Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Zahvaljujem gospodine predsedniče. Dame i gospodo narodni poslanici, evo, došli smo ovde kod člana 14. do razjašnjenja situacije o zavlačenju ruke u džep građana. Članom 14. će agencija biti ovlašćena ukoliko ne bude dovoljno sredstava, da propiše vanrednu premiju i da obračuna do 0,4%.

U prethodnom članu 13. kaže se: "Agencija može obustaviti obračun i naplatu tromesečne premije ako sredstva u fondu za osiguranje depozita dostignu 5% ukupnog iznosa osiguranih depozita". Znači, ni članom 13. nismo obavezali agenciju da, kad napuni ovih 5%, prestane više, a ovde joj omogućavamo – članom 14. da vanrednom premijom uzme još sredstava, da uzme onoliko sredstava koliko joj treba i malo više za svaki slučaj, jer apetiti su čudo.

Dame i gospodo narodni poslanici, nigde u ovom predlogu zakona ne piše koji je limit koji će kroz trenutnu, tromesečnu, vanrednu premiju agencija naplatiti od onoga ko osigurava depozit. Nigde ne piše koja je to cifra gde će agencija morati da stane. Na ovaj način će se banke, koje će deponovati sredstva, primorati da, ovo što im agencija otme kroz kamatu ili na neki drugačiji način, uzme upravo od deponenata, a na taj način zavlači ruku u džep i to, upravo kako sam rekao kod člana 7. ili 8., ruku do lakta, građanima Srbije, bilo kroz budžet, bilo kroz ova sredstva.

Prema tome, treba usvojiti amandman narodnog poslanika Srboljuba Marinkovića i ovaj član zakona brisati. Uostalom, sve članove zakona treba brisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 15. glasi: "Ako i posle naplate vanredne premije", koliko god odluče da uzmu, jer limita nemaju, "sredstva Fonda za osiguranje depozita nisu dovoljna za isplatu osiguranih iznosa, dopunska sredstva Agencija može obezbediti zaduživanjem, na osnovu odluke Upravnog odbora, uz prethodnu saglasnost Vlade Republike Srbije".
Šta ako agencija ne dobije saglasnost Vlade Republike Srbije? Hoće li agencija u stečaj i likvidaciju? Kako ćete regulisati kada davanja te agencije budu daleko veća od prethodnih primanja, bez obzira na to što se na jedan apsolutno neadekvatan način puni taj fond u agenciji. Šta će se desiti sa agencijom, šta će se desiti sa deponentima, šta će se desiti sa poslovnim bankama koje su deponovale svoja sredstva u agenciju? Šta će se desiti sa osiguranjem. Gomila otvorenih pitanja na koja ovaj zakon ne daje odgovor. Zato smatram da amandman na član 15. treba usvojiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jedne nedoslednosti, još jedne nelogičnosti ovog zakona što ide u prilog zahtevu SRS izraženom kroz amandmane da se ovaj zakon odbije u danu za glasanje, odnosno da se usvoje amandmani poslanika SRS.
Član 17. kaže: - "Deponent ima pravo da od Agencije zahteva isplatu osiguranog iznosa, a Agencija je dužna da obezbedi da mu se osigurani iznos isplati u roku od 90 dana od dana podnošenja tog zahteva".
Članovima 11, 12, 13. i 14. je regulisano kako će agencija naplaćivati premije od deponenata, pa kaže – banka je dužna da plati početnu tromesečnu premiju i vanrednu premiju; banka je dužna da početnu premiju plati u roku od 45 dana od dana upisa u sudski registar, a početna premija iznosi 0,3% itd; agencija utvrđuje stopu tromesečne premije za narednu godinu najkasnije do 30. septembra tekuće godine i na osnovu stanja u ukupnom finansijskom sistemu Republike Srbije, stepena rizika kome je izložena i visini sredstava iz fonda za osiguranje, te stopa premije iznosi 0,1%, a tromesečnu premiju agencija obračunava i naplaćuje na osnovu prosečnog stanja ukupnih osiguranih depozita itd.
Dakle, vi ste kao deponent obavezni da u roku od 45 dana prvu premiju uplatite. Tromesečnu premiju uplatite pre nego što isteknu prva tri meseca. Vanrednu premiju uplatite onog trenutka kada vam agencija odredi kolika je ta vanredna premija, odnosno koliko manjka sredstava ima ona u depozitu. Kada dođe vreme da vi naplatite depozit, onda vi kao deponent morate da čekate 90 dana, odnosno tri meseca od dana kada ste podneli zahtev za povraćaj deponovanih sredstava.
Dakle, tri meseca će se agencija služiti vašim sredstvima, tri meseca vi nećete moći da raspolažete svojim sredstvima, bilo da ste privatno lice, preduzeće, i tri meseca ćete morati da čekate, a kada vi morate da uplatite, onda je sasvim druga priča.
Pitam, ko će i kako raspolagati sa sredstvima od trenutka kada vi podnesete zahtev, pa dok ne prođu ta tri meseca kada Agencija mora da vam vrati depozit.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja mislim da smo u današnjoj raspravi stvarno dokazali bespotrebnost donošenja ovakvog zakona, njegovu pravnu šupljinu, njegovu finansijsku šupljinu i njegovu suštinu koja se odnosi na otimanje, ali bukvalno otimanje sredstava i od građana i od preduzeća u ovoj državi.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 18. kaže "Potraživanja deponenata po osnovu osiguranih depozita prenose se na Agenciju. Potraživanja iz stava 1. ovog člana Agencija namiruje iz stečajne mase, u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj banaka. Deponenti čija potraživanja prema banci premašuju osigurani iznos, razliku između potraživanja i tog iznosa namiruju u stečajnom postupku".
Vrlo dobro znamo, nije to bilo tako davno, kako su bukvalno gušene domaće banke, kako su silnim nametima na ovaj ili onaj način prvo pražnjeni trezori tih banaka, a onda one likvidirane. S obzirom na činjenicu da od domaćih banaka u ovom bankarskom sistemu samo rade dve privilegovane banke, to je Nacionalna štedionica, za koju je usput rečeno da je obezbeđen inicijalni kapital od depozita Narodne banke, koji bi bio u "Evroaksis" banci u Rusiji, pa su ta sredstva vraćena i tako je formirana Nacionalna štedionica. Neću da pričam o tome da je sav poslovni fond Službe za platni promet dat toj banci na korišćenje i tako je ona postala.
Šta ćemo sa bankama koje iz stečajne mase, obzirom da će se prethodno izvući kompletan kapital tih banaka i onda u stečajnoj masi neće biti dovoljno sredstava ovih depozita. Član 18. a nijedan drugi član, pregledao sam ovaj zakon do kraja, ne reguliše to pitanje. Da li to znači da će deponenti biti u ovakvoj situaciji oštećeni za iznos depozita koji su dali? Da li to znači da se ovim zakonom upućuje poruka budućim deponentima – deponujte svoja sredstva u Nacionalnu štedionicu ne zbog toga što je vlasnik te nacionalne štedionice, odnosno dobrog dela akcija te Nacionalne štedionice Hamović, Lazarević, a nije ni razlog što verovatno ministar finansija bar ima neku akciju, jer sve ono što je uradio za Nacionalnu štedionicu sigurno nije uradio džabe. Deponujte sredstva, a ako vam ne odgovara Nacionalna štedionica u Komercijalnu banku. Sve ostale banke su nelikvidne.
Mi imamo sada situaciju da se više od dve godine Beobanka nalazi u stečaju, a da sada ima sredstava u stečajnoj masi da se podmire sva potraživanja prema Beobanci i da Beobanka počne normalno da funkcioniše i da za vrlo kratko vreme bude banka koja će moći da poslovno pregazi ove dve privilegovane banke. Zato smatram da amandman na član 18. treba usvojiti i član 18. brisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS i nekoliko poslanika iz vladajuće koalicije, koliko vas ovde ima,  došli smo do člana koji bukvalno određuje odgovor na ono pitanje koje smo postavili na početku kod člana 1, 2, 3. i 4. Odakle sredstva? Kada smo govorili o zavlačenju ruke u džep građanima Srbije, dame i gospodo, narodni poslanici izlazili su ovde na repliku pojedini poslanici iz nekih poslaničkih klubova, ne bih da im dam opet pravo na repliku i zato neću pomenuti koji su, a vi gospodo poslanici znate. Kada smo rekli da se dovde zavukla ruka u džep građanima Srbije, neki su se vređali, neki su se smejali.

Član 22. kaže: "Početna sredstva Fonda za osiguranje depozita u iznosu od 700 miliona dinara obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije za 2005. godinu". Šta je budžet Republike Srbije, nego, u krajnjoj liniji, džepovi svih nas koji u ovoj državi živimo. Šta je budžet Republike Srbije, nego, u krajnjoj liniji, džep svih građana Srbije, iz tih džepova se vadi da se taj budžet napuni.

Šta je budžet Republike Srbije, nego nešto što ste napunili kroz poreze, takse, prireze, razreze i ostale dažbine. Mnoga imena ste smislili za način kako da se uzmu pare građanima Srbije – da se stave u taj budžet i sada ćemo sa ovim sredstvima puniti fond Agencije. Naravno, radna mesta ćemo popuniti simpatizerima i aktivistima jedne političke stranke, pošto ona drži finansije, tako da i taj deo bude zadovoljen.

Dame i gospodo narodni poslanici, dokazali smo u današnjoj raspravi da je ovaj zakon, prvo, bespredmetan, a drugo nepotreban, jer je do sada depozite obezbeđivala, osiguravala Narodna banka. Zašto Narodna banka i dalje to ne bi mogla da radi, nego se mora formirati Agencija, mora se proširiti i onako širok birokratski aparat. Ja sam svojevremeno, za ovom govornicom, objasnio šta je birokratija, poput amebe, jednog činovnika postavite, za tri dana je otvoreno još jedno činovničko mesto. Njih dvojica za šest dana ponovo će četiri, itd.

Znam da će mnogi iz jedne političke organizacije naći uhlebljenje i to u trenutku kada i zadnje fabrike gasite ili rasprodajete za bagatelu, onog trenutka kada zaposleni iz tih fabrika idu na ulicu. Pogotovu što u sindikatu, predsednik tog sindikata koji ih predstavlja, sedi na mestu predsednika Upravnog odbora fonda za zapošljavanje, pogotovo što ste drugog predsednika sindikata kupili i pogotovu što treći predsednik sindikata iz jedne vaše stranke, jedna predsednica (da mi ne bi ženska mreža zamerila), sindikata, takođe, obmanjuje građane zaposlene, nezaposlene, one koji gube posao.

Dame i gospodo narodni poslanici, smatram da najpametnije što bi moglo da se uradi, (ukoliko ima ovlašćenja čovek iz ministarstva, ne znam mu funkciju, mislim da je zamenik ministra) da ovaj predlog zakona povuče. Bilo bi najbolje i za Srbiju, za Skupštinu i za sve deponente koji su u ovome.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj poslednji član ovog zakona jasno pokazuje da ne samo da ste izgubili kompas nego ste izgubili i kalendar. Član 25. kaže – ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS", a primenjivaće se od 1. jula 2005. godine. Ako pogledate u kalendar, a SRS je izdala vrlo precizan kalendar na kome piše da je danas 4. jul. Kako mislite retroaktivno da primenjujete i ovaj zakon.
Razumem, da se vi trudite da sve zakone donesete, a koji imaju neke vajde za neku šifrovanu političku organizaciju. O ovome ćemo glasati za 10-15 dana, dok svi predlozi zakona o kojima budemo raspravljali budu prošli kroz proceduru, pa posle toga će se ovo objaviti u "Službenom glasniku". Posle toga će proći osam dana, pa ćete ga primenjivati od 1. jula, od prekjuče. Stvarno neverovatno. Ja ću pokazati kalendar gospodinu iz Ministarstva, a daću gospodinu Anđelkoviću kao predsedavajućem, da ovakve zakone sa ovakvom falinkom ubuduće ne stavlja na dnevni red.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno je nemoguće da u 15 minuta tri govornika kažu šta ima da se kaže o ovoj temi. Srpska radikalna stranka uvek ima probleme sa vremenom, jer malo vremena dobija, za razliku od drugih poslaničkih grupa koje svoje vreme nikada i ne koriste.

Međutim, da požurim u ovih nekoliko minuta, da vas podsetim, pre nego što je krenula ona vaša "buldožer revolucija", da smo mi imali državu i Ustav. Država se zvala Jugoslavija. Ustav se zvao Ustav Savezne Republike Jugoslavije. Onda se desila ta revolucija, onda vam je došao Solana sa rukama krvavim do lakata i vi ste, u skladu sa bojom njegovih ruku, rasprostirali crveni tepih, umesto da ga uhapsite, u skladu sa optužnicom koja je protiv njega bila podignuta. Dozvolili ste mu da nam napravi monstrum državu, državu koja ne liči ni na šta, državu kakva nigde u istoriji nije zabeležena i Ustav kakav nigde i nikada u istoriji nije zabeležen. Država nam se zove državna zajednica Srbija i Crna Gora. Mi kažemo – državna zajednica, Milo Đukanović i vladajuća nomenklatura u Crnoj Gori kaže – zajednica država.

Ustavna povelja i država su vam bile oročene, rok je prošao, došli smo u situaciju da taj parlament državne zajednice nemamo, legitimitet ne postoji. Onda ste opet pozvali tog istog Solanu da vam prikrpi nešto što će se zvati: amandmani na Ustavnu povelju, bukvalno ste državu urnisali – i Srbiju, a i državnu zajednicu.

Šta se dalje dešava? Predsednik države Srbije ide i otvoreno zastupa separatističke tendencije Mila Đukanovića, njegov otac zastupa interese Srba iz Crne Gore i zajedničku državu. Da je tata tukao sina malo ranije, mislim da se možda ovakve stvari ne bi dešavale. Bogdanović, gradonačelnik Beograda, takođe odlazi, podržava secesionističku politiku Crne Gore, a ovde se zalažu za zajedničku državu. Što se tiče G17 plus, Labus je, sećam se, otvoreno izjavljivao da Srbija treba da se odvoji od Crne Gore. Sada G17 plus podržava zajednicu. Koju zajednicu?

Doveli ste onog Davinića za ministra vojske, Davinića koji je u NATO paktu zaradio penziju, dakle, odškolovao se i sada već može da kaže: ja sam završio posao, vojske više nema. Vojska nam gladuje, tehnika iz 50-te i 60-te godine. Jedino što interesuje pojedine odavde iz ove vladajuće strukture je imovina Vojske Jugoslavije.

Srpska radikalna stranka je za jedinstvenu državu Srba, koji su u Crnoj Gori i Srbiji. Dakle, za jedinstvenu državu, a ne za zajednicu država i ne za ovako nešto, što otvara mogućnosti da separatisti završe svoj posao, da razbiju; a da vas podsetim, posle Crne Gore dolazi Kosovo, posle toga Raška, a posle toga Vojvodina. Stvarno nema vremena, a ima još štošta da vam se kaže, ali moram omogućiti i ostalima iz moje poslaničke grupe da izađu i kažu.
Dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću priliku koju mi je predsedavajući uskratio maločas, nije mi dozvolio pravo na repliku. Hteo sam samo da pitam predstavnika Demokratske stranke da li je čitao novine pre mesec dana kada je brat šefa kabineta bivšeg gradonačelnika Novog Sada Novakovića uhvaćen sa pištoljem i sa novcem kako se vraća iz oružane pljačke. Toliko o poštenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo u 2004. godini ovaj zakon je menjan tri puta. Da ste onda usvojili amandmane poslaničkog kluba SRS, danas ne biste morali da menjate Zakon, jer vidim da u ovim izmenama i dopunama koristite upravo amandmane koje smo mi onda predložili.
Kao razlog za ovu izmenu navodi se da cena sirove nafte varira. Oduvek je cena sirove nafte varirala na svetskom tržištu i država je bila ta koja je bila regulator i koja je držala cenu derivata nafte na domaćem tržištu, tako što je negde akcizom, negde drugim sredstvima obezbeđivala tu ravnopravnost. Prema tome, akciza mora da bude i u ovom delu, ali ne može da samo tržište određuje cenu.
Možda je ovo i dobra namera, čak je i put u pakao popločan dobrim namerama. Ono što sam hteo da prigovorim ovde, jer su već neki od govornika govorili o tome, uglavnom je ostalo samo na nekakvoj usmenoj konstataciji.
Tečni naftni gas, propan-butan je derivat nafte, dame i gospodo narodni poslanici, frakcionom destilacijom nafte se dobija, jeste i derivat koji se dobija degazolinažom prirodnog gasa, gde se skida taj propan i butan iz čitave one lepeze ugljovodonika, koji pripadaju prirodnom gasu i izdvaja se.
Rekoste da je na Odboru zauzet stav, da je utvrđeno, dogovoreno, pa i ministar obećao. Dame i gospodo narodni poslanici, ono što ne piše u ovom zakonu sutra već nikoga neće obavezivati. Prema tome, smatram da tečni gas, ako ste ga već oslobodili akcize, morate da uvedete ovde u član 3, čini mi se, zakona, da je oslobođen akcize.
Razrešenjem ovog problema oko akciza Vlada pokušava da razreši neke druge probleme. Imali smo prilike da nedavno gledamo blokade rafinerija, gde su čitavi konvoji cisterni blokirali ulaze u rafinerije i tržište je ostajalo bez određenih energenata, pre svega bez euro-dizela, a jedno vreme i bez motornih benzina, dok se Vlada ne dogovori sa onima koji su rafineriju blokirali, uglavnom su to bili čas jedni, čas drugi, onda se tržište zadovoljavalo.
Dakle, problem je na drugoj strani. Problem je i ordinarna pljačka, koja se permanentno vrši u Naftnoj industriji Srbije. Problem je i to što neko dozvoljava (a kada kažem ″neko″ pre svega mislim na Vladu) izvoz euro-dizela u onom trenutku kada ga nije bilo na domaćem tržištu; kada mnoge pumpe u Beogradu nisu imale euro-dizel, hiljade tona euro-dizela se izvozilo. Problem je i uvoz euro-dizela u trenutku kada ga ima na tržištu, kada ga ima i u rafinerijama, kada rafinerije ne znaju šta će sa tim. Osnovni razlog za ove transakcije su bile provizije. Mafija je svoje kandže duboko u Naftnu industriju Srbije zabola i siše krv iz tog energetskog dela.
Uostalom, u naftnoj industriji vlada kumovska garnitura, Hamović, Lazarević, kumovi su im direktori, bar trojica direktora u naftnoj industriji su kumovi i omogućavaju jedni drugima, verovatno iz ljubavi prema kumstvu, ali sve mi se više čini da je to i iz ljubavi prema novcu.
Što se tiče duvana, pričamo o duvanu, o akcizama, uostalom, država je uvek preko alkohola, preko energenata i duvana obezbeđivala akcizama sredstva, pa je podmirivala druge segmente društva. Problem je u tome što smo mi sve naše domaće fabrike duvana prodali strancima. Problem je u tome što domaćih fabrika duvana nema, jedino ako završi Velja ono u Čačku, gde je kamen-temeljac osveštao pre dve-tri godine, naravno, kao kapitalnu investiciju, onda ćemo imati tu domaću fabriku duvana.
Problem je i u nečem drugom: stranci koji su kupili fabrike duvana (ali to je više problem za Ministarstvo poljoprivrede i za ostala ministarstva) doneli su zagađeno seme duvana i zahtevali od naših proizvođača da seju taj duvan. I, sada u Nišu i okolini, u Prokuplju i okolini i čitavom južnom delu Srbije, gde su proizvođači duvana živeli od te proizvodnje, imate čitave parcele koje i nekoliko godina neće moći da budu korišćene ama baš nizašta.
Prema tome, ako Vlada hoće da vodi politiku ove države, moraće malo drugačije da se postavi i prema tim problemima, jer je ovo samo vrh ledenog brega, uzroci su mnogo niže.
Na kraju, govorilo se o PDV-u. Mislio sam da je to porez na dodatu vrednost, međutim, kada su došli oni bankari shvatio sam da je to ime muzičke grupe Pitić-Dinkić-Vlahović, PDV.
Dame i gospodo narodni poslanici, nimalo nisam iznenađen odlukom Odbora i Vlade da ne prihvate ovaj amandman, jer se verovatno iza ponešto valja. Amandman na član 9. Predloga zakona o izmenama i dopunama u stvari se odnosi na član 41. osnovnog zakona.
Sad molim narodne poslanike da u ovom materijalu koji smo dobili za zasedanje otvore stranu 7, gde piše: "Član 41.", inače se odnosi na kaznenu politiku, pa kaže: "Novčanom kaznom od 10.000 do milion dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako", pa ide: "1)" i prazno, pa onda: "2) obračunatu akcizu" i tako do tačke 10). Znači, tačku 1) je ministar rezervisao za sebe, da može da dopiše šta hoće i da može da kažnjava kako hoće.
Ovo danas mi treba da usvojimo, a tačka 1) u članu 41. ostala prazna. Molim, u stvari molio bih ministra, da je našao za shodno da bude tu, da mi objasni šta treba da znači tačka 1) u članu 41.
Ili da se dogovorimo, pa da prekinemo sednicu, da dođe ministar, da dopiše u tački 1) šta treba, pa da eventualno o tome razgovaramo. Stvarno neverovatno.
U članu 9, koji se odnosno na član 41. osnovnog zakona, predvideli su čl. 40b i 40đ, a ja amandmanom tražim da se to zameni članovima 40b, 40v i 40đ. Da bi bilo jasnije moram da pročitam ova tri člana zakona, da bismo imali celovitu sliku i da biste, dame i gospodo narodni poslanici, znali o čemu glasate. Inače, ako uzmete ovaj materijal koji nam je došao, na osnovu koga je trebalo da se pripremimo za ovu sednicu, videćete članove 40b, 40v i 40đ itd., jedna opšta papazjanija i ni na šta ne liči. Mnogo vremena treba da biste ušli u materiju.
Član 40b: ″Na cigarete iz uvoza i na cigarete koje su proizvedene u zemlji, pored akcize iz člana 40a ovog zakona, plaća se i akciza u visini″, pa se onda kaže ″u periodu od 1. januara 2005. godine do 31. decembra 2006. godine 30%; u periodu od 1. januara 2007. godine do 31. decembra 2009. godine 40% i od 1. januara 2010. godine 50%.″
Član 40v kaže: ″Dinarski iznosi akcize iz člana 40a ovog zakona usklađuju se sa rastom cena na malo.″ To znači, ako cene na malo porastu i akciza će rasti. Mislim da nema potrebe objašnjavati, ali ako je procentualno 30%, normalno, ako nešto košta 100 dinara, pa 30%, to je 130 dinara; ako košta 110 dinara, onda će biti 133 dinara itd.
Međutim, ako je već ovakav predlog došao, onda da i taj član ugradimo. ″Usklađivanje dinarskih iznosa akcize vrši se u skladu sa članom 17. ovog zakona. Maloprodajna cena cigareta iz člana 40b stav 3. ovog zakona prijavljuje se i Agenciji za duvan, koja je objavljuje u ′Službenom glasniku Republike Srbije′.″
Ono što je trebalo da se eventualno izbegne jeste član 40đ. On se odnosi na kaznene odredbe. "Maloprodajne cene po jedinici mere duvanskih prerađevina iz člana 40b stav 3, člana 40g stav 3. i člana 40d stav 3. ovog zakona prijavljuju se organizaciji za duvan, koja ih objavljuje u ′Službenom glasniku Republike Srbije′.″
Sada smo došli do još jednog paradoksa koji je stvorilo Ministarstvo finansija, Ministarstvo trgovine, ili koje se već ministarstvo meša u ovo; gde god su akcize, gde god su pare, tu se po tri-četiri ministarstva strpaju, ne možete više ni da razlikujete ko je odakle. Imali smo Agenciju i progutasmo tu agenciju, mada su poslanici Srpske radikalne stranke dokazivali građanima Srbije da je otvaranje agencija samo mogućnost da zaposlite sve one koji su vam lepili plakate, duvali u pištaljke, jer zadužili su vas i morali ste. Izgleda da niste uspeli u agencije sve da spakujete, a onda da napravimo i organizaciju, pa će se na kraju napraviti organizacija za formiranje agencije i agencija za pravljenje organizacija.
Nadam se da nećete još dugo, pa će onda SRS, kada preuzme vlast, i ovaj i sve ostale zakone očistiti, jer zakon mora da bude kratak, sažet, jasan svakome na koga se odnosi i svakome ko ga primenjuje. Kada dođete sa 40 pa cela azbuka i pola abecede, mislim da ovo ne razumeju ni ovi koji su predložili. Idemo dalje...
(Predsedavajući: Molim vas, prekoračili ste vreme.)
Izvinjavam se, ali takvi su članovi, a, b, v, 40g i đ, moram da pročitam i molim da mi se odbije vreme jer citiram članove. Od šest minuta, koliko govorim, pet i po minuta citirao sam članove.
(Predsedavajući: Gospodine Markoviću, više od minut ste prekoračili vreme, molim vas, privedite kraju.)
Moram da citiram još član 40đ do kraja pa onda da ljudima bude jasno: "Proizvođač, odnosno uvoznik može odrediti maloprodajnu cenu cigareta koja je viša od maloprodajne cene koju je odredio prilikom podnošenja zahteva za izdavanje kontrolnih akciznih markica, pod uslovom da je istu prijavio organizaciji za duvan, koja je objavljuje u ′Službenom glasniku Republike Srbije′." Samo se pitam da li će istu ovu odluku Agencija za duvan i organizacija za duvan da objavljuje? Hoćemo li imati dva službena lista, službeni list za organizacije koje objavljuju i službeni list za agencije?
Na kraju: ″Maloprodajne cene iz stava 1. ovog člana moraju da budu istaknute u, odnosno na objektu trgovine na malo, tako da su jasno vidljive za potrošače duvanskih proizvoda.″ Predlažem svima koji se bave trgovinom duvana sve ove od 40a do 40š, b, g, đ da fotokopiramo i dostavimo ljudima da im bude jasno. Meni, verujte, dok nisam tri puta pročitao ništa nije bilo jasno.
Dame i gospodo narodni poslanici, naša poslanička grupa ima još 17 minuta vremena i moja diskusija je otprilike 17 minuta, a vidite da imamo još sedam minuta do kraja i iskoristiću samo jednu veliku misao šefa poslaničke grupe G17 plus - nemamo vremena da gubimo vreme, pa ću ostaviti svoju diskusiju za sutra ujutru.

 

 
Dame i gospodo narodni poslanici, verujte, toliko mi je krivo što ova tačka dnevnog reda nije bila pre dva - dva i po meseca. Tada nisam znao mnoge stvari koje sada znam i verovatno bih sasvim drugačije gledao na tu tačku. U međuvremenu je bio onaj tender na Aerodromu "Beograd" za kargoterminal. U međuvremenu, pored ostalog, i ministra uhvatiše sa rukama u pekmezu u toj aferi, tako da danas malo drugačije gledam na ovo i malo sam ozbiljnije čitao materijal.
Nemam vremena, obzirom da ima dosta govornika iz redova poslanika SRS, da sve detaljno obrazlažem. Pokušaću da samo jedan segment obrazložim i da vratim diskusiju na temu o kojoj je govorila gospođica Nataša Jovanović, narodni poslanik SRS.
Pre svega, da ne bi ostao duže, maločas nam je rekao kako nas iz Albanije, pa do Niša, pa u Evropu itd! Taj gospodin Miško je hteo da nas uvede u Evropu, doduše, preko Albanije ali i preko Austrije, preko Firme "Herc"! Mislim da polovina narodnih poslanika zna i za tu aferu, ali o tome nećemo.
Zašto koncesija, zašto ne javni radovi? Da bi bili javni radovi, država mora da ima bar deo kapitala. Za državu je mnogo povoljnije i mnogo jednostavnije da organizuje javne radove, jer time zapošljava domaće resurse, domaću građevinsku operativu, zapošljava ogroman broj nezaposlenih radnika. Samo od kada je "buldožer revolucija", ne mislim na buldožer gospodina Velje Ilića, nego na buldožer kojim je oktobarska revolucija došla na vlast, od onda, pa do sada je preko 900.000 ljudi ostalo bez posla.
Dakle, angažovali bi se i domaći potencijali, preduzeća koja prate izgradnju. Pri tom mislim na cement, crep, železu itd. Novac od putarine bi ostao državi. Država daje neizgrađenu koncesiju, koncesionar izgradi dobro, koristi ga u koncesionom ugovoru u predviđenom roku i posle toga vraća državi. To je obično višegodišnja eksploatacija. Rekosmo da cenu putarine određuje koncesionar.
Maločas je jedan od govornika, neću da mu pomenem ime da mu ne bi dao pravo na repliku, rekao: onda ćemo jeftinije putarine... Nije tačno, gospodo. Putarine će biti izjednačene sa Evropom. A, 100 evra je putarina od Strazbura ne znam do kog mesta tamo, pa se ide obilaznim putevima. Čak i oni idu obilaznim i za njih je to skupo. Prema tome, građani Srbije moraju da znaju da će na tim putevima koje izgrade koncesionari plaćati evropsku putarinu.
S druge strane, novac od koncesije koji bi ušao u budžet, ide isključivo u potrošnju. Tim novcem se neće sigurno obezbediti nijedno novo radno mesto. Od domaćih investitora će se sigurno angažovati neki novi Čume, (pošto čujem da je ovaj valjda Miškoviću prodao svoju građevinsku operativu) angažovaće se novi Čume ili neki novi Karić, (pošto se još i u tom polju nije ogledao, svuda redom se ogledao, od muzike do bankarstva i do umetnosti).
Sada da se vratimo na ovaj deo. Zašto se ova koncesija prvo deli na tri lota i ovaj četvrti lot koji ide od Niša prema Dimitrovgradu? Prvi lot Beograd - Požega je u redu. Tu nije izgrađen put i sa koncesionarom treba dogovoriti. Vidim da je koncesioni period 20 + 10 godina, plus pitanje još koliko. Pri tom se ne računa samo ono što je koncesionar uložio u izgradnju puteva, jer kod izgradnje puteva on izgrađuje i infrastrukturu, to znači i pumpe, hotele, motele i od toga ubire sredstva.
Međutim, mnogo su problematična ova dva druga dela, odnosno Horgoš - Novi Sad, gde je polovina autoputa izgrađena. Znači, izgradila bi se još jedna polovina i već država naplaćuje putarinu na tom delu i od toga profitira.
Najproblematičniji deo u ovom segmentu je ono što se odnosi na put Niš-Dimitrovgrad. Ovde je autoput izgrađen, od Novog Sada do Beograda, odnosno od Beograda do Slankamena. Od Slankamena do Novog Sada ostalo je samo nekoliko kilometara pa da se poveže. Ovde koncesionar nema šta da izgrađuje, nema šta da radi osim da odmah uđe na naplatne rampe i da počne da naplaćuje debelu putarinu. Za pet godina 103 miliona evra i do 2020. godine to bi značilo 640 miliona evra.
Ako pogledamo koliko košta izgradnja ovih drugih "Lotova" ispadne da bi samo od tog prihoda, koji inače država ubira, mogao komotno da se napravi put do Požege. Isti slučaj je i sa putem, sa delom puta od naplatne rampe od tzv. Trupalskih šuma, 18 kilometara autoputa je napravljeno. Ostalo je još ne znam koliko, ali opet država daje 18 kilometara napravljenog dobra da se odmah koristi i da se odmah naplaćuje putarina.
Moram da skratim, jer ima još nekoliko poslanika iz moje stranke, ali da su ovi podaci tačni, evo finansijski podaci iz odeljenja naplata putarine Republičke direkcije za puteve gde se kaže da je 2003. godine ukupno bilo 4.860.923.000 dinara, da je 2004. godine bilo 6.960.890.000 dinara, da je povećanje prihoda 43 posto. Na svim putevima vidite da se drastično povećava prihod, jer se drastično povećava i korišćenje. To znači da i ova cifra o kojoj sam govorio, koju država može da prikupi nije ovolika nego je daleko veća. Prema tome, razmislite, gospodo, kada budete glasali za ovo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne treba neko da bude kokoška pa da prepozna mućak. Što se tiče ovih stvari koje je gospođa Branka Bošnjak iznela, niko ovde nije računicu izvodio iz rukava. Čitali smo dokument koji je napravila Republička direkcija za puteve i tu su, bukvalno, sve cifre složene jedna pored druge.
Pogrešno me protumačio.
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam razloga da ne verujem stručnjacima iz Republičke direkcije za puteve i svi podaci, sve cifre, koje smo poslanici SRS i ja pomenuli, nalaze se upravo u ovoj analizi.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da je ministar shvatio da će Vlada biti smenjena već u utorak, da će predizborna kampanja krenuti i on je sa predizbornom kampanjom krenuo - pustite me, ma mi ćemo da uradimo, ma ja ću u Kraljevu sve da uradim, u Raškoj ću da napravim.
Podsetio me na neku predratnu predizbornu kampanju kada onaj obećava – popraviću vam put do sela i školu za 500 đaka. Onaj kaže - čekajte ljudi, mi nemamo toliko dece. I decu ću da vam napravim.
Upravo je tako Velja Ilić krenuo. Pomenuo je ime našeg ministra za saobraćaj i veze. Kada je naš ministar, gospodin Dragan Todorović, imao kamione i radio, imao preduzeće za transport, gospodin Velja Ilić je bio u zaprezi, ali je bio napred.
Pomenuo je Zemun i "Poslovni prostor".
Dame i gospodo narodni poslanici ja sam bio direktor "Poslovnog prostora" u Zemunu, uhapšen što sam zaposlio 72 ljudi, mene su uhapsili u akciji "Sablja" zbog dugačkog spiska zaposlenih, a ministra Velju Ilića i to uskoro zbog dugačkih prstiju. Pitali smo ga, kaže - interesuje vas kolika je provizija. Kada smo pitali kolika je, normalno nije hteo da kaže, pa jedina poslovna tajna za ministra je visina provizije. Suština jeste u visini, jer ko bi bez provizije dao gotov put od Novog Sada do Beograda, ko bi bez provizije dao gotov put od Horgoša do Novog Sada, ko bi bez provizije dao gotov put od "rampe niške" do "Trupalskih šuma" i koncesiju?!
Znači, ubaci ljude u one kabine i naplaćuje putarinu. Sve to, dame i gospodo, na Zapadu košta. Inače, da ne širimo više famu o tome koliko on radi, koliko je uradio od poslednjeg dolaska kada je izašao, nije znao vrata da otvori, i dalje nije napravio most kod Ostružnice, i dalje u Beogradu, ama baš bukvalno, ništa od tih kapitalnih investicija nije uradio.