Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Veselinović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću se najviše bazirati u mojoj diskusiji vezano za izmene i dopune ovog zakona o vazdušnom saobraćaju vezano za direktive EU i iz onoga što sam ja mogao pročitati i saznati iz ovog zakona, ovo je u stvari zakon nekakve komisije i eksperata EU, nikako građana Srbije, niti onih ljudi koji su zaposleni u vazduhoplovstvu.
Da je to istina govore i prva dva stava obrazloženja, odnosno razloga donošenja ovog zakona gde se kaže – oblast vazdušnom saobraćaju u Republici Srbiji uređuje se Zakonom o vazdušnom saobraćaju "Službeni glasnik" 73/10, koji je stvorio pretpostavku za harmonizaciju nacionalnog zakonodavstva sa propisima EU, što predstavlja jedan od prioriteta u okviru procesa pristupanja EU.
Drugi stav kaže – osnovni razlozi za pripremu Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o vazdušnom saobraćaju, u daljem tekstu Predlog zakona, jesu dalje usklađivanje sa pravnim tekovinama EU, kao i ispunjavanje preporuke iz godišnjih izveštaja Evropske komisije za 2010. godinu, radi ubrzanja sticanja statusa kandidata.
Pošto su ljudi postali gotovo, deo ljudi iz vlasti, kao vanzemaljci ili kako Zdravko Čolić peva onu pesmu - živim u oblacima belim, želeo bih da se osvrnem na ovo i da javno ovde kažem gospodinu ministru i ovoj vlasti da je vaša štampa, odnosno "Večernje novosti" pre nekoliko dana objavila jednu anketu gde je građanima anketiranim postavljeno bilo nekoliko pitanja. Jedno pitanje je bilo da li će Srbija ući u EU 2013. godine, gde je bilo izjašnjavanje negde oko dva zarez nešto, drugo pitanje je bilo da li će ući 2016. godine. Bilo je neki procenat četiri zarez nešto, treće pitanje je bilo da li će ući 2020. godine. Tu je bio malo veći procenat. I poslednje pitanje je bilo da neće ući nikada. Možete da zamislite da se izjasnilo 67 zarez nešto procenata građana. Ako ovo nisu podaci da ipak nešto pokazuju, neki pokazatelj vama koji govorite – Evropa, Evropa, EU, onda znači da mi ne idemo ovom zemljom, već "živim u oblacima belim". To je znak da 67% građana ne veruje da će Srbija ikada ući u EU. Verovatno ste i vi čitali. To su neki podaci, a siguran sam da još veći broj ih ima koji uopšte nisu pristalice ulaska Srbije u EU.
(Predsedavajući: Gospodine Veselinoviću, samo da vas upozorim da razgovaramo o izmenama i dopunama Zakona o vazdušnom saobraćaju, pa osim belih oblaka ne mogu da nađem vezu).
Vezao sam se za ova dva stava, gospodine predsedavajući, koja su glavno obrazloženje, a to je EU, odnosno direktiva Komisije EU za donošenje jednog ovakvog zakona koji samo povećava birokratski aparat države Srbije, a ništa novo ili dobro ne donosi građanima Srbije niti onima koji su zaposleni u vazdušnom saobraćaju. Znam da je ovo predizborna kampanja i da se trči, žuri se. Iz ovoga što mi čitamo, kao da ćemo u septembru da uđemo u EU, tako se žuri, jer izgleda mi ova vlast je podeljena u tri grupe, pa jedni zaduženi za hapšenje nacionalnih heroja i prilagođavanje zakona EU, drugi prave regione, treći socijalnu politiku, ali, mogu da vam kažem otvoreno, i vi gospodine Mrkonjiću sedite u Vladi Srbije, ne mogu da shvatim da Vlada Srbije nikada nije postavila ni jedno jedino pitanje – kako je našim Haškim optuženicima, kako oni tamo žive, šta je sa vojvodom Šešeljem koji devet godina provodi u Haškom kazamatu u istražnom postupku? Da li je to uopšte zapisano u istoriji civilizacije pravosuđa da nekoga devet godina drže i da li krše ljudska prava i da li se onda treba povinovati tim evropskim zakonima.
(Predsedavajući: Gospodine Veselinoviću, drugi put vas upozoravam. Dakle, tema je izmene i dopune Zakona o vazdušnom saobraćaju. Osim što je gospodin Šešelj avionom odleteo u Hag, sve ostalo nije u vezi sa dnevnim redom. Molim vas, skoncentrišite se.)
Znam da vas je strah od povratka vojvode Šešelja, ali ću nastaviti jer ovo je sve vezano za EU i usaglašavanje zakonskih akata sa EU.
Kada se direktno radi o ovom zakonskom projektu, pored direktora Direktorata sada se osniva i centar za istraživanje udesa i ozbiljnih nezgoda, zatim glavni istražitelj i njegov zamenik koga imenuje Vlada, zatim komisija za istraživanje uzroka udesa i ozbiljnih nezgoda. Ovde, kao što sam i prethodno rekao, radi se o jednom novom telu, o novim komisijama, ovde se radi o novom nametu na budžet Srbije, jer siguran sam da je i do sada postojala komisija za ova ispitivanja, postojala je inspekcija za nadzor. Jednostavno, ovo je čisto nametanje od strane evropske komisije da ih moramo poslušati. U protivnom nećemo dobiti status o kome vi govorite svakodnevno.
Da je to istinito potvrđuje se i u pasusu gde se kaže – najznačajnije izmene i dopune Zakona o vazdušnom saobraćaju tiče su izmene Glave X navedenog zakona u kojoj je uređeno istraživanje udesa i ozbiljnih nezgoda vazduhoplova, odnosno primena propisa EU kojom je uređeno da ovo istraživanje vrši funkcionalno nezavisno telo, kao i poverava vršenje inspekcijskog nadzora Direktoratu civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije.
Vlada Srbije treba da imenuje ne samo direktora Direktorata, nego Vlada Srbije treba da imenuje i glavnog istražitelja i njegovog zamenika. Kako je sada ovo telo nezavisno ako ga imenuje Vlada Srbije? Logično je da će on biti iz redova vlasti i biće zavisno od Vlade Srbije. Ovo su potpune neistine da je ovo nezavisno telo. Ono će i dalje biti zavisno gledano na Vladu Republike Srbije.
Dalje se kaže – nacrtom zakona se predviđa osnivanje centra za istraživanje udesa i ozbiljnih nezgoda, kao i posebne organizacije i postavljanje glavnog istražitelja. Znači, i centar se osniva, sada koliko će tu biti ljudi verovatno tu mogućnost da ih imenuje dobija glavni istražitelj.
Ali, kažem da, bez obzira na sve ovo, tu će se povećati broj ljudi, a znamo koliko su tamo plate i koliki će biti novi nalet na budžet Srbije i građana Srbije. Znamo da su tamo plate oko sedam hiljada evra, pa i više.
Stoga, smatram da je ovaj zakon iznuđen od strane EU i Evropske komisije, kao i mnogi drugi i u tom pravcu sam siguran da ovaj zakon ništa dobro neće doneti građanima Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas su pred nama tri bitna predloga zakonskih projekata, a jedan od najvažnijih jeste i Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju. Ostala dva zakona su zakoni gde država Srbija uzima nove kredite, što je nepopularno za svakoga, ali eto što naš narod kaže – zla godina naćerala orla.
Pređimo na analizu ovog zakona o prevozu u drumskom saobraćaju. Zakon koji je mnogo važan i bitan, ne samo za nas ovde, već i za građane Srbije. Poznato je da ovaj zakon od 1995. godine nije suštinski menjan, jednostavno pretrpeo je samo nekakve kozmetičke promene, ali problemi su se nagomilavali iz godine u godinu, tako da je u toj oblasti stvarno veliki haos.
Poseban haos izazvan je posle 2000. godine dolaskom ovih dosovaca – osmanlija, koji danas kritikuju neke firme, odnosno preduzeća koja su privatizovana i tobože što ne rade ta preduzeća, ti privredni subjekti. Likuju ovde, a zaboravljaju da su oni tvorci onog famoznog i pogubnog zakona za privatizaciju, čime je uništena srpska privreda, poljoprivreda i gotovo sve drugo, pa je šteta naneta i ovoj oblasti, javnom drumskom prevozu, jer poznato nam je da su mnoge firme koje vrše prevoz privatizovane, u stvari većina.
Tamo postoje veliki problemi. Započeću od mog "Sandžaktransa" iz Novog Pazara koji je na neki način privatizovan, tajni i ilegalni. Jedan gigant u onoj Jugoslaviji, među možda 10 je bio, a nažalost danas nema svoja tri autobusa kojima može da vrši javni prevoz. Radnici su rasterani, ostao je još jedan deo radnika koji čekaju neku otpremninu, socijalni program.
Takva je sudbina mnogih, i "Transporta" u Kraljevu, poznati problemi u "Autoprevozu Morava" Vrnjačka Banja, Čačku i redom širom Srbije. Da li je do toga moralo doći? Mislim da ne. Mi srpski radikali suprotstavljali smo se godinama takvoj pogubnoj politici koja je ovaj narod dovela na rub propasti, siromaštva. I ova oblast koja je bitna za građane Srbije je tom privatizacijom oštećena.
Posebno ću se osvrnuti na te nove gazde koji su otkupili ova privredna društva, ove privredne subjekte koji vrše javni prevoz u drumskom saobraćaju. Ne samo da su rasterali radnike u tim firmama nego su one što su ostali naterali da jedan sam vozač autobusa vozi autobus i ujedno naplaćuje karte. Pa, eto, ugrožava li taj čovek bezbednost 50 putnika ili više koje vozi, a da ne govorim o njihovom materijalnom stanju koje je ponižavajuće. Time želim da kažem da je ovim ugrožen i Zakon o bezbednosti saobraćaja. I ovde bi imalo posla dosta za republičke inspektore i inspekciju rada.
Što se tiče ovog zakona, osvrnuću se na neke primedbe, moram da kažem otvoreno, kao i moje kolege što su prethodno rekle, da je ovaj zakon bio neophodan da se donese, da ima svojih mana vezano za neku preciznost i njegovu primenu u praksi, ali da se ovde vrlo malo osvrnulo na probleme baš radnika u ovom poslu, posebno taksi prevoznike, gde se teret svaljuje na lokalnu samoupravu i daju se velike ingerencije lokalnoj samoupravi da reši te probleme, a te probleme je teško rešiti iz razloga što je mnogo ljudi ostalo bez posla, pa jednostavno samo okače taksi naziv i prevoze putnike.
Takođe imamo problema u zabitim mestima, brdsko-planinskim naše Republike, gde je trebalo omogućiti da prevoz vrši neki kombi ili prevoznici uz plaćanje poreza i registraciju firmi za te putnike, jer tamo imamo sela gde je ostalo možda desetak ili 20 starih osoba. Tu je trebalo imati u vidu te takve slučajeve.
Kažem, priča oko taksija i taksi prevoznika je posebna priča. Daj bože da u ovom vremenu neko uredi taj problem i sredi, u šta lično sumnjam. Ali, eto, ima nekih pomaka u ovom zakonu vezano i za najnižu cenu koja se određuje, znači za tu lojalnu konkurenciju, što može doprineti nekom boljitku.
Ovde se kaže o dosta stvari, navode se tu razlozi donošenja ovog zakona. Mislim da najveći razlog jeste što su i najveću štetu trpeli građani Srbije i da je ovaj zakon jedna neminovnost, ali bilo bi bolje da je u celini suštinski donesen novi zakon kako ovaj ne bi pretrpeo možda neke izmene za nekoliko meseci što se tiče primene ovog zakona.
Osvrnuću se na ovaj zakon vezano za Predlog zakona o potvrđivanju ugovora garancije EPS elektronska brojila između Republike Srbije i Evropske investicione banke. Koliko sam mogao uočiti, ovde je bio još jedan zajam, EPS se zadužio još sa 40 miliona evra u prethodnom periodu. Pitam se lično – šta je s tim novcem? Sada od Evropske investicione banke pozajmljuje novih 40 miliona evra i uglavnom taj novac želi da usmeri u inovacije vezano za brojila, daljinsko očitavanje i isključivanje.
Moram da kažem otvoreno da ova "Elektroprivreda Srbije" drži monopol u Srbiji. Šta se tamo stvarno dešava ne znam, ali svake godine vrši novi i novi namet na građane Srbije, povećavajući cene struje i njihovih usluga. Pokušao sam da dođem do nekih podataka šta je razlog i uzrok svemu ovome. Dobio sam informacije, ne znam da li su tačne ili ne, da postoji veliki gubitak u samom napajanju električnom energijom, a zatim i krađa električne energije. Kada sve ovo vidimo, ispada da one firme i preduzeća i građani koji su pošteni treba da plaćaju cene i onih koji kradu električnu energiju.
Druga bitna stvar je sledeća. Ovde se radi o izradi ovih brojila "Sažem", to je elektronska francuska firma, a inače u našoj zemlji ima bar pet-šest firmi koje su u stanju da proizvedu ova brojila. Mi smo imali "EI Niš", koja je proizvodila digitalna brojila. Nažalost, i nju ste zatvorili.
Hteo bih da vas podsetim da su ovde izabrana nekolika mesta da se urade ova brojila, tj. Krnjača, Vrbas, Vranje i Novi Pazar. Lično sam iz Novog Pazara pa se radujem što će to da se uradi u Novom Pazaru, ali sam malo skeptik u smislu – zašto su baš ova mesta izabrana? Da li iz šešira ili po nekim drugim pokazateljima?
Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora Koridora 10 Auto-put E 80 između Republike Srbije i Evropske investicione banke, niko od nas ovde ne može biti protiv izrade auto-puta Horgoš-Novi Sad i Koridora 10, ali dosta smo skeptični u tom pogledu. Čuo sam i od ministra Dulića, koji je rekao da je to problem i sledeće vlade, i prosto ne verujemo da će sve ovo da se ostvari. Ovde je isto izvršena jedna prethodna pozajmica od 384 miliona evra, a sada se vrši novi zajam od 150 miliona evra. Radi se o velikom zaduženju naše države, daj bože da ta sredstva upotrebe tamo gde treba i gde su najpotrebnija.
Osvrnuću se malo i na infrastrukturu unutrašnjosti Srbije. Mi koji živimo na rubnim područjima države Srbije, ponekad nam je milo kada se govori o auto-putu, te proći će prema Crnoj Gori, te prema jugu i slično, ali, evo, i Munir Poturak je tu, daj bože da dođe na red i taj zajam koji je nepopularan.
Međutim, i ministar Mrkonjić kada je posetio naš kraj video je da je u unutrašnjosti Srbije ta putna infrastruktura očajna. Ona je uzrok mnogih neprilika u našim krajevima, pre svega migracionih kretanja i iseljavanja selo-grad.
Možete da zamislite da i danas u našim područjima, na planini Rogozi, Pešteri i Goliji, ima mesta gde deca idu i po 14-15 km u jednom pravcu do svoje škole. Tražio sam od ministra Mrkonjića da upotrebi svoju moć i da takva sela povežemo makadamom, kako bi mogao da se izvrši autobuski prevoz tih učenika i dece. Međutim, do sada je to samo slovo na papiru.
Jednostavno, ako se ovako bude gledao strateški razvoj Srbije, doći ćemo u takvu situaciju da ćemo jednog dana imati Beograd i pustinju. Nažalost, čitamo da svake godine po jedan grad od 25 hiljada ljudi pređe u Beograd. Samo ću reći jedan primer. U Prijepolju, Priboju i Novoj Varoši samo u 2010. godini odjavilo se više od 10 hiljada stanovnika. Da li shvatate sada kakav je to problem kada se odjavi takav broj od 10 hiljada ljudi tamo gde treba da naseljavamo građane i da ostanu da žive na tom području?
To je samo jedan primer, da ne pričamo o beloj kugi. Niko se do sada nije setio da napišemo jedan zakon o sprečavanju bele kuge ili slično.
Da ne uzimam više vremena mojim kolegama, hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, vezano za zakon o vazdušnom saobraćaju mnogo je rečeno u načelu. Moram da napomenem i našeg kolegu Momira Markovića koji je javnost obavestio, a i ministarstvo i ministra za manjkavosti tog zakona i šta se sve čini u Direktoratu odnosno u kontroli leta. To su zapanjujući podaci za građane Srbije, šta se sve tamo radi i kolike su plate itd.
Sam broj podnetih amandmana govori koliko je ovaj zakon bitan za tu oblast i uopšte za građane Srbije. Mi iz SRS smo podneli preko 170 amandmana sa ciljem da poboljšamo ovaj zakonski projekat, da poboljšamo tekst.
Ponovio bih neke nedoumice, gospodine Mrkonjiću, neke su kolege to već pominjali, posebno kada se radi o vazdušnom prostoru nad KiM. Šta čini Vlada Srbije da vrati vazdušni prostor pod kontrolu leta Srbije? Znamo da po rezoluciji 1244 to pripada Republici Srbiji? Dobili smo informaciju da to nebo do 5000 metara kontroliše Island, znači, ubira novac neko drugi, a znamo i to da odobrenje za najkraći let košta oko 600 dolara. To je bitno pitanje za nas.
Naši amandmani imaju cilj da poboljšaju ovaj tekst. Želim da podsetim javnost, a i ministra, da je trebalo imati više sluha prema amandmanima SRS. Pročitaću moj amandman. Radi se samo o jednoj reči koja poboljšava tekst ovoga zakona, odnosno član 24. stav 1. Predložio sam da se u stavu 1. člana 24. doda jedna reč. Dakle, posle reči "podneto" dodaju se reči "i prihvaćeno".
Zašto ovo govorimo? Ne može se dozvoliti izvršenje leta samo na osnovu podnošenja plana leta. Plan može biti neispravan. U određenoj situaciji se mora ostaviti mogućnost da se određeni letovi ne odobre. Na primer, u slučaju da je planiran let u nekoj opasnoj zoni. Cilj ovog amandmana je bio da se ovom rečju poboljša ovaj tekst.
U obrazloženju stoji, definisan je stav 3, ali stav 3. ne definiše to. To se vidi iz stava 1, gde se kaže: ''Vazduhoplov može da leti nad vazdušnim prostorom Republike Srbije na osnovu prethodno podnetog plana leta pružaocu usluga u vazdušnoj plovidbi.'' Ovde bi moglo samo još da se doda – i prihvaćenog. Ovde se daje mogućnost nadležnom ministarstvu da taj let odbije ili ga prihvati.
Na samom kraju, želim da sa ovog vazdušnog saobraćaja pređem na ovozemaljski i da podsetim ministra gospodina Mrkonjića, koji je javno pred TV kamerama obećao u Novom Pazaru da će pomoći izgradnju puta dva sela na Rogozini prema KiM, gde 24 učenika putuje 14 km u jednom pravcu. Ne može saobraćati ni jedno prevozno sredstvo. Projekat smo uradili i planove predali vašem ministarstvu i preduzeću za puteve, ali bih vas molio da tim mališanima izađemo u susret.
Dame i gospodo narodni poslanici, još u raspravi u načelu mi srpski radikali ukazali smo na pogubne posledice ovog zakona, odnosno izmena i dopuna Zakona o regionalnom razvoju. Sećamo se kada je donet ovaj zakon i tada smo bili protiv, bilo je sedam regiona, međutim, na čistu ucenu dela poslanika ispred muslimana, Bošnjaka, iz tog kraja, ovaj zakon se menja i stvara se pet regiona, ne pitajući, niko, Srbe koji žive tamo da li se slažu sa tim ili ne. I onda sam govorio i sada govorim da se vrši čista diskriminacija srpskog naroda u Raškoj oblasti. Normalno je što se ljudi okupljaju i pišu peticije i normalno je što su ljudi tamo zabrinuti. Pitao sam onog Džudževića, poslanika, mog komšiju – a, šta da radimo sa Srbima u Tutinu, gde je broj sa 36% Srba sedamdesetih godina sveden na 2%, to jest, na 580 živih Srba u Tutinu.
Da li se na ovaj način, ovakvom regionalizacijom, krije nešto krupno, što je rekao gospodin Krasić, pre, nešto krupno iza brda, tj. da će se polako dozvoliti neki novi centri, subregioni, ko zna kakva ćete im sve imena dati ubuduće. Kao čovek koji živi na tom prostoru i predstavnik sam tih građana, mislim da ovakav zakon ide na štetu srpskog naroda i pospešuje dalja iseljavanja Srba sa tog prostora. I prošli put sam rekao, a i sada kažem, ovo je čista Dinkićeva ujdurma ovog zakona, da bi napravio neku novu partiju, a na račun građana, poreskih obveznika koji plaćaju poreze.
Pozivam vlast da se urazumi, da stvarno ovakve projekte ne piše, da ne šalje u Skupštinu, jer na ovaj način vi svađate Srbe sa Srbima, a svađate normalno i Bošnjake i Srbe na prostoru stare Raške. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, evo gospodin Krasić reče sa koliko opozicija poslanika vodi. Stvarno pred praznom salom govoriti je malo čudno i teško. No, to je stvar vas koji ste u toku dana nametnuli da se više od 30 tačaka raspravlja i normalno da su narodni poslanici umorni i ne mogu da se snađu, vezano za ovolike zakone, sporazume, ugovore itd.
Ispred SRS izdvojio sam mišljenje u vezi ovog seta sporazuma, ima ih sedam, odnosno posebno sam bacio akcenat na zakon u vezi između Sporazuma Srbije i Turske u vezi infrastrukturnih projekata. Ovo mišljenje sam izdvojio i sa ekonomskog i sa političkog aspekta, znači iz dva razloga. Prvo ću reći ekonomski razlog.
S obzirom da se ovaj zakon, odnosno sporazum odnosi na Rašku oblasti kako kaže gospođa Dragutinović, mada oni koji pišu ove sporazume, ugovore i zakone govore nažalost o "Sandžaku". Naime, ovaj zakon predviđa sporazum sa Turskom u vezi izgradnje puteva Novi Pazar – Tutin i Novi Pazar – Sjenica. To je kao prioritet, a ostale oblasti, vezano za ekonomsku saradnju, onda tehničku saradnju i socijalnu su uglavnom sporazumi, gde se daje obrazloženje – kako će se širiti stari prijateljski odnosi sa Turskom.
Znate, potičem iz tih krajeva gde su sveži ostaci Otomanskog carstva, Otomanske imperije, gde se i danas govori, ne znam – turska kaldrma, turska ćuprija, turska česma, turski bedem, turska džada, a verovatno će se sada govoriti i turska magistrala.
No dobro, činjenica je, a na Odboru sam se zalagao i uvek govorim da je najlošija infrastruktura, posebno putna, u Raškoj oblasti. Svaki dobronamernik koji napravi tamo i metar puta, asfaltnog puta ili bilo šta učini za taj kraj, zahvalio bih mu se i bio bih srećan.
U ovom slučaju, iz ekonomskih razloga, želeo bih samo da vam pročitamo obrazloženje koje ste vi ovde napisali, vezano za ovaj sporazum. Kaže se – zaključivanje sporazuma ima pre svega za cilj privlačenje turskih investicija u Republici Srbiji i angažovanje turskih preduzeća na izgradnji infrastrukturnih objekata od strateškog značaja za Republiku Srbiju, jer se realizuje kroz kreditiranje pod posebnim povoljnim uslovima.
Onda dalje kaže – sa srpskom stranom je dogovoreno da prioritetni projekat po ovom sporazumu bude izgradnja i rekonstrukcija putne infrastrukture u Republici Srbiji i to državnih puteva Novi Pazar – Tutin R11 – 8a i Novi Pazar – Sjenica, MA, kao i pripadajućih putnih objekata.
Poslovni predlog za saradnju je za realizacija projekata koji bi se finansirali iz Eksim banke Turske, pod beneficiranim uslovima, da bude angažovana odgovarajuća turska kompanija i za otplatu kredita da bude obezbeđena državna garancija. To sam pročitao radi građana i radi poslanika – da čuju kakav mi sporazum pravimo i na čiju štetu ide.
Razumem da je neko donirao, pa kao što sam rekao neka se zove i turska džada ili magistrala, ali u ovom slučaju – daje se kredit od 30 miliona dolara, Eksim banka iz Turske, a isti taj posao da obavljaju turska preduzeća i kompanije, a mi normalno dajemo garanciju i vraćamo kredit. Znači, to je ono što je zabrinjavajuće u ovom sporazumu.
Znate, turska ekspanzija i na Balkan i na Srednju Aziji, kao i na Kavkaz, od raspada Sovjetskog Saveza se širi, posebno prema Balkanu, BiH, Srbiji i Makedoniji, a pre svega Raškoj oblasti i KiM. Postoje, znači, pretenzije da i preko ovih ulaganja neko ovo zloupotrebi, a mnoga ispitivanja analitička, kao i geopolitička, pokazuju da su to tendencije sadašnje Turske.
Ovo ću potkrepiti samo nekim činjenicama, u vezi ove strategije, a odnose se i za izjavu turskog zvaničnika, tj. ta strategija je oprezno plasirana prilikom posete turskog premijera Taipa Erdogana Sarajevu, po određenom planu, da oko osam miliona turskih državljana, poreklom iz BiH, Srbije i Makedonije, može ukoliko to želi da dobije dvojno državljanstvo – tursko, koje već ima, i one zemlje iz koje su emigrirali. Ta ideja je…
Da li mogu da koristim vreme stranke?
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS sam na Odboru za privatizaciju izdvojio mišljenje vezano za Predlog zakona o izmenama i dopunama o Agenciji za privatizaciju. Ovih par minuta ću pokušati da objasnim razloge zbog kojih sam to učinio na odboru.
Građanima Srbije je poznato da mi srpski radikali, još od 2000. godine, na čelu sa prof. dr Vojislavom Šešeljem, upozoravali smo i govorili o pogubnoj politici koju vodi tadašnji DOS ili kako smo ih mi nazivali "dosmanlije". Analizirajući godinu po godinu, stvarno se potvrdilo da ste prave "dosmanlije". Gori ste od aga i begova, ako gledamo ono šta ste učinili u Republici Srbiji.
Prof. dr Vojislav Šešelj je sve do 2003. godine govorio građanima Srbije o toj pogubnoj vlasti, posebno u oblasti Zakona o privatizaciji i osnivanja raznih agencija vezano za određene zakone. Normalno je da ste 2004. godine i izgubili izbore, ali se konsolidovao deo vaših "dosovaca" i nastavilo u cilju nekog patriotizma dalje da vlada, da bi vi premostili i danas se ponovo vratili pod nekakvim plaštom demokratije, kako bi Srbiju opljačkali i srpski narod doveli do prosjačkog štapa.
Ovaj zakon o privatizaciji i agenciji za privatizaciju jeste u stvari zakon koji je opustošio državu Srbiju u privrednom smislu, ekonomskom i svakom drugom. Za ovo, gospodine ministre, vi snosite najveću odgovornost, kao i Agencija za privatizaciju.
Kao član Odbora za privatizaciju, pratio sam za ove dve, dve i po godine šta se to tamo radi i događa i došao sam do zaključka da ste vi prvo nasrnuli na one firme koje su bile produktivne, jake firme. Da li su to cementare, šećerane, vode, jake proizvodne firme u smislu industrije, tekstilne industrije. Danas je u Srbiji ostao samo deo neprivatizovanih firmi i to onih koje niko neće.
Ovde ću pomenuti na današnjem odboru raspravu o privatizaciji u opštini Prijepolje. Tamo je na dnevnom redu bilo 12 ili 13 privatizacija odjednom. Gotovo cela privreda Prijepolja je sada na tenderu. Šta je to, zbog čega se to nije radilo sistematski deo po deo, nego se Prijepolje zaobilazilo godinama, da bi došlo na red baš danas?
Vama je poznato da je Agencija za privatizaciju do sada poništila preko 150 privatizacija, ali da i one ostale privatizacije su u kritičnom stanju, jer ti vaši ljudi, tajkuni koji su kupili najveće korporacije, najveće naše proizvodne sisteme, oni su tamo opljačkali ono što je ostalo, desetkovali radnike i jednostavno ti radnici su danas socijalni problemi i slučajevi.
Pomenuću i slučaj mog Novog Pazara, gde je bila razvijena tekstilna i obućarska industrija. Danas tamo ne radi ni punih dve hiljade, a nekada, sve do 2000. godine, radilo je oko 12,5 hiljada radnika. Danas na zavodu imamo 25 hiljada nezaposlenih, a kažem, radi oko dve hiljade. Bili su štrajkovi i obućara, tekstilaca. Danas štrajkuju "Iskra metal". Ti su ljudi već 15 dana u štrajku. Niko od nadležnih se ne obraća tim ljudima.
Zašto, gospodine ministre, ne vidite šta se dešava širom Srbije? Recite nam ovde – ko je odgovoran što ti ljudi štrajkuju glađu, da li opozicija ili vi? Normalno da ste vi odgovorni, gospodine ministre, jer onaj jedan je odsekao prst, a ovi koji danas štrajkuju u Novom Pazaru ispred prostorija gde štrajkuju istakli su umrlice, i Muslimani i Srbi, znači da neće živi izaći odatle dok im se ne ispune njihovi zahtevi koji su opravdani.
(Predsednik: Vreme.)
Zahvaljujem. Nastaviću.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada sam se pre obraćao ovom visokom domu govorio sam o dopuni zakona Agencije za privatizaciju i tada, prilikom mog govora, gospodin Dinkić je kao i do sada svakom govorniku dao svoje objašnjenje.
Gospodo, nisam dobio od gospođe Đukić-Dejanović reč iako sam imao pravo, ali u svojoj kulturi i kurtoaziji nisam hteo da polemišem s njom i ubeđujem, jer to je odlika nas srpskih radikala. Ali, sada koristim priliku da odgovorim, pre svega, ministru Dinkiću, koji je sve nedaće prebacio na 90-te godine, a govorio sam o štrajkovima i privatizaciji koja se desila od 2001. godine pa do današnjeg dana.
Njegovim fantastičnim pričama koje nastavlja ovaj gospodin iz G17 plus iz Užica stvarno će, verujem, iritirati građane i neće biti čudo ako sutra saznamo da je neko polomio TV ekran ili je sklonio televizor iz svoje sobe.
Moram da se obratim gospođi Đukić-Dejanović koja, ne samo što meni nije htela dati reč, nego kako je ona mogla prenebreći i preći preko činjenice koju je ovde izgovorio ministar Dinkić, da za sve nedaće i probleme u vezi privatizacije snosi odgovornost ona vlast iz 90-ih godina.
Moram da vas podsetim, gospođo, mi koji se dugo bavimo politikom, malo duže možda i pamtimo, sećam se da ste i vi bili narodni poslanik u ovom visokom domu tih godina, sećam se i nekih velikih, teških i pogubnih odluka koje su tada donošene od strane te vlasti. Pre svega, blokada Srba na Drini, prekodrinskih Srba, zatim, 2000. godine kada su došli ovi pučisti, vaši su ministri nastavili da rade s njima kao da se ništa nije desilo, da bi vi posle podržavali manjinsku vlast DOS. Prosto, ne mogu da verujem da vi danas učestvujete u donošenju ovakvih zakonskih projekata, poput ovoga o regionalizaciji, koji čisto razara državu Srbiju, dezintegriše a nikako integriše.
To znači da vi i vaš SPS ne može biti imuna na sve ovo što se dešava, ali to je vaša i stvar vaše partije. Nije na meni da govorim o tome.
Osvrnuću se na ono o čemu treba da govorim, a to je o ovim zakonskim projektima koji su danas na dnevnom redu. Ponižavajuće mi je bilo kao dugogodišnjem narodnom poslaniku i donošenje one deklaracije, rezolucije o Srebrenici, a sve se ovo danas nastavlja do ovog zakona o regionalnom razvoju…
Pričam o dnevnom redu.
Ali, to je posledica danas i zakon o regionalizaciji, posebno i još jedan zakon koji ste uvrstili naknadno, a to jeste Sporazum Turske i Republike Srbije u vezi infrastrukture i ulaganja u državu Srbiju.
Sve ovo govorim sa ciljem da građani Srbije znaju da ovde zbog određenih poslanika, predstavnika manjina, njih sedam-osam, u stvari je sve ovo izdejstvovano u odnosu na vas, većinu koju činite, i da vi preko ovih zakonskih projekata jednostavno čuvate i štitite golu vlast na kojoj se sada nalazite. To mi je bio cilj da kažem.
Govoriću o zakonu o regionalizaciji. Žao mi je što nije onaj gospodin Džudžević danas ovde, koji je i kreator svih ovih spisanija o tobožnjoj ugroženosti Bošnjaka u Raškoj oblasti, a pitao bih njega pošto je on gospodin iz Tutina, gde ima samo 2% Srba u Tutinu - kako tamo žive ti Srbi, kako oni doživljavaju ovaj zakon o regionalizaciji i da li su oni diskriminisani?
U stvari direktno da govorimo o čoveku koji je čak napisao nekoliko knjiga, izmišljenih knjiga vezano za Rašku oblast, posebno je sada toliko daleko otišao da čak menja imena naseljenih mesta, pa na primer, u opštini Tutin imate naseljeno mesto Crkvine, on ga je prekrstio u Kadiluk. Ne znam dokle će ići daleko, verovatno da će prevazići Čanka, koji je zadužen za organizaciju i da postavlja nove međe u državi Srbiji.
Danas imamo na dnevnom redu zakon o regionalizaciji, zakon koji pre svega Srbi iz Raške oblasti nisu podržali. Pre svega, nije tačno da se ovde radi o statističkim podelama Republike Srbije ili ekonomskom razvoju, ovde se radi o čistoj političkoj ujdurmi gospodina Dinkića i još nekih ministara, i zaslužni za ovaj zakon koji se danas donosi jesu baš Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin, i normalno da će oni da imaju poena kod svojih Bošnjaka u Raškoj oblasti, ali verujem da ćete svi vi drugi koji podržavate ovakve zakone o daljem rasparčavanju Srbije izgubiti na sledećim izborima.
Vi ste ovim zakonom izvršili diskriminaciju prema građanima Raške oblasti, pre svega, prema srpskom narodu. O tome niko nije pitao srpski narod, koji je približno nastanjen na tom prostoru kao i Bošnjaci, a katastarska imovina prelazi preko 70% u korist srpskog naroda. Na ovaj način vi prisiljavate deo naroda Srbije da prihvati nekakve centre administrativne za koje oni uopšte i nisu.
Čovek sam koji govori o decentralizaciji Srbije i zastupam te interese, ali ne na ovakvom nivou, nego suštinskoj decentralizaciji planski predviđenoj, a gledano na ovaj zakon, ako ste hteli da pomognete nerazvijenim područjima, vi ste imali 29 okruga, još bliže čak vezani ovim nerazvijenim opštinama i normalno da ste ova sredstva mogli da usmerite u tom pravcu, a nikako da radite ovako na ovaj način.
Ovakvim predlogom zakona, pre svega sa regionalnim agencijama, vi jednostavno birokratizujete društvo i dalje ga birokratizujete na taj način što namećete novi namet na poreske obveznike države Srbije. Preko ovih regiona Mlađan Dinkić normalno da će formirati svoju novu partiju, novu stranku koja se zove da li partija regiona ili regionalnih razvoja, što će opet poništiti svoju partiju G17 plus i na taj način se pokriti nekim novim nazivom partija, kako bi prevario srpski narod i ponovo na sledećim izborima uspeo da se dočepa vlasti.
Ubeđen sam da mu ovo neće proći ovog puta, da je iole i maloj deci jasno o čemu se radi i verujem da će građani Srbije kazniti ideologe ovog zakona, a pre svega Mlađana Dinkića, koji je grobar srpske privrede.
Prvo, gospođo, ovo je povreda dostojanstva Skupštine, član 104. Kao predsednica Skupštine činite diskriminaciju prema meni kao Srbinu iz Raške oblasti zato što mi po drugi put ne date opravdanu repliku na govor gospodina Munira Poturka, a pre toga na govor gospodina Dinkića.
Molim vas, gospodin me pogrešno protumačio. Njega pozdravljam što likuje, ima pravo da likuje. On likuje jer je njegov lider javno, Rasim Ljajić, rekao – ili će biti regiona ili neće biti Vlade. On je zadovoljan, to pozdravljam.
Njegovi Bošnjaci će sigurno da podrže njegovu opciju. Govorio sam o Srbima u Raškoj oblasti koji su diskriminisani, zaobiđeni.
Postavljam pitanje Muniru Poturku: zašto su onda tri-četiri meseca poginuli po celoj Raškoj oblasti govoreći da su muslimani obespravljeni, da svi muslimani svi moraju biti u jednom regionu ako već sada govori o nekom prosperitetu regiona.
Gospodin Munir Poturak govori o razvoju. Mi jesmo u koaliciji u više navrata bili na nivou Novog Pazara i lično podržavam svaki metar asfalta puta, infrastrukture ako tamo neko uradi, međutim, zar treba dovesti Tursku da nam radi puteve i njihova preduzeća da rade, da nam daju kredit koji će država Srbija da vraća? Dajte da ne vršimo diskriminaciju prema našim preduzećima, gospodine Munire.
Šta će da radi preduzeće za puteve iz Novog Pazara? On je započeo te puteve. Već je delimično odrađen posao oko tih puteva.
Želim da pojasnimo ovo o čemu se radi. Niko ovde nije protiv nikoga, ali pravljenje ovih regiona ide direktno na štetu države Srbije, posebno su diskriminisani Srbi u Raškoj oblasti.
(Munir Poturak, sa mesta: Replika.)
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 41. stav 7. gde se "ministar" zamenjuje rečju "Ministarstvo". Prethodni govornici su pravnici i veoma dobro i sažeto su to objasnili, tako da se ne bih zadržavao i ponavljao istu priču. Kao čovek iz obrazovanja, želim samo da kažem nekoliko reči vezano za učenički i studentski standard.
Naime, radi se o jednoj ozbiljnoj materiji i ozbiljnoj oblasti našeg društva, gde se susreću mladi ljudi širom Srbije, pa i iz inostranstva, gde stiču određena obrazovanja, razmenjuju svoja mišljenja o nauci i tehnici, kulturi, sportu, civilizaciji i ta oblast zaslužuje veoma ozbiljan pristup u izradi ovog zakona.
Dok sam radio u obrazovanju, a i u Ministarstvu prosvete, negde između 1996. i 2000. godine, vršili smo analize vezano za učenički i studentski standard, gde se pokazalo da je u to vreme taj standard bio na zavidnom nivou i tih se godina mnogo ulagalo u razvoj učeničkog i studentskog standarda. Tada su obnovljeni mnogi studentski i učenički domovi i verujem da je to bila prava renesansa razvoja učeničkog i studentskog standarda.
Tada je dosta poboljšano, međutim od 2000. godine pa naovamo imam informaciju da se jedva održavaju ti učenički i studentski domovi. To se uglavnom svodi na neke sitne zahvate, krečenje i slično. U tom periodu je dosta učinjeno na poboljšanju smeštaja čak i u higijenskom smislu, gotovo u polovini domova svaka soba je dobila kupatilo i slično. Poboljšana je ishrana, obnovljene su biblioteke i taj period sigurno treba da bude upamćen po tom radu i uspehu.
Međutim, danas imamo problema s učeničkim standardom, a to je pre svega vezano za ljude koji tamo rade s tom omladinom, sve do ishrane. Za razliku od učeničkog standarda, studentski standard je bolji, zato što studenti direktno učestvuju u kreiranju života u studentskim domovima. Učestvuju u tim savetima, počev od sportskih aktivnosti, pa sve do ishrane. To nije slučaj s učeničkim standardom i učenicima. Apelujem s ovog mesta na ministra da bi trebalo dosta učiniti na tom polju, da učenici ili saveti roditelja uzmu učešće u kreiranju tog života, kažem celokupnog, sve do ishrane.
Ovde se pominju i univerzitetski gradovi širom Srbije i problemi koji tamo postoje. Pošto sam iz Novog Pazara, moram reći da je i Novi Pazar dobio univerzitet i postao univerzitetski grad. Verujem da i on zaslužuje da se i tamo sagradi jedan učenički dom i studentski dom u cilju druženja i razmene studenata iz cele Srbije, pa i iz inostranstva, što bi sigurno doprinelo razvoju tog kraja Raške oblasti.
Treba pomenuti da je ovde smešteno preko 19.000 studenata budžetskih korisnika i preko 10.000 učenika. Jedan od problema koji se javlja u ovom smeštaju jeste preprodaja studentskih mesta. Toga je uvek bilo i, nažalost, ima i danas. Negde oko 15% se to dešava u Beogradu, taj podatak sam dobio od određenih upravnika domova.
Verujem da bi se ovo moglo sankcionisati merama na nivou univerziteta, bez obzira o kojem se radi, jer je nepravda prema učenicima, odnosno studentima iz unutrašnjosti. Oni što su bogati a zaslužili su da imaju smeštaj u studentskom ili učeničkom domu, nažalost, ako su u negde blizini ili imaju novca, imaju privatne stanove, preprodaju ta mesta i onda ovi iz unutrašnjosti ne mogu doći do zasluženih mesta.
U tom pravcu sam želeo da skrenem pažnju i apelujem da se to ispravi, a moguće je to ispraviti samo merama, pa sve do preduzimanja zakonskih mera. Hvala.
S obzirom na to da je prihvaćen moj amandman, to znači da je ministar uslišio neke naše primedbe. Ali, pošto je gospodin ministar prošli put na moje izlaganje u načelu o ovom zakonu postavio meni desetak pitanja, na koja zbog vremena nisam stigao da odgovorim, želim da gospodin ministar sasluša i da i ja i moja malenkost imamo pravo njemu da postavimo jedno pitanje sada, a kasnije, kada dođe moj amandman na red, postaviću još jedno pitanje.
Gospodine ministre, da li član 58. stav 2. ovog zakona derogira Zakon o policiji i Zakonik o krivičnom postupku? Pogledajte Zakon o policiji, poglavlje IV - Policijska ovlašćenja, član 30.
Gospodine ministre, kada smo govorili o nadležnostima i ovlašćenjima lovočuvara, imao sam nameru da skrenem pažnju na čoveka koji treba da odradi jedan težak posao, a nije u mogućnosti to da uradi. Naime, ako bi se bilo ko stavio na mesto tog lovočuvara i dobio zadatak da tamo u nekom lovištu, koje ćete vi verovatno odrediti novim pravilnicima, sačeka grupu lovaca, treba da ih legitimiše, znači da im pogleda isprave, treba da im oduzme ako imaju neku divljač ulovljenu, neki trofej, da ih razoruža i treba te iste da prijavi i, prema članu 58. stav 2, da ih privede nadležnom organu.
Ne znam ko je to moćan da učini, a posebno što u sve oblasti mešate pripadnike unutrašnjih poslova, policiju, bez ikakvog razloga.
Gospodine ministre, gledamo iz dana u dan, i svakih desetak dana po jedan pripadnik MUP-a nam strada, a tamo rade nečija deca. Ovakvim zakonom vi svađate ne samo lovočuvara, lovnog inspektora, nego policiju i lovce.
Prema Zakonu o policiji, a i prema Ustavu Republike Srbije, pravo da nekoga privede nadležnom organu ima samo ovlašćeno lice MUP-a. Niko više nema to pravo. Smatram, posebno, da se član 58. stav 2. nije smeo naći u ovom zakonu. Toliko, pa ću nastaviti posle.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS sam podneo amandman na član 4. stav 1. tačka 34) i predlažem da se ona menja.
Da bi ovo bilo jasnije, radi javnosti i građana, moram da pročitam prvo ono što je predviđeno članom 4. tačka 34). U tački 34) se kaže: "Površine van lovišta su površine užeg područja gradova u Republici Srbiji bez prigradskih naselja i autoput".
Veoma sam iznenađen kako je ova definicija prošla i kako nisu prihvatili ovaj moj amandman, gde kažemo da treba da se menja ova tačka 34) i da glasi: "Površine van lovišta su površine naseljenih mesta obuhvaćene propisima iz oblasti urbanizma i autoputevi".
Želim samo da podsetim gospodina ministra da je u Srbiji proglašeno dosta gradova, ali ima i opština i naseljenih mesta u kojima se ne mogu definisati lovne površine. Znamo da jedan član definiše da se lovna površina može obrazovati 200 metara van naseljenog mesta.
Iznenađen sam što nije ovaj moj amandman prihvaćen, jer poboljšava ovaj zakon i ovaj član, a ništa ne menja gledano na samu koncepciju osmišljenu u ovom članu.
Želim još da podsetim ministra. U nedelju se održavao sabor lovaca na Goliji, gde je bilo oko hiljadu lovaca i bio je prisutan predsednik Lovačkog saveza Srbije. Čudno je da vi niste prisustvovali. Bilo je dosta komentara i priča o ovom zakonu i mogu vam reći da je više od 90% lovaca koji su govorili o zakonu, izrazilo negativno mišljenje.
Zato smo mi, gospodine ministre, bili u pravu kada smo rekli da ovaj zakon, u ovakvoj formi, nije smeo da se nađe u skupštinskoj proceduri. Ali, vi ćete verovatno iskoristiti vašu većinu i ovo usvojiti, a kako je rekao moj prethodni kolega, on će brzo doživeti izmene i dopune jer neće moći u praksi da se primeni i zaživi. Hvala.