Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Možda se dobro ne čujemo. Neka razlika, gospodine Pitiću, ipak znam da postoji. U onoj zgradi gde radite malo se raspitajte kod ljudi, ima još ljudi koji tamo rade, poznaju me  i mogu da vam kažu koje su teme i oblasti mog interesovanja. Nisam ja baš toliki laik za ekonomiju, kao što ste pokušali da me predstavite. Ali, dobro, pošto vi pričate o lepim rezultatima, malo da pročitam nešto što su napisali neki instituti u kojima ste vi radili kao honorarni savetnik, vaši kumovi ili vaši prijatelji ili ta ekspertska grupa Vlade.
Recimo, ja sam koristio podatke Izita. Kaže ovako: poslovna klima - loša; rezultati - poražavajući. U kojim oblastima, sektorima: proizvodnja, spoljnotrgovinsko poslovanje, zaposlenost, standard. Dalje, sada ide karakteristika ekonomske politike: velika poreska opterećenja, loši uslovi kreditiranja, nerealan kurs dinara, nelikvidnost, nema sredstava za reprodukciju, kako tekuću, tako i za razvoj, nema direktnih investicija.
Kako su potrošena sredstva od privatizacije? Nisu u funkciji privrednih tokova, već potrošnje. Sada se najavljuju investicije u infrastrukturne objekte. Efekti privatizacije, u firmama gde je izvršena, pre svega, došli su do izražaja usporene privredne funkcije, a tamo gde se namerava da se izvrši privatizacija: apatija i iščekivanje šta će da ih snađe.
Idemo dalje: ljudska proizvodnja - pad; cene proizvođača, i ono malo što rade, rastu; cene u trgovini na malo - rastu, ali usporeno, zato što je slaba kupovna moć; troškovi života - konstantni rast; strani investitori ne plasiraju kapital zbog političkog i ekonomskog rizika, jer afera sustiže aferu, a gde su pare, niko živi ne zna. Kakva je tražnja sredstava za rad, ono što ste malopre rekli, da to raste - konstantni pad, kako domaće, tako i one iz uvoza. Reprodukcioni materijal - pad. Sa čime da se prave industrijski proizvodi? Roba široke potrošnje - na vrlo niskom nivou, a on je nizak zato što je kupovna moć građana loša. Fizički obim proizvodnje, hoćete to da čujete, gospodine Pitiću, pošto to pratite? Osim struje, gasa i vode, kod svih drugih proizvoda registrovan je pad. U poljoprivredi: pšenica - minus 39, kukuruz - procenjuje se minus 12, otkup stoke - takođe pad.
Molim vas, to su vaši rezultati i pričajte o tome. Ne pričajte o terminološkom značenju pojedinih pojmova.
Javio sam se za repliku zbog izlaganja jednog ministra, međutim, drugi su dopunili tog ministra tako da tumačite kako vam to odgovara, ali moram da potvrdim ono što je na početku rasprave rekao predstavnik Vlade, da Vlada ima stvarno loš marketing, jer smo danas pokušali da vas ubedimo da nije dobro u vreme izborne kampanje da prisustvujemo svojevrsnoj eutanaziji DOS-a za ovom govornicom. Nismo uspeli da vas ubedimo i pošto ste rešili da izvršite tu eutanaziju izvršite je. Dovoljno je samo da vam se da mikrofon i svima je jasno.
Kaže se - oni koji govore o ekonomiji, predstavnici nekog ruskog sistema itd. U ovoj sali ima predstavnika ruske škole, ali to je jedna modifikovana škola koja potiče sa jednog univerziteta u Nemačkoj, a on se nalazi u mestu Konstanca. To je filozofski pokret koji sledi Marksovu misao i krajnji efekat te misli jeste što smo nedavno dobili i drugove u Narodnoj skupštini, drugove neoboljševike, ne socijaliste. Socijalisti nemaju veze sa ovim, tako da ona terminologija o kojoj je pričao jedan profesor malopre važi za vas, ona se nalazi u vašim statističkim izveštajima, i terminološki i metodološki.
Oko onih 30 milijardi bruto društvenog proizvoda, koji je bio i taj neki optimalni proizvod za ovaj prostor, tačno je da je bio 30 milijardi i on je od 1992. godine u konstantnom padu. Bio je negde oko desetak milijardi, ali u uslovima blokade, sankcija, bombardovanja verovatno da taj društveni proizvod nije mogao da bude veći. Tome je doprineo još jedan čovek i još jedna stranka koji su tražili revalorizaciju društvenog kapitala 1994. i 1995. godine, kada su poništili kompletnu privatizaciju, a tada je 97% naše privrede bilo privatizovano, i sveli to na 3%. To je ta marksistička škola, ali sada nemamo ni državnu ni društvenu svojinu kao ideološki koncept, nego javni interes, javna stvar.
Ako neko može nekome da kaže da se ne sprovode zakoni, pa vi ne sprovodite vaše zakone. Uzmite Zakon o radiodifuziji. Šta je sa televizijskom pretplatom? Januara meseca, u skladu sa zakonom, RTS je obavestio građane. Zašto ne idete na pretplatu? Zašto ne naplaćujete? Stopirao je Žarko Korać ceo zakon. Ko je taj ko može da bude iznad zakona? Ovi iz RTS u Vladu po pare kod Žarka Koraća, a ne da traže i da ovde mesec dana slušamo kako Narodna skupština nije uvažila da se izmene zakona stave na dnevni red. Nećemo. Zašto? Imate najbolji reformski zakon. Sve su vam reformski zakoni. Sve najbolji zakoni, i primenite vaše najbolje zakone.
Mislim da mnogo lepše traje diskusija kada koristimo pravo na repliku. Ništa nije loše što je neko koristio sredstva Titovog fonda da se školuje. To je bio jedan uobičajeni način školovanja pre 20 godina, kao i mladi radnici samoupravljači, niko odavde nije to kritikovao. Ne znam što ste vi to našli da zamerite SRS. Uopšte ne smetaju ni te vaše visoke škole.....
(Aleksandar Vlahović: Nisam vas pomenuo.)
.... ali verovatno, obzirom na školsku spremu premijera, vaše škole se dovode u pitanje. One su tako malog nivoa kada iznad vas može da bude čovek sa školskom spremom zbog koje neki inspektori gube posao. Znači, inspektori sa višom školskom spremom gube posao u državnoj upravi, a premijer ima verovatno tu školsku spremu. Ja ovo nisam pričao ni zbog premijera, ni zbog inspektora, nego kada veličate vašu školsku spremu morate da nađete neku meru da ne uvredite nekoga. Vrlo je opasno uvrediti premijera. Vi ste ipak samo ministar, u njegovom ste kabinetu, kako došao tako i otišao, vodite računa.
Dobro je što ste platili porez. To je za svaku pohvalu. Videli ste, i aplauz ste dobili. Ali čudi me kako niste učestvovali i pomogli savetnicima da i oni shvate da treba da se plati porez. Danas čitamo, jedan kaže - sigurno dobijam krivičnu prijavu, nisam platio porez. Pobeže i ministar unutrašnjih poslova, treba da nam kaže dokle se stiglo sa tim, odakle su te pare, kome su namenjene pare, a znamo da su namenjene, kao tajni fond, vama ministrima. Ali nema veze, čućemo i to.
Rekli ste, znanje o privatizaciji. Veliko znanje o privatizaciji smo imali prilike ovde da čujemo 1994. godine, kada je sa 97% privatizovane industrije, privatizovane društvene svojine u Srbiji, jednim potezom to došlo na 3%. Vi znate ko je to uradio, Srbija zna ko je to uradio. Kažete, Šreder nije bio toliko i toliko godina. Jedina dobra stvar sinoć je bila što nije došao avionima. Mi ga znamo, 1999. godine je i avionima dolazio ovde. Ali, da vas ne bih podsećao, to su činjenice, građani svi dobro znaju, ja moram da vas podsetim na jednu stvar: i u vreme kada su ovu zemlju vodili diletanti, i pre 1980, i pre 1990. i pre 2000. godine Nemačka je bila najvažniji spoljnotrgovinski partner ovog prostora ovde. Pa kada pričate o tome ko koga koliko poštuje, ko sa kim koliko sarađuje, morate da imate u vidu i te notorne činjenice, da ne biste ispali mnogo veći diletanti nego što jeste.
Stvarno je teško 150 puta čuti isti govor, ali dobro, gospodin Đelić ne bi znao ništa drugo da kaže osim toga - bilo je loše, sad je mnogo dobro, samo što se ne vidi. Toliko je dobro, gospodine Đeliću, da vas čak ni poslanici DOS-a odavno ne slušaju, ne računam ove iz DSS-a, oni su odavno digli ruke od te priče, ali ni ona grupa poslanika iz DOS-a, pa čak i ovi iz Demokratske stranke aplaudiraju da što pre završite, jer ne mogu više, zapamtili su, i oni i građani Srbije.
Ako je sve tako dobro kao što pričate, zašto se falsifikuju rezultati glasanja ovde u ovoj sali. Zar svi nisu za to što vi pričate? Za te vaše snove apsolutno bi svi ovde glasali. Ali surova je stvarnost, gospodine Đeliću. Moram da vas upozorim na neke neistine koje ste izneli. Kažete - samo 10% siromašnih u Srbiji. Ne znam gde ste iskopali taj podatak da je 10% siromašno građana. Ako uspete da dokažete da je samo 10% siromašnih građana, svi ima da glasaju za vas. Verovatno na sledećim izborima ne bi dobili nijedan glas. Ako je 10% građana siromašnih, onda vi raspišite izbore, imaćete 90% glasova građana Republike Srbije. To je prva stvar.
Rekli ste - bruto društveni proizvod ove godine 17 milijardi dolara. Da li vam se to omaklo, da li je to vaša želja, prognoza? Pročitajte bilo koju analizu bilo kog ekonomskog instituta u bilo kojoj varijanti, do tih cifara ne možete ni da dođete.
Dalje, juče je rečeno da nam je realno plata porasla četiri puta, po vašim kriterijumima možda, ali onda objasnite šta je sa bruto društvenim proizvodom, šta je sa ovim kursom, zašto kada nema inflacije ljudi još gore žive nego kada je bilo inflacije. Samo da vas podsetim. Vi niste bili ovde, vi ste bili 1992, pa ste otišli negde u inostranstvo, pa su vas otuda proterali. Mi nećemo da vas proteramo jer ste naš državljanin, ne možemo to, zabranjeno je, ali ovi vaši su napadali Rusiju i Kinu. Kažu, to nisu naši partneri, naši partneri su tamo na zapadu. Dobro je, sad ste reterirali.
Molim vas, kažete - velike donacije, fantastični rezultati. Gde je, pokažite. Šta je to napravljeno, šta je to poboljšano, gde je poboljšano, koliko poboljšano? Sve radi, sve funkcioniše. Stvarno se radi onda o jednom promenjenom sistemu percepcije zaključivanja. Ja cenim vaš lični fanatizam, ali nemojte od nas da tražite da budemo toliki mazohisti. Imamo oči, imamo i naočare, pa vidimo kakva je stvarnost. Ako je ovo bolje nego što je bilo, dajte izbore, to je najbolja garancija da ćete osvojiti 130% glasova na ovim izborima, jer tako dobijate i glasove ovde, pa vam prolaze ovako lepi zakoni koje gospodin Đelić obrazlaže.
Kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe za ovu tačku.
Upozorio bih lica koja predsedavaju ovom sednicom Narodne skupštine da postoji i član 235. našeg Poslovnika, koji propisuje rad službe obezbeđenja.
U ovoj zgradi se nalaze lica koja nisu službeno obezbeđenje Narodne skupštine. Nalaze se naoružana lica, a u neposrednoj blizini zgrade Narodne skupštine nalaze se specijalne jedinice. Sudeći po natpisima na leđima, komandant je ili Radosavljević ili ovaj što je kopao, pa je sam sebe skopao, Lukić. Već nekoliko puta smo upozorili da hitna pomoć radi, prevozi povređene, te bi bilo dobro da smeh zamenite ozbiljnošću, jer smo čuli malopre pledoaje o normalnoj Srbiji, a nije normalno da se neko smeje kada na 50 metara odavde padaju povređena lica.
Bilo bi dobro da predsednik Narodne skupštine, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz Poslovnika, udalji iz zgrade sva lica koja nisu ovlašćena da sa oružjem budu u ovoj zgradi, a zamolio bih, odnosno ne bih zamolio nego bih tražio, u ime poslaničke grupe SRS da Vlada ukloni ove barikade i ovo obezbeđenje u ulici, jer normalna Srbija treba da poštuje svoje birače. Normalna Srbija ne sme da zabrani pravo da svaki građanin javno kritikuje vlast i normalna Srbija potpuno drugačije izgleda od one o kojoj smo malopre slušali ovde neke uspavanke.
Molim da, u skladu sa Poslovnikom, ovo što je prekršeno ispravite, a pošto će verovatno vaš odgovor biti u onom poznatom stilu, neka se izjasni i Administrativni odbor o ovoj povredi Poslovnika.
 Mada u ovoj raspravi imam sasvim dovoljno vremena, Srpska radikalna stranka smatra da je neophodno da se replicira na govor predsednika Vlade. Ne samo što je pomenuta Srpska radikalna stranka, nego što su iznete neke činjenice koje nisu tačne, kao i neki vrlo pogrešni stavovi.
Pre nego što konkretno ukažem na osnov replike i ono zbog čega repliciramo, moram da navedem da nas je predsednik Vlade sve iznenadio. Nijedna reč nije upućena povodom bilo koje konkretne činjenice ili konkretne ocene stanja u kome se nalazi država od kada je DOS preuzeo vlast.
Za odbranu se koristi jedan sistem zamene teza, ali ovaj sistem zamene teza je toliko opasan zato što se promoviše jedna vrsta Ničevog nihilizma, jer sve ovo se proglašava da je normalno, pa se još na početku kaže da predsednik Vlade nije zadovoljan marketingom Vlade, da je marketing Vlade loš. Malo je čudno, posle toliko medija, osvajanja medija, da je marketing Vlade loš. Ali ako se uzme u obzir činjenica da posle svakog istupa predsednika Vlade danima ide serija članaka gde se analiziraju ti govori, stavovi i to poprima elemente smehotresne olimpijade, onda nije ni čudo što je marketing loš, jer dajte Vladi mikrofon i rešili ste problem.
Srbija, kaže, normalna je od kada je došao DOS, ona nije savršena, nije ni bogata, a nisu normalni oni koji traže smenu Vlade. Nažalost, ni predsednik Skupštine nije intervenisao povodom te uvrede narodnih poslanika. Ne zameram to, čitao sam stenogram i ovo što tvrdim piše u stenogramu, kao da nisu normalni ni oni koji podržavaju sindikat.
Svako ima pravo da podrži sindikat u njegovim sindikalnim i radničkim zahtevima. Što se tiče političkih zahteva, Srpska radikalna stranka ne podržava nikoga, jer Srpska radikalna stranka, kao politička stranka i postoji zbog toga da bi iznosila svoje političke stavove i došla u poziciju da vrši vlast kao politička stranka. Mi se ne bavimo politikom da bi neko drugi vršio vlast, nego mi da vršimo vlast.
Kaže - malo više policije, to je normalno. Nekada je bilo 100.000 policajaca, pa smo pre dve i po godine saznali da ima oko 23.000, kaže se da je to malo. Dobro, normalno je da imamo još policajaca, slažem se. Kaže da je nezaposlenost normalna pojava. Neka građani cene da li je normalno. Kaže se...
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
Imam vremena. Hvala.
Na dnevnom redu se nalazi zaključak Vlade Republike Srbije kojim ona predlaže Narodnoj skupštini da se Vladimir Vukčević izabere za tužioca za ratne zločine.
Pre nekoliko meseci smo doneli Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku protiv učinilaca ratnih zločina i tada je poslanička grupa Srpske radikalne stranke iznela veliki broj razloga zbog kojih je tada smatrala, a i danas to smatra, da nam ovi posebni organi nisu potrebni.
Zakon je usvojen i stvara neke obaveze, jedna od tih obaveza je i izbor ovog specijalnog tužioca.
Očigledno je da Vlada, kao predlagač ovog zakona, smatra da ovaj predloženi kandidat može najbolje da goni sva ona lica koja su osumnjičena da su izvršila neko od dela protiv čovečnosti.
Ovim predlogom nama Vlada kaže da taj kandidat, taj čovek može da zameni Karlu del Ponte u Srbiji i da rukovodi odeljenjem za krivično gonjenje, koje će da postupa pred jednim isturenim sudom Haškog tribunala, koje treba da sprovede denacifikaciju po principu navodno lične odgovornosti.
Verovatno je predloženom kandidatu poznato koje su njegove obaveze. Zbog toga što mu je poznato koje su mu obaveze, verovatno je dao i pristanak, a taj pristanak znači da se on zaklinje da će da goni sve one za koje postoji osnovana sumnja da su učinili neko od krivičnih dela iz glave 16. Krivičnog zakona, a tu se nalaze i krivična dela genocida i čitav set krivičnih dela koja se nazivaju ratni zločini.
Posebna obaveza ovog tužioca jeste da primenjuje član 5. Statuta Haškog tribunala. Član 5. Statuta Haškog tribunala glasi: "Međunarodni sud ima ovlašćenja da krivično goni osobe odgovorne za sledeće zločine počinjene protiv civilnog stanovništva u oružanom sukobu, bez obzira na to da li je sukob međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera: ubistva, istrebljenja, porobljavanja, deportovanja, zatočenja, mučenja, silovanja, proganjanja na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi i ostali nečovečni postupci?"
Verovatno je da ovaj tužilac zna da postoji i Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom i da u Statutu Haškog tribunala postoji i član 9. koji govori o istovremenoj nadležnosti, pa bih pročitao i taj član: "Međunarodni sud i nacionalni sudovi itovremeno su nadležni za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine. Međunarodni sud ima prednost u odnosu na nacionalne sudove. U bilo kojoj fazi postupka, Međunarodni sud može službeno da zatraži od nacionalnog suda da ustupi nadležnost Međunarodnom sudu u skladu sa ovim statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima".
Znači, predloženi kandidat Vukčević u tom dijapazonu treba da se kreće. Po Glavi 16. goniće za ratne zločine, a ako mu neko kaže, verovatno i za genocid. Ukoliko se u postupku gonjenja ne pokaže dovoljno efikasnim tu je član 9. Statuta Međunarodnog suda i tu je Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom i sve ono za šta je kod našeg tužioca postojala i neka insinuacija i neka sumnja sa nižim stepenom verovatnoće, to može da bude putokaz da Karla del Ponte izvuče taj predmet i to lice preseli u Hag. O tome treba da se vodi računa, a ovo treba da se navede zbog toga što je na delu jedna velika nacionalna podvala. Podvala se svodi na sledeće, sve ono što Hag ne završi, to će ovaj specijalni tužilac, specijalni sud i specijalni kadrovi osposobljeni za ovu vrstu posla da završe ovde.
Ovaj gospodin je prihvatio da radi ovaj posao, a to podrazumeva da ukoliko Hag podrazumeva da neko suđenje nije interesantno, nema ni pažnju ili je isuviše provokativno za međunarodnu zajednicu, da jednostavno taj predmet i tog našeg čoveka spakuju, pošalju ovde, tu će ovaj gospodin tužilac da napravi dovoljno dobre dokumentacije i da se završi posao. Ovde se ne radi o utvrđivanju da li ima ili nema, nego se radi o sprovođenju nečega što je neko već odlučio.
Drugi scenario jeste da ljudi iz bivše vlasti koji se nalaze pred Haškim tribunalom budu tamo osuđeni, a na bazi obrazloženja te presude onda će ovde serijske presude bez nekog posebnog dokaznog postupka da se ištancuju po onom poznatom scenariju od pre nekoliko godina, to je 2.000 ljudi; a nije problem ni 2.000 ljudi, niti njihova lična odgovornost, problem je što treba da se uništi nacionalno dostojanstvo i ponos ovog naroda, kako bi bio obično testo, mogao bi svako da ga oblikuje iz inostranstva po svom nahođenju.
Znači, Vukčević pristaje i na to. Ali, gospodin Vukčević na prvom koraku će biti suočen sa jednim velikim problemom. Pre bilo kog postupka koji bude pokrenuo protiv našeg državljanina on će, u skladu sa tim neustavnim zakonom i Statutom Međunarodnog suda u Hagu morati da pokrene postupak protiv Solane, Klintona i ostalih koji su izvršili upravo ova krivična dela iz člana 5. Statuta, a to su zločini protiv čovečnosti. To su zločini protiv civilnog stanovništva, to je ono bombardovanje koje ne sme da se zaboravi. To je prvi izazov i ako taj gospodin Vukčević pokrene te postupke, on će na taj način da dokaže da ispunjava ove uslove koje je neko naveo u obrazloženju, a jedan od tih uslova jeste nepristrasnost, visoki moralni lik i sve druge osobine koje krase jednu ličnost.
Evo ga, prvi izazov je to i tu treba da se pokaže. Drugi izazov jeste, pa valjda treba da se pokrene postupak protiv Nebojše Čovića, poznato je šta je radio u Belom Manastiru za vreme oružanih sukoba, ukrao je celu fabriku. Morao bi, svakako, da istraži i slučaj svedočenja Ratomira Tanića u Haškom tribunalu i da se ispita uloga Mihajlovića, on je oduvek bio na vlasti. Nemoguće da predstavnici vlasti, ranije vlasti, budu u Hagu, a da Mihajlović ne bude pred našim sudom ovde. Ratomir Tanić se otvorio i rekao je sve. Najviše članova te stranke se nalazi u Hagu, i general Jokić i da ne ređamo dalje. Ako se ovo raščisti unutar vlasti, onda ovaj tužilac možda i ima neku perspektivu.
Mi očekujemo da ova rasprava da odgovore na ova pitanja, pa da vidimo da li ovaj kanadidat baš ispunjava sve uslove za izbor.
 Pošto je sasvim izvesno da ovaj predlog Vlade Republike Srbije ima obezbeđenu većinu, ne bi bilo loše malo pažnje da se čuju još neki detalji, pre nego što budete upotrebili svoje kartice. Samo bih zamolio, prilikom glasanja, da imate u vidu da će poslanici SRS da napuste prostoriju, te unapred vam kažem, izbegnite onu situaciju da se u listingu pojavi da nismo glasali.
U ovom obraćanju, želim da vam ukažem, SRS je sigurna da predloženi kandidat ne ispunjava uslove propisane zakonom. Pored uslova nepristrasnosti i visokog moralnog ugleda, kao uslov traži se i poznavanje međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava. Smatramo da ovaj kandidat ovaj drugi uslov ne ispunjava, jer samom činjenicom što je pristao da bude kandidat DOS-a za ovu funkciju, on je pokazao da su mu ljudska prava slaba strana u oblasti prava koju bi morao da poznaje.
Naime, od 1991. godine neko nam je instalisao krizu, odnosno stvorio socijalni konflikt koji ne može da se reši političkim sredstvima, već naoružavanjem, podsticanjem i ohrabrivanjem na secesiju, izazivani su sukobi radi daljeg rasparčavanja ove zemlje.
Ovaj specijalni tužilac morao bi to da zna, jer u tim delima i aktima koji su došli iz inostranstva, nalaze se radnje grubog kršenja ljudskih prava. Verovatno bi ovaj specijalni tužilac morao da zna i za slučaj Martinović, morao bi da zna za onaj broj ljudi koji su bez bilo kakvog državljanstva boravili u ovoj zemlji, namerno naseljavani, kako bi se promenila i demografska i nacionalna struktura stanovništva. Verovatno bi ovaj tužilac morao da zna, a ako ne zna, vi ga obavestite, 10 godina na ovom prostoru bio je problem kako zaustaviti i slomiti terorizam i kako da se odupremo agresiji.
I terorizam i agresija su međunarodno zlo.
Kada pričamo o pružanju otpora agresiji, verovatno da treba da se setite i 1990. godine i da prihvatite kao notornu činjenicu da su u nekim mestima vaši članovi, kao gradonačelnici, mada nisu ni služili vojsku, oblačili uniforme i tako, kobajagi, prkosili agresiji. Verovatno da treba da znate da ni jedan pripadnik policije ne bi smeo da dođe na razgovor kod ovog tužioca pošto taj tužilac ne obavi razgovor sa Sretenom Lukićem, čovekom koji je komandovao svim jedinicama na prostoru Kosova i Metohije.
Verovatno još mnoge detalje morate da imate u vidu kada glasate i o ovom tužiocu, jer u vreme kada nastupi kriza autoriteta i identiteta, najlakše je zbog šake dolara da se napravi ova podvala i da budemo skoro jedina zemlja na kugli zemaljskoj koja u okviru svog pravosudnog sistema ima, zamislite, poseban sud za ratne zločine, jer pobogu, ovaj narod kao da je zločinački i to genetski zločinački narod, gde treba da se sudi, da se izriču presude, da se ljudi šalju u zatvor, na taj način obezbeđuju neophodna sredstva za monetarnu stabilnost i dalje razaranje naše privrede, a ujedno i da se spasu svi oni koji su hiljade tona razornog materijala bacili na ovu zemlju i pobili ljude.
Pa, setite se samo male Milice Rakić, koja je u svojoj kući poginula. Kada glasate, razmišljajte o porodici Milice Rakić, da li ćete ovim glasanjem da spasete onoga ko je bombardovao? Našeg pilota koga su u Mađarskoj uzeli, kidnapovali, prebacili u Italiju i osudili, niste imali namere da branite.
Setite se samo da od 2001. godine ni jedan šiptarski terorista nije terorista, nego ekstremista. Setite se da je pohvalu na račun ovog kandidata dala samo Biljana Kovačević-Vučo. Setite se izveštaja Komisije Savezne skupštine, koja je obilazila sve zatvore, obavila razgovor sa teroristima na nekoliko nedelja pre amnestiranja i pomilovanja i znak njihove zahvalnosti prema dosmanlijskoj vlasti je izostao, već su rekli - sve su oni to platili preko Nataše Kandić i nekih ljudi koji su omogućili da se taj zakon donese.
Koga mi treba da štitimo u ovoj Narodnoj skupštini? Zašto mi da imamo poseban sud za ratne zločine? Malopre je jedan politički vizionar ovde rekao - nema trećeg rešenja. Postoji treće rešenje. Treće rešenje je u našem pravosudnom sistemu, u postojećim sudovima koji su već nešto radili, ali treće rešenje niste hteli da izvučete do kraja, već ste 2001. godine angažovali, u to vreme zamenika republičkog javnog tužioca, Jovana Prijića, da obriše Okružnog javnog tužioca iz Prokuplja, koji se protivio nameštenim sudskim postupcima za ratne zločine. To je ta zasluga Jovana Prijića zbog koje je on specijalni tužilac protiv organizovanog kriminala, a ovaj kandidat je ove godine izabran za zamenika Republičkog javnog tužioca i verovatno je taj izbor uslovljen i time da je morao da pristane da radi ovaj posao.
Ovaj posao neće biti ni častan ni pošten. Ovo će biti posao protiv dostojanstva ovog naroda. Niko ne brani one pojedince koji su izvršili neka kažnjiva dela, ali je naš problem što se ne proganjaju ta lica.
Naš problem je što će ovde istureno odeljenje Haškog tribunala, po principu lične odgovornosti navodno fizičkih lica, sa velikim brojem, u velikoj količini montiranih postupaka, da nametne kolektivnu krivicu ovom narodu, a Zapad ima u svakom trenutku da kaže - vi ste to sami pronašli, vi ste sami bacili sebi pepeo za nekih 150 miliona dolara ili ko zna za koju crkavicu.
Odustajete od tužbe, ne želite da se naknadi šteta koja je pričinjena ovom narodu. Na to niste ovlašćeni. Niste ovlašćeni zbog onih koji su poginuli. Vodite računa, vaši ljudi su takođe nosili uniforme i vaši ljudi su prkosili agresiji. Izborom ovog kandidata vi kažete da je manja šteta bila bombardovanje u odnosu na ona prava koja su poništena građanima zbog prethodnog režima. Možete vi to politički da mislite u političkoj borbi ovde, ali ne smete tu poruku da šaljete u inostranstvo, jer vi ste na vlasti, pa vidite sami sa kojim ste problemima suočeni i koji je stepen ljudskih prava.
Ovi što vam izigravaju neku konkurenciju, oni se samo dodvoravaju Zapadu kako bi vas zamenili. A vi, demokrate, pošto ste preuzeli odgovornost za ostatak DOS-a, vodite računa, približava se, cenzus je mnogo veliki za vas.
Kada nešto loše počne ima i sličan kontinuitet. Loše je počelo sa upadom u Narodnu banku Jugoslavije sa oružjem, otimanjem vrlo značajne državne funkcije.
Pre nekoliko dana imali smo priliku da vidimo da je većina ovde izglasala jedan loš Zakon o Narodnoj banci Srbije i, naravno, u kontinuitetu ide i takav predlog za izbor guvernera i Saveta Narodne banke Srbije.
Ovo što bih naveo u nastavku ne tiče se povrede Poslovnika, tiče se povrede Ustava Republike Srbije, koji verovatno još uvek važi, a sastoji se u sledećem.
Poslanička grupa Srpske radikalne stranke 2. jula ove godine podnela je predlog da se izglasa nepoverenje ministru energetike i rudarstva Kori Udovički. Po odredbama Ustava Republike Srbije, taj predlog je morao da se nađe na dnevnom redu ove skupštine u periodu od 6. do 17. jula ove godine. Poslanici su samo dobili taj predlog, ali sednica nije sazvana, ne bih se sada pozivao na odredbe Poslovnika koje takođe propisuju obavezu u roku od tri do 15 dana mora o tom predlogu da se obavi rasprava i izjašnjenje.
Ako je predlagač odlučio da ovu gospođu predloži za guvernera Narodne banke Srbije i da spreči raspravu o njenom nepoverenju, opet je učinio lošu stvar. Mnogo je razloga zbog kojih smo tražili njeno razrešenje. Ali, broj razloga zbog kojih javno kažemo da ona ne sme da se izabere za guvernera Narodne banke Srbije u međuvremenu se samo povećao.
Ako pogledate samo poslednju stranu ovog predloga i ako pogledate malo njenu biografiju, videćete da ona, u stvari, ispunjava uslove za izbore u Mozambiku ili Zimbabveu i, verovatno, interne kriterijume za izbore u okviru Međunarodnog monetarnog fonda. Iz toga se izvlači zaključak da ona u stvari ne ispunjava uslove koje ste propisali Zakonom, koji je pre nekoliko dana u ovoj skupštini usvojen. Ti uslovi se odnose, pre svega, na struku, odgovarajuće radnog iskustvo. Ona nema radno iskustvo u monetarnoj sferi. Sve ovo što je bila - ekonomista, glavni ekonomista - to su činovnička mesta u sistemu Međunarodnog monetarnog fonda.
Ona je obilazila zemljinu kuglu kao predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u činovničkoj strukturi. To njeno putešestvije preko afričkih zemalja, bar se tako čita u biografiji, došlo je do Bosne i Hercegovine, pa je tu i Savezna Republika Jugoslavija i blistava karijera od septembra 2001. godine, kada je u strukturi izvršne vlasti u Republici Srbiji.
Ona je poznata po tome što je vrlo uspešno, kao ministar energetike i rudarstva, objasnila šta znači plaćanje naknade za instalisanu struju, odnosno za instalisanu energiju. Poznata je po tome što sledi naloge Međunarodnog monetarnog fonda. Videli ste ovu biografiju, i to radnu biografiju. Sada vam je jasno ko je donosio uredbe o ograničavanju plata u javnim preduzećima, ko je osmislio sistem reorganizacije javnih preduzeća, ko je diktirao monetarnu i fiskalnu politiku za protekle dve godine. To je činio Međunarodni monetarni fond, manje ili više, preko Kori Udovički ili preko Mlađana Dinkića i Miroljuba Labusa.
Prava uvertira za ovu temu jeste surova činjenica da je Srpska radikalna stranka prošle godine u septembru podnela predlog da se izglasa nepoverenje, odnosno da se razreši guverner Narodne banke Jugoslavije, Mlađan Dinkić. Svi oni koji su u sukobu, već nekoliko meseci, sa Mlađanom Dinkićem, branili su Mlađana Dinkića upravo ovakvim karakteristikama sa kojima se danas ustoličava Kori Udovički.
Slično je bilo i novembra prošle godine, kada je bio u pitanju predlog Srpske radikalne stranke u Saveznoj skupštini da se razreši Miroljub Labus sa funkcije potpredsednika Savezne vlade. Niko to tada nije hteo da sluša. Sve se svelo na kartice, na broj glasova i Miroljub Labus je ostao. Bilo je potrebno samo nekoliko meseci da sada vladajući deo DOS-a konstatuje da na Maršalskim ostrvima postoje računi, da na Kipru postoje računi, da supruga Mlađana Dinkića radi kod Miroljuba Labusa, da Labusova žena radi ovamo, da zet Miroljuba Labusa radi ovde itd.
Ovo nije prvi put da ovaj deo DOS-a koji je na vlasti zloupotrebljava ono što je izborna inicijativa Srpske radikalne stranke. Setite se Leposave Karamarković, nekih sudija. Setite se organizovanog kriminala. Nema inventivnosti, kako vidim. Radi se o neuspelom plagijatu jedne političke ideje i jedne političke inicijative Srpske radikalne stranke.
Ništa bolja neće biti Kori Udovički kao guverner Narodne banke Srbije od Mlađana Dinkića. U to budite sigurni. Ni do sada na politiku i ono što je radila Kori Udovički nikakvog uticaja nije imao DOS, imao je samo Međunarodni monetarni fond. Budite uvereni da će tako biti i kada je budete izabrali za guvernera Narodne banke Srbije.
Za nekoliko meseci, živi bili pa videli, svi vi koji danas budete glasali za nju, tražićete da se ona razreši zato što se politika Međunarodnog monetarnog fonda na ovom prostoru ne razlikuje od one politike koja je vođena u Argentini nekoliko godina, a u Argentini se završila monetarnim sunovratom, haosom iz koga oni ni danas ne mogu da izađu i svakodnevno upadaju u sve dublje dužničko ropstvo.
Mi smo u dužničkom ropstvu od onog momenta kada je spas za ekonomski život Savezne Republike Jugoslavije i Srbije pronađen u donacijama, sponzorstvima i svemu onome što dolazi iz inostranstva, sa uslovljavanjem.
Posle ovog izbora slobodno možete da kažete da politiku u Republici Srbiji ne vodi Vlada Republike Srbije nego Međunarodni monetarni fond, kada je u pitanju monetarna politika; kada je u pitanju spoljno-trgovinska politika onda je tu Svetska trgovinska organizacija i Rotari klub, a kada je u pitanju odbrana i bezbednost onda su tu bezbednosne strukture OEBS-a i NATO-a, a kada su u pitanju neke druge oblasti pravi nalogodavac, onaj koji diktira, vodi i sprovodi politiku preko svojih ljudi, kao što je Kori Udovički, to su neki strani faktori.
Pre nekoliko meseci sam vam ukazao na jednu ozbiljnu situaciju da svi oni koji su vas tapšali do 2000. godine - da ste perspektiva, da uklapanjem u moderne tokove Evropske unije treba da pronađete spas za ovaj prostor i ovaj narod, učinili su vam nešto loše. Oni su vas trajno otpisali. U to budite sigurni. Sada se traže potpuno nove face, novi likovi, nove grupacije koje će da sprovedu ono što je negde zacrtano u Briselu, Njujorku i na drugim mestima.
Kori Udovički i ljudi koje ste predložili, koji verovatno ispunjavaju uslov u pogledu struke i, možda, donekle radne biografije, ne ispunjavaju uslov da su taj tip i taj kalibar bankarskih stručnjaka koji bi mogli da budu u Narodnoj banci Srbije. I u ovoj grupi od pet ljudi preslikava se prevlast i sukob između Demokratske stranke i ostalih stranaka unutar onog dela DOS-a koji vlada u Srbiji.
Prethodni govornik je rekao za dvojicu, najmanje za dvojicu članova, od ovih pet, da su pod patronatom jedne velike banke i da su pod patronatom jednog velikog magnata koji želi da sačuva svoj kapital, svoje bogatstvo.
On će da plaća i kazne, ali će uvek da drži odgovarajuću poziciju. To je vaš izbor, mi ne možemo da utičemo na vašu odluku. Sigurno ste nešto procenjivali i došli do nekog zaključka.
Da, ali pošto pričamo o lošim potezima u kontinuitetu, malopre smo čuli da je gospođa Kori Udovički za ovih nekoliko godina koliko je u Srbiji povlačila poteze koji nisu popularni. Predlagač to nije pokušao da objasni samo nekim medijskim razlozima, nego je hteo da kaže - morali su da se vuku neki potezi koji su bolni, a ona je bila najbolja da to saopšti da je bolno. Čuvena ona njena izjava - ako nemate para da platite struju, onda prodajte svoje stanove i kuće, pa platite struju.
Verujte da će ta logika da se preslika i na samom mestu guvernera Narodne banke Srbije, pa će logika biti sledeća: ukoliko nemate para za elementarnu egzistenciju, a kasne socijalne prinadležnosti, nemate gde da idete na posao, pošto je firma zatvorena, onda prodajte kuću da kupite koricu hleba, nemojte da se iznenadite, jer to je ta politika MMF, to je taj štap bez šargarepe. Šargarepa je odavno otpala, otišla je, sada je ovde samo bezbol palica, ona menja varijante, varijacije na temu bezbol palice i razmišljajte o tome.
Mora nešto da se uradi dobro za ovaj narod, a prosto ne mogu da shvatim da za ove tri godine niste nijedan potez uradili da malo olakšate ljudima ovu situaciju. Vara vas neko ako kaže da sve treba da se spali i da bude pepeo, pa će valjda nešto da nikne novo i zdravo, a gde će nam ljudi do tada, ko će da vidi to novo i zdravo? Generacije gube perspektivu zbog ovakve ekonomske politike. Nije popularno i neće biti popularno.
Dalje, formalno-pravno predlagač ove odluke i ovog izbora je Odbor za finansije. Nekoliko članova Odbora je to slikovito opisalo kako se došlo do predloga. Sudeći po slovu zakona, svako je mogao svakom članu Odbora za finansije da predloži i da licitira ime koje bi moglo da se nađe u opticaju prilikom odlučivanja i formiranja predloga. Na sednici je bila prisutna i Kori Udovički, verovatno je većina našla za shodno da progura preko Odbora svog kandidata, ali da ste vi preko sredstava javnog informisanja obavestili i rekli, tog i tog dana u toliko i toliko sati biće sednica Odbora za finansije, na toj sednici treba da se utvrdi predlog kandidata za izbor guvernera Narodne banke Srbije i da ste pozvali sve zainteresovane koji ispunjavaju uslove, šta bi onda uradio Odbor? Šta ako se pojavi neki kandidat za boljom biografijom, sa većim radnim iskustvom i sa rezultatima, ali pozitivnim rezultatima u sprovođenju neke ekonomske politike i kreiranju i sprovođenju ekonomske politike.
Vi imate kandidata Kori Udovički, koja niti kreira politiku, a sve što sprovodi do sada je bila loša politika, loši su rezultati. Priprema elektro-energetski sistem godinu i po dana za privatizaciju, pa je sada malo zastala, jer je isprovocirala i rudare i građane i, verujte, niko ne želi da čuje za to ime i prezime. Sada se malo pomeri na stranu pod patronatom MMF, tu će u monetarnoj sferi nešto da uradi, posebnu ekipu ima da napravi u Narodnoj banci Srbije koja će da kontroliše banke, to zapamtite, jer to će biti prvi posao koji će ona da uradi.
Šta sledi - neposlušne domaće banke moraće da se ugase ili da im se smanje svi mogući potencijali da ne mogu da utiču i da učestvuju u predstojećem postupku privatizacije. Sada postoje privilegovane banke kojima ste obezbedili vrlo povoljne kredite iz inostranstva za prestrukturiranje, obnovu i rad malih i srednjih preduzeća, ali alarmantno je to što više nema ko da se javi da bude korisnik tih kredita. Jedan direktor jedne velike banke koju vi protežirate i koja vam pravi kancelarije za Demokratsku stranku, u sastavu ili u neposrednoj blizini filijala te banke, već ima problema, jer nema gde da plasira sredstva, a obaveze pristižu prema svima koji su dali sredstva iz inostranstva i on stalno traži izveštaje.
Srpska radikalna stranka je poznata po tome što obmanjuje, ona je obmanula kada je tražila smenu guvernera Mlađana Dinkića, kada je tražila smenu Miroljuba Labusa, pa ste vi naseli na tu našu obmanu, pa ste ih obrisali pre nekoliko dana. SRS je verovatno obmanula kada su u pitanju neki ljudi iz organizovanog kriminala, ali ako neko malo pogleda vaše izjave u novinama i pročita knjigu broj 31 Vojislava Šešelja, videćete da je sve postupljeno po onome što je napisano u toj knjizi, ali ste vi to očigledno loše čitali. Ta knjiga ima svoj dodatak, u tom dodatku ste opisani vi, kao što je u prvoj knjizi opisano 450 vaših odbornika sa kriminalnim dosijeima još novembra 2000. godine, i to ste zaboravili, ali ima nas koji ne zaboravljamo.
Znači, danas ćete nekako da izaberete Savet, izabraćete guvernera, predstavićete to kao da je nešto epohalno, sviće novi dan za Srbiju, evro će biti 70 dinara, krenuće izvoz. Neće krenuti izvoz, jer nema šta da se izvozi. Krenuće posao, ne zna se koji posao da krene. U opredeljenju između dva ista Mlađana Dinkića i Kori Udovički SRS nema šta da bira, pa ne znam koga da ste predložili, da je iz strukture MMF.
Pa vi nas provocirate i vi nam ne dajete pravo da biramo. Ne možemo da biramo između istih, mora da postoji neka razlika i u nečemu da se ogleda. Ovde nema razlike, ovde ima samo pokušaja jedne ujdurme da se novim Zakonom o Narodnoj banci Srbije predstavi nešto bolje i kvalitetnije, a u stvari da se potvrdi ono staro i da se daju još veća kontrolna ovlašćenja novom guverneru, a da mu Savet stoji kao dekoracija, jer ako pogledate koje su njegove nadležnosti, to je savet bez nadležnosti, bez kontrole, bez mogućnosti da utiče na monetarnu politiku. Izabraćete, pa ćemo za nekoliko meseci da vas gledamo i slušamo kako i te ljude, prvo dva meseca preko medija pripremate za odstrel, a onda ovde birate nekog novog guvernera.
Ako vam je to krajnji domet politike, onda znate šta sledi posle toga.
U ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke ukazujem na povredu Poslovnika i tražim da Narodna skupština razreši situaciju koja je nastala povredom Poslovnika tako što će to stanje da se dovede u red, kako je predviđeno Poslovnikom. Radi se o sednici Narodne skupštine koja je održana 15. jula 2003. godine, odnosi se na upotrebu elektronskog sistema za glasanje i glasanje prilikom odlučivanja o predložnoj odluci o razrešenju tri člana Radiodifuznog saveta.
Mi smo obezbedili izvod iz evidencije o elektronskom glasanju i u ovoj koloni, gde stoji - poslanici koji nisu glasali, nalaze se imena poslanika Srpske radikalne stranke, koji nisu ni bili prisutni u sali tog momenta kada je bilo glasanje. Tako, recimo, dr Branislav Blažić, Branislav Vakić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević, kad je bilo glasanje o Radenoviću.
Što se tiče glasanja o kandidatu povodom odluke koja se odnosi na Cvetkovića, upisano je - Branislav Blažić, Branislav Vakić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Kod trećeg kandidata, tu je malo više, Veroljub Arsić, Branislav Blažić, Branislav Vakić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević.
Ovo je dokaz da je izvršena povreda Poslovnika, jer je članom 116. propisano, imam obavezu da to pročitam: "Narodni poslanici dužni su da koriste isključivo svoje identifikacione kartice, kao i da se identifikuju pri ulasku u salu ubacivanjem kartice u poslaničku jedinicu, odnosno da se odjave prilikom napuštanja sale. Za narodnog poslanika koji koristi identifikacione kartice drugog narodnog poslanika, odnosno na drugi način zloupotrebljava elektronski sistem za glasanje, predsednik Narodne skupštine predlaže meru udaljenja sa sednice, a glasanje u kome je zloupotreba izvršena biće poništeno i odmah će se pristupiti identifikaciji i ponovnom glasanju."
Član 117: "Narodni poslanici dužni su da identifikacione kartice nose sa sobom pri izlasku iz sale Narodne skupštine." Stav 2. člana 117: "Ako narodni poslanik napusti salu Narodne skupštine i ostavi u poslaničkoj jedinici, odnosno pored nje, svoju identifikacionu karticu, Služba Narodne skupštine odmah će tu karticu dostaviti sekretaru Narodne skupštine. Kartica će biti vraćena narodnom poslaniku po ulasku u salu."
Neko je zloupotrebio...
(Predsedavajuća: Tri minuta.)
Imam i drugu povredu, mogu li?
Nadam se da vaš odgovor i moje nezadovoljstvo tim odgovorom podrazumeva da se o ovome izjasni i Administrativni odbor.
(Predsedavajuća: Ne.)
Onda bih vas zamolio da i ovo pitanje postavite Administrativnom odboru, kao što bih vas zamolio da shvatite da postoji još jedna povreda.
Mi smo pre nekoliko dana ukazali na povredu Poslovnika i rečeno je da će Odbor to da reši. Prošlo je tri dana, Odbor nije rešio. Verovatno je i to povreda Poslovnika i nemojte da se ljutite ako neki put pogrešim. Samo da vas podsetim, na sednici koja je održana 18. marta izrečena je disciplinska mera udaljenja Tomislavu Nikoliću zbog nečega što je urađeno još 14. februara. Znači, izrečena je mera na jednoj sednici zbog događaja koji je bio mesec i po dana pre, a Tomislav Nikolić je u međuvremenu učestvovao i radio na dve sednice.
No, da se vratim na ovu treću povredu o kojoj ima mesta da se priča. Kod treće povrede striktno se držim vašeg stava od prekjuče. Juče smo imali priliku da vidimo, oko 19,45 časova, elektronski sistem je pokazao da je pao kvorum, da je u sali bilo 70 i nešto poslanika. Ministar je bio za govornicom, pričao je čovek. Kada je bilo 20,00 časova, predsednik Narodne skupštine je upozorio ministra da treba da se prekine. On je nastavio i dalje da priča. To je ona situacija, kao sa Markom Ćulibrkom, dan pre toga.
Vi ste ga lepo upozorili da je pao kvorum, da to može da ponovi, jer kako reče juče predsednica - mi se striktno držimo odluka. Kada se ovde predlagalo da se prekine sednica pre 20,00 časova, rečeno je - ne mogu, postoji odluka Skupštine. Znači, ne može da se prekine pre osam, ali ne može da traje ni duže od osam.
Zamolio bih vas, pošto pretpostavljam kakav će biti odgovor, i za ove dve povrede koje sam naveo, da obavestite Administrativni odbor, pa ako može i on da se izjasni.
Na početku rasprave, objedinjene rasprave o ovim zakonima, Srpska radikalna stranka je iznela stavove povodom Zakona o akcizama, a sada procenjujemo da je  potrebno da se nešto kaže i o ovom carinskom zakonu, koji po zamisli i ideji predlagača treba da bude jedan potpuni zakon, jer reguliše materiju koja je sada prisutna u dva zakona. Otprilike ovaj zakon bi mogao da se nazove šifrom 011251396-Otpor.
Znači, ukoliko danas budete glasali za ovaj predlog zakona, on bude stupio na snagu, to je njegova šifra. Po nalogu Otpora regulisano je nešto što je nekada bilo u Zakonu o carinskoj službi, a sve ovo drugo ići će na neke kasnije dorade, a što ukazuje da danas nije bilo potrebno, jer postojeći carinski zakon to reguliše.
Kao što se kuća pravi od temelja, tako se i carinski zakon, zakon o carinskim tarifama donose tek pošto se usvoji zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju. To je nešto elementarno, neka abeceda, ali ovo ima i svoj drugi dodatak. Samo u toku prošle godine Savezna skupština je dva puta raspravljala i mislim da je usvojen jedan zakon o zaduženju SRJ, kojoj je odobren kredit za modernizaciju i poboljšanje rada carinske službe. Uzete su pare. Zapadni Balkan, Balkan i sve ovo što nas okružuje je pod posebnom prismotrom Evropske unije i ide obuka kadrova. Praktično, u ovom carinskom zakonu ostaju samo one odredbe koje se odnose na funkcionisanje carinske službe. Sada se vidi zašto je Otpor morao godinu i po dana da prati, da suzbija korupciju, sada je valjda jasno zašto su carinici malo štrajkovali, više demonstrirali nego štrajkovali zbog plate. Verovatno se u tome nalazi razlog što je Beogović smenjen sa mesta direktora Savezne uprave carina, mada nije ni on bio neko bolje rešenje, obzirom da je došao nakon Zabunovića, nakon oružanog upada u carinu.
Carina zaslužuje posebno mesto, carinska politika takođe zaslužuje posebno mesto, ukoliko ima nekog rezona da se carinskom politikom nešto štiti na ovom privrednom području, ali danas možemo svi da konstatujemo da nema šta da se štiti ovde. Ne može da se štiti ni proizvodnja automobila, jer gotovo da je nema. Zašto bi se štitila prehrambena industrija, ona funkciniše samo onoliko koliko je elementarno neophodno, da kažemo da nešto radi, da se nešto mrda u ovoj zemlji.
Svi naši bilansi su problematični, a mi kada kažem mislim na vlast, koja predstavlja državu i narod, e ta vlast koja predstavlja državu i narod otprilike kaže da bi jedna grupa ljudi koja se sastaje povremeno da igra mali fudbal htela da igra veliki fudbal i da učestvuje na takmičenju sa "Zvezdom" i "Partizanom". Otvorili smo naše tržište kao konzervu i carinska služba treba da bude samo služba koja evidentira, doduše to i jeste njen posao, ali cela carinska politika se svodi na to evidentiranje.
Nema amandmana iz prostog razloga što je nemoguće popravljati nešto što neće ni da se primenjuje. Ove odredbe o službi primenjivaće se da bi novi direktor Uprave carina mogao da zavede red neki i po svom nekom mišljenju, verovatno da pretpostavljate kakav će taj red biti i ko će u tom redu biti na prvom mestu, ali to nije tema ovog zakona. O tome će drugi organi da raspravljaju, da rešavaju.
Bitno je da će carinska služba da bude možda i lepo obučena, imaće i kompjutere, ali se ništa značajnije neće promeniti u odnosu na dve i po godine koje su protekle. I zato je iluzorno da se podnose amandmani na nešto što će da se menja. Menjaće se onog momenta kada dođe do sukoba, i to ličnih interesa ljudi u aktuelnoj vlasti.
E sada, neke stvari su ovde zapisane u koje niko apsolutno ne može da poveruje, čak ni onaj ko je diktirao ovo, čak ni jedan poslanik u Narodnoj skupštini neće moći kada pročita ovo da kaže - tako je i biće tako.
Recimo, prelazni režim mera; Vlada se, recimo, ovako obavezuje, pa kaže - ako strana država u pogledu plaćanja carine ili u toku carinskog postupka ne postupi sa robom poreklom iz Srbije ili sa brodovima i drugim prevoznim sredstvima iz Srbije isto kao sa robom, brodovima i drugim prevoznim sredstvima drugih država, Vlada može propisati da se na uvoz robe iz odnosne države plaća dodatna carina. To je nemoguće kod nas.
Da li vi možete da zamislite da Đelić predloži nešto tako? On je malopre predložio u onom prvom zakonu da se najluksuzniji proizvodi oslobode akcize, a on će pre ruku da iseče nego što bi predložio da se uvede dodatna carina da bi se navodno zaštitilo naše tržište i uvela mera reciprociteta prema drugoj državi koja diskriminiše našu robu.
Sa čim mi možemo prema Evropskoj uniji, koja je to naša roba tako konkurentna, jer osim mafijaških poslova, drugo ništa nije konkurentno.
Što se tiče poljoprivredne i prehrambene robe, odnosno proizvoda, strateške robe, sve je to u suficitu. Oni šećera imaju u Evropskoj uniji za narednih pet godina, ne znaju šta će da rade sa šećerom. Ove kombinacije koje su izazvale aferu, samo su mafijaške. Nemaju one veze sa bilansima, potrebama itd. U Evropskoj uniji, oni se bore za preferencijale, za stimulaciju i u kojoj će grupi biti, a ne da ostvare bilans.
Dalje, u članu 396. stav 2. govori se o sezonskim stopama, pa dalje član 397 - carinski kontigenti, pa da ne ređam dalje nešto što stoji samo da bi se potrošila boja kada se štampa neki materijal.
Mogli su da stave i 2.000 članova, mogli su sve preporuke i sve što je Svetska trgovinska organizacija i Rotari klub, pošto se oni hvale da drže Svetsku trgovinsku organizaciju i da sve ovo ima 2.000 članova, ništa se neće promeniti. Ovaj carinski zakon neće da zaštiti naše carinsko područje, jer mi smo prodali naše tržište.
Na našem tržištu se nalaze svi osim nas. Evo vam ga "Merkator", pa gledajte ko je šta otkupio, kapitalom mafije iz Evrope hrvatski i slovenački građani otkupljuju naše fabrike, neka firma sa Islanda "Farmako" otkupila je i samo što je potpisala ugovor zaradila je nekoliko miliona evra. Kako Carinski zakon da nas štiti od toga, koji zakon može nas da zaštiti od ponašanja vlasti? Nema tog zakona.
Jedan je zakon koji može da nas zaštiti, da nam povrati dostojanstvo, da nam da neku perspektivu, da nam ukaže na neku budućnost, to je zakon naroda. Dajte taj zakon naroda, neka ide na izbore, pa da čujemo kako glasi taj zakon, da promenimo ovo dok još ima vremena, jer ako dođe u glavu, a ne bude na vreme, može da bude stvarno kasno.
 Onaj deo amandmana koji se odnosi na so za ljudsku ishranu ne treba posebno obrazlagati, pošto je posle dve godine Vlada shvatila da to ne treba da bude predmet oporezivanja. Samo bih ukazao na drugi deo ovog amandmana poslaničke grupe SRS, koji se odnosi na osvežavajuća bezalkoholna pića.
Ranije je bio problem kako da se obezbede sredstva za budžet i jedan od izvora je bila taksa koja se plaćala za osvežavajuća bezalkoholna pića, a opravdanje za uvođenje te takse je bilo u činjenici, pored toga što nedostaju sredstva u budžetu, da nije bila tako masovna potrošnja, a da se radi o proizvodu koji je i tehnički podoban za oporezivanje i za jednu kvalitetniju kontrolu.
U međuvremenu su se stvari bitno promenile, mada su naznake za promenama postojale još pre 30-40 godina. Mi svakodneveno, ali uporno idemo ka situaciji kada ćemo sve količine pijaće vode da obezbeđujemo u prodavnicama, a ne na slavinama u svojim kućama. To je, očigledno, neminovnost.
Problem vode je globalni i na njega se ukazuje 50 godina, maltene. Doći ćemo u situaciju da akcizom oporezujemo nešto što je egzistencijalna potreba čoveka. To bi isto bilo kao da akcizu uvodimo na majčino mleko, na hleb, na vazduh.
Verovatno naš amandman neće da se usvoji zbog budžetskog deficita i potrebe da se i preko ovog proizvoda obezbede sredstva. Ali, ukoliko do kraja svog mandata planirate da menjate Zakon o akcizama, imajte u vidu i ovu činjenicu: uz sve rizike koji postoje, veliki broj proizvođača, srećom i domaćih proizvođača te robe, i veliki broj privatnika, pitanje je pod kojim uslovima oni rade i kakvi su njihovi proizvodi, vodite računa, iskoristite, ako menjate ovo, prvu sledeću priliku da ovo, što će sigurno za koju godinu biti majčino mleko, oslobodite akciza.