Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nebojša Stefanović

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Nemojte da se sekirate, predsednik Vučić se bori za interese svih građana Republike Srbije i kao predsednik svih građana naravno i za interese onih građana koji ne podržavaju političku opciju ili vladajuće stranke, kojima i sam pripada, ali je uvek na strani svog naroda, što naravno i narod ume da oceni na izborima - 55% podrške i pobeda u prvom krugu pokazuju šta narod misli o predsedniku Vučiću.
Što se tiče ovih zakona, drago mi je da smo imali još jednu priliku da malo porazgovaramo o svemu i voleo bih da smo možda i tokom rasprave, neke kolege su tu i razgovaramo sa njima, neke kolege od početka nisu tu i prosto nisu pokazali istu želju da samnom razmene različita razmišljanja, pa i o Zakonu o strancima i o drugim zakonima, kada smo razgovarali u načelu. Neki su to pravo iskoristili, neki nisu, ali to je isto pravo narodnih poslanika i, naravno, kao ministru meni samo ostaje da žalim što nismo imali tu priliku.
Što se tiče ovih zakona i ovih amandmana, mislim da su neki amandmani koje je Vlada prihvatila popravili tekst zakona, mislim da su zakoni u načelu izuzetno dobri. Naravno, ima zakona, poput Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, koji menjaju samo jedan član ili dva, dakle, gde se kaže da se pooštravaju kazne za korišćenje pirotehničkih sredstava. Dakle, ne može se reći da se radi o nekim obimnim izmenama, ali ono što je dobro, da su ovi zakoni već mesecima u Narodnoj skupštini i da ovo nije rasprava po hitnom postupku, da je redovna, da su narodni poslanici imali više meseci da se pripreme za ovu raspravu i što je dobra parlamentarna praksa. Verujem da će i drugi ministri slediti taj pravac i da će svoje zakone blagovremeno dostavljati Narodnoj skupštini, nakon održanih javnih rasprava i, naravno, konsultacija sa svim relevantnih institucijama naše zemlje.
Tako da, što se stanja u Srbiji tiče, mislim da su ga građani ocenili i na izborima koji su nedavno održani i rekli šta misle i o onima koji upravljaju i o onima drugima, naravno, koji su u opoziciji, svakom prema zasluzi.
Vlada prihvata ovaj amandman.
Prihvatam ovaj amandman.
Najgori lažovi su oni koji su dozvolili da bude ubijen Ranko Panić. Tako se ponašala ta vlast, zlikovački prema svojim građanima koji misle drugačije. Svako ko misli drugačije bio je prebijan, zatvaran, hapšen, maltretiran. O tome nije moglo da se čuje ni jedna reč u medijima, o tome nije moglo nigde da se čuje jer su imali, kako je rekla Verica Barać, potpunu i apsolutnu kontrolu nad svim medijima. To se događalo u vreme te vlasti. Ti ljudi koji su ubijali političke protivnike obično se trude da danas drže lekcije, ubijali ljude koji misle drugačije samo zbog toga, ljude koji su potpuno mirno protestvovali, koji ništa loše nisu radili, ubijali ih državnim potpisom, ti ljudi su obično ti koji danas drže lekcije o demokratiji, o javnim skupovima, ti ljudi koji su ubijali ljude koji misle drugačije u Srbiji, ubijali ih. A nisu rešili ni jedno ubistvo ni policajca, ni novinara, ni bilo kog drugog političkog protivnika, to se nisu interesovali, to ih nije bilo briga. Ali, ubijali su, poput Ranka Panića, one koji su se drznuli da imaju drugačije mišljenje, makar ga ispoljavali na najmirniji mogući način.
Što se tiče onih protesta koje su organizovali, oni, bogu hvala, niti su imali prisustvo policije značajno, niti su nekog ugrozili, nismo dozvolili da dođe do ugrožavanja javnog reda i mira, imali smo samo kontrolu saobraćaja, što je bilo važno zbog drugih građana naše zemlje, ali ti skupovi nisu bili prijavljeni. Dok su oni mogli da se tretiraju po zakonu kao spontani, niko za te skupove nije mogao da odgovara i nije ni odgovarao. Niko ni ne odgovara za narušavanje javnog reda i mira, odgovaraju za neprijavljivanje skupa na osnovu zakona koje je donela ova Narodna skupština. Oni koji misle da mogu da pozivaju javno na organizaciju skupova mimo ovog zakona, a da posle toga ne snose ni jednu posledicu, ne možemo biti selektivni u primeni zakona. Zakon mora da se primenjuje.
Zbog toga ništa od ovoga nije tačno, ništa ne stoji, ali to jeste manir ljudi koji su nekada vladali Srbijom, a svi znamo kako je bilo građanima u to vreme.
O tim ubistvima saznaćemo mi mnogo ranije. Mnogo ranije ćemo mi saznati ko je sve učestvovao u raznim ubistvima u Srbiji, kao što smo, srećom, saznali ko je ubio Ranka Panića. Ali, vas nije interesovalo godinama ko je ubio Ranka Panića, ni Borisa Tadića, ni sve ostale. Baš ga je bilo briga, pošto on nije nikada bio predsednik svih građana naše zemlje, njega građani nisu zanimali. Tada kada je ubijen Ranko Panić nije se čak udostojio da da izjavu o tome. Niste postavili ni jedno jedino pitanje.
Mi za Olivera Ivanovića pitamo svakoga dana. Naši istražni organi se susreću sa svima onima koji mogu da dovedu do otkrivanja. Mi imamo iskren interes da saznamo ko je ubio Olivera Ivanovića. Vas Ranko Panić nije interesovao ni jednog trenutka. Nije vas interesovalo ni ko je ubio generala Buhu. Nije vas interesovalo ni ko je ubio policijske oficire. Nije vas interesovalo ni ko je ubio jednog novinara. Ni jedno niste otkrili, nije vas zanimalo, nije vas interesovalo, apsolutno nikoga nije interesovalo. Zato je sa državnim potpisom ubijan čovek koji se usudio da misli drugačije u Srbiji.
Dok smo mi na vlasti neće se ubijati ljudi u Srbiji zbog drugačijeg političkog mišljenja. Dok imamo mogućnost da utičemo na to, u Srbiji će vladati normalna atmosfera, ljudi će se boriti drugačijim mislima, ali ne da budu ubijani na ulici. Kod nas imate situaciju da javni red i mir kada ima i 5.000 ljudi na ulici ne bude narušen. Nema policije, nema kordona, nema prebijanja ljudi, nema maltretmana, suzavca, bornih kola, ne dešava se to. To se dešavalo u vreme kada ste vi gazili ljude, kada vam je bilo svejedno kako ko živi u Srbiji, kada ste u brutalnim mafijaškim privatizacijama uništavali i desetkovali ovu zemlju, kada je Šarić bio ključni investitor, kada je Boris Tadić bio sve i svja u ovoj zemlji. E, to se više nikada neće vratiti.
Očigledno da gospodin Đurišić ima neka saznanja o ubistvu Olivera Ivanovića. Ja se nadam da ih je podelio da tužilaštvom ove zemlje, jer ako nije on saučesnik u ovom krivičnom delu. On je saučesnik i prikriva onog, jer zna očigledno nešto o tome šta, a ako nije obavestio Tužilaštvo i sam izvršilac krivičnog dela ne prijavljivanja krivičnog dela.
A, ako nije, onda je ovo politička tirada. Onda je ovo floskula koja ne znači ništa, koja je isprazna kao i ovaj tekst amandmana – briše se. Onda to nema nikakvog smisla za građane Republike Srbije, onda to nema suštinu, onda to poručuje da dozvoljeno koristiti ubistvo Olivera Ivanovića na najbesmisleniji, na najbrutalniji mogući način da se kaže nešto loše o drugim ljudima koji drugačije misle. Ako imate nešto da znate o ubistvo Olivera Ivanovića, recite to i Tužilaštvu i građanima Srbije. Pokažite šta znate, pokažite dokaz. A ako ne znate, onda sve ovo što govorite o ubistvu Olivera Ivanovića samo govori o tome dokle ste spremni da idete zbog 2% glasova.
Apsolutno je netačno sve što ste sada izneli. Apsolutno netačno.
O obezbeđenju Borisa Tadića, o broju ljudi koji su učestvovali u armiji ljudi koja ga je obezbeđivala neću ni da govorim i to dugo vreme pošto je otišao u opoziciju, nije ono vreme kada je bio predsednik. Nikome nismo uskratili pravo da bude obezbeđen.
Inače, pozivam sve, Oliver Ivanović se nije obraćao MUP pa nemam neposredna saznanja ali sve što rekoh bilo kom državnom organu, pozivam tužioca koji vodi istragu, pošto u našoj zemlji političari ne vode istrage za razliku od nekog prethodnog vremena, tužioca pozivam da ispita sve one koji imaju bilo kakvo saznanje o pretnjama, o onome što je on rekao, nije rekao, da to ne bude domen spekulacija, neka tužilac ispita svakog u ovoj zemlji.
Potpuno sam spreman da svakoga i MUP i BIA i svi državni organi koji su na bilo koji način mogli biti umešani u taj slučaj da daju izjave i da pomognu rasvetljavanju ovog slučaja, i da bilo ko bude osumnjičen u ovoj zemlji bude priveden pravdi, bilo ko. Apsolutno nas ne interesuje kako se taj zove, kome pripada, šta je radio. Ako je učestvovao u ubistvu Olivera Ivanovića treba da ide na hiljadu godina robije, bilo ko.
Mi ne bežimo od toga, tu je razlika. Nama nije problem da uhapsimo bilo koga za koga bude obezbeđen dokaz od strane tužioca da je učestvovao u izvršenju tog krivičnog dela i bilo ko da ga obezbedi. Neka ga EULEKS, međunarodna zajednica ja sam njih pozvao više puta, imaju svu moć na Kosovu i Metohiji, KFOR i EULEKS svu moć sveta, neka obezbede dokaze, neka ih podele sa našim pravosudnim organima, državnim organima i mi ćemo da se uključimo u to.
Mi šaljemo svakodnevno pozive. Naši ljudi se sreću i spremni smo da uhapsimo ubice Olivera Ivanovića jer nam je stalo do pravde, vas ubice Ranka Panića nisu ni zanimale, nije vas to ubistvo zanimalo, Ranko Panić nije bio jedan od vaših. E, to je bio problem u Srbiji.
Dakle, naravno da se neće prikupljati podaci svih građana, i vi ste imali priliku da čujete, poštovani narodni poslanici, da smo mi u toku rasprave u načelu, govorili o tome da će se za potrebe identifikacije koristiti samo parcijalni DNK, koji se koristi samo segment DNK uzorka koji služi za to da identifikuje nepogrešivo osobu na koju se istraga odnosi.
Što se tiče onih koji su počinioci najtežih krivičnih dela, ubice dece, teška ubistva, oni ljudi koji su imali u krivičnim delima, osuđeni za seksualno zlostavljanje, svi oni koji su društvena opasnost od mogućeg ponavljanja ovog krivičnog dela, a da su izvršioci najtežih krivičnih dela, dakle, odnosi se samo za izvršioce najtežih krivičnih dela, zakon predviđa čuvanje 60 godina.
Dakle, čuvanje u dužem vremenskom periodu. Za sva ostala dela su tri godine.
Dakle, nakon čega se ti DNK uzorci i ostali biometrijski podaci brišu. Dakle, da li to zvuči, 60 godina, svakako da je dug period, ali imali smo nažalost, u našoj krivičnoj praksi slučajeve da su povratnici, izvršioci ovih najtežih krivičnih dela, bili ponovo izvršioci monstruoznih dela odmah posle izlaska iz zatvora.
Naše društvo prepoznalo je ovo kao veliku društvenu opasnost. Želeli smo da zaštitimo građane Republike Srbije i da izvršioce najtežih krivičnih dela, one koji su ubijali našu decu, da ti biometrijski podaci budu duže vreme pohranjeni u arhivama, da se ne bi dogodilo da izvrše ponovo dela, a da mi čak nismo u stanju njih da identifikujemo.
Zakon upućuje, takođe, na Zakon o evidenciji i obradi podatka, koji kaže da se ti podaci čuvaju 60 godina samo ako u policiji postoji razlog zbog čega se čuvaju.
Dakle, morate dokazati svrhu da bi ga čuvali toliki broj godina.
U svakom slučaju, ono što jeste dobro, što ste mogli da vidite da su oni koji rukuju tim podacima, izuzetno mali broj ljudi, koji svaki od njih je registrovan kada pristupa tim podacima. Svaki od njih.
Radi se samo o ljudima iz Nacionalno-kriminalističkog tehničkog centra, i oni mogu pristupiti pod posebnim uslovima, uz nalog suda, pod da kažem, tehničkim nadzorom i uz registraciju svakog pristupa, bilo kom od tih forenzičkih podataka.
Dakle, oni nemaju, što se tiče člana 7. zakona koji kaže – ispravljanje i brisanje podataka iz evidencije.
Ministarstvo je dužno da ispravlja, ažurira podatke za koje se utvrdi da su netačni, prikupljeni i u evidenciji uneti podaci o ličnosti, moraju se brisati po isteku rokova čuvanja. Ovim ili drugim zakonom predviđenim ili kada se utvrdi da su prestali da postoje razlozi zbog čega podatak o ličnosti unet u odgovarajućoj evidenciji.
Dakle, kada prestane razlog, mi moramo da ga obrišemo, po zakonu, član 7. Svakako, ja razumem vašu zabrinutost, ja to razumem, shvatam šta znači jako dugački rokovi, ali verujte, da ovde nema nikakve loše namere i da ćemo se truditi da na svaki zahtev građanina i na zahtev suda i nakon prestanka, da kažem, bilo kog razloga da se uzme podatak o ličnosti, odnosno unos podataka o ličnosti u odgovarajuću evidenciju, da te podatke brišemo, jer nije ni MUP-u interesu da ima ogromnu obradu svih tih podataka.
Za to nam treba i ogroman broj ljudi i ogromni kapaciteti za smeštanje, bez obzira da li su elektronski, ili nisu. U svakom slučaju nemamo ni interes da to radimo na takav način.
Moram da kažem da je ovaj konkretan slučaj baš primer zašto treba da donesemo ovaj zakon. Naime, po nalogu suda privatna laboratorija je radila uzorak u ovom konkretnom slučaju, ne znam sada detalje toga, zašto su oni napravili grešku, ali očigledno, provlači se kroz medije, nije moj posao to da proveravam, provlači se kroz medije da su oni priznali da su napravili grešku. Mi smo imali nadzor konkretno u ovom slučaju, od strane Poverenika Šabića.
Dakle, u ovom konkretnom slučaju, koji je kroz svoj nadzor utvrdio, da radnici MUP nisu napravili nijedan postupak, niti imali uzorkovanje koje je dovelo do bilo kakve loše posledice koja je vezana za ovaj slučaj. Dakle, MUP nula krivice. Apsolutno, nije uopšte uticao. Zašto je sud odlučio da dodeli njima, a ne NKTC laboratoriji.
Mi baš zato želimo da NKTC, dakle centar koji ima vrhunske stručnjake, koji su sertifikovani, kao jedini u ovom delu Evrope za ovaj posao koji rade, za mnoge postupke jedini. Treba da bude naša referentna laboratorija, treba da bude centar u kome će pohranjivati ovi podaci.
Kada ti momci i devojke urade svoj posao, oni ga urade za desetku. Urade onako kako treba da se radi.
Što se sadržine registra tiče, nju i propisuje zakon. Mi imamo u članu 10, koji definiše donošenje podzakonskog akta, koji kaže ovako – način vođenja registra, ne sadržaj, način vođenja registra i bliže uslove za razmenu i prenošenje podataka iz registara propisuje Vlada. Misli se na registar privatnih laboratorija koje su dužne po zakonu da ih predaju Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dakle, kako će se ti registri preneti u Centralni registar. To su tehnički uslovi. Znači, čak ne ni ministar, nego Vlada Republike Srbije u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Dakle, nema kršenja Ustava. Ustav je jasno predvideo, odnosno, zakoni su ti koji će definisati sadržinu registra, a to zakon i predviđa.
Što se tiče onog prvog dela, ja se nadam, pošto je radna grupa za izmenu Zakonika o krivičnom postupku već sačinjena i oni već rade na tome, ja se nadam da za nekoliko meseci pred Narodnom skupštinom možemo imati i taj zakon i da ćemo onda faktički unaprediti mogućnosti brisanja iz evidencije svih onih za čijim čuvanjem evidencija prestane potreba, što se slažem potpuno i oko toga smo se složili u načelnoj raspravi. Svakako da ćemo mi odmah predložiti izmene i dopune svih onih zakona iz oblasti Ministarstva unutrašnjih poslova koji će faktički biti poboljšani izmenama i dopunama Krivičnog zakona.
Svakako da je bila ideja, to se i stručna javnost i svi poverenici slažu, da je bolje imati regulaciju na ovom nivou koji imamo danas, nego da je uopšte nema, jer bez toga su i građani Srbije više ugroženi. S druge strane, kad izmenimo i druge setove zakona i omogućimo da to bude još bolje regulisano, ne vidim da će bilo ko biti protiv da se automatizmom brišu, odnosno da se odmah uklanjaju a da građani ne moraju da traže to od državnih organa i da time gube i svoje vreme i da budemo manje efikasni kao servis.
Kao predstavnik Vlade moram da reagujem kad neko kaže da institucije države ne postoje, ne rade ili da su uništene.
Dakle, moram da vas obavestim da je dobra politika Vlade upravo sprečavanje da novac građana odlazi u neke besmislene tokove dovelo do toga da mi imamo danas značajan budžetski suficit.
Iz tog budžetskog suficita vrlo uspešno se finansiraju prilično veliki troškovi koje država ima u socijalnoj sferi, što je obaveza države i što država mora da radi. Ponosan sam na to da sam član Vlade, koja i u vreme ekonomske konsolidacije ni za dinar nije smanjila izdvajanja za socijalu, za sva davanja koja građani primaju po ovom osnovu.
Nažalost, kako su građani došli do toga da mnogi nemaju zaista lak život? Ja ne govorim građanima da oni danas divno žive i da je perfektno i da je fenomenalno i da im je sve kako zamišljaju, svakako da to nije tačno.
Ali, kada pogledate da je samo u postupku zapošljavanja 170 hiljada porodica danas više uposleno i više ima od čega da živi nego što su imali pre samo četiri ili pet godina, onda to pokazuje koliko ova Vlada na vrlo ozbiljan i odgovoran način vodi računa o svim građanima ove zemlje. I, nismo ih pitali kada su zapošljavani u „DŽinsiju“ i „DŽonson Elktriku“, u „Svarovskom“ i „Kontinentalu“, da li imaju neku člansku kartu i najveći broj nema nikakvu člansku kartu i uopšte ih ne interesuje politika, interesuje ih život, interesuje ih da rade.
Nismo ih pitali da li su deo nekog udruženja, grupe građana, da li pripadaju ovima ili onima, pitali smo ih da li hoće da rade. I, privatne kompanije iz inostranstva koje su dolazile, omogućile su jednako dobar život svim tim ljudima ili makar bolji život u odnosu na onaj koji su imali. A, institucije države itekako rade svoj posao.
Pre svega, evidencije i podaci koji se u ovom registru prikupljaju odnosiće se na one građane Republike Srbije koji se nalaze u krivičnom postupku. To srećom nije ogroman broj građana Srbije.
Ono što smo mi predvideli je da veoma mali broj ljudi može da pristupi tim podacima, da oni tim podacima pristupaju uz apsolutni nadzor, odnosno šifru korišćenja, da se tačno zna ime i prezime, tačno vreme i prostorije gde je taj neko pristupio podatku i ko je, dakle, svako ime i prezime svakog od tih ljudi, da se zna kojem je podatku pristupio i ko je pristupio, da mogućnost zloupotrebe svedemo na minimum.
Ti podaci se prikupljaju po nalogu suda. Sud daje nalog da se ti podaci prikupe i naravno da građani imaju u svakom trenutku kada prestane potreba za čuvanjem ovih podataka i mogućnost da traže njihovo brisanje.
Kao što smo razgovarali sa kolegama poslanicima u raspravi u načelu, mi ćemo kroz izmene i drugih zakona, kao što je Zakon o krivičnom postupku, omogućiti, ja se nadam tokom već ove godine, da u određenom broju slučajeva to brisanje bude automatsko, bez zahteva građana, kada nam to izmene drugih zakona budu omogućavale i kada budemo imali mogućnost da tako nešto uradimo.
Ministarstvo garantuje i odgovorno je za tačnost podataka u registru, dakle, to je odgovornost Ministarstva, a podaci se obrađuju samo na način da bi se postigla svrha obrade za koju su podaci prikupljeni, odnosno nije dozvoljena obrada podataka na osnovu koje se mogu ustanoviti fizičke, biohemijske, fiziološke ili psihološke karakteristike, odnosno specifične nasledne osobine, dakle, samo za ona krivična dela za koja se vodi krivični postupak. Mislim da je time i maksimalna zaštita građana postignuta.
Što se tiče svih ostalih, mogućnost kontrole ustanovljena je i drugim zakonima, dakle, i Narodna skupština i nezavisna regulatorna tela mogu izvršiti kontrolu, Zaštitnik građana.
Nismo čuli dugo, moram da vam kažem, poštovani narodni poslanici, odjednom se ne pominje više Zaštitnik građana. Jeste li to primetili? Ne znam zašto, možda ćete vi to znati.
Razumem zašto se gospodinu Đurišiću ovo čini na tako, zašto mu nije nelogično razmišljati na takav način.
Međutim, kada se bavite ovim poslom, imao sam priliku više puta da vidim… Dakle, u našem pravnom sistemu organi koji se bave krivičnim postupkom su tužilaštvo i sud. Tužilaštvo i sud u određenim okolnostima, kada se radi o hitnosti, kada se radi o lišenju slobode izvršioca teškog krivičnog dela koje je spojeno sa možda novim izvršenjem krivičnog dela ili sprečavanju nastanka nekih teških posledica, u pola noći može da se dogodi da sudija za prethodni postupak kome se obrate ljudi iz tužilaštva, dakle tužilac mu se obrati zajedno sa ljudima iz policije i traži se davanje određenog naloga, trajalo bi nekad možda i po sat, dva, tri da ispiše određeni nalog. To uvek stigne, to stigne za sat vremena, za dva sata, ali u tom trenutku je vitalno da se nalog realizuje u tom trenutku da bi se sprečilo izvršenje teškog krivičnog dela ili nastanak teških posledica po građane Republike Srbije.
Samo u tom smislu i mogu da vidim mogućnost, i to ovde kaže, izuzetno usmeno, jer niko sem suda i tužioca to ne može, taj nalog ne može ni da da, dakle samo oni to mogu da daju, plus obaveza da dostave prateći, dakle pisani zahtev koji može uslediti vrlo brzo. Dakle, to nije možda, nego mora da se dostavi pisani zahtev.
Dakle, hoću da vas uverim da je ovo ostavljeno samo da ne bismo došli u situaciju da zbog nemogućnosti određenog administrativnog aparata da uradi posao kako treba, mi imamo izvršenje nekog teškog ili, da kažem, nastanak teškog krivičnog dela ili nastanak neke teške posledice koju smo mogli da sprečimo, da kažem, uz usmeni nalog sudije, odnosno postupajućeg tužioca.
Pre svega, što se tiče Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštite podataka o ličnosti, on na osnovu Zakona o evidencijama i obradi podataka o ličnosti ima mogućnost da vrši nadzor svih registara koji se bave prikupljanjem ovih podataka. Dakle, ne postoji nikakvo zakonsko ograničenje da svaki poverenik vrši taj nadzor.
Što se tiče ministarstva, ministarstvo, kao što smo u toku rasprave već izneli, donosi, odnosno Vlada na predlog ministarstva, podzakonski akt kojim se uređuje način prenosa podataka iz laboratorija u registre i, da kažem, način vođenja registra, te će se postupanje naših zaposlenih u tom smislu i postupanja zaposlenih iz oblasti radnog prava i oblasti onoga što definiše materija Zakona o policiji itd, ministarstvo će vršiti nadzor nad tim delom koji se tiče ovog dela sprovođenja ovog zakona i podzakonskih akata i kroz, naravno, različite sektore koji postupaju u različitim pravnim stvarima vezanim za postupanje ovog zakona.
Drago mi je da smo raščistili zašto se ne pominje više Zaštitnik građana, pošto je u nekim prethodnim periodima, pre godinu, dve dana, Zaštitnik građana bio, mislim, na svakoj sednici ključna tema i sa jedne i sa druge strane. Voleo bih da znam i, naravno, u pravu ste za platu. Plata je nešto što je određeno zakonom i možda je i manja, možda se i smanjila u međuvremenu, možda nije, možda je ista. To je već nešto što može da se dobije na osnovu informacije od javnog značaja, i to svaki narodni poslanik može da sazna, kao i svaki građanin Srbije.
Voleo bih da saznam kako su oni koji su otišli sa tih funkcija stekli audije i mercedese kojima krstare po Srbiji, pošto mi se nešto ne čini da su to prijavili u imovini, a biće zanimljivo za građane Srbije da znaju kako su se ponašali nakon prestanka mandata.