Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nebojša Stefanović

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Ne vidim čemu ovolika nervoza kod pojedinih ljudi, pogotovo kada se pomene Saša Janković. Koliko znam, taj čovek nije parlamentarna opozicija. Kako je krenulo, neće ni biti, ali to je sada stvar, ne znam kako neko može da dobije repliku po osnovu pominjanja Saše Jankovića ili Dragana Đilasa. Ni jedan od njih nemaju ovde, oni imaju nešto drugo.

Dragan Đilas ima jednu stvar koju niko od poslanika u ovoj sali ne može ni da sanja, a to je promet od 19 milijardi dinara, dok je bio u firmama, dok je obavljao vlast – ministarsku, gradonačelničku, direktora Kancelarije. Svi ti ljudi, Saša Janković je bio izuzetno iskren čovek, videli ste. On je obećao da se nikada neće baviti politikom i on je to obećanje održao. Isto tako je Saša Janković obećao da se nikada neće kandidovati za predsednika Republike, pogotovo ne sa funkcije Zaštitnika građana. I on je to obećanja održao, niti se kandidovao za predsednika Republike, niti se bavio politikom, koliko mene sećanje ne vara. Mislim da je Saša Janković, čekajte, možda nije baš toliko bio iskren, ali ono što su građani Srbije zapamtili je da je to bio prvi Zaštitnik građana koji je brutalno gazio zakon koji je donela ova Narodna skupština, brutalno.

Zakon kaže da Zaštitnik građana ne sme, ne ima mogućnost, mora da se odrekne javne funkcije, ne, ne sme da se bavi politikom, ne sme. Ako želi da se bavi politikom, podnese ostavku i bavi se politikom, potpuno jednako kao i svi drugi građani. Taj čovek je to brutalno gazio, brutalno. Zašto onda više nije postao tema? Zato što Srbija ne veruje tim ljudima. Hvala vam.
Da iskoristim vreme koje kao ovlašćeni predlagač imam da govorim o amandmanima.
Dakle, vidim da ljudi ne razumeju kakve veze neke od naših diskusija imaju, jer ovde mi govorimo o registrima. Da su se uspostavili određeni drugi registri kako su ljudi zarađivali, 19 milijardi imali prometa u svom mandatu Srbija u to vreme ne bi bila zemlja u kojoj je bilo moguće da se sve ono dogodi i ne bi građani Srbije gubili 400.000 radnih mesta, nego bi valjda taj novac ulazio u budžet Republike Srbije, a ne u džepove tajkuna.
Vidim da se određeni poslanici, iako ovde ni Đilas, ni Janković nemaju svoje poslanike, užasno uzbude kada govorim o tome i uopšte ne razumem zašto. To je prosto neverovatno, ali valjda će nam, ima tu obično, mogu da se nađu, mogu se naslutiti neki razlozi i obično se oni sami jave. Čim pomenete Đilasa ima neko ko pritisne dugme. Kada to vidite, čim pritisne dugme, onda shvatite da postoje neki konkretni razlozi, čvrsti, konvertibilni, različiti razlozi koji se mogu osetiti kao prava potka zašto se to dešava. Obično ide telefonski poziv, pa onda dugme. Međutim, to naravno ne može da nas sprečim da govorimo o onome što je istina u Srbiji, ne može da nas spreči da govorimo o tome šta je sve bilo pogrešno, šta je sve razoreno, šta je sve uništeno.
Dok su ti ljudi postali milijarderi, pazite, ne milioneri, milijarderi, Srbija je propadala. Tako nešto nikada više ne smemo da dozvolimo, apsolutno ne. Svakim zakonom kojim donosimo i svakim amandmanom moramo da se uverimo i da se potrudimo da Srbija bude bolje mesto za živo.
Prihvatam amandman.
Prihvatamo ovaj amandman.
Prihvatamo ovaj amandman.
Prihvatamo ovaj amandman.
Prihvatamo ovaj amandman.
Prihvatamo amandman.
Želim da iskoristim ovu priliku da se zahvalim narodnim poslanicima na ozbiljnom radu i na ovom zakonu, Zakonu o bezbednosti saobraćaja, koji je bio veoma važan zakon za Republiku Srbiju.
Mi smo u raspravi u načelu razgovarali o svemu onome što ovaj zakon donosi dobro i mislim da ćemo uspeti da pokažemo da smo i ovim zakonom, kao i prethodnim, o bezbednosti saobraćaja, doprineli da životi u Srbiji budu spašeni.
Kada pogledate statistiku koja je bolja svake godine, ali, naravno, i jedan izgubljen život je tragedija za našu zemlju, mi moramo da se borimo i u tome pozivam Narodnu skupštinu da se uključi u sve ono što radi Ministarstvo unutrašnjih poslova, u osnovnim školama. Dakle, kroz rad sa decom, jer mi ove godine počinjemo od prvog razreda osnovnih škola da u predmetima koje će držati policijski službenici, zajedno sa policijskim penzionerima kao pomoćnim predavačima, na časovima razredne nastave, hoćemo da sa osnovcima u prvom, četvrtom i šestom razredu radimo na tome da razumeju kakvi rizici sve postoje u saobraćaju. Između ostalog, taj predmet podrazumeva i borbu protiv narkomanije, opasnosti od droge, alkoholizma, vanrednih situacija, sajber prostora i svega ostalog.
Kada govorimo o saobraćaju, hoćemo da naši najmlađi učesnici u saobraćaju shvate koliko je rizično da se ne vezuje pojas, koliko je rizično da se ne ponaša odgovorno u prelasku ulice, dakle, sve ono što deca moraju da znaju. Ali, naravno da o tome moramo da razgovaramo i sa roditeljima, jer su ključni razlozi zbog čega se život gubi alkoholizam, neprilagođena brzina i nevezivanje pojaseva.
Mislim da je važno da ljudi u Srbiji shvate da ne treba da vezuju pojas da im neko ne bi naplatio kaznu, već da treba da vezuju pojas zato što je to način da spasu svoj i živote drugih ljudi. I nije vezivanje pojasa samo to, čuo sam neke komentare – zašto vezujem pojas, to je samo moja stvar, ne, vezivanje pojasa sprečava gubitak vašeg života, drugih lica koja se voze, jer ako ste vozač, vi gubitkom kontrole nad vozilom možete ugroziti i živote ljudi koji se prevoze u tom vozilu, ali i drugih učesnika u saobraćaju koje to vozilo može da udari ili na neki drugi način unesreći.
Dakle, važno nam je da se Narodna skupština uključi u ovu kampanju i hoću i da vam se zahvalim na velikom broju amandmana. Videli ste da smo mi jedan dobar broj amandmana prihvatili. Hvala narodnim poslanicima koji su se uključili i u raspravu u načelu i u raspravu o amandmanima, kao i svima onima koji su predložili amandmane koji su ovaj zakon popravili.
Još jednom hvala što na ozbiljan i odgovoran način Narodna skupština već godinama pomaže izvršnoj vlasti da uspostavimo snažne i jake mehanizme zaštite života građana Republike Srbije u bezbednosti u saobraćaju.
Želim da kažem samo vezano za, po ovom amandmanu, naravno. Ono što je važno za građane Srbije da znaju da je migrantska kriza bila jedna od onih situacija u kojima je Republika Srbija dobro postupila, bez obzira što je 1,5 miliona migranata prošlo kroz našu teritoriju. Na našoj teritoriji se danas nalazi oko 3.600 migranata, koji inače ne žele da ostanu u našoj zemlji i meni nije problem da ovo pomenem koliko god je puta potrebno.
Jeste istina da je njih oko 650 hiljada izrazilo nameru da zatraži azil, ali oni su azil zatražili u Nemačkoj, ne u Srbiji. Mi u prethodnoj godini imamo samo 14 rešenja za 14 lica koja su zatražila i dobila rešenje o azilu ili supsidijarnoj zaštiti na teritoriji Republike Srbije, dok je za najveći broj lica koja su i u prošloj godini zatražila azil, doneto rešenje ili obustava postupka ili o prekidanju postupka, jer su napustili našu zemlju. Dakle, oni to pravo ne koriste da bi suštinski ostali kod nas, već da bi samo iskoristili tu mogućnost da odu u zapadnu Evropu.
Što se tiče tablica, Uredba o tablicama je doneta 2010. godine, sa ovim latiničnim slovima i tada su tablice izdate. Za građane Republike Srbije, odlukom MUP neće ni dinar biti skuplja, dakle oni ne plaćaju ništa za zamenu tablica sa latiničnim slovima više nego kad bi zamenili tablice koje nemaju ova slova – đ, č, dž, ć i sve ostalo.
Dakle, građani Republike Srbije imaju mogućnost da ih zamene u redovnoj proceduri i kada istekne tablica, nakon sedam godina. Dakle, ništa ne plaćaju, ni dinara skuplje, nego oni građani koji imaju tablice sa drugim slovom.
Mi smo inače ušli u promenu, proceduru za promenu izgleda tablice, tako da će one imati više ćiriličkog pisma, više će biti prilagođena našoj zemlji, tako da niti je odluka ove sadašnje vlasti bila da se tako nešto uvede, mi smo samo uradili napor da izmenimo ovo i da građani Srbije nemaju dodatne troškove, što je veoma važno.
Moram da kažem samo zbog javnosti da nisam rekao da je 14 migranata tražilo državljanstvo, već azil. Dakle, ovde se radi o azilu, azilna procedura je potpuno razdvojena stvar, nevezano za to.
S druge strane, moram da kažem da kada se razmatra ovaj amandman kada se govori o podsticajima i o jačanju ekonomije Republike Srbije imali smo situaciju da ljudi koji danas primaju platu npr. u „Mejti“, gde je prosečna plata, hiljade ljudi rade u „Mejti“ gde je prosečna plata 55.000 dinara, ti ljudi su ranije, većina njih, imali platu od nula dinara. Oni ljudi koji su u vreme tih vlasti bili gurani na kazane narodne kuhinje, gde isto nisu imali šta da dobiju jer ni ti kazani nisu bili puni, ti ljudi danas imaju posao da žive dostojanstveno od svog rada.
Da li su te plate idealne? Nisu, ali su bolje od nule, bolje su od kazana, gde vam neko udeljuje nešto što niste mogli da zaradite, jer vam niko nije pružio priliku da radite u svojoj zemlji. Kada ste gubili radna mesta, kada su ti ljudi ostajali bez budućnosti, kada su najviše i odlazili iz zemlje realno, tada im se niko nije obraćao, niti je bilo koga bilo briga za njihovu budućnost.
Nekada neki poslanici kažu – evo, ministar se domunđava sa službama, nemojte da im verujte, oni će sve da lažu, a onda u drugu nastupu kaže – proverite sa ministrom unutrašnjih poslova, nek nam da informaciju da li sam ja radio ovo ili ono. Onda službe ministarstva ili lažu ili ne lažu, ali ne možete ih koristiti jer ovi ljudi su službenici ministarstva koji godinama predano rade na bezbednosti Republike Srbije i neću da dozvolim da ih bilo ko vređa, a da ja ne reagujem. Ovi ljudi su ozbiljni profesionalci koji godinama rade u službi u interesu Republike Srbije i molim vas da takvu vrstu poštovanja svi pokažu.
Kao ovlašćeni predstavnik Vlade, želim da objasnim šta je stav Vlade povodom ovih amandmana.
Dakle, Vlada ne kaže da ovi amandmani nemaju smisla. Vlada kaže sledeće – mi imamo set različitih zakona koji regulišu pravo stranih investitora i načine kako oni mogu da poboljšaju investicije u ovoj zemlji. I mi zato kažemo da smo potpuno saglasni sa suštinom ovih amandmana, i to kažem kao ovlašćeni predstavnik Vlade, samo što smatramo da semantički ili na nekim različitim mestima možemo da drugačije formulišemo, odnosno da kroz različite druge zakone, njihovom parcijalnom upotrebom, dobijamo ovu celinu. I zbog toga se Vlada nije saglasila, odnosno nije prihvatila ove amandmane narodnih poslanika. Suština da, ali na različitim mestima, u različitim zakonima, na različite načine i to je nešto zbog čega smo mi i ušli u raspravu sa jednim brojem narodnih poslanika, da objasnimo šta je pozicija Vlade.
Dakle, ni u jednom trenutku Vlada nije rekla da ovi amandmani nisu dobri, niti da čine nešto loše. Mislimo da čine jednu celinu koja može na drugačiji način da se formuliše i mi upravo zbog drugačije formulacije, i kroz različite zakone, ne samo kroz ovaj zakon, već kroz različite druge zakone koji definišu položaj i ulogu stranih investitora u našoj zemlji, nismo prihvatili amandmane. Jer, čuo sam ovde da ispada da Vlada misli sve najgore o ovim amandmanima. To nije tačno.
Hteo sam samo ovo da pojasnim, zbog građana Srbije koji gledaju, a, naravno, pravo je Narodne skupštine, koja je finalni sudija, šta prihvata a šta ne i Vlada to mora da poštuje.
Evo, pročitaću vam zbog istine šta piše u obrazloženju - Vlada ne prihvata ovaj amandman iz razloga što sa ovim zakonom uređuju prava i obaveze stranaca u Srbiji, a odrednica da li je neki strani državljanin investitor ili ne nije relevantna za normiranje materije ovog zakona.
Dakle, u ovom konkretnom slučaju, Vlada samo kaže da deo amandmana koji normira da li je nosilac nekog prava ko je strani državljanin, da li je on investitor ili ne, nije u ovom zakonu relevantna za njegovo normiranje, jer Vlada ne vidi normiranje zakona na takav način. Mi to vidimo kao možda važno u Zakonu o investicijama, ali što ne znači da je ovaj sadržaj loš, samo ne u ovom zakonu. To misli Vlada.
Opet kažem, zakon ne donosi Vlada, zakon donosi Narodna skupština. Narodna skupština, ako odluči da kroz ovaj zakon to normira, to će postati obaveza za sve da ga poštuju i od tog trenutka će se normirati kroz taj zakon. Moje je samo bilo da u ime Vlade smatram da mi mislimo da se to može normirati kroz neki drugi zakon, ali što ne znači da Narodna skupština to mora da prihvati i to ne znači da je suština, odnosno sadržaj toga loš. Samo, mi mislimo da treba da stoji na drugom mestu, i to je sve.
Drago mi je da svi ovi zakoni spadaju u red zakona koji su dostavljeni Narodnoj skupštini posle celokupne procedure koja je potrebna za donošenje jednog zakona, dakle nakon izrade i konsultacije svih stručnih službi, opsežne javne rasprave, naravno, mišljenja koje je Vlada pribavila od svih ministarstava koja mogu biti nadležna ili zainteresovana za materiju koja je regulisana u zakonskim predlozima koji su na vama i time je Vlada ispunila svoj zadatak, dakle utvrdila predlog zakona.
Ne možemo mi da se dogovaramo sa Skupštinom, jer ako se dogovaramo sa Skupštinom, onda su sednice Skupštine besmislene, onda Skupština uopšte nije potrebna. Onda treba da se dogovaramo sa predsednikom Skupštine i time smo završili sednicu.
Dakle, Vlada dostavlja predlog zakona. Kako će taj predlog, odnosno kako će zakon izgledati na kraju rasprave utvrđuje Narodna skupština. Narodna skupština može da izmeni zakon, može da ga ne prihvati, može da ga prihvati ne izmenjenog, može da radi sve ono što Poslovnik i zakoni predviđaju. Dakle, ne može Vlada da se dogovara sa poslanicima, pa je zbog toga ovako ili onako. Na kraju krajeva, više puta se ovde dešavalo da smo nakon rasprave, ja sam odbijao određene predloge amandmana, ali smo nakon rasprave sa poslanicima shvatili da postoji razlog zbog čega bismo mogli da prihvatimo te amandmane i ja sam u raspravi prihvatao te amandmane, pa i opozicionih poslanika, i time smo menjali onaj prvobitni naš zaključak o odbijanju tih amandmana.
Ova rasprava nije besmislena, ona može doneti do promene zakona. Isto tako, možda me ne ubedite, pa ja ne prihvatim te amandmane. U svakom slučaju, važno mi je da se zna da ćemo nastaviti da pomažemo i naravno građanima, odnosno našem narodu koji ne živi na teritoriji Republike Srbije. To smo pokazali kroz investicije u škole, bolnice, puteve, kroz konkretne investicije, da pomognemo ne samo rečima, već i onim delima koja njima znače da njihov život olakšamo. Naravno da smo im olakšali proceduru sticanja dvojnog državljanstva, sve do tamo naravno gde zakonodavstvo tih zemalja to podrazumeva. Hvala vam.
Koristim pravo na repliku.
Dakle, u ovoj Skupštini baš namerno koristim, trudim se da govorim u okvirima zakona koji je pred nama i okvirima amandmana koje su podneli narodni poslanici, zato što kao nekadašnji predsednik Narodne skupštine imam veliko poštovanje prema narodnim poslanicima.
Pre svega, važno mi je da kažem da posao obavljam kao ministar unutrašnjih poslova, obavljam u skladu sa zakonom. I ono što se dešava u našoj zemlji kada se neko hapsi, radi se po zakonu, na zahtev Tužilaštva i u skladu sa dokazima koji su obezbeđeni za taj proces. Svi oni tajkuni poput Miroslava Miškovića, poput Bogićevića, poput svih onih koji su opljačkali i Razvojnu banku i koji se sumnjiče za ozbiljan kriminal i ozbiljnu štetu, uglavnom nisam čuo da ih pominje neko drugi sem nas, koji pripadaju SNS.
Mi smo imali hrabrosti da ih pomenemo i da ih privedemo pravdi i da danas pravosudni organi odlučuju da li su oni krivi ili nisu, ali da razotkrijemo i sve ono što je rađeno na štetu građana Republike Srbije. Mislim da je to ono što građani Srbije jako dobro znaju.
Ni smo ti koji imamo kontakte sa kriminalcima, nismo ti koji drugujemo sa njima, nismo ti koji smo na bilo koji način napravili štetu Republici Srbiji. Naprotiv, borili smo se da takve privedemo pravdi, da im zaplenimo imovinu i tome u prilog govori, ako ništa i 12 presuda koje imamo u 2017. godini za pranje novca. Malo koja vlast je mogla time da se pohvali, ne samo u Srbiji nego u čitavom regionu. Ozbiljan rad ozbiljnih ljudi.