bih srećan da ministar Marković manje radi, da se manje izlaže naporima. Evo, on se bavi Kuršumlijom, danima kako da otme vlast u Novoj Srbiji tamo i koalicionim parterima, i krši odluke suda, krši zakone, krši sve i kaže njima, samo vi uzmite, to je stav vlade i ja vas podržavam.
To je nedavno bilo i u Kraljevu. Ministre, nemojte da trošite energiju neracionalno. Vi se trudite, neko vam da zadatak i pohvalite se naredbodavcu da ste uzeli nekoliko opština. Jeste oteli nekoliko opština i radite na raznorazne nezakonite načine da te opštine izgube vlast, da oni izgube vlast koje je narod hteo i izabrao u tom gradu.
Da li je moguće u jednom gradu da neko pobedi i ima najviše odbornika i da sad ostane bez ijednog odbornika. Zašto? Neko dođe i privodi ih u MUP, saslušava, privodi, drži i onda kaže, vaša odbornička grupa mora da pređe tu i tu, ako mislite da dobijete to i to. Oni jadni šta će, nećkaju se i naravno počinje.
Evo, u Rači, od gradonačelnika sve redom, sve je prešlo u regionalni neki centar koji se pravi. Zašto? Kaže, Jura neće da dođe, neće potpisati ugovor ako ne dođete tamo. Da li lokalna administracija služi za takve stvari ili služi za neke druge stvari da radi? To sad treba videti.
Kako se povećava administracija? Kaže, pređite kod nas, daćemo vam dvadeset radnih mesta. Kako? Vas pet dobijate dvadeset radnika. Gospodine ministre, to ne valja što se radi i to jednostavno remeti. Navešću vam primere, imena, šta god hoćete.
Ovo danas što ste radili u Kuršumliji je protivzakonito. Vi ste zvali telefonom i rekli, danas ste zvali telefonom i rekli, samo nastavite, stojim iza toga. Kakav sud, doslovce ste tako rekli, kakav sud, sud nije tu bitan. Sud je presudio, ali to ništa ne valja.
Prema tome, nemojmo sada zamazivati narodu oči da će ova najniža administracija, ovi činovnici koji imaju 17-18 hiljada platu, dobiti neko sitno povećanje i da će im biti bolje. Koliko ima, ponavljam, nepotrebne stranačke administracije koja se prima?
Setimo se neke ekonomske diplomatije. Da li ste upoznati sa tom ekonomskom diplomatijom koja radi paralelno u našim ambasadama i koliko ona košta? Koliko koštaju zakupi po velikim svetskim metropolama i koliko je tamo činovnika otišlo da radi?
Da li su neki ljudi koji su ovde radili i imali neke probleme, da im je ponuđeno da ćute i da odu u tu administraciju tamo i da sede u nekim ambasadama? Ja ću vam i tu navesti imena i prezimena, ako treba, i reći koliko to sve košta, koji su dobili stanove i sve, samo da bi se ućutkali, da se ne bi neki problemi pokrenuli.
Da li je neko, gospodine ministre, u ovoj državnoj administraciji odgovoran danas, kada je objavljena vest da je Hašim Tači, da su evropske institucije pokrenule određene radnje protiv trgovine drogom, trgovine ljudskim organima, ubistava da bi se uzimali državni organi. E, ko je tom Tačiju skinuo crvenu Interpolovu poternicu i po čijem nalogu?
Srbija je izdala poternicu za Tačijem, sećam se odlično toga. E, on više tu poternicu nema. Ko je naložio da se povuče i skloni ta poternica? Ko? Da li će sada da se vrše pregovori sa Tačijem? Da li se krši Ustav? Da li ovaj parlament zna da je neko Hašimu Tačiju rekao – slobodan si, možeš da se šetaš po svetu, možeš da budeš premijer, možeš da radiš šta god hoćeš.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas, o dnevnom redu. Dakle, temu o Hašimu Tačiju dovodite u vezu sa Predlogom zakona o platama nameštenika.)
Broj administracije je izuzetno veliki u odnosu na ovu privredu koja ne može da izdrži. Gospođa Tabaković je ovde govorila o jednom problemu koji je vrlo interesantan i ne treba zatvoriti oči pred tim problemom koji je veoma važan. Uzmite u zadnjih pet vlada, i u ovoj današnjoj, za koliko se povećao broj državnih sekretara? Evo, iz prethodne vlade, iz one pre nje ...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, razjasnili smo, državni sekretari nisu predmet ovog zakona, pa vas molim o dnevnom redu.)
Koliko se povećao broj pomoćnika i koliko broj savetnika? Koliko to košta finansijski? Znate koliko je to? Garantujem sad, ovako blanko, za tri puta. Znate li koliko je to para? Tri puta. Sigurno, tri puta. Evo, izvadite podatke te iz Vlade. Da li je moguće da ova privreda to izdrži? Mi tonemo svakim danom. Evo, punjenje budžeta iduće godine će biti sve manje i manje. Firme se zatvaraju, gase, nema ko.
Da li je ovaj odnos između broja zaposlenih koji rade i primaju platu i onog broja koji je nezaposlen, i broja penzionera, jeste nemoguć da održi sistem u funkciji? Najmanje 300 hiljada ljudi, gospodine ministre, mora da se zaposli novih, da prima uredno platu, da plaća obaveze, da bi država funkcionisala.
Stručnjaci koji su radili analizu zaključili su da 300 hiljada novih radnih mesta morao da se popuni, da bi ova država mogla da funkcioniše kako-tako. Zato je i predsednik u kampanji i obećao 200 hiljada novih radnih mesta. Da li je došlo do zapošljavanja 200 hiljada ljudi u Srbiji? Nije. Otpušteno je jedno sto hiljada.
Kako sada da preživimo narednu godinu? Tri milijarde je uzeto kredita od MMF za budžet. Uzeti su komercijalni krediti. E, sad se računa za narednu godinu prodaja "Telekoma". Šta ćemo za onu drugu godinu? "Telekom" je unapred zadužen i kad se proda neće imati nikakve od toga koristi.
Prema tome, ne može mala država sa ovoliko zaposlenih, 600 hiljada ljudi uredno prima normalnu platu u Srbiji, 400 hiljada ide na posao i prima kad se stigne plata, a preko pola miliona ljudi ne zna se više da li rade, da li ne rade, ni da li primaju platu i ima li neko prema njima obaveze. Niko za njih ne ispunjava prema državi obaveze.
Sad me interesuje, kako mi ovako siromašni možemo da poklonimo, na primer, jedan prirodni resurs, kao što su optički kablovi po koridorima, "Nuba investu", koji mesečno donosi zaradu 18 miliona evra, a godišnje preko 200 miliona evra u tranzitu? Znači, telekomunikacija i ostale koristi preko optike koja će se postaviti kroz Srbiju. Da li smo mi toliko bogati da nekom vlasniku iz Slovenije i nekim našim ovde bosovima kažemo – evo vam ljudi 200 miliona evra, to nama ne treba nizašta.
Da li mi znamo koliko para je ostalo u privatizaciji "Zagrebačke banke"? Da li znamo u privatizaciji "Delte" koliko para je otišlo, ne u Srbiju, nego u drugu državu? Da li znamo koliko smo izgubili, na primer, na "Luci Beograd"? Predsednik države je rekao na televiziji da su država izgubili i grad Beograd dve milijarde evra, sećam se odlično, a trista miliona evra na kompleksu "Ušće". Da li smo mi toliki rasipnici da kažemo da nas to ne interesuje, da to prođe? A mi ćemo zato uzeti kredit, naravno, i živeti od kredita, i živeti od meseca do meseca.
Evo, ova će se budžetska godina nekako pregurati. Nova godina se bliži. Novi budžet ne obećava ništa dobro. Ovih dana se kuju planovi, lokalna uprava u Srbiji će dobiti 1.700 stanova odmah, u Beogradu 5.000 stanova. Sve će se izgraditi, svi ćete dobiti, a niko ne kaže kako i odakle.
Gospodine ministre, tri građevinske sezone su prošle ovoj vladi, ostala je samo ova na proleće koja dolazi, poslednja. Nadamo se poslednja ovoj vladi u karijeri, ali poslednja u mandatu sigurno. Rezultati su izuzetno loši. Sad treba praviti neke spektakularne stvari, pričati neke priče, muljati, presipati iz šupljeg u prazno, zabavljati narod da narod oseti da ima neke nade. Od toga se ne živi.
Da li postoji mogućnost da Srbija malo živne, da srpsko selo malo živne, da poljoprivreda malo živi, da počne u Srbiji da se zarađuje? Vi znate, kao čovek koji vodi lokalne uprave, da u pojedinim opštinama ne radi ni jedno jedino preduzeće danas. Kako da prežive te opštine? Evo, juče su najsiromašnije opštine imale sastanak sa šefom države i nekim ministrima i oni su im obećali mnogo, a šta će od toga biti ispunjeno, iz kojih sredstava i gde se ta stavka nalazi u budžetu, ja sam veoma pažljivo gledao budžet za narednu godinu, nema je.
Da li ćemo i dalje pustiti ove da zarađuju ovoliko, kao ovi u Kontroli leta? Da li znate da u Kontroli leta direktor ima platu 20 i nešto hiljada evra, da ima primanja možda oko 30 hiljada evra, da se razbacuje, podiže kredit 70 miliona evra, pravi upravnu zgradu, da sve blješti, šljašti itd?
Zbog njegovih preleta preko Srbije, koje on debelo naplaćuje, ovu Srbiju ubi grad, seljaci propadoše načisto. Nikako da se napravi neki fond, da se kaže – gospodo iz Kontrole leta, lepo je to što vi imate velike plate i što zarađujete milionske svote, ali izdvojte deo sredstava zbog vaših preleta, kada su zabranjena dejstva protivgradne zaštite, ovu Srbiju potpuno ubije grad i seljaka potpuno uništi.
Ništa se na tome ne radi. Rečeno je da se avijacijom to štiti, najsavremenije metode i nema od toga ništa. Da li je moguće, gospodine ministre, da u svakoj lokalnoj upravi, u istim opštinama, svake godine poplave naprave ršum i naprave ovolike troškove? Da li je moguće napraviti nasip u jednom Vlasotincu?
To je nekoliko stotina metara tamo ostalo je da se završi. U jednom Novom Pazaru radio se nasip. Potrebno je jedno kilometar-dva i da nema štete. U jednom Prijepolju, dva, tri kilometra nasipa, nego svake godine plaćamo milionske štete. Vi vodite lokalnu samoupravu. Zašto ne razgovarate s ljudima?
Zašto na Vladi ne tražite sredstva? Zar je tolika problematika napraviti jedan nasip? Da li je moguće u Smederevu podići nivo odbrambenog nasipa, dobetonirati tamo 80 cm i da više ne mislimo koji je nivo Dunava? Moguće je, ali nema ko to da pokrene.
Da li moguće da su sva sredstva koja su od "Mobtela" bila namenjena za tu potrebu potrošena u izbornoj kampanji? Jeste, tačno je sigurno i tako se i dogodilo.
Zato vam kažem u opštinama jedno nedomaćinsko poslovanje. Zašto? Zato što vi, gospodine ministre, ulazite izuzetno puno u ingerencije lokalnih vlasti i radite sa svojim strankama i stranački uticaj tamo je jednostavno presudan. To ne sme da se događa, ako mislimo da decentralizujemo vlast.
Ne treba nama decentralizacija preko regiona, mi možemo preko lokalne uprave decentralizovati vlast, da ono što se tamo zarađuje tamo i ostaje jednim delom i da se namenski troši za ono što ljudi smatraju da je najpotrebnije da se uradi na tim prostorima.
Prema tome, morate i vi, ministre, da se promenite. Morate da promenite neke svoje navike, a parlament će sigurno pomagati u tome kolko može. Nemoj da budete nezadovoljni opozicijom u Srbiji, koja je izuzetno konstruktivna i koja vam izuzetno puno toleriše stvari koje se događaju na lokalu.
Gospodine ministre, ovde nam sad čitate lekciju i meni držite predavanje kao da sam mali Đokica i ništa ne razumem i ništa ne znam i svaka vam čast na tome.
Da li vi znate da mnoge vaše kolege, ne kažem svi, ali jedan deo vaših kolega koje poznajem odlično i sa kojima komuniciram, pokazali su mi nacrt budžeta za narednu godinu, koji je danas trebalo da bude na Vladi usvojen i dostavljen parlamentu?
Kaže – ne možemo ništa da uradimo. Zašto ne možemo da uradimo? Zbog ovoga i pokazuju mi određene stavke. Da li vi mislite, da mi narodni poslanici ili šefovi partija, šefovi poslaničkih grupa, da uopšte ne znamo šta se događa u Vladi? Mi znamo kako vi dišete, šta komunicirate među sobom, gde se sastajete.
Znam tačno gde su bili ministri uoči zemljotresa u Kraljevu, pojedini. Otkud u Kraljevu da se pojave posle sat? S kime su sedeli, u kojim restoranima, ko im je pevao, ko im je igrao, sve znamo. Mislite da smo male Đokice, da ništa ne znamo, pa, vi ste toliko naivni i nemate pojma. Pola ljudi iz BIA nam daje podatke, pola ljudi iz policije nam donosi podatke, daje nam svaki dan, zatrpaše nas podacima i kažu – pomozite nešto ako možete, ovo ne valja. Zato vam i kažem.
Tačno je da sam radio nasipe, a tačno je da nisam završio za vreme mandata. To je nemoguće i tačno je da je ostatak para Vojvodina tražila da se prebaci na kapitalni fond Vojvodine, i tačno je da nije dalje urađeno, jer je potrošeno u kampanji, jer je donesena odluka da se ta sredstva ne mogu više raditi iz Beograda, nego iz kapitalnog fonda Vojvodine i to je tačno…
Gospodine ministre, vi ste postavili ovo što je gospodin Šormaz sad govorio. Urađeni su nasipi, ali ako se nasip ne završi, ako ostane 10 metara, nema efekta što je urađeno 10 hiljada metara, ako nije završeno. Jer, pare su potrošene, ponavljam, u kampanju. Prebačene su.
Gospodine ministre, na Vladi sam, možda se vi odlično sećate, jednom diskutovao kad su radovi prekinuti na tunelu "Straževica" i rekao da će tamo biti mrtvih. Jer, radovi u tunelu su prekinuti u momentu kad ne smeju da se prekinu. Posle dva dana poginula su dva radnika. Molili su me iz Vlade da ne tražim stenogram i da ne pokrećem krivični postupak protiv onih koji su ukinuli sredstva jer se zbog toga obrušila tavanica i ubila dvojicu ljudi.
Tačno je da sam se žalio za mandate koji se uzimaju, ali voleo bih zajedno da odemo u Raču, pa da pozovemo odbornike i da čujemo šta im je Dinkić na sastanku rekao – ako ne pređete tamo gde vam kažem, nema nikakve firme, nema firme koja će doći, ne dolazi u vaš grad firma sa investicijama itd. Oni su, naravno, uradili to što su uradili. Što niste poštovali odluku suda u Kraljevu? Ja sam se bunio – otkud vi iščeprkaste Maju Gojković da je dovedete u Kraljevo i napravite joj najveću odborničku grupu? Žena nikada nije bila u Kraljevu. Nikada je u životu nisam video ni u jednoj kampanji.
Pitali ste me za platu Šarančića – 160.000 dinara. Za platu direktora puteva – oko 150.000. I današnji direktor prima toliko. Možete da proverite. I vaš prezimenjak Marković u železnici prima oko 160.000.
Gospođo predsednice, želim da pozdravim naše uvažene goste i ministarku pravde, naravno. Želim da postavim par pitanja. Prvo, da li ste vi ubeđeni da je urađena reforma pravosuđa onako kako je dogovoreno sa EU? Vi ste rekli da je to u redu i da je to usaglašeno. Lično sam čuo na sastanku, bili su tu mnogi šefovi poslaničkih grupa, da to nije u redu i da mora ponovo da se uradi, da je to bruka za srpsko pravosuđe. Tako sam razumeo.
Drugo, ko je uticao da ova reforma pravosuđa bude prvenstveno stranačka i reforma koju je napravila vladajuća koalicija? Kakva je uloga Dušana Petrovića? Da li ste čuli za čuveni spisak od 26 sudija, kako ga popularno zovu sudije "Čumetov spisak", koji je gospodin Petrović dobio od gospodina Čumeta? Da li je po vama normalno da zaštićeni svedok, u pratnji policije naoružane do zuba, ide na tenderske komisije, da ugovara poslove sa državom, da izvodi radove, da dolazi na sastanke gde su najviši državni funkcioneri itd?
Veoma važno, da li su te izabrane poslušne sudije uticale da se zataškaju ili da zastare mnoge afere, kao što je "Luka Beograd", kao što je "Sartid", kao što je "Ušće", kao što su nabavke u vojsci, sećate se Mileta Dragića, gde su neki današnji ministri to najavili kao afere stoleća, "Satelit" i ostalo? Šta se preduzima po tim aferama? Naravno, ništa.
Veoma važno, zašto je imenovan sudija, sada kao poslušni sudija, koji je oštetio Vladu Republike Srbije za 34 miliona evra u sporu sa "Putevima Vojvodine"? Koje su tri advokatske kancelarije najmoćnije u Beogradu, koje drže najviši funkcioneri vladajuće koalicije, sa 120 advokata?
Pojasniću. Ovde u parlamentu sam pokrenuo pitanje "Nuba investa" i ministra Dulića. Šta se dogodilo? Umesto da nadležni organi, pravosudni, preduzmu određene radnje u tom smislu, dobio sam od Dulića krivičnu prijavu uz poruku – Ako ne ućuti o "Nuba investu", naučiću ga pameti.
Gospođo ministarka, da li se vi sećate kada sam vam pričao o jednom nečasnom sudiji iz Novog Sada, koji je mene osudio deset miliona, da nikad nisam dobio poziv za sud, niti sam znao da mi se sudi, niti sam se pojavio na sudu, niti je taj sud bio nadležan za taj spor? Kako je taj sudija ponovo izabran? Da li ga je neko pozvao da ga pita? Tu gospođu nikad u životu nisam sreo, a voleo bih da je vidim, da je pitam da li je normalna.
Drugo pitanje, što se tiče "Puteva Vojvodine", spor je bio, putari su tužili Vojvodinu i uzeli jednu od ovih kancelarija o kojima govorim, koje žare i pale Srbijom i kontrolišu sve sudije i sud je utužio Vladu Republike Srbije i budžet Republike Srbije za 34 miliona evra. Spor je rešen.
Pravobranilac Sead Spahović nikoga nije obavestio, ni resorne ministre, ni Vladu, ni ministra finansija, nikoga. Spor je brzo rešen i blokirana je Vlada, odnosno budžet za 34 miliona evra i naplaćeno, gde putari meni kažu – pola nama, pola advokatima.
Kako je neko mogao da zaradi ekspres 17 miliona evra? Svi su ti ljudi sad imenovani ponovo.
Da li je moguće da pravobranilac i zamenik, koji su se odrekli uloga "Jugobanke" kod Zagrebačke banke u procesu privatizacije, napisali su dopis da Srbija nije zainteresovana za dve milijarde evra kapitala, ne budu kažnjeni, i niko nije pokrenuo postupak, nego su i napredovali? To pitanje sam pokrenuo u parlamentu.
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, meni je jako žao danas što u parlamentu slušamo jednu raspravu na kojoj je govorio pola vremena gospodin ministar, a svi ostali poslanici drugu polovinu. Ne može se replicirati i razgovarati na svako pitanje.
Meni bi bilo drago da ministar sasluša šta poslanici misle, šta poslaničke grupe iznose, a naravno da posle toga sigurno odgovara. Ovako imamo jednu raspravu čitavog dana koja traje uporedo, jedna rasprava koja se vodi čisto jednom polemikom između ministra i pojedinih poslanika.
Mi znamo da je danas jedan vrlo težak dan za Srbiju, kada Srbija danas gubi nešto što je bila velika i teška obaveza, a koju je s ponosom primala, to je obaveza služenja vojnog roka.
To je bilo nešto časno za Srbiju, za svakog građanina Srbije i svaki Srbin je ponosno odlazio u vojsku, u vojnike, svaki roditelj je čekao dan kada će poslati sina u vojsku, mada je to uvek bilo i škakljivo i problematično, i bilo je ratova, bilo je svega, ali te obaveze mali broj ljudi se odricao.
Mi danas rušimo jednu instituciju koja je po svim parametrima kod građana Srbije izazivala ovako najveće poštovanje i koju su i građani Srbije najviše cenili i kojoj su se najradije uvek radovali što imamo dobru vojsku itd.
Mislim da je gospodin Šutanovac, ministar vojske, izuzetno hrabar čovek, kada je u ime čitave Srbije rešio da predloži Vladi da se ukine vojna obaveza, a i Vlada je izuzetno hrabra da s tom malom većinom u parlamentu jednu takvu obavezu prihvati i preporuči tom parlamentu, toj maloj većini, da je usvoji u ime svih građana Srbije.
Mislim da ta mala većina ne može da odluči o ovako jednom važnom pitanju za Srbiju, o jednom izuzetno značajnom momentu u razvoju srpskog naroda, o nečemu što ruši našu tradiciju, naše obaveze, naše običaje i da je ovo pitanje trebalo da se pred građane Srbije postavi i da se referendumom o ovome izjasne. Ovo je izuzetno važno pitanje za našu državu.
Čujem i danas se potencira da ćemo imati 11.000 plaćenih vojnika i dobro obučenih. Jesam za profesionalnu vojsku, da vojska bude i profesionalna i dobro obučena, da starešinski kadar bude izuzetno obučen, profesionalan itd, ali naše mogućnosti nisu takve da ovog momenta možemo da uložimo u visoke tehnologije, u izuzetno kvalitetnu opremu u Srbiji, da bi mogli da ispunimo tu obavezu. Zato broj vojnika je izuzetno važan u Srbiji.
Pogledajmo zemlje u okruženju. Kosovo, koje je novoformirana tzv. država, ima preko 50.000 vojnih obveznika, kako u redovnom, tako i u rezervnom sastavu. Hrvatska ima oko 57.000 vojnika. Mi imamo 11.000, imaćemo. Međutim, to je dovoljno, a možda i nedovoljno da odbrani krug dvojke i ovo malo Dedinja, koje je izuzetno važno za ovu državu.
Mislim i nedavno se pokazalo na gej paradi da 6.000 žandarmerije izuzetno opremljene, spremne, izašli su neki klinci tamo i razbili to sve i napravili čuda, da ta žandarmerija nije mogla sa 6.000 da se suprotstavi i nastali su problemi. Jedva se to utišalo i dovelo u red. Izuzetno sam razočaran sada kada ozbiljni ljudi koji ozbiljno u ovoj državi razgovaraju i razmišljaju, kažu – da je zasad najspremnije u Srbiji, kao vojna formacija, lovačko udruženje. Nažalost, tako je.
Mi pričamo ovde o višku naoružanja, o zastarelosti oružja, tačno je. Kada je zadnji put Vlada ili Srbija nabavila neki novi vojni model aviona? Nema para, ja to znam. Znam da nema novca i da je veliki problem. Znam da u Ponikvama ne mogu da se demontiraju rakete.
Sećam se da sam kao ministar uradio piste, okrpio, izvadili mine, sve smo završili, ali nismo mogli da ove avione koji su bili sa bojevim naoružanjem sklonimo jer su bili zatrpani u hangarima i nisu mogli da se izvade. Ne znam da li je to u poslednjih meseci i urađeno.
Isto znam da mi nismo mogli da se suprotstavimo kada smo imali napade na našu državu jer nismo imali adekvatnu protivvazdušnu odbranu koja može da zaštiti teritoriju Republike Srbije. Bilo je smešno gledati da se pucalo iz svega i svačega, a neko mirno nadleće i mirno nas bombarduje, a mi nemoćni to samo posmatramo.
Da li sada nema novca za to? Sigurno da nema, ali mi sada činimo jedan potez koji nije dobar za Srbiju u ovom teškom momentu, u ovom mutnom vremenu kada Balkan do usijanja je doveden i nemojmo pričati priče da je mirno stanje.
Nemojmo pričati priče da smo mi postigli velike sporazume i dogovore, da smo postali značajni u proizvodnji, da u proizvodnji baruta, u proizvodnjama nekim veoma značajni, ali u visokim tehnologijama potpuno beznačajni. Nemamo mogućnosti, znam, razumem gospodina ministra da bi i on želeo da imamo dobru opremu, ali nemamo od čega da je kupimo. Ne možemo da preživimo, a kamoli da je kupimo.
Znam da je bilo mučno gledati poslednjih godina kada vojnici u kasarnama nisu mogli da se prehrane, a kamoli da izvedu neke ozbiljnije vežbe. Možda ne u poslednju godinu-dve, ali znam da je bila velika kriza u jednom periodu, kad su slati kući na vikende, da bi jednostavno se smanjili troškovi vojnog budžeta koji je ionako bio izuzetno glomazan za jednu zemlju u kojoj je privreda u veoma teškom stanju.
Ali, isto tako znam da je ovo jedna ishitrena u ovom momentu odluka i da je nije trebalo sada donositi i da je moralo o ovome mnogo više da se razgovara i da se o tome donesu neke kasnije možda odluke, da vidimo u kakvom će stanju država biti. Prema tome, imamo mnogo problema i svi to razumemo, ali svaki građanin Srbije od danas će se osećati nespokojno, neće moći mirno da spava u državi koju nećemo moći da zaštitimo i čuvamo.
Znam, gospodine ministre, isto tako da vojska ima, Ministarstvo odbrane, izuzetno veliku imovinu, koja nažalost propada. I to je mnogo, mnogo više moglo da se uradi. Da se učini, da se ta imovina nepotrebna iz vlasti proda, vrati opštinama, žalosno je danas i bedno gledati kasarne koje se raspadaju.
Dolazim iz grada u kome sam ceo život proveo neposredno pored kasarne "Tanasko Rajić", a u neposrednoj blizini druge kasarne "Ratko Mitrović", koje su danas jedno ruglo grada, obrasle u korov, od bombardovanja oprema je ostala na najboljoj lokaciji i u centralnoj ulici u gradu, još stoje od gelera porušeni krovovi, sa velikim rupama, napušteni topovi, tenkovi, neki kamioni pored glavne ulice u centru grada i to je jedna bruka.
Da, ta lokacija, koja je zlata vredna, stoji danas zatrpana tim lomom, koji niko ne posećuje, mi tamo nemamo nijednog vojnika, bar ga ja nisam video godinama i lokacije koje su desetine hektara u užoj zoni centra grada su u korovu, ulaze civili, krade se municija, preprodaje, bilo je i ranjavanja i niz problema koji su se odigrali.
Nažalost, to je tačno i da bi to pitanje vojne imovine moralo da se razreši veoma brzo, jer Srbija ne može dozvoliti da nekada nešto što je bilo elitno u državi, najčistije, najopremljenije, najelitnije, znam kao dete uvek kad sam prolazio, igrali se oko kasarne, kad smo je gledali, to je sve blistalo, a danas sa polupanim prozorima, sa padnutim krovovima, sa jednostavno opalim malterima, to je stvarno ruglo grada.
I tu treba nešto da se preduzme i tu stoje milioni koji se mogu uložiti u opremu i u nove tehnologije, i to stoji i to je sigurno i to treba odmah da se radi.
Prema tome, danas nisam srećan, neki se raduju vidim, presrećni su, gubimo obavezu vojnu, ne mora da se služi, ako neko dobrovoljno baš hoće ići će negde tamo da odspava, da bude, da ubije vreme, naravno profesionalci koji ih je malo radiće svoj posao koliko mogu i ja verujem da će ti ljudi časno i čestito raditi svoj posao, ali ih je mnogo malo.
Kada ih poredimo sa jednim Izraelom, koji danas ima stotinu i nešto hiljada redovnih vojnika i milion i dvesta hiljada rezervnog sastava zbog situacije u okruženju. Kada pogledate zemlje u okruženju, koje se nalaze u jednom vrlo mobilnom stanju. Kada smo nekad govorili, ja se sećam kao vojnik da smo svi mi spremni kao da će rat biti sutra i braniti, išli na vojne vežbe, i branili ovu državu, gospodine Šutanovac vi možda niste, ali ja jesam i odlazili ponosno da je branimo kad god su nas pozvali i nikad nismo odustali od vojnog poziva.
Sećam se da smo služili vojsku časno i pošteno, ja sam služio u Hrvatskoj. U najvećem ustaškom mestu. Kad izađete da pijete vode, oni vam priđu i pljunu vas u lice, ali mi smo to podnosili i bili ponosni jer smo vojnici jedne ozbiljne države i čekali smo i branili je kad god zatreba i na svaki poziv smo se odazivali.
Ali, evo sad, sad tu obavezu nećemo imati i možda je to nekome smešno, možda vi jedva čekate da se toga oslobodite da kažete – evo mi smo napravili reformu u vojsci.
Tako su se radovali neki ministri kada je bila reforma u pravosuđu. A sada vide koliko je problema, isto tako, gospodine Šutanovac, kao vi, smeškali se i rekli – evo mi smo reformisti pravosuđa, mi vam donosimo reforme, to nalaže EU, budite srećni imaćete ih od sutra, a evo šta je nastao sad problem u pravosuđu, evo sad i oni koji su terali na te reforme kažu da to ne valja ništa. Morate to sve ponovo.
E, za vojsku nam niko neće reći, svi će nas pozdraviti i reći, bravo momci, to je prava stvar. Samo, vi gasite svoje institucije, i mi ćemo to uvek pozdravljati.
Prema tome, da ne dužim, ja vam neću replicirati, mene replike na ovu temu ne interesuje, ovo nije tema na kojoj će neko poentirati, dobijati neke političke poene.
Ovo je jedno veoma bitno pitanje za Srbiju, za njen opstanak, za Srbiju koja je sad u velikim problemima, ali nažalost, te probleme oni koji treba najviše da shvate, ne shvataju. Oni se bore za svoje stranačke utakmice, ko će biti glavni šef ko u šefa, oni se bore ko će zadržati svoj resor u Vladi, još koji mesec da se to produži, ali šta ćemo, takva je situacija i nadamo se da neće to biti dugo.
Stalno se priča o nečemu da će tek doći i da svaka odluka će doneti mnogo bolji život, mnogo više radosti Srbiji, međutim, od toga nema ništa. Svaka odluka donosi više problema i Srbija svakodnevno ima velike probleme.
Prema tome, gospodine ministre, ponavljam ono s početka, vi ste dosta hrabar čovek kad ste ušli ovo sve.
Da li vas je neko naterao da ukinete ovu vojnu obavezu ili nije, ali ja vam kažem da je to hrabra odluka i svima onima koji sede pored vas i koji to podržavaju, ovo je prava odluka ali mi ćemo je ispraviti veoma brzo.
Nadam se da ono bure koje sam zapečatio, kada mi sin jedinac pođe u vojsku, da ću ga otvoriti i ispratiti u vojsku, a ne da mi sedi kući i da ne odsluži ono što su naši preci stalno s ponosom služili.
Nadam se da će ovo neka druga vlada veoma brzo promeniti i da će Srbija kroz jednu profesionalnu vojsku i profesionalni starešinski kadar dobro plaćen, situiran, stambeno obezbeđen, koji će živeti i biti ponos Srbije i imati svoju vojnu obavezu, koju će građani Srbije uvek ispunjavati sa ponosom i velikim dostojanstvom. Nadam se da će to veoma brzo doći.
Prema tome, nadam se da je ovo prolazno gospodine Šutanovac i da ste vi to uradili. Možda vi to niste želeli. Znam vi to sigurno ne želite u duši, ali viša sila, neko vas je na to sigurno naterao, ali mi ćemo to, nadam se, promeniti i veoma će biti brzo drugačije. Hvala.
Gospođo predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo očekivali da će da bude nekih ozbiljnijih promena u ovom zakonu, ali kao što vidite tu su neke sitnice koje će se promeniti, ali u suštini se ništa neće bitnije menjati u lokalnoj upravi.
Želeo bih sada da podsetim gospodina ministra Markovića da on, kao ministar, krši Ustav, krši zakone Republike Srbije konstantno, da se on, kao ministar za lokalnu upravu, meša u rad lokalnih vlasti, da postavlja on lokalne funkcionere, da potpuno anulira lokalne izbore koji su se održali regularno i na jedan zakonit način i da bukvalno radi uz podršku Vlade šta hoće sa lokalnim vlastima. Zato imamo ovo stanje koje je totalno haotično u lokalnoj upravi.
Imamo odbornike koji bukvalno ne znaju ni čiji su, ni ko su, ni šta su, i od nedelje do nedelje oni se menjaju, a na to ih podstiče Ministarstvo za lokalnu samoupravu.
Ne mogu da shvatim da u Kraljevu lokalna vlast koja je dobila izbore bude promenjena i da ta odluka na sudu padne na svim sudskim procesima, a da gospodin ministar lično postavi strukturu koja je na vlasti, strukturu koja je nesposobna. Oni su iskoristili lep period da samo prave neke zapisnike, ništa bitnije da urade, da naprave, da srede posle ovog zemljotresa koji je bio u Kraljevu. Ministar Marković je tamo i koordinator tog celog procesa.
Kako je moguće da Maja Gojković, sa njenom partijom koja nije učestvovala na izborima u Kraljevu, ima sad najveću odborničku grupu.
Kako je moguće da se nekome po naredbi ministra dodeli vlast, a on nema veze, nije ni bio na izborima, nije imao prijavljenu listu i nije učestvovao u izbornoj kampanji i bilo šta drugo.
Kako je moguće da se otmu mandati određenoj političkoj partiji koja je učestvovala na izborima i da se dodele nekome ko će biti podoban i ko će sa partijom gospodina Markovića napraviti lokalnu vlast?
Kako je moguće, na primer, u Žitorađi, da dve partije koje nisu imale nijednog odbornika, sad imaju maltene najveću odborničku grupu. Privedemo malo, uhapsimo, uplašimo, saslušavamo, preslišavamo, sve to radimo lepo, a onda kažemo odbornicima – ajde sad, pređite ovamo, svi ćete dobiti posao, vaši članovi porodica, dobićete kredite, dobićete šta god hoćete, ali da pređete na kontrastranu.
Kako je moguće, u Rači, gde je Nova Srbija ubedljivo pobedila, da dođe Dinkić i da jednostavno kaže imate izbor, ili fabriku Jura ili lokalna vlast da pređe kod nas i rukovodstvo i predsednik opštine i svi pa ćete dobiti Juru, inače nema, Jura odlazi u neki drugi grad.
I naravno, uz befel gospodina Markovića, to se sve nezakonito odigra i završi na način kako se to i završava.
Lokalne vlasti u Srbiji ne liče ni na šta, a vi ste sad samo doneli tobože izvod iz matične knjige rođenih, može da važi trajno. To je veoma bitna stvar koju ste doneli i doneli ste da eventualno plate će nešto povećati, pojačati se posle Nove godine u lokalnoj upravi sa srednjom školom, a troškovi života, gospodine Markoviću, u Srbiji su porasli za preko 40%.
Prema tome, to što vi raditi sa lokalnom upravom to je greh, to nigde nema, to je kršenje zakona, to je kršenje Ustava RS, i više se ne zna ni ko je gradonačelnik, ni ko je pobedio, ni do kada će biti, ni čiji su odbornici, ni ko su odbornici itd.
Kako je moguće vaš pomoćnik da dođe u opštinu Topola i da na jednom skupu koji je bio kaže – za vas su došli crni dani jer imate gradonačelnika iz Nove Srbije.
Šta vi hoćete? Hoćete da vi uzmete gradonačelnika van izbora i da tobože vi vršite vlast, a svaka vlast vaša je propala i nikakva, i vaše opštine gde ste na vlasti su najgore, i to su najveći problemi u Srbiji. Zašto? Zato što je neprirodna, što je narod nije izabrao i što pokušavate raznoraznim političkim ucenama, raznoraznim kupovinama, trgovinama, zapošljavanjima da uzmete tu vlast po svaku cenu.
Vi sada tu sedite, naravno, u Skupštini, smeškate se, a već popodne odete na teren i demolirate nekoliko opština, poremetite nešto što je prirodno u određenoj sredini i napravite vlast koja ne može da uradi ništa.
Zašto se ne zalažete kao ministar za lokalnu upravu za decentralizaciju vlasti, preko opština, da ono što se u opštini zaradi ostane tamo u opštini, a ne da vam opština dobija milostinju od ministarstva kao neka transferna sredstva itd, i da je ucenjujete ovima ćemo dati, ovima nećemo, ovi su podobni, ovi nisu podobni.
Opštine gde je na vlasti opozicija su najčestitije jer svakodnevno ih proveravate i šta ne radite. A proverite malo vaše opštine, gospodine ministre, i videćete kakav je tamo javašluk, kakav je tamo haos i kakva je tamo nedisciplina? Kako se daju poslovi, kolike su cene?
Proverite malo grad Beograd, proverite koliko je kvadrat asfalta u Beogradu, a koliko je na putevima regionalnim širom Srbije? Pogledajte kolike su cene u Beogradu, a kakve su u Srbiji?
Zašto ste zanemarili pojedine opštine, koje su izvor prihoda i za Beograd i za Srbiju?
Zašto ste potpuno uništili ekološki i Lazarevac, i Obrenovac, i mnoge druge gradove širom Srbije, uz obećanja da ćete im rešiti probleme, a ništa niste rešili?
Obećali ste u Aranđelovcu kule i gradove, sve ste obećali, da biste uzeli vlast onako kako ste je i uzeli, oteli. I šta ste uradili, gospodine Markoviću? Ništa. Šta ste uradili u Odžacima? Obećali ste blagostanje, samo kad vi pobedite. Sve će biti med i mleko. Ljudi su ostali da žive u jadu, nesreći, bedi, tamo nijedna fabrika ne radi, gospodine Markoviću. Tamo nema kuda da prođete da ljudi priđu svojim kućama.
Uzeli ste Vrbas. Otišli ste, vodili kampanju, govorili sve ćete uraditi, sve ćete srediti. Na šta liči danas Vrbas? Šta se u Vrbasu dogodilo pozitivno? Ništa. Samo prazna obećanja, kao i obično.
Oteli ste maltene Kosjerić za jednog odbornika. Šta ste uradili? Doveli ste im spalionicu guma u cementaru, u najčistije područje Srbije nadomak Divčibara, nadomak Zlatibora itd, i pravite im spalionicu, tobože Nemci im poklanjaju stare gume da gore u cementari koju ste vi budzašto prodali u privatizaciji. Vaša partija, današnji predsednik Vlade Cvetković, koji je bio direktor Agencije za privatizaciju.
Prema tome, gde god ste došli upropastili ste. I sada radite to što radite, otimate opštine, otimate opštinu po opštinu, uzimate, ucenjujete, dovodite vaše ljude na vlast.
Kažete – ovde ne može da se pokrene ništa što su na vlasti ljudi iz opozicije, ali mi kad dođemo sve će biti u redu. Vi kada dođete onda tek nastaje haos, javašluk, korupcija, mito, nerad, nedisciplina, raspuštanje svih institucija i naravno naredbe koje dolaze samo iz Beograda šta i kako da se radi.
Navedite jednu opštinu u Šumadiji, u Pomoravlju koja funkcioniše kako valja, gde ste vi na vlasti, gospodine Markoviću, gde je vaša partija na vlasti? Navedite, nemate za primer nijednu opštinu. Jug Srbije ste potpuno uništili. Obećanja, obećali ste u Kuršumliji sve i svašta.
Kada smo mi pobedili u Kuršumliji, kada je gradonačelnik iz Nove Srbije, e sada ste rekli – nećemo vam dati ništa zato što niste poslušali da mi pobedimo, pa biste onda imali.
Šta bi imali oni da ste vi pobedili? Ništa, kao i ostale opštine. Pogledajte opštine gde smo mi na vlasti koje godinama blistaju, rade, funkcionišu, gde su na zdravim osnovama i još kad ne biste vi ometali i smetali onda bi sve bilo u najboljem redu.
Ova otimačina odbornika, mandata odborničkih, uzimanje čitavih poslaničkih grupa, to nije zabeleženo u istoriji lokalne uprave.
Prema tome, gospodine Markoviću, predložio bih dopune ovog zakona. Da se ukinu lokalni izbori. Zašto će vam lokalni izbori, kad mi imamo tako pametnog ministra, koji zna da ode u opštinu i da uspostavi vlast koja njemu odgovara. Znači, ne treba da budu lokalni izbori.
Evo vi ste sad nadležni, vi uspostavite lokalne vlasti, postavite predsednike opština, gradonačelnike i sve će biti u najboljem redu.
Prema tome, uzmite te vaše opštine, šta ste sve obećali u Batočini, šta ste obećali u Kniću, šta ste obećali u Kragujevcu, šta ste obećali u Šapcu, šta ste obećali u Loznici, šta ste obećali u Užicu, gospodine Markoviću? Svi projekti su stali i obilaznica oko Užica, i Ponikve i lokalni putevi, sve je stalo. Kažite šta ste uradili tamo?
Šta ste obećali u Prijepolju, šta ste obećali u Novoj Varoši, šta ste obećali u mnogim gradovima gde ste vi sa vašim koalicionim partnerima. Obećali ste im mnogo, a niste im dali ništa. Zato bih vas savetovao da vi kao jedan častan čovek podnesete ostavku, možda na vas neko vrši pritisak da to radite što radite.
Kako vas nije sramota da danas odete u Kraljevo, gde ste oteli vlast, gde ste gradonačelnika u grob oterali, gde sada imate zemljotres. Što ne radite, što to ne rešite tamo? Ljudi vam spavaju pod šatorima, a sneg pada. Samo ste pravili ovih dana zapisnike i tobože počinjete za neki dan montažne kuće.
Pa što niste do sad napravili montažne kuće? Koliko ste imali vremena? Koliko ste imali para na računu koje je davala Srbija za Kraljevo? A ne vi, vi ste imali dobit u Vladi, vi ste više uzeli od PDV nego što ste uložili do sada u Kraljevo.
Prema tome, kako je moguće da škole ne rade? Kako je moguće da ih do sad niste popravili, doveli u funkciju itd.? Kako je moguće da bolnica ne funkcioniše, kako je moguće da nova bolnica prva pukne i najviše bude oštećena u gradu? Ko je gradio bolnicu, da li je odgovoran?
Kako je moguće da porodilište nije više za upotrebu? Pa to je objekat koji zadnji mora da se sruši u jednom gradu, a vi ste, gospodine Markoviću, na vlasti tamo od 2000. godine bili. Pa vas ljudi oteraju na izborima, a vi opet otmete vlast, i tako pet-šest puta ste otimali lokalnu vlast od 2000. godine do danas. Na raznorazne načine.
Pa zašto je vama toliko stalo? Hajde donesite uredbu Vlade, pošto vi uredbama vladate, da u Kraljevu više nikada ne budu lokalni izbori. Vi postavite, brate, jer ionako to radite. Vi tamo imate vašu nesposobnu ekipu, koja ne zna šta će sa sobom.
Doveli ste umetnika sa Kosova da vam vodi grad Kraljevo, on je čovek istoričar umetnosti, nema pojma ni o gradnji, ni o čemu, postavili ga da vodi, koordinira i zato imate ove probleme koje imate. Zato imate širom Srbije probleme koje imate.
Prema tome, gospodine Markoviću, nemojte vi sada ovde da se pravite nevešti, tobože Ilić priča nešto, a ne priča o tome da je poboljšanje, jer izvod iz matične knjige će važiti trajno, nego ja postavljam suštinsko pitanje, zašto se vi kao ministar mešate u lokalnu upravu i zašto vi kao ministar uredbama raznoraznim Vlade kršite sudske odluke?
Kršite odluke Vrhovnog suda, kršite odluke sudova, koje ste vi postavili i otimate vlast i postavljate svoje ljude. Da li je to u redu? Zašto kršite zakon i Ustav? Zašto poništavate lokalne izbore koji se regularno odigravaju u Srbiji? Zašto želite vlast tamo gde vas narod neće? Znači, gde vas narod neće. Kako je moguće da partije dođu na vlast koje na izborima nisu imale nijednog odbornika, nisu prošle cenzus.
Kako je moguće da dođu na vlast partije koje nisu učestvovale na lokalnim izborima? To je pitanje za vas, gospodine Markoviću. Kad-tad vi ćete morati da odgovorite na ovo pitanje. Da izađete u javnost i da kažete ja, ministar Marković, za lokalnu upravu, kršim Ustav i zakon, i postavljam poslušnike širom Srbije po svojoj volji i volji mojih koalicionih partnera, a ne po volji naroda na izborima.
Da li je moguće da neko ko pobedi na izborima lokalnim nema nijednog odbornika? Kako je to moguće? E to vi, gospodine Markoviću, na lokalu morate da razjasnite i raščistite. A ne, odete u gradove, obećavate sve, a kad uzmete vlast ne znate šta ćete sa njom.
Prema tome, savetujem vam da to više ne činite, da ovo što ste činili prešlo je sve mere i granice i da će neko za ovo što ste dosad činili kad-tad morati da odgovara. Hvala vam.
Mislim da je ovde povređen član - dostojanstvo Poslovnika, jer ja sam doživeo uvrede koje sam dobio od određenih… Molim vas samo za malo pažnje.
Prvo, nisam govorio o poslaničkim mandatima, o čemu je ministar govorio, već sam bio jasan i glasan o odborničkim mandatima i o lokalnoj upravi. Znači, nisam govorio o poslanicima, već o odbornicima koji se masovno otimaju širom Srbije.
Druga stvar, tačno je da smo mi došli u Kraljevo odmah. Ja sam 15 kilometara od Kraljeva sa mojim objektima. Prvi dan posle zemljotresa ponudio sam smeštaj za 50 porodica gradonačelniku lično i svu pomoć koju smo uputili otišli smo kod gradonačelnika lično i njemu se obratili i rekli mu da je preko kriznog štaba. On nam je dao uputstva gde da pošaljemo ono što poklanjamo itd.
Vrlo je nekorektno i licemerno to što radite i zloupotrebljavate Kraljevo u političke svrhe, a ništa praktično se ne radi na terenu. Ponavljam, revoltiran sam što ljudi, sada kada sneg pada, u Kraljevu spavaju pod šatorima, a bilo je mnogo lepih dana.
Gospodine ministre, vodio sam izgradnju Jaše Tomić, klizišta, Bogdanje, Među i ostalo. Urađeno 460 kuća za tri meseca. Zna se kako se projektuje u hodu kada je nekome kuća porušena. Zna se kako se prave zapisnici. Zna se da se kuća koja je obeležena crvenom štraftom ne pokriva itd, da vas ne učim tome.
Ja sam reagovao zašto se otimaju opštine. Nama je otet odbornik u Novom Sadu i to je prekretnica. Tako ste napravili vlast. Nestao je odbornik, niko više nije mogao da ga nađe. Jednostavno, izgubili smo našeg odbornika, kući ga tražimo, nema ga nigde itd. Tako ste vi pravili lokalne vlasti i zato ćete tako i proći.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, kao i svake godine i ove godine zadržava se jedan šablon koji se godinama primenjuje u Srbiji, a taj šablon je da se neposredno pred budžet za narednu godinu usvaja rebalans budžeta.
Sada kad mi ovo sve završimo i izglasamo budžet, izglasamo rebalans budžeta i on stupi na snagu, posle par dana počeće rasprava o novom budžetu. Svake godine se dogodi da neko mora na kraju godine da dovede vladajuću većinu u jednu poziciju, da prihvati sve one nestašluke pojedinih ministara i njihove velike ambicije političke, njihove izborne kampanje, njihovo rasipništvo, njihove loše projekte, njihovu nebrigu o narodu, njihov haos koji unose svojim projektima, svojim idejama i da to sve neko ozvaniči u rebalansu budžeta, da to sve potvrdi, prihvati kad je sve završeno, kad se završava budžetska godina.
Sada sam dirnut malo diskusijom gospođe Đerić, kada se obratila ministarki finansija. Isto to želim da ponovim. Morali ste biti jači, morali ste biti energičniji, morali ste biti jednostavno ministar koji ne bi smeo ovakve stvari da dozvoli, da ih spreči pre pola godine, pre godinu, da ih zaustavi.
Sad bi nam bilo mnogo bolje, jer ovo što je urađeno proizvelo je rezultat koji Srbiju vodi na dno dna, koji narod dovodi u velike probleme, koji dovodi građanina Srbije da se ne može više izboriti za svoju egzistenciju, za svoj opstanak, sebe i svoje porodice.
Svi su očekivali da ovaj rebalans budžeta dođe znatno ranije, da uđemo u zakon da jednostavno ne može da se troši nezarađeno, da se smanji potrošnja na vreme, da se zaustavi ovo ludilo koje je zavladalo u uvozu roba, uvozu svega i svačega i da se jednostavno okrenemo tome koliko prihodujemo da toliko možemo i potrošiti.
Nemojmo sada pričati o MMF koji isto tako želi da ono što zaradimo potrošimo, a ne da se zadužimo i da zaduživanjem povećavamo potrošnju i da pravimo probleme u državi koja to sada radi.
Ovakvim ponašanjem određenih ministara, neću sad da ih nabrajam, ali iz priče će se prepoznati, dovodimo sebe u situaciju da hrana poskupi u Srbiji 34,5% u jednoj godini, da plate budu zamrznute, da mislimo da smo pitanje rešili što smo najugroženiji penzionerima dali po pet hiljada dinara, da gas poskupi 30%, da energenti poskupe, da nafta poskupi sa 76 dinara, 80 dinara da dođe na 110. Dovodimo sebe u situaciju da ne znamo kud ćemo i šta ćemo, da se zadužujemo komercijalnim kreditima da bi ovu godinu kako tako izveli do kraja.
Zaduženja su ogromna. Vi ste u Vladi zaustavili projekte koji su život značili za Srbiju. Zaustavili ste koncesiju i to nikada ne mogu kao poslanik, kao čovek koji svaki dan putuje Ibarskom magistralom, da vam oprostim. Niste smeli to da uradite. Obećali ste da ćete krenuti sa auto-putem ka Čačku, Požegi, a od toga nema ništa. Obećali ste četiri auto-puta, nema ništa od toga.
Obećali ste 200 hiljada radnih mesta. Obećali ste 200 hiljada automobila "punto" u ovoj godini. Od toga nema ništa. Pad građevinarstva je 20% u jednoj godini. Poljoprivredne proizvodnje pad je preko 30%, 80 hiljada krava u Srbiji poslednjih meseci je dato na klanje, jer je nerentabilno i seljaci su propali.
Kako obnoviti stočni fond? Izvezli ste kukuruz i pšenicu po 12 dinara, a sad koncentrat plaćamo 35-40 dinara. Ko može da preživi takve udare koje pravi ova vlada? Tu postoje ministri, ne razumem ih, da li je njihov cilj da se ovo sve uništi, propadne ili da država krene?
Gospodo iz vladajuće većine, vi niste ovde u sali, vas nema ovde desetak, vas ovo ne interesuje, vi ćete doći da glasate i ovo ćete izglasati i budžet ćete izglasati i sve. Juče ste ceo dan glasali, a ne znate šta ste glasali. Ne interesuje vas, niti slušate rasprave, niti vas interesuje o čemu se radi. Vi legalizujete nešto što uništava Srbiju.
Ne mogu da zamislim da poslanici iz određenih regiona vide da tamo više života nema, i dalje glasaju i dalje ih ne interesuje stanje na terenu sa koga dolaze. Ne mogu da razumem one sa juga Srbije, iz Šumadije, iz Pomoravlja, iz istočne Srbije, iz zapadne Srbije, da li oni vide propast? Ne mogu Beograđane da razumem, da li vide javašluk i propast koji je neminovan, posle ovakvih poteza vladajuće većine koja sve to legalizuje i koja sve to izglasa?
Inflacija se bliži ka 11%, i Vlada kaže da je kriza prošla. Svi dolazite ovde nasmejani, veseli, vedri, raspoloženi, baš sam vas juče posmatrao kad ste ušli, razdragani, lepršavi, srećni, kažem - nešto se dogodilo. Posle ove tuge od rebalansa budžeta, da sam na vašem mestu, zaplakao bih pred ovim poslanicima i rekao – ljudi, ne mogu ništa da učinim.
Ova država ide u propast, vi to dobro znate, vi ste žena koja sve to razume i ja vas razumem. Vas pritiskaju neki drugi, ucenjuju neki drugi, da sve ovo mora da prihvatite i da blagoslovite i da sedite pred nama, a oni ne smeju ni da sede pred nama. Oni najviše troše, oni su štetočine, ali nikad neće da dođu tu gde vi sedite.
Oni su na terenu, oni su oblepili Srbiju bilbordima, oni prave kampanje, oni rade, oni ulažu milione i oni prave centre, oni prave agencije, oni prave po Srbiji neke, boga pitajte šta, neke paralelne organizacije po svetu, ekonomsku diplomatiju, razvijaju posao da bi opstali na vlasti i zaštitili sebe i svoju strančicu.
Menjaju ime, odriču se, prizivaju neke koji su pokojni odavno da se povampire, da ih malo poguraju, da svi zajedno opstanu. Vi to sve blagoslovite i sve to o trošku budžeta, o trošku ovog naroda.
Ko je platio po Srbiji hiljade bilborda, milione plakata, svaki dan sastanke, sednice, blagostanje? Samo glasajte za regione, to je budućnost Srbije. Udruženi regioni će pokrenuti Srbiju, a tamo sve isti oni koji nas zamajavaju godinama i troše milijarde iz ove države.
Ne mogu da zamislim da dozvolite iduće godine da postoji u Vladi Ministarstvo za NIP. Znate i sami da je to štetočinsko ministarstvo, da je to ministarstvo nanelo sva zla. Znate da je Mrkonjić imao u budžetu u zadnjih šest meseci trista miliona dinara. Znate li koliko je to? Za kilometar auto-puta. On je mučenik išao po Srbiji, obećavao, gradi, radi.
Gospođo Dragutinović, ministre finansija, da li vi znate da ulaganja u Vojvodini na auto-putu neće doneti dinar prihoda, jer taj auto-put je pod naplatom već dvadeset godina? Doneće vam opterećenje u novom budžetu za narednu godinu. Da li vi znate da održavanje auto-puta košta mesečno tri hiljade evra po kilometru i to je novi dodatak koji budžet mora da trpi, izdatak?
Da li znate da se investira tamo gde nema prihoda, a tamo gde lopatama prihod može da se zgrće, investicija nema?
Sinoć sam bio u Lazarevcu. Znate li koliko je putovanje od Beograda do Lazarevca? Sat i po, kolona auto do auto, 27 hiljada auta dnevno u proseku prolazi. Neće tamo da prave auto-put, ali zato kad dođe predsednik Turske i kaže – ovde, oni kažu – razumemo.
To ovu Vladu vodi u ponor, u propast i sve nas zajedno sa Vladom i to bruka ove narodne poslanike koji usvajaju prostorni plan Srbije i koji imaju strategije razvoja i kome god padne na pamet da dođe u Srbiju, on pljune na našu strategiju, na naše prostorne planove i da nam nove ideje.
Neki dan smo usvajali Zakon o opasnim materijalima. Šta ćemo uraditi? Ništa. Dođe neko i kaže – ne to, nego ovo, a mi kažemo - razumemo. Poslušnost i samo poslušni prolaze i opstaju. Sad se preti i daje – ko ne sluša, nastradao je, a ko je poslušan može da radi šta hoće.
Gospođo, da li znate koliko ljudi u Vladi ima privatna preduzeća? Da li znate da oni najveći promet uzimaju iz ove države, da sisaju kao krpelji vaš budžet? Da li znate da se njima sve avansno plaća? Da li treba sad da vam nabrojim taksativno firme koje rade? Da li verujete da vaše kolege koje sede sa vama i pričaju ovde o programima i projektima, oni su glavni kočničari razvoja Srbije, pljačke, mita, korupcije?
Da li znate koliki promet Šaper pravi godišnje? Da li znate koliki promet Đilas pravi godišnje? Da li znate koliki promet Krstić pravi godišnje? Da li znate da je 5 hiljada stanova dobila firma Montera? Čija je to firma, gospođo? Da li znate da je ta firma pod krivičnim prijavama, da ne bi smela da dobije posao i da bude na tenderu i da se uzme u razmatranje? Nažalost, to je firma iz vaše stranke.
Da li znate da u Kraljevu stoje milioni evra na računu i čeka se da vaš jedan prijatelj iz Vlade napravi liniju za montažne kuće, a narod spava pod šatorima, dok on vežba da pravi montažne kuće? To je u Ivanjici i 300 evra po kvadratu, ključ u ruke se montiraju.
Da li shvatate za ovih 30 dana je trebalo da bude 100 kuća namontirano, da tamo u centru grada ima slobodno ratarsko imanje, gde je mogla da se napravi ulica, da se namontiraju te kuće i da se svi ljudi zbrinu do sada? Vi ne date niko da uzme mrvicu, kao što Mišković ne da u trgovini, agraru, osiguranju, bankarstvu, niko da mrvu uzme od njega ne može, niko da plati ništa neće, nijedno sudsko izvršenje da izvrši ne može. Sada čekate da prodate Telekom i da vam padne kamen sa srca, da malo živnete u bescenje.
Znate li koliko vredi Telekom sa ovim kupljenim delovima?
Bio sam ministar za telekomunikacije tri godine i radili smo realnu procenu "Telekoma". Da li znate koliko realno vredi danas – osam milijardi evra. To je zlatna koka za Srbiju i vi ćete ga dati budzašto da zakrpite rupe, kao što i ove kredite uzimate, ne pitate za cenu, samo da preživite do nove godine, da ovo pokrijete, da legalizujete, da izmrcvarite iduću godinu.
Posle ovakvog rebalansa nema ništa od budžeta koji dolazi. Biće još gore. Najavljuju se poskupljenja struje, poskupljenje životnih namirnica, a kao neki tobože rast plate koji neće da bude ni peti deo poskupljenja koje će Srbija imati.
Šta očekujemo naredne godine posle ovakvog rebalansa? Ništa. To neće biti dobro za Srbiju. Da li znate da je do sada Vlada ukupno dala za Kraljevo 18 do 20 miliona dinara, a od PDV koji naplaćujete od Kraljeva, od donatora, sponzora, ljudi dobre volje koji odvajaju od svojih usta, od svoje dece da bi izgradili Kraljevo, uzeli ste 38 miliona dinara od PDV. Zaradili ste, gospođo, 20 miliona na nesreći onih tamo što spavaju pod šatorima. Dokle da se radi na taj način.
Oni donatori koji daju da preživimo, da odemo na neko takmičenje mora da plate PDV. To nigde na svetu nema. Svugde se stimulišu ljudi koji vrše donacije od države da bi to radili, da bi bili dobrotvori, da bi stvarali nešto i da bi radili, ali kod nas je sve naopako i tako ide.
Uvoz je podivljao načisto. Ovo što ste rekli, prihodi iz uvoza, to je katastrofa. To je dovoljno za pad Vlade. Uvozite sve i svašta. Šta mislite sada, kada Mišković proda strancima "Maksi", pa mi više nećemo imati naše. Kako da preživi Srbija i kako da opstane Srbija?
Da li znate da vaši direktori stranaka imaju bezbroj firmi, više ne znaju ni gde rade i gde imaju. Onaj projekat 120 mostova rekonstrukcija, to je moj projekat. Sad kada sam video na ulasku u Čačak na reci Čemerici da je posao dobio, sramota me je da kažem, čovek koji mrcvari jedan grad, jednu Srbiju, jednu Ibarsku magistralu, mrcvari je godinu dana sa mostićem od 10 metara. Čovek u životu video rasklopljen most nije i on ga rekonstruiše?
Ljudi iz policije vode građevinske firme. Postali su veliki građevinari, prave mostove, rade, grade. To je katastrofa, to je strašno. To niko ne preduzima ništa da se tome stane na put. Nemate snage, samo posmatrate i klimate glavom, a to za Srbiju ne valja.
Evo, "Nuba invest", to je najveća bruka za Srbiju. Da li znate da naplata od optike godišnje je veća od putarine. Iznosi preko 205 miliona evra godišnje. To je prirodni resurs ove države. Kablovska televizija koja je ušla u svaku kuću, prirodni resurs ove države, država nema prihode maltene nikakve. Sve je dato besplatno i sve će se dati besplatno, a nemojte da mislite da ne znamo kako i na koji način.
Gospođo ministarka Dragutinović, jako mi je žao što kao jedna fina, otmena dama, koju izuzetno cenim i poštujem, nemate snage da ovo zaustavite. Zato vam predlažem bratski i časno, pošteno, podnesite ostavku. Lupite šakom o sto. Napišite jedan papirić. Prelomite i kažite – u ovome neću da učestvujem, čestita sam žena koja zna posao i biće Vlada gde ćete zablistati i gde će doći vaša struka i vaše znanje do izražaja.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, jako mi je žao što o ovako ozbiljnoj temi, gde treba u Srbiji izuzetno puno ljudi da se zaposli i gde se očekuju izuzetni prilivi, a naročito devizni, danas raspravljamo i opozicija pokušava amandmanima da popravi zakon, da dovede nešto u red koliko može.
Kao i obično, resorni ministar opet nije prisutan i uvek pošalje nekoga da odsedi tu, evo sada, jako mi je žao, dođe ministar telekomunikacija da sedi o turizmu.
Gde je ministar? Ministar je u kampanji. On radi kampanju. Cela Srbija je oblepljena bilbordima regionalni centri, regionalizacija itd. Ovde razgovaramo o jednoj ozbiljnoj temi, koju želimo da nametnemo Srbiji, jer Srbija ima veliku šansu u turizmu, a nema ministra koji je uzurpirao turizam i potpuno ga uništio poslednjih godina i samo se bavi privatizacijom.
Čuli smo sada, hotel Jugoslavija, poslanik je govorio. To je kupio od gospodina ministra prijatelj Šlaf. To je onaj VIP. Sada, taj gospodin Šlaf je preprodao, trgovao kockarnicama, kazinima. To Bog više ne može da shvati, gde se uplati, kome se da, gde se šta završi i kako to ide.
Pričamo ovde o turizmu. Nedavno sam lično pitao potpredsednika Vlade, gospodina Đelića, da li ste vi gospodine Đeliću kupili hotel, odnosno kupili Sokobanju? On je ćutao kao zaliven, a kupio je sigurno preko holandske firme, izbegao dažbine i obaveze sa jednim od šefova duvanske mafije, koji je bio proganjan.
Možda čovek nije ništa kriv, videćemo, ali gospodin Đelić je suvlasnik Sokobanje. Pitam ga pet puta - gospodine Đeliću, jeste li vi kupili, on ćuti i svi ćute. Zato nam ovako ide. Gospodin Dinkić danas kad dođe ovde da se raspravlja o temi, gde je on resorni ministar, on vodi kampanju, on brine o platama, o povišicama, o penzijama, vodi svetsku politiku.
Ministre, ovo je tema tvoja, moraš doći i sesti pred poslanike. On priča o putevima, da nema projekata. Kako ga nije sramota? On svaki put priča da ministar Ilić nije ostavio projekte. Pa, da li je on normalan, kako može da bude koncesija...
Gospođo Čomićka, oprostite, ali samo da vam objasnim.