Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Prema tome, meni je žao što je ministar pobegao, voleo bih da to njemu u lice kažem, ali mislim da ćete  vi gospodo, kao njegovi ljudi od poverenja, preneti sve što je rečeno.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanik Srpske radikalne stranke gospodin Nemanja Šarović je podneo amandman na član 16. koji umnogome precizira i objašnjava ovaj deo koji se odnosi na početak mandata Vlade i na polaganje zakletve. Sećate se da je u onoj vladi posle ″buldožer revolucije″ jedan od ministara šest meseci bio u portfelju ministra, a da nije položio zakletvu ili svečanu izjavu, ili kako god da se to zove. Prema tome, on je šest meseci mogao onako bez zakletve na odanost Republici Srbiji da radi šta god mu padne na pamet, a posle toga, kao kod miropomazanja – sve što si zgrešio ne važi ti se i od sada si ministar u pravom smislu i možeš da radiš. Radi se o gospodinu Pitiću. Dakle, šest meseci je gospodin Pitić bio ministar bez da je položio zakletvu.
S druge strane, i ta zakletva za pojedine ministre u toj vladi od 2000. godine, a bogami i u ovoj od 2003. godine vrlo malo znači. Prvi deo zakletve koji je predložen članom 16. kaže – zaklinjem se na odanost Republici Srbiji. ″Zaklinjem se na odanost Republici Srbiji″, a pare te Republike Srbije u Evroaksis banci, pa se preko njih otvara Nacionalna štedionica. Neću da pomenem ime ministra koji je to radio.
″Zaklinjem se na odanost Srbiji″, a četiri milijarde dolara pronađenih na Kipru nestade na Devičanska ostrva. ″Zaklinjem se na odanost Republici″, a recimo, šećerna afera, Erikson afera, vodena afera, mislim na aferu vezanu za "Knjaz Miloš".
″Zaklinjem se na odanost Republici″ – jedan od saveznih ministara koji se zakleo na odanost Republici prepisa Kosovo Šiptarima. Koliko je za to uzeo, to ne znam. ″Zaklinjem se na odanost Republici″, a jedan od saveznih ministara, sadašnjih, ima nameru, bar je tako izjavio na televiziji, da pripomogne onom prvom da se Srbiji otme Kosovo.
Dame i gospodo narodni poslanici, zakletva ili svečana izjava, ili kako god da se to nazove, imaće onu težinu i biti onoliko bitna za čoveka koji je polaže ili koji je daje koliko on karaktera i ljudskosti u sebi ima.
Prema tome, ovaj amandman narodnog poslanika Nemanje Šarovića treba prihvatiti zbog toga što je mnogo celishodniji – zaklinjem se da ću se u svom radu pridržavati Ustava i zakona i da ću dužnost člana Vlade vršiti odgovorno i savesno.
Možete mu napisati zakletvu na tri strane, ali ako mu se pruži prilika da preko Evroaksis banke otvori Nacionalnu štedionicu u Srbiji, sigurno će, ukoliko nema karaktera, to uraditi.
S druge strane, u obrazloženju zašto se ne prihvata amandman narodnog poslanika Vlada kaže – mandat otpočinje danom polaganja zakletve. Po pravilu, zakletva će se polagati na dan izbora. A šta ako ne bude po pravilu? A šta ako bude mimo pravila, pa danas izbor, pa prekosutra tek predviđeno da se polaže zakletva, a nekog od ministara zaboli noga, daleko bilo, pa ne može ni taj dan da dođe?
Prema tome, dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da se amandman narodnog poslanika Nemanje Šarovića usvoji i da se poboljša ovaj tekst zakona u tom delu.
Dame i gospodo narodni poslanici, eksperti da nemoguće situacije pretvore u moguće, eksperti da neshvatljivo i neprihvatljivo pretvore u moguće su i danas pokazali svoje pravo lice. Uostalom, ovaj zakon i mnogi zakoni pre ovoga, a verovatno i još nekoliko zakona, dok se i bukvalno ova vaša politička piramida formirana na ″buldožer revoluciji″ ne uruši do kraja i ne dođe do novih izbora, a na tim izborima trijumfuju oni koji stvarno brinu o interesu građana Srbije, dotle ćete moći još poneki zakon da donesete.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije nama u SRS-u stalo da vaše zakone poboljšavamo. Mi pokušavamo da ovaj zakon dovedemo do toga da bar bude primenljiv onog trenutka kada dođemo na vlast i kada naši ministri budu vodili ova ministarstva i da ta skupština u kojoj će SRS imati većinu ima vremena da donese nove zakone.
A to što svi od ove grane vlasti, zakonodavne grane vlasti, otimaju po deo ovlašćenja, deo ingerencija, od kada je zapaljena ona narodna skupština pa do današnjeg dana, dakle od 5. oktobra, ja razliku između vas ne pravim. Razlikujete se samo po broju cipela, inače, mnogo ste isti.
U članu 18, o kome smo malopre razgovarali, a i u članu 19. amandmanima i diskusijama je pokušano da se ne jedna nebuloza bar malo zaustavi. Narodni poslanik Gordana Pop-Lazić podnela je amandman na član 19, a pošto građani Srbije gledaju, a vidim da vi niste zainteresovani za ovo, ali su građani Srbije vrlo zainteresovani, jer se o njihovoj koži radi i o njihovom džepu, jer ste tim članom regulisali da i Vlada može predložiti Narodnoj skupštini da joj se izglasa nepoverenje.
Pa kaže – od podnošenja predloga do glasanja o poverenju ne može proći manje od pet ni više od 20 dana. Ovim drugim stavom vi ste predvideli da se o poverenju uopšte ne diskutuje, nego da se samo glasa. Jer, da ste predvideli da se diskutuje samo o pojedinim ministrima, koji od kad su seli, od kad su sa tandžarama ušli u NB, pa ide "Razvojni put Bore Šnajdera", preko pušaka, preko guvernera, na silu otete fotelje, pa do ministra, čitav njegov razvojni put je popločan aferama o kojima bi se moglo mesec dana pričati, samo o jednom ministru bi se moglo mesec dana pričati i da se ne kaže ni pola. Ne zato što bi poslanici Srpske radikalne stranke sporo govorili, nego zbog toga što je tolika gomila afera da mu ne gine bar 150 godina robije, onog trenutka kada pravde i pravosuđa bude u ovoj državi.
I, na kraju, narodni poslanik Gordana Pop-Lazić je amandmanom na član 19. stav 4. tražila da se promeni odluka o razrešenju tj. umesto – Vlada kojoj nije izglasano poverenje može podneti ostavku, ona je u stvari tražila da je odluka o razrešenju Vlade doneta ako većina od ukupnog broja narodnih poslanika ne glasa za poverenje Vladi.
Znate li šta znači ovaj stav 4. u članu 19? Možete da glasate koliko hoćete, ja i dalje ostajem ministar, mi i dalje ostajemo Vlada, mi nećemo da podnesemo ostavku. To što nam niste izglasali poverenje, pa to je vaša stvar.
U diskusijama je provejavalo – ako ima morala podneće ostavku. Ma, nema morala, ljudi. Nema morala, jer da ima ne bi bilo "Erikson" afere. Da ima morala ne bi bilo afere "Knjaz Miloš". Da ima morala ne bi bilo putne afere, ne bi bilo afere Aerodrom Beograd, ne bi bilo afere uopšte oko JAT-a.
Da ima morala ne bi bilo mnogih afera i mnogo bi para u Srbiji bilo, i one četiri milijarde sa Kipra, koje su pronađene, za koje Mlađana Dinkića proziva sada bivši ministar Batić. Ali, da se razumemo, nije Batić pošten, nego je Batić izvisio za proviziju i zbog toga ga proziva, ali je država Srbija ostala bez četiri milijarde, kojima se sada kupuju preduzeća po Srbiji, prave se nacionalne štedionice i ostale banke.
Vlada mora da podnese ostavku onog trenutka kada joj se izglasa nepoverenje, odnosno kada joj se ne izglasa poverenje.
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko su neshvatljivi i neprihvatljivi stavovi člana 19, toliko je, da ne kažem, smešno obrazloženje zbog čega se ne prihvata amandman i narodnog poslanika Gordane Pop-Lazić i narodnog poslanika Gordane Čomić.
U obrazloženju zašto se ne prihvata amandman narodnog poslanika gospođe Gordane Pop-Lazić, kaže se, pored ostalog: "Ako Vladi ne bude izglasano poverenje, mandat joj ne prestaje. Pitanje opstanka Vlade ostaje u domenu širih političkih odnosa i morala, barem formalno, prepušteno je oceni Vlade.″ Neverovatno. Ja sam se načitao nebuloznih obrazloženja, ali ovo stvarno prevazilazi čak i moja očekivanja.
U obrazloženju zbog čega se ne prihvata amandman narodnog poslanika gospođe Gordane Čomić kaže se: ″Deo amandmana kojim se predlaže brisanje stava 4. člana 19. Predloga zakona ne prihvata se zato što Ustav ne propisuje...″ itd. ″Vlada kojoj nije izglasano poverenje može ili da nastavi mandat ili da podnese ostavku: samo neizglasavanje poverenja Vladi ne dovodi do prestanka mandata Vlade.″ Zašto se onda glasa o nepoverenju Vladi, ako samo izglasavanje nepoverenja ne povlači samim tim činom i ostavku Vlade? "Baš to je razlog zbog kojeg Predlog zakona potencira mogućnost Vlade kojoj nije izglasano poverenje da podnese ostavku."
Znači, može da podnese ostavku, a i ne mora. Mišljenje, stavovi narodnih poslanika koji sede u ovom parlamentu Vladu ne moraju uopšte da zanimaju. Možete vi glasati kako hoćete, Vlada neće podneti ostavku, jer se kaže – Predlog zakona potencira mogućnost Vlade kojoj nije izglasano poverenje da podnese ostavku, čime se vrši dodatni pritisak na Vladu kojoj nije izglasano poverenje da podnese ostavku (nije nego), da razmisli o tome da li ima moralnog uporišta... Vlada kojoj je Narodna skupština izglasala nepoverenje treba da razmisli o tome da li ima moralnog uporišta da ostane i dalje da vlada.
Dame i gospodo, mislim da je krajnje vreme da se sa ovim igrankama prestane, da se sa zaluđivanjem narodnih poslanika prestane, da se sa potcenjivanjem inteligencije narodnih poslanika prestane i predlažem da ministar usvoji amandmane narodnog poslanika gospođe Gordane Pop-Lazić i narodnog poslanika gospođe Gordane Čomić i da konačno ovaj član upodobimo.
Dame i gospodo, koliko ste videli u sazivu za utorak, već ćemo glasati o nepoverenju Vladi. Da li to znači, ako mi u utorak izglasamo nepoverenje Vladi, odnosi se na član 18, i ako izglasamo nepoverenje Vladi sutra, da će oni imati moralnu obavezu da razmisle da li da ostanu u mandatu ili će podneti ostavku? Smešno. Mislim da građani Srbije konačno vide sa kim imaju posla i daće Bog da parlamentarni izbori budu vrlo brzo pa da i ove nedoumice kod građana konačno razrešimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno mi je žao što je ovaj gorak kolač zapao baš ovom ministru, jer u izuzetno lošoj Vladi ima par ministara koji zaslužuju respektovanje, ali to mu ide uz ministarsku funkciju i šta da mu radimo. Ovakav zakon sigurno ne može proći bez obrazlaganja i bez diskusije poslanika, a pogotovo poslanika Srpske radikalne stranke.
Amandman na član 20, o kome se radi, kaže: ″Predsednik Vlade može podneti ostavku pismeno i usmeno. Predsednik Vlade pismenu ostavku dostavlja predsedniku Narodne skupštine i predsedniku Republike.″ Pa, što niste išli dalje, pa rekli i šefu narodne kancelarije, ovom žutom, ne znam kako se zove i bilo kome drugom. Predsednik Vlade podnosi ostavku Narodnoj skupštini, jer ga je Narodna skupština i birala, na predlog vladajuće koalicije.
Obrazloženje je posebna priča. Mora da se pročita. Obrazloženje zašto se amandman ne prihvata: ″Pismena forma ostavke ima nesumnjivu dokaznu vrednost i predstavlja efikasno sredstvo kojim se uspostavlja pravna sigurnost.″ Pa, u kojoj to državi na svetu, ako predsednik Vlade podnese ostavku Narodnoj skupštini, koja ga je i birala, pored toga što je dao usmeno, treba još i pismena forma, jer ima ″nesumnjivu dokaznu vrednost″?
Pa, onog trenutka kada podnese ostavku i Skupština usvoji njegovu ostavku, njegov mandat prestaje. Upravo se sada vraćamo na sve one prethodne članove da li može ili ne može. Njegov mandat prestaje i ne treba nikakva pisana forma, osim stenograma, koji se i inače na svakoj sednici Skupštine vodi.
Budući da ostavka predsednika Vlade za posledicu ima prestanak mandata Vlade, da predsednik Vlade samostalno donosi odluku o podnošenju ostavke, nezavisno od stava ostalih članova Vlade, dolazimo u situaciju da predsedniku Vlade kada podnese ostavku može neko od ministara da kaže – izvini, ti mene nisi konsultovao, ja neću da prihvatim tvoju ostavku i neću da izgubim ministarski portfelj zato što si ti podneo ostavku. Pa, neverovatno.
I, na kraju, logično je da se predsedniku Vlade dopusti mogućnost da svoju ostavku, a time i prestanak mandata Vlade, obrazloži u Narodnoj skupštini. Kamo lepe sreće da je sadašnji predsednik Vlade podneo ostavku, pa umesto da mi danas raspravljamo o ovim amandmanima, on da obrazlaže do 12 sati noću, odnosno do 24,00 sata. Verujte, svi bi ovde sedeli i slušali obrazloženje i u 24,00 prihvatili bi njegovu ostavku i time bi se i agonija Srbije sigurno završila. Zato predlažem ministru da usvoji ovaj amandman.
Moram da zamolim predsedavajućeg, odnosno onog ko će sutra predsedavati da u 12,00, ali ne večeras u 24,00, nego sutra u 12,00 sati napravi pauzu od jedan sat, jer će poslanici članovi Odbora za bezbednost morati da idu na sednicu Odbora, s obzirom na to da se radi o vrlo ozbiljnim stvarima koje će raspravljati Odbor, dakle, da predsedavajući napravi sutra u 12,00 sati pauzu od jedan sat da bismo mogli da prisustvujemo sednici Odbora.
Dame i gospodo, u svim parlamentarnim demokratijama u svetu postoji striktna podela na tri grane vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavna vlast samom svojom prirodom je malo ravnopravnija od druge dve, jer upravo u parlamentima polažu zakletve i sudije, nosioci sudske vlasti, a o tome smo pre tri sata otprilike govorili, dakle, u parlamentima pred narodnim poslanicima polažu zakletvu i prvi ministar, premijer, i ministri.
Prema tome, svuda u svetu, osim kod nas, strogo se vodi računa da jedna grana ne preuzme i ne uđe u ingerencije druge grane vlasti, osim, naravno, kod nas. Kod nas mogu pojedini ministri da bukvalno omalovažavaju i maltretiraju narodne poslanike, čak i da ih novčano kažnjavaju, i nikom ništa. Jedino se kod nas može desiti da ingerencije zakonodavne vlasti Vlada prećutno preuzima, čak i da sudska vlast delom preuzme ingerencije zakonodavne vlasti i da nikoga u ovoj državi zbog toga glava ne zaboli.
I, dalje, kada dođemo u situaciju da predsednik Vlade i Vlada podnesu ostavku, onda ćemo, ukoliko ovaj zakon usvojite, dovesti narodne poslanike u situaciju da samo klimnu glavom i da tako Vlada, koja je rasprodala sve fabrike, kao što je naša, može komotno da podnese ostavku i samo da klimnemo glavom – u redu, podneli ste ostavku.
Mogu pojedini ministri da maksimalno opljačkaju državu, kao što se desilo i kao što se dešava kod nas, afera za aferom, kao što se dešava da se nađe četiri milijarde dolara na Kipru, pa ih odjednom nema, otišla su na neka Devičanska ostrva, koja se ne mogu ni u atlasu naći, ni na geografskoj karti, ali su ih ovi naši vrli ministri pronašli, i nikome ništa. Može da se sa tim novcem vrati u državu i da se pokupuju sve fabrike, da se otvore nacionalne štedionice i ostale banke, i nikom ništa.
Može i gomila afera da se otvori, i nikom ništa, i onda će doći predsednik Vlade i reći – dame i gospodo, ja podnosim ostavku, a mi ćemo da klimnemo glavom, jer ovaj zakon nam ne dozvoljava da otvorimo raspravu i da raspravljamo o tim razlozima zbog kojih ministar, odnosno predsednik Vlade, odnosno cela Vlada podnosi ostavku.
Narodni poslanik Milorad Mirčić amandmanom traži da se u članu 20. stav 3. (a stav 2. kaže – Narodna skupština na prvoj narednoj sednici, koja se održava u roku od sedam dana od prijema ostavke, bez rasprave prima k znanju da je predsednik Vlade podneo ostavku) iza reči ″Narodnoj skupštini″ dodaju reči ″i tada se otvara rasprava, a nakon rasprave konstatuje da je prestao mandat Vladi″. Ovom dopunom člana 20, amandmanom na član 20, taj član 20. dobija toliko malo smisla i dobija se mogućnost da građani Srbije konačno shvate zašto ministri podnose ostavku.
Mnogi ministri iz ove vlade, kao mnogi iz prethodne, kada jednom sudska vlast bude radila svoj posao, sigurno će se naći iza rešetaka, a zakonodavna vlast će uskoro, od utorka, pošto će ova vlada sigurno da padne u utorak ukoliko dozvolite raspravu, vladajuća većina, i da građani Srbije saznaju sve razloge zašto smo podneli zahtev za izglasavanje nepoverenja Vladi; ukoliko ne bude, uskoro će vas narod, da ne kažem kakvim motkama, oterati.
Dame i gospodo narodni poslanici, i kod ovog člana normalno je da se primeni analogija.
Ako su i premijer i ministri bili prilikom konstituisanja Vlade pred narodnim poslanicima i narodni poslanici su glasali za njih, a oni pred narodnim poslanicima položili svečanu obavezu, svečanu izjavu ili zakletvu, krstite to kako hoćete, onda je normalno da i premijer i ministri pojedinačno, ako podnose ostavke – mada u ovoj vladi ne vidim nikoga ko će podneti ostavku dok ga silom ne isteramo iz ministarske fotelje –moraju pred Skupštinom podneti ostavku.
Zamislite situaciju, recimo, ministar prosvete sada mora da podnese ostavku zbog toga što je skidao decu u onoj osnovnoj školi tamo, lečio prizmom, pa čudo nije gasio ugljevlje, odnosno dozvolio da pojedini to rade. Čudo da nije dozvolio da gase ugljevlje i da leče decu itd. Doduše, on je nasledio jednu evropsku praksu, jer sećam se da i prethodni ministar prosvete maločas je izašao ovde i pominjao neke vampirske sednice, beše formirao neke kampove gde su se deca takmičila ko će pre da se skine. To je za robiju, dame i gospodo narodni poslanici.
Zamislite, oni sada da podnesu ostavke. Recimo da Mlađan Dinkić podnese ostavku, proradi mu savest. Nema on savesti. Njega samo možemo smeniti. Kada sam već kod Mlađana Dinkića, onda da kažem, njegov šef poslaničke grupe reče za ovom govornicom da je profesor matematike, pa prema tome zna da računa. Gospodine, računajte da će vam Dinkić onog trenutka kada izađe iz ministarske fotelje ići na robiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, tek sada počinju stvari da bivaju jasne. Vlada je osetila da joj se bliži kraj, a ostalo je mnogo članova i simpatizera stranaka - koalicionih partnera i treba te ljude negde udomiti. Pokušali su, nisu postigli sve da ubace i zaposle kroz formiranje svih onih agencija. Sećate se svih onih zakona koje smo donosili, pa svako ministarstvo agenciju, pa opet agencija, i sada smo došli u situaciju da još to malo potkrpe i onda komotno mogu da idu s vlasti.
Formiraju se kabineti za predsednika, za potpredsednike Vlade formira se generalni sekretarijat, pardon on postoji. U Narodnoj skupštini sekretar Narodne skupštine je zadužen za organizaciju, pa šefa kabineta predsednika Skupštine određuje sekretar Skupštine. Zašto generalni sekretarijat ne bi menjao i ove ljude koji su bili u prethodnim kabinetima šefovi kabineta, zamenici šefova kabineta itd. i kada dođe do smene Vlade, smeniće se generalni sekretar, smeniće se šefovi kabineta, a svo administrativno osoblje će ostati, sa drugom ideologijom, nekom novom, odnosno ne novom, nego SRS kada preuzme kormilo u ovoj državi Srbiji. I onda ćemo mi morati, kao što se desilo u opštini Zemun, da zateknemo 180 ljudi više nego što opštini inače treba.
I onda, kada se privremeno ne rasporede ti ljudi, odnosno postanu privremeno neraspoređeni na radna mesta, tolika se galama digne, pri tome se zaboravi da kada su oni dolazili na vlast par stotina ljudi su otpustili i doveli duplo više svojih.
Dame i gospodo, mislim da ni Vladi, ni ministru ovo ne treba. Može se vrlo jednostavno rešiti kroz generalni sekretarijat i pitanje kabineta, i šefova kabineta i svega ostalog. Ovaj član treba brisati. Bez ovog člana, a i bez onog prethodnog, ovaj zakon bi imao smisla.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ovaj amandman ne treba usvojiti bar iz dva razloga. Prvo što generalizuje i drugo što prejudicira.
Kada kaže, otvorena vlada, to znači da se odnosi na neku novu vladu i da će ova vlada biti zatvorena vlada. Smatram da neće cela vlada. Pretpostavljam da gospodin ministar neće biti zatvoren, ali ima ministara koji će biti sigurno zatvorena vlada. Prema tome, ne treba generalizovati.
Ne treba ni prejudicirati stvari i reći, otvorena vlada, pa oni će biti zatvorena vlada, bar deo zatvorene vlade. Bojim se da se ovim ne poplaše, pa da odmah podnesu ostavku.
Dame i gospodo narodni poslanici, mogli ste se ugledati, gospodine ministre, na predsednika vlade, on je napravio narodnu kancelariju. Jeste da ta narodna kancelarija ništa ne radi, ali to je sistem otvorenosti. Ne znam da li biste imali onakvog kakvog ima predsednik za šefa narodne kancelarije, onakav se malo teže nalazi, ali bi se našlo.
Saradnja, otvorenost rada vlade, pretpostavljam da se misli na to, podrazumeva se u svim aktima, koji onog trenutka kada ih vlada donese postaju dostupni javnosti, dakle i zakoni, uredbe i sve ostalo, osim onih stvari koje predstavljaju državnu tajnu. Naravno, to ostaje zatvoreno za javnost, odnosno biva otvoreno samo za onaj deo javnosti koji ima nadležnost da se upozna sa tim.
Zbog toga smatram da ovaj amandman ne treba prihvatiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Branislav Blažić podneo je amandman na član 36, u kome traži da se jedan deo izmeni. Pročitaću član zakona i amandman, tako da imate celovit uvid.
Član zakona glasi: "Vlada podnosi Narodnoj skupštini izveštaj o svom radu za proteklu godinu pri podnošenju predloga završnog računa budžeta Republike Srbije". Narodni poslanik dr Branislav Blažić traži da se u stavu 1. reči "pri podnošenju" zamene rečima "najkasnije 60 dana pre podnošenja".
Onda bi član 36. glasio ovako: "Vlada podnosi Narodnoj skupštini izveštaj o svom radu za proteklu godinu najkasnije 60 dana pre podnošenja predloga završnog računa budžeta Republike Srbije". Samo u ovom delu traži izmenu, tako da ću samo taj deo obrazlagati.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodnim poslanicima je potrebno najmanje 45 dana da sagledaju sve finese, sve stavke, sve račune kako je trošen budžet Republike Srbije za prethodnu godinu, da nađemo načine kojima se kralo, jer verujte, znajući neke poslanike, siguran sam da su toliko sposobni bar da prikriju.
Ima ministara koji nisu ni imali nameru da sakriju svoje lopovluke. Jednog od ministara koji se bavi tenderima već zovu ministar - magistar 10%, ali to nije bitno ovde. Njega će sigurno poslanici, bar poslanici SRS, sve njegove marifetluke otkriti onog trenutka kad budžet dođe.
Ali, postoje i eksperti, jer ona vlada ima onaj ekspertski deo koji je zadržala od one prethodne vlade, koji će znati da sakriju, bar toliko da nam treba bar mesec dana da pronađemo gde su i kako spiskali državni novac.
Smatram da narodnim poslanicima mora da se obezbedi vreme od 60 dana da izanaliziraju troškove, da izanaliziraju budžet za prethodnu godinu i da kod razmatranja budžeta, kod razmatranja izveštaja kažu jasno "popu pop, bobu bob", a onom ministru i još nekim ministrima - lopovi.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako je jedan od amandmana do sada obrazloženih trebalo ministar da usvoji, onda je trebalo da usvoji ovaj amandman.
Time bi se izbegla mogućnost da se ponovi 2003. godina, kada je zahvaljujući interesima, pre svega interesima određene grupacije koja je imala tu sreću, a ujedno Srbija imala tu nesreću, da ona zajaše na grbaču, uvedeno vanredno stanje na teritoriji cele Republike Srbije, i zahvaljujući tom vanrednom stanju negde oko 12.000 ljudi je apsolutno protivzakonito uhapšeno, maltretirano, onemogućeni pravni lekovi ljudima i danas od 12.000, mislim da je 40 optužnica podignuto i da je do sada nekih pet ili šest procesa završeno.
Sutra, odnosno danas u 12,00 časova mi imamo Odbor za bezbednost, gde ćemo pored ostalog raspravljati i o zlu koje je ta čuvena "Sablja" donela građanima Republike Srbije.
Gospodine ministre, usvajanjem ovog amandmana ne samo da ćete ispoštovati Ustav, nego ćete onemogućiti neke buduće, možda baš iz vaše Vlade, da zloupotrebe položaj na kome se nalaze i da nanesu zlo i štetu građanima Srbije i državi Srbiji u celini, i zato smatram da bi trebalo da prihvatite ovaj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, da bi i vama i građanima Srbije koji ovo gledaju bilo jasno o čemu se radi, pročitaću prvo član Predloga zakona, a onda ćemo da krenemo redom.
Član 5. kaže: "Vlada raspolaže imovinom Republike Srbije, ako zakonom nije što drugo određeno. Vlada može ovlastiti svog člana da raspolaže delom imovine Republike Srbije." U dve rečenice člana 5. zakona, dve apsolutne neprihvatljivosti.
Razumem pisca zakona, u trenutku pesničkog nadahnuća je sročio ovaj član 5. Međutim, dame i gospodo narodni poslanici, pesnik može da bude političar, zakonopisac ne može da bude pesnik i u zakon ne može da unosi slobodnu pesničku formu, vetrić ćarlija, lišće šušti. Znam da je ovo listopadna vlada, kao što je i ona prethodna bila, i sve će biti listopadne dok ne dođe na čelo Srbije vlada koju će sačinjavati srpski radikali. Od zakona, iako je listopadna vlada, ne može da se pravi burleska, mada liči na to.
Narodni poslanik Vjerica Radeta podnela je amandman da se član 5. briše. Bez ovog člana 5. zakon bi bio takav kakav bi bio i ništa mu se ne bi uskratilo osim ove smejurije - ako što drugo nije, jer u zakonu nema što drugo.
Obrazloženje zašto amandman nije prihvaćen kaže - odredbom člana 5. predviđeno je opšte pravilo da Vlada raspolaže imovinom Republike Srbije (do sada su vlade raspolagale imovinom Republike Srbije na čijem su čelu, odnosno kojom vladaju), ako zakonom nije šta drugo određeno. Pa opet ovde podvlači pisac, pesnik podvlači i u obrazloženju zašto amandman nije usvojen ovo svoje - što drugo.
Kako raspolaganje imovinom podrazumeva preduzimanje konkretnih radnji u granicama ovlašćenja, neophodno je da Vlada, kao kolegijalni organ, ima zakonska ovlašćenja da u određenim slučajevima ovlasti svog člana da raspolaže delom imovine.
Dame i gospodo narodni poslanici, od 2000. godine naovamo, koliko je do današnjeg dana napravljeno upravo u raspolaganju delom imovine, jer pojedinci nisu toliko široke ruke imali da mogu da obuhvate svu imovinu Republike Srbije, nego su delom raspolagali, još ih niste navatali i još se ne nalaze tamo gde treba da se nalaze, mada su novine pune afera tih koji su raspolagali delom imovine Republike Srbije.
Ovako će Vlada ovlastiti, dosad su radili neovlašćeno, i zbog toga će robijati, ali ovako će ih Vlada ovlastiti, do sada su krali za svoj račun i o svom ćefu, a sad će krasti po ovlašćenju Vlade Republike Srbije ... (Glas: Ali, za svoj račun.)... isto za svoj račun. Doduše, možda i za račun nekog saradnika.
Gospodine ministre, prihvatite amandman narodnog poslanika Vjerice Radete, obrišite ovaj član 5. Ništa vam ne znači u zakonu. Pardon, samo drugi stav, gde Vlada može da ovlasti nekoga, ništa vam neće izmeniti. Zakon će možda biti, ukoliko prihvatite i ostale amandmane SRS, i primenljiv i prihvatljiv. Ovako i ono - što drugo obrišite, da nam se narod ne smeje.
Možda će neko sutra prevoditi naše zakone, kao što vi prevodite. Ne mislim konkretno na vas, nego mislim na Vladu. Prevode sve zakone sa strane, pa će se možda neko "iskidati" od smeha kada bude uzeo naše zakone da prevodi i eventualno da primenjuje, a tamo piše - što drugo.
Dame i gospodo narodni poslanici, malo mi je bilo čudno da ministar Lončar predloži ovako loše napisan zakon. Pretpostavio sam da je iz njegove kancelarije, odnosno da ga je on pisao. Tek sada vidim da je gospodin Balinovac pisao ovaj zakon i izvinjavam se ministru što sam posumnjao jednog trenutka da on može nešto ovako da napiše.
Što se gospodina Balinovca tiče, maločas sam čuo u hodniku, kažu - gospodin Balinovac se menja, kako koja vlast dođe on se menja. Ne menja se on. Vlade se menjaju. On je, što kaže naš narod, vegeta za svaku čorbu. Sećam se da je bio u Ministarstvu do 2000. godine. Evo ga sada opet i čovek za sva vremena.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog pokušaja da se Vladi, da se jednoj grani vlasti pribave ingerencije koje pripadaju drugim dvema granama. U članu 6. se kaže - Vlada nadzire ustavnost i zakonitost opštih akata AP, opština, gradova, grada Beograda, javnih preduzeća, ustanova i imalaca javnih ovlašćenja. Ukoliko Vlada bude nadzirala ustavnost i zakonitost, šta će nam raditi Ustavni sud?
Tačno je da imamo Ustavni sud, ali je i kao da ga nemamo. Ali, samo u određenim situacijama. Jer, kada je trebalo, recimo, zakon o pomoći porodicama haških optuženika da se donese, taj ustavni sud se sastao za 24 sata i doneo odluku tj. dao svoje mišljenje o tom zakonu.
Kada je trebalo da se donese nakaradna odluka vezana za vlasništvo nad mandatom narodnih poslanika i odbornika, takođe se Ustavni sud oglasio, i to nakaradno, pa sad ne samo ova skupština, nego i mnoge skupštine lokalne samouprave imaju problema, samim tim što je on proglasio da je poslanik, odnosno odbornik vlasnik mandata.
Ako je neko bio na listi stranke, onda je stranka vlasnik mandata, a on je samo taj koji taj mandat koristi u određenom vremenu. Naravno, to je određenim garniturama bilo potrebno da bi iznašle mogućnost da prikupe dovoljan, pardon, da kupe dovoljan broj poslanika ili odbornika u određenim skupštinama, da bi mogli da izglasaju određene odluke, odnosno da vladaju na neodređeno vreme.
Mnogo problema imamo u zakonima i odlukama koje se odnose na lokalnu samoupravu. Gospodine ministre, vi znate da vam je Beograd najveći problem. Od svih problema, Beograd je najveći problem. Skupštine opština su svedene na nivo mesnih zajednica. Konkretno u Zemunu, kada se izuzme od budžeta koji je Beograd odobrio, tj. Gradska skupština, kada se odvoji ono što znači - plate zaposlenih, troškovi tekućeg poslovanja – recimo ostalo je za ukupna investiranja pet miliona, a 500 miliona evra, ne dinara, evra, jeste budžet kojim raspolaže grad Beograd. Na taj način se voluntarizam određenih struktura iz te Gradske skupštine maksimalno pojavljuje.
Pa će u nekoj opštini, gde su na vlasti oni koji su njima mili i dragi, asfaltirati sve, radiće se kanalizacija, vodovod itd, kompletna infrastruktura. U opštinama koje nisu imale sreću da prevare građane, pa da glasaju za njih, nema investicija. Rupe da polomite točak od automobila na ulici.
Zbog toga smatram da su to problemi o kojima bi trebalo da razmislite, ali opet ne možete uzeti sebi pravo da nadzirete ustavnost i zakonitost nečega, nekih odluka. Možete nadzirati sprovođenje tih odluka, ali ustavnost i zakonitost Ustavni sud. To što ne valja Ustavni sud, ne znači da ga ne treba menjati i, ako bog da, pa posle sledećih izbora ćemo ga promeniti sigurno, jer će tada doći na čelo Srbije najbolja stranka dosad na ovoj političkoj sceni, a to je SRS.
Dame i gospodo narodni poslanici, pretpostavljam da ministar, opterećen svim obavezama kao ministar lokalne samouprave i to uglavnom u opštinama gde su na vlasti njegovi koalicioni partneri, nije stigao da pročita ovaj predlog zakona, jer da je stigao ne bi pustio ovakav predlog u proceduru, obzirom da znam gospodina Lončara kao vrlo pedantnog čoveka.
Kaže - predsednik vlade vodi i usmerava vladu, stara se o jedinstvu političkog delovanja vlade, usklađuje rad članova vlade, predstavlja vladu i saziva i vodi njene sednice; stav 1. člana 12. Predloga zakona.
Baš se pitam kako će predsednik vlade da usmeri ministra za kapitalne investicije, Velju Ilića, obzirom na to da su zabrani podeljeni, da je po vertikali ministarstvo zaduženo od vrha do dna za određene poslove, kako će da zaustavi Velju Ilića u tom tenderisanju. Jer, dame i gospodo, i vrapci na grani u Srbiji znaju da nije bitno koliko traži neko da bi gradio kod tih tendera Velje Ilića, nego koliko nudi.
Ili, kako će predsednik vlade usmeriti ministra finansija, gospodina Mlađana Dinkića, da one pare, srpske pare, četiri milijarde dolara koje je pronašao na Kipru, ne usmeri na Devičanska ostrva, nego da ih vrati u Srbiju. Ili, kako će ministra zdravlja, gospodina Tomicu Milosavljevića, da usmeri da kod kupovine farmaceutskih proizvoda ne uzima tolike provizije. Ili, kako će Ministarstvo poljoprivrede da usmeri da malo drugačije radi, da vodi računa o interesima poljoprivrednika u Srbiji. Kako će kada je na samom startu podelio esnafe, zabrane, podelio po vertikali ministarstva i bukvalno ovo što je narodni poslanik Vjerica Radeta rekla, predsednik vlade nema nijednog člana svoje stranke u Ministarstvu finansija, recimo.
Da samo završim ovaj treći stav, pa ću onda i obrazloženje. Doduše, očekivao sam ovde gde se kaže - predsednik vlade vodi i usmerava, pa da na kraju bude - ako nije što drugo, kao što je bilo u članu 5.
Kaže 3. stav ovog člana - član vlade može zahtevati da vlada odluči da li je pri tome predsednik vlade prekoračio ovlašćenja. Zanima me, dame i gospodo narodni poslanici, šta radi Narodna skupština, da li su te tri grane vlasti, zakonodavna, izvršna i sudska potpuno ravnopravne, time što i ministri i predsednik vlade polažu zakletvu pred Narodnom skupštinom i Narodna skupština ih bira iz redova vladajuće strukture, odnosno koga predsednik vlade predloži. Ko će odlučivati o tome da li je neko iz vlade ili da li je predsednik vlade prekoračio svoja ovlašćenja, ako to ne radi Narodna skupština.
Imam informaciju da ćemo upravo u utorak raspravljati o učincima vlade, o pogubnim učincima Vlade, i predsednik Skupštine je stavio to na dnevni red, i u utorak ćemo raspravljati o tome šta je urađeno, i u Srbiji i od Srbije, od strane Vlade.
Na kraju, zašto su ova tri stava ovog zakona ovakva; kaže - "da bi se izbegla mogućnost da predsednik vlade prekorači pravo na političko usmerenje i zadre u nadležnost ministra koja je određena zakonom. Predlog zakona omogućava ministru da od Vlade zahteva odluku o tome da li je predsednik Vlade svojim uputstvom ili zaduženjem prekoračio svoja političko-usmeravajuća ovlašćenja."
Pitam vas, dame i gospodo narodni poslanici, koja to ovlašćenja ima ministar, a da ih nema predsednik vlade, kao prvi ministar, koja su to ovlašćenja ministra, a da predsednik vlade nema pravo da bukvalno zadre u svaku poru tih ovlašćenja?
Koja to ovlašćenja ministri imaju više od predsednika vlade? Da li je predsednik vlade prvi među jednakima ili je starešina kompletne vlade? Prema tome, gospodine ministre, na početku sam rekao, vi niste bili tu, pretpostavljam da niste stigli od svih silnih obaveza da pročitate Predlog zakona, i sigurno ne bi izašli pred Skupštinu sa ovakvim zakonom, nego biste bar dali da se preuredi.
Kada budete pisali novi zakon, nađite neke koji će malo smislenije da pišu.
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, da ne bi ostala nedorečena informacija koju je narodni poslanik Srpske radikalne stranke gospođa Vjerica Radeta maločas rekla, da razjasnimo to do kraja, a vezano je za asfaltiranje puta do kuće Miroljuba Labusa.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je to Velja Ilić uradio iz humanitarnih razloga, jer gospodina Labusa malo, malo pa zaboli noga. Zabolela ga je noga kada je bila ″šećerna afera″; zabolela ga je noga kada je bio "Knjaz", a i sada čujem da ga opet boli noga – pao mu je "Erikson" na nogu. Prema tome, treba uvažiti tu investiciju koju je gospodin Velja Ilić uradio upravo ovako.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zlatko Radić, narodni poslanik Srpske radikalne stranke je u ime SRS-a podneo amandman na član 102. koji glasi: U članu 102. dodaje se stav 4. koji glasi: "Ako je ugostiteljskom objektu za smeštaj u periodu važenja akta o određivanju kategorije drugi put u roku od dve godine izrečena kazna za prekršaj iz člana 126. stav 1. tačka 4) ovog zakona, kao i zbog nepoštovanja dobrih poslovnih običaja i uzansi, ministarstvo može da smanji ili da oduzme kategoriju, za period od tri meseca do dve godine."
To znači da nekome ko ne poštuje osnovna pravila ponašanja u ugostiteljstvu, ako je dobio kategoriju, ova država može da oduzme ili da mu smanji kategoriju, da ga na taj način kazni i da ga natera da građanin dobije bar one usluge koje plati kada dođe u njegov objekat, u onom obimu koji je predviđen i samim zakonom, a i kategorijom koju dobija.
Obrazloženje zbog čega se amandman ne usvaja kaže – amandman se ne prihvata, jer je članom 99. stav 4. propisana obaveza ugostitelja da u slučaju odstupanja od propisanih standarda u pogledu kvaliteta, uređenja, opreme i usluga za kategoriju koja mu je određena u roku od osam dana podnese zahtev radi razvrstavanja objekta u nižu kategoriju.
Niža kategorija znači i promenu cenovnika, tj. smanjenje cena ugostiteljskih usluga u tom objektu. To znači da se oslanjamo na svest i savest ugostitelja, da će on onog trenutka kada se steknu uslovi iz člana 99. odmah otrčati da traži da mu se smanji kategorija, a samim tim i da mu se smanji prihod. Pa, neće biti. Poštujem i uvažavam sve one koji su pošteni, časni ugostitelji, sve one koji se ovim poslom bave, ali neće biti da će baš svako to da uradi. Bar 30% njih neće sigurno otići.
I šta će se desiti? U članu 99. stav 4. kaže – inspektor je obavezan da ga kazni itd. i da mu piše prijave. Inspektor koji dođe u ugostiteljski objekat, neka bude i tu da je 70% inspektora časno, čestito, korektno i pošteno, ali će mu doći jedan od onih 30%, pa uz dobru jagnjetinu, dobro vince i plavi koverat sigurno mu neće promeniti kategoriju.
Zašto se država ovim stavom, koji se dodaje amandmanom koji je podneo narodni poslanik Zlatko Radić, ne zaštiti i na ovaj način? Mislim da amandman upotpunjuje član 102, omogućuje državi još jedan vid kontrole i smatram da u danu za glasanje svi poslanici treba da glasaju za ovaj amandman i da se ovaj amandman usvoji, da postane sastavni deo zakona.