Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Pejčić

Govori

Koristiću vreme poslaničke grupe, pošto nisam podnosilac amandmana. Naime, tek smo na 22 slovu, šta mislite da smo u Crnoj Gori, dokle bi radili? Tamo ima 23 slova. Mi smo na 22-gom slovu, slovu ''t''.
(Predsednik: Imate još šest i po minuta)
Pošto nemamo zakonska rešenja u vezi potrošačkih kredita i zaštite potrošača, a NBS nam je obećala da će u toku ove godine dostaviti jedan novi zakon koji će regulisati ovu problematiku, mi iz DSS smo rešili da dok se ne donese taj zakon predložimo jedno zakonsko rešenje, jednu zakonsku odredbu, Dužnosti NBS i nadležnog ministarstva.
U tom smislu, želim da pročitam ovaj amandman, kako bi građani Srbije bili upoznati sa ovim našim amandmanom.
''Narodna banka donosi propise kojima se detaljno uređuju pitanja koja su joj poverena odredbama ove glave. Narodna banka nadzire i kontroliše zakonitost rada banaka i kreditnih posrednika. Narodna banka objavljuje način na koji se izračunava godišnja efektivna kamatna stopa. Nadležno ministarstvo je dužno da nadzire rad davalaca kredita i kreditnih posrednika, izuzev kod onih poslova koje nadzire Narodna banka.''
Imate ovo zakonsko rešenje dok se ne donese novi zakon koji je, kao što rekoh, NBS obećala do kraja godine.
Ono što sam na kraju hteo da kažem, gospođo predsedavajuća i gospodine ministre, da sve ima alternativu, i Evropa ima alternativu. Za nas iz DSS samo Srbija i građani Srbije nemaju alternativu. Ovaj zakon ima alternativu, gospodine ministre. Poručite vašem kolegi, predsedniku Vlade, da se povuče ovaj zakon iz procedure.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, danas bi Narodna skupština trebalo da imenuje jednog zamenika generalnog sekretara Skupštine Srbije. Očekivali smo i drugog kandidata, ali smo videli da je generalni sekretar povukao svoju odluku o imenovanju drugog kandidata. Naime, Skupština će danas iskoristiti jednu od funkcija, a to je njena izborna funkcija, kako bi izabrala jednog državnog činovnika.

Gledajući Predlog o imenovanju, vidimo u obrazloženju da je bivši zamenik generalnog sekretara dao ostavku 26. marta i, normalno, po Zakonu o Narodnoj skupštini, član 34, i po Poslovniku Narodne skupštine, danas treba da izaberemo nove ili novog zamenika generalnog sekretara Skupštine. Ali, jedno mi nije jasno, četiri meseca su trebala da ova skupština izabere čoveka koji bi pomagao gospodinu Veljku Odaloviću u radu Skupštine.

Mislim da je ovo presedan, da je trebalo, i mi iz DSS smo očekivali da ćete promptno da reagujete, da ćete onoga trenutka kada je gospodin Pudar podneo ostavku dostaviti imena kandidata, jednog ili dva, i da će Skupština izabrati zamenika generalnog sekretara i na taj način pokazati ozbiljnost vladajuće koalicije. Vi to niste učinili i zbog toga ste mogli da izazovete mnoge pravne reperkusije. Mogli ste da usporite rad Skupštine. Zapravo, pošto četiri meseca niste imali zamenika generalnog sekretara, vi ste na taj način, kao što rekoh, mogli da izazovete određene pravne reperkusije i na taj način ste nipodaštavali i samu funkciju zamenika generalnog sekretara.

Da pojasnimo građanima Srbije kako se bira generalni sekretar. Na prvoj, konstitutivnoj sednici, kada se verifikuju naši mandati, kada se bira predsednik Skupštine, kada se biraju potpredsednici Skupštine, bira se i generalni sekretar, čija je obaveza, sigurno, da pomaže u radu predsedniku Skupštine, da pomaže u radu potpredsednicima Skupštine, da priprema sednice, da se stara o izvršenju zaključaka i odluka Narodne skupštine. Normalno, generalni sekretar ima i svoje zamenike, što mu omogućavaju Zakon o Narodnoj skupštini i Poslovnik, i on od ta dva zamenika može da imenuje jednog koji će ga menjati u odsustvu.

Želim da vam pojasnim zbog čega mislimo da ste mogli da izazovete pravne reperkusije pošto niste izabrali u roku, tj. na vreme, zamenika generalnog sekretara. U tom periodu sav posao je obavljao gospodin Veljko Odalović. Moglo je da se desi da se gospodin Veljko Odalović razboli, da da ostavku, da emigrira iz zemlje. Izvinite, gospodine Odaloviću, ne želim da izazivam repliku, ali sve je to moglo da se desi. I ko bi mogao da obavlja taj posao? Niko, jer gospodin Veljko Odalović nikoga nije ovlastio da u njegovo ime to radi.

Dakle, imali smo četiri meseca prazninu. Nismo imali zamenika generalnog sekretara i na taj način smo mogli da usporimo rad Skupštine i usporimo put ka EU, što vama sigurno ne odgovara.

Hteo bih malo da popričamo i o kandidatima. Pošto vidimo da je kandidatura jednog kandidata povučena, imamo drugog kandidata. Radi se o gospodinu Mladenu Mladenoviću, koji je rođen 1979. godine. Pravni fakultet je završio 2008. godine, u 28. godini, pa i nije neki stručnjak, ali se sigurno radi o nekom stranačkom kadru. Faktički, on sad ima 31 godinu i posle tri godine treba da bude na jednoj visokoj funkciji, a to je zamenik generalnog sekretara, i bojimo se da je ovo politički dil, da je DS izvršio pritisak na koalicione partnere kako bi tu udomio neke svoje kadrove.

Verujte mi, gospodine Odaloviću, nije ovo slučajno, da oni postavljaju te svoje ljude. To je da prate vaš rad, da vide na koji način vi radite, kako trošite budžet. Jer, verujte, veliku pažnju je izazvalo i ovo renoviranje eksterijera i enterijera Narodne skupštine i Demokratska stranka, kao stranka koja je, kako reče, uzela odgovornost, teži da kontroliše sve moguće resore.

Ono što je nejasno, gospodine Odaloviću, mi ne vidimo ovde u Predlogu odluke kolika će njegova plata da bude i da li je to projektovano budžetom, a znamo da smo usvojili budžet. Da li je projektovan njegov lični dohodak i, ako jeste, hteli bismo to da znamo. Ili, u onom trenutku kada podnesete izveštaj resornom odboru, a to morate svaka tri meseca po novom Zakonu o Narodnoj skupštini, mi ćemo imati uvid upravo u ovo o čemu sam pričao.

Takođe sam hteo da vas nešto zamolim u ime poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije. Vi ste poslali jedan dopis svim poslaničkim klubovima, pa i nama, da projektujemo budžet za narednu godinu i imamo rok sedam dana, od 21. do 28. Zamolili bismo da produžite taj rok, jer u ovom periodu stvarno nećemo imati vremena, ne samo mi nego i ostale poslaničke grupe, s obzirom da sledi velika pauza. Mislim da nije loše odložiti taj rok, kako bi poslaničke grupe adekvatno pripremile svoj budžet.

Ono što je karakteristično i za nas neshvatljivo jeste da je ova skupština i ova vladajuća većina donela zakon o smanjenju administracije na republičkom i lokalnom nivou, a mi danas primamo novog državnog službenika. Vi, faktički, kršite one zakone koje ste doneli. A sećate se i kako je Mlađan Dinkić ovde branio te zakone, pa su se u međuvremenu mnoga radna mesta, naročito u nekim regionalnim agencijama, otvorila. Želimo da kažemo da ne bi trebalo da kršite te zakone koje već donosite.

Pretpostavljam da je vladajuća većina usaglasila svoje stavove o kandidatu (bilo ih je dvoje, sada je jedan) gospodinu Mladenoviću i da ćete ga izglasati danas. Naime, u ovoj skupštini su se dešavala čuda. Imali smo kandidate za neke funkcije u agencijama, u nekim upravnim odborima, u nekim odborima i videli smo ovde da nemate politički dogovor i da niste izglasali određene funkcionere. Bojim se da i to ne bude tako. Nadam se da ste se dogovorili, jer je gospodinu Veljku Odaloviću i te kako potreban čovek koji će ga zamenjivati u odsustvu, kome će on preneti svoje ingerencije, koji će pomagati predsedniku i potpredsednicima Skupštine.

Dakle, da zaključim ovu moju besedu, moju diskusiju. Jednostavno, moramo reći da je vladajuća većina trebalo promptno reagovati čim je gospodin Pudar, ovde spomenut već nekoliko puta, podneo ostavku i izabrati novog zamenika generalnog sekretara i čoveka koga bi ovlastio Veljko Odalović da ga zamenjuje u odsustvu. Ovo govori o tome da vi sve što radite, radite stihijski, a ne planski.

Mi budućem kandidatu želimo puno uspeha u radu i nadamo se da će adekvatno zamenjivati gospodina Odalovića i pomagati vama, predsednice, i potpredsednicima u radu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, pozdravio bih i gospodina ministra, ali nije tu. Pošto je ovaj zakon po hitnom postupku, zamolio bih vas, gospođo Čomić, da ga po hitnom postupku i pozovete da dođe ovde i da, ako je moguće, po hitnom postupku usvoji i neke amandmane opozicije.
Pošto je ovaj zakon izazvao izuzetno veliku polemiku i pozornost među poslaničkim grupama, mi kao poslanička grupa DSS možemo reći da nemamo ništa protiv pomoći građevinskoj operativi, ali ne na ovakav način, kakav nam je ponudila Vlada.
Zakon od osam članova neće pomoći građevinskoj operativi. Naprotiv, čak će izazvati mnoge korupcijske afere, jer sama Vlada daje jednom inokosnom organu diskreciono pravo da bira izvođače radova, a samim tim i da prouzrokuje određene afere. Pa, i u samoj Vladi imamo ministre koji su akcionari određenih firmi i ne možete me ubediti da ti akcionari u tim firmama neće sami sebi nabacivati posao. Zato smo rekli da bi bilo dobro da se ovaj zakon povuče iz procedure, da se uskladi sa Zakonom o javnim nabavkama.
Poslanička grupa DSS je podnela nekoliko amandmana. Vidim da Ministarstvo nije prihvatilo nijedan.
Moj uvaženi kolega Vladimir Milentijević i ja smo podneli amandman na član 4, koji govori o finansiranju određenih projekata kroz ovaj zakon. Tražili smo da se u ovaj zakon uvrste i železničke pruge. S obzirom da vozovi na našim železničkim prugama idu brzinom od 40 km na sat, tom brzinom nećemo moći da stignemo u Evropu, verujte mi da je tako, gospodine Krasiću, dok francuski vozovi (Zahvaljujem, gospodine ministre, došli ste po hitnom postupku, pošto je i zakon po hitnom postupku.) idu širom Evrope brzinom od 300 km na sat.
Drugi razlog zbog čega smo podneli ovaj amandman je taj da određene železničke pruge, tj. trasa železničkih pruga mora da se izmesti, a mogli bi da se finansiraju po ovom zakonu. Imamo takav primer u Predejanu, u raspravi u načelu sam ga pomenuo, gde moramo da napravimo jednu petlju, a da bi se napravila petlja, mora da se izmesti pruga, tj. trasa železničke pruge i na taj način da Predejane dobije prozor u svet.
Ako se to ne uradi, a mi nemamo informaciju, gospodine ministre, ni od vašeg ministarstva, a ni od ministarstva za kapitalne investicije, pa ne znamo da li je taj idejni projekat koji smo vam ponudili i koji vam je prezentovala Građevinska direkcija Leskovca prihvaćen...
Na kraju, želim da završim moju besedu s obzirom da imamo jako malo vremena kao poslanička grupa, a govoriće i moje kolege poslanici, prosto ne razumem zašto je ovaj zakon oročen do 2011. godine. Pretpostavljam da Vlada misli da ćemo tada izaći iz krize, ali imamo nagoveštaj od samog premijera da mi uopšte i nismo u krizi. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, ministre, predstavnici Ministarstva, čitajući obrazloženje zakona o podsticaju građevinske industrije, videli smo da tu postoji nekoliko ciljeva. Jedan od ciljeva je podsticaj građevinske operative otvaranjem novih radnih mesta.
Nama je drago, gospodine ministre, što ste vi prepoznali upravo program DSS-a u uslovima ekonomske krize. Naime, mi smo jedan od stubova razvoja i pomoći građanima Srbije upravo stavili na tu temu, tj. da pomognemo građevinskoj industriji.
Da li možemo da nastavimo, gospodine ministre?
Dakle, drago nam je što ste prepoznali program DSS-a. Naime, Vlada se oglasila tek 3. juna, kada je na svojoj sednici donela ovakav predlog mera, što govori da je Vlada do sada radila stihijski, ništa planski. U prilog ove moje diskusije govori i to da mi donosimo zakon u jeku građevinske sezone, gospodine ministre, i zakon se u celosti može primeniti tek na kraju građevinske sezone, što faktički znači da ćemo ovaj zakon primenjivati tek iduće godine.
Normalno, ovaj zakon je sklon aferama, i to korupcijskim aferama, zato što Vlada uređuje ovaj zakon određenim uredbama.
Krunski član ovog zakona je član 5. On govori o načinu izbora izvođača, o načinu izbora nadzornih organa. Vi ste predložili ovde pregovorni postupak bez javnog poziva, što mislimo da je i te kako loše. Na taj način diskriminišete određene firme, favorizujete firme koje su bliske Vladi, a i sama vlada, kao što rekoh, donosi uredbe i kreira ovaj zakon. U samoj vladi postoji određeni broj ministara, pa i sam premijer, koji imaju akcije u određenim firmama, i na taj način to pojačava sumnju da oni sami sebi mogu određene poslove namestiti.
Druga stvar, u članu 4, gde se govori o projektima i finansiranju projekata, o određenim objektima, o putnoj infrastrukturi, mi smo tražili da se uvrste i železničke pruge, jer same pruge su deo Koridora 10.
Gospodine ministre, u Leskovcu, odakle dolazim, imamo problem sa Predejanima. Vi znate, dolazila je kod vas delegacija iz Leskovca par puta, ponudila vam je idejno rešenje koje je za pet miliona evra jeftinije od postojećeg. Nemamo odgovor na ta pitanja. Naime, tražili smo da se izmesti železnička pruga, da bi se tu napravila petlja za ulazak u motel Predejane. Ako se ta petlja ne napravi, a nemamo odgovor, onda će Predejane i ceo taj kraj ostati mrtvo slovo na papiru.
Mi ne očekujemo da se to desi, ali očekujemo, gospodine ministre, da dobijemo konkretan odgovor od vas da li je napravljen idejni i glavni projekat za izlazak ka motelu Predejane, što je i te kako bitno za nas na jugu Srbije, jer ako se to ne desi, građani Predejana će pokušati da podnesu zahtev o Sporazumu o stabilizaciji da bi se Predejane primilo pod okriljem Srbije.
Takođe je iznenađujuće, gospodine ministre, to da ste vi ovaj zakon oročili do 2011. godine. Neverovatno je, pošto smo mišljenja da će ova ekonomska kriza trajati mnogo duže od 2011. godine. Možda su dva razloga zbog čega ste vi oročili ovaj zakon do 2011. godine. Prvi razlog je to da ste svesni da će ova vlada trajati, koristeći te mehanizme i mere, do 2012. godine i drugi razlog je to što mislite da nema više dogovora u ovoj vladi i da do 2011. godine firme koje su bliske vladinom establišmentu mogu iskoristiti ove privilegije i prinadležnosti koje im omogućavate ovim zakonom i pripremiti se za sledeće izbore, tj. stranke iz vladajuće koalicije.
DSS će se zalagati u budućnosti za razvoj građevinske industrije, za razvoj građevinske operative, za otvaranje novih radnih mesta. Međutim, ono što vam zameram, gospodine ministre, jeste da to sve treba da bude transparentno i javno, a ne pod velom tajne, ne da Vlada uređuje podzakonskim aktom ovaj zakon.
U nadi da ćete preispitati svoju odluku što se tiče ovog zakona, očekujemo da povučete ovaj predlog zakona, da ga uskladite sa Zakonom o javnim nabavkama, pošto taj zakon već imamo. U slučaju da se to ne desi, podneli smo određen broj amandmana koji i te kako menjaju tekst zakona. Očekujemo da ih proanalizirate i da ih usvojite. Zahvaljujem.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, predstavnici Ministarstva, moj uvaženi kolega Zoran Šami je rekao da generalno gledano ovaj zakon nije politički zakon.
Međutim, postoje članovi ovog predloga zakona koji su politički motivisani. Član 24, po nama, politički je motivisan i zbog toga su poslanici DSS-a podneli jedan amandman na ovaj član. Mogu da kažem da smo mislili, ministre, da ćete prihvatiti ovaj naš predlog amandmana.
Naime, član 24. govori o prenošenju nadležnosti AP Vojvodini iz oblasti visokog obrazovanja. Mi smo pre nekoliko meseci ovde imali, gospodine ministre, žustru raspravu oko Statuta Vojvodine i između ostalog preneli preko 196 nadležnosti na AP Vojvodinu. Preneli smo i u oblasti prosvete, tj. u oblasti visokog obrazovanja. Ovde imam i papir gde ima po 12 tačaka koje nadležnosti AP Vojvodina dobija od Republike Srbije.
Gospodine ministre, stvarno nas čudi zbog čega ste toliko snishodljivi, zbog čega ste toliko bolećivi prema AP Vojvodini, zašto im dajete ponovo šansu, zašto im dajete na značaju toliko? Naime, vi na ovaj način sebi pravite medveđu uslugu kao ministru prosvete jer stvarate jedan paralelni sistem, stvarate jedan novi ambijent. Dajete im još veće nadležnosti, a mi smo upravo ovde, tj. vladajuća većina je usvojila određeni broj nadležnosti koje treba da preuzme AP Vojvodina iz oblasti visokog obrazovanja.
Mišljenja smo, gospodine ministre, da ponovo preispitate svoju odluku, da prihvatite ovaj naš amandman koji glasi – briše se taj član 24. i da ne uđe u ovaj nacrt Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju. U nadi da ćete prihvatiti ovaj naš predloženi amandman, ja vam se zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, čuli ste malopre u izlaganju mog uvaženog kolege Zorana Šamija, da smo mi predložili 18 amandmana na izmene i dopune ovog zakona, da su usvojena samo tri amandmana. To su amandmani koji su u formi tehničke prirode. Suštinske amandmane niste prihvatili.
Jedan od amandmana na član 2. jeste suštinske prirode. Šta smo želeli mi ovim amandmanom da postignemo, naša namera, naša intenca? Zapravo, mi smo hteli da ponudimo Skupštini da Skupština bira članove Nacionalnog prosvetnog saveta, a ne samo da glasa za njih.
Ovaj predlog je upravo način gde ćemo mi samo da glasamo, gde nam Konferencija da 14 kandidata i mi glasamo za njih. Mi smo predložili da nam predlože 50% više, kako bi ova Skupština izabrala prave kandidate.
Može da se desi, gospodine ministre, da u vladajućoj većini nemate dogovor oko imena nekog kandidata, nemate dogovor. Mi smo ovde imali priliku kad smo birali člana RRA, gospođu Sušu, da smo je birali dva puta, zato što nije imala konsenzus u vladajućoj većini. Da se to ne bi desilo ubuduće, mi predlažemo da 50% više kandidata bude na spisku, kako bi ova Skupština izabrala članove kandidata, jer postoji mogućnost da taj Nacionalni savet ne radi u punom kapacitetu i donosi neke odluke u punom kapacitetu. To je bila naša namera.
Gospodine ministre, mi se nadamo da ćete promeniti odluku i da ćete prihvatiti ovaj naš amandman jer je amandman suvisao i osnovan i nadam se da ćete i te kako razmisliti o ovom našem amandmanu.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, danas je na dnevnom redu Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju. Ono što je karakteristično, pridružiću se kritikama mojih kolega, gospodina Šamija i gospođe Milice Vojić-Marković, da smo izuzetno kasno dobili ovaj predlog zakona i da je to loša praksa, ali je dobra praksa, gospodine ministre, što ste vi posetili naš poslanički klub i sa svojom stručnom ekipom elaborirali i obrazložili suštinu tog zakona.
Inače, suština prihvatanja ovog zakona jeste da promenimo klimu obrazovanja i samog visokog obrazovanja, kako bi se stvorila neka druga atmosfera. I sami znamo da obrazovanje počinje od predškolskog doba, tokom celog zrelog doba, pa ako hoćete i tokom celog života. Zato je pred nama velika uloga kakve ćemo zakonske pretpostavke ostaviti našim pokoljenjima, našim sadašnjim studentima, njihovim nastavnicima.
Još je sam Kant govorio da su za jedno perspektivno društvo potrebni, pre svega, obrazovani ljudi, mudri ljudi, ljudi koji će znati da povedu demokratsko društvo ka nekoj perspektivi. Postavlja se logično pitanje – da li je Srbija jedno takvo društvo ili je zemlja apsurda i paradoksa?
U ovom trenutku u Srbiji ima, po nekim statističkim podacima, 6,5% akademskih građana. To je govori da nam dva puta više fali visoko i više obrazovanih kadrova za neki rad naše buduće ekonomije. Srbija u ovom trenutku ima sedam državnih univerziteta i 87 fakulteta na kojima se školuje 190 studenata. Imamo devet privatnih univerziteta i 53 fakulteta na kojima se školuje još 30 studenata i to je ukupno 220 studenata.
Po nekim svetskim kriterijumima na jedan milion stanovnika dolazi jedan univerzitet. Srbija ne ispunjava te uslove, ali se bojim da će nas zahvatiti rumunski sindrom; Rumuni su otvorili veliki broj privatnih fakulteta i posle određenog vremena, zbog nedostatka stručnog kadra, zbog loše nastave, zatvorili su te fakultete.
Da objasnimo građanima zbog čega se otvaraju ti privatni fakulteti. Veliki je profit otvoriti privatni fakultet. Ako na jednom privatnom fakultetu imate hiljadu studenata i oni plaćaju prosečnu školarinu 1.000 evra, to je milion evra godišnje. Određeni broj sredstava odlazi na očuvanje zgrade, plaćanje nastavnika, tako da veća svota ostaje upravo osnivaču fakulteta.
S tim u vezi treba postaviti pitanje akreditacije privatnih univerziteta.
Ono što mi želimo ovde sa vama da podelimo, to je da su predstavnici koji sede u KONUSU članovi koji su iz fakulteta koji nisu akreditovani, a učestvuju u akreditaciji određenih fakulteta i univerziteta.
Gospodine ministre, čuli smo da ćemo dobiti ''tajkunski most'', pa se bojim da ćemo ubuduće imati i tajkunski univerzitet. To je i te kako pogubno za Srbiju. Takođe, moramo napomenuti, gospodine ministre, da je Srbija na 132 visokom mestu po broju odliva mozgova, to su najviše studenti koji nisu mogli da nađu posao u Srbiji, adekvatan posao ili posao u struci. Iz Srbije najviše odlaze studenti sa državnih univerziteta. Preko 90% studenata sa državnih univerziteta odlazi put Evrope, Amerike itd.
Kada je reč o zakonu, sami ste spomenuli da je na ovom zakonu radila komisija sastavljena od uglednih ljudi, akademskih građana. Učestvovali su u tome i studenti. Nama je drago što ste prihvatili našu ideju, gospodine ministre, iz prethodnog našeg nacrta zakona o visokom obrazovanju, gde su svi studenti ravnopravni.
Ono gde se ogledaju naše zamerke to je pre svega oko biranja Nacionalnog saveta visokog obrazovanja. O tome je pričao uvaženi kolega prof. Zoran Šami i ja ću napomenuti. Mislimo da je sedam predstavnika Vlade i te kako mnogo. To je jedna trećina budućeg saveta. S obzirom na to da je to jedan kontrolni paket, a pričamo o autonomnosti fakulteta, mislim da je broj i te kako veliki i da taj broj treba smanjiti.
Druga stvar, tražili smo, takođe, pošto Skupština bira taj nacionalni savet, da se predloži 50% više kandidata kako bi ih birali, a ne glasali za njih, jer može doći do konfuzije u samoj vladajućoj većini, da se ne dogovorite oko nekog kandidata i da ne prođu jedan do dva kandidata, onda Savet ne radi punim kapacitetom. To je sugestija koju smo podneli u vidu amandmana. Nadam se da ćete je razmotriti i da ćete je prihvatiti.
Možda naša najveća zamerka, gospodine ministre, jeste to da smo mi pre nekoliko meseci ovde usvojili Statut Vojvodine, tj. vladajuća većina je usvojila Statut Vojvodine i prenela određene nadležnosti iz oblasti prosvete AP Vojvodini. Vi i dalje činite ustupke AP Vojvodini. Nama je izuzetno žao što se to dešava, jer, faktički, u nekom drugom periodu mi ćemo imati paralelni sistem školstva.
Na kraju, pošto bih završio, gospodine ministre, efekte ovog novog predloga zakona daće pre svega akademska javnost, a ono što treba da čujemo to je glas studenata koji će dati pozitivne i negativne kritike u vezi ovog nacrta zakona. Zahvaljujem. (Aplauz)
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo (pozdravio bih i ministra, ali je odsutan), predstavnici Vlade, naime, i sami ste primetili da su poslanici Demokratske stranke Srbije puno radili na ovom zakonu i podneli veliki broj amandmana i na taj način želeli da poprave tekst ovog zakona, jer za to ima prostora.
Vratiću se na amandman koji smo podneli na član 15. Zapravo, amandman govori o ugovornim obavezama pri volontiranju. Tražili smo da se u ovom članu u stavu 3. izbrišu tačke od 1) do 6): kod dugoročnog volontiranja, sa maloletnim volonterom, sa stranim državljanima i licima bez državljanstva, sa državljanima Republike Srbije koji volontiraju u inostranstvu, ako organizator volontiranja ima sedište u Republici Srbiji, ako su korisnici volontiranja lica iz člana 12. ovog zakona i, pod 6), na zahtev volontera, organizatora volontiranja ili korisnika volontiranja.
Zapravo, sve ove tačke su sublimirane u članu 2. koji govori da se ovaj zakon primenjuje na kratkoročna i dugoročna volontiranja. Iz tih razloga mislimo da tačke iz stava 3. treba brisati, a da ugovor i te kako u pismenom obliku treba potpisati, bez obzira na vrstu volontiranja.
Iskoristiću priliku, gospodine ministre, da vam se zahvalim što ste prepoznali kvalitetno rešenje u ovom amandmanu poslanika Demokratske stranke Srbije. Hteo sam da pojasnim građanima o čemu se radi, ako ćete mi dopustiti, gospođo predsedavajuća, da u roku od ovih deset sekundi preciziram o čemu se radi.
U stavu 3. ovog člana 23 – volonter ne odgovara za prouzrokovanu štetu ako je prethodno pismeno upozorio organizatora volontiranja na takvu mogućnost. Ako je volonter pismenim putem obavestio organizatora volontiranja, mislim da je to svima jasno.
Drago mi je što je ministar prepoznao kvalitet u ovom amandmanu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo ... (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, danas ću govoriti o Predlogu zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu.
Kada pričamo o ovom predlogu zakona, moramo reći da postoje mnoge zloupotrebe na radu, a pre svega mislimo na seksualno, fizičko, mentalno, a i političko. Usredsrediću se na političko zlostavljanje poslodavaca.
Kako imamo nagoveštaje sa terena od strane sindikata, najviše kritika imaju u odnosu na privatni sektor. Normalno, ovakve anomalije se dešavaju i u državnom sektoru i u javnim preduzećima. Možda bismo u ovom zakonu i zakonu o diksriminaciji određenim konsekvencama sanirali ovakve anomalije.
Sindikati obično upućuju sve one koji su zlostavljani na pravosudne organe, ali je bitno da i lokalne samouprave treba da se pozabave ovim problemom. Naime, mnoge lokalne samouprave nemaju instituciju zaštitnika građana, tj. ombudsmana. Oni namerno izbegavaju da postave zaštitnika građana jer on ne samo da bi štitio građane i radnike, već bi kontrolisao i njihov rad.
Počeo sam da pričam o političkom zlostavljanju i političkom mobingu. On je počeo da buja nakon zakona o racionalizaciji radnih mesta i na lokalu i u republičkim ustanovama. Pokušaću na klasičnom primeru da vam objasnim kako se to desilo u mojoj opštini, a dolazim iz opštine Leskovac. S obzirom na to da je Leskovac opština koja ima najveći broj uposlenih u lokalnoj samoupravi, osnovni kriterijum za gubljenje radnog mesta bio je politička pripadnost.
Očiti je primer koji se desio u Domu kulture u Vučju. Direktor Nebojša Krstić je, pošto je dobio nalog da napravi socijalnu kartu radnika, njih dvanaestoro koliko ih je radilo u tom domu kulture, stavio i stavku, verujte mi – partijska pripadnost. Imamo neopredeljene, SRS, SPS, SNS, DSS. Šta mislite koji su radnici izgubili posao? Oni radnici koji nisu deo vladajuće koalicije. U Leskovcu vlada koalicija DSS - G 17 - SPS - Nova Srbija. Znači, svi oni koji nisu članovi ove vladajuće koalicije su izgubili posao.
Imamo primer, recimo, nehuman postupak direktora koji je otpustio čoveka koji ima jedanaest godina radnog staža, neoženjen je, živi sa majkom u porodičnoj kući, a majka mu je penzionisana najnižom penzijom invalidskog osiguranja. Čovek je izgubio posao posle jedanaest godina radnog staža zato što je član SRS.
Dakle, ovakve stvari se permanentno dešavaju u Leskovcu, a rekao sam da je to opština koja ima najveći broj upošljenih u opštinskoj upravi.
Mi donosimo zakon o zlostavljanju i nadam se da će se taj zakon primenjivati, da će deo vladajuće koalicije i te kako primenjivati ovaj zakon i da on neće ostati mrtvo slovo na papiru.
Na primer, juče smo imali izbor u „Pijaci“ (to je javno preduzeće u Leskovcu), gde je direktor morao da pozove sve predstavnike samostalnog sindikata da bi izvršio opoziv predsednika sindikata, jer je on permanentno kritikovao gradonačelnika i njegov rad. Bile su takve pretnje da su ljudi morali javno da glasaju.
Gospodine ministre, pokušao sam kroz ovaj plastičan primer da vam objasnim kakvo je stanje u opštini Leskovac i na koji način vladajuća koalicija, lokalna samouprava kao poslodavac, vrši politički mobing. Nadam da će to ovim zakonom i te kako da se reši. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici Vlade, pozdravio bih i ministra, ali ga ne vidim sada, DSS je u raspravi u načelu govorio da je i te kako zainteresovan za ovaj zakon o Registru obaveznog socijalnog osiguranja, iz prostog razloga – pošto su u vreme vlade Vojislava Koštunice obezbeđena sredstva od 25 miliona dolara po IDA uslovima za realizaciju ovog projekta, do te realizacije nije došlo zbog dva puta vanrednih parlamentarnih izbora. Ali, mene čudi jedna druga stvar – kako ova socijalno odgovorna vlada, kako je sebe nazvala u kampanji, evo, dve godine kol'ko je na vlasti, nije donela ovaj zakon, a sredstva su obezbeđena.
Podsetiću građane Srbije šta baštini ova tzv. socijalno odgovorna vlada, a šta je obećala vezano za ovu problematiku. Obećali ste 200.000 novih radnih mesta, a samo u prošloj godini je izgubljeno preko 110.000 radnih mesta, u prvom kvartalu ove godine 15.860, s tendencijom rasta. Kažem s tendencijom rasta jer je 70.000 preduzeća u blokadi i sledi im likvidacija, tj. egzodus novih radnih mesta.
Takođe ste obećali bolji standard građanima Srbije. Podsetiću vas da je u vreme kada je Vojislav Koštunica odlazio s vlasti prosečni lični dohodak bio 423 evra, a sada je 329 evra. Takođe ste obećali povećanje penzija, a realno su penzije manje za 30%.
Sve ono što ste obećali, niste ispunili. Možemo se složiti samo u jednom – osnovna politika ove vlade je izvinjenje. Očekivao sam da se Boris Tadić posle pobede Partizana izvini Ivi Josipoviću zbog, eto, slučajne pobede Partizana koja se desila u Zagrebu, a ako ne, očekujemo u nekom narednom periodu.
Sada par reči o amandmanu koji smo podneli. Član 35. ovog zakona je po nama krunski član. Zbog čega? Ovde se radi o tehničkim uslovima, a u vezi s Jedinstvenom bazom podataka. Da bi se zakon realizovao, moramo da preciziramo određene tehničke stvari.
Imali smo polemiku, gospođo Lakićević (mada vi ne možete da nam odgovarate, a nema tu ministra) oko toga i rekli ste nam da najranije za šest meseci možete tehničke uslove... Sada je maj, osam meseci ste imali mogućnosti da obezbedite te tehničke uslove, pa je u suštini prihvatljiv ovaj amandman koji smo vam ponudili. Mi smo oročili to vreme na 31.12.2010. godine, a vi ste nam rekli da bi za šest meseci otprilike mogli da se ti tehnički uslovi realizuju.
Država Srbija zbog te baze podataka i nerevnosne uplate nekih poslodavaca gubi od 150 do 200 miliona godišnje. To je takođe jedan od razloga zbog čega je trebalo da prihvatite ovaj naš amandman. Amandman je suvisao i svrsishodan. Evo prilike da još jednom razmislite o ovom našem amandmanu i da ga prihvatite u razgovoru s ministrom, jer postoji tehnička mogućnost da se ovaj amandman prihvati, a tehnički uslovi da se ispune do kraja ove godine. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, kolega Miroslav Petković i ja podneli smo amandman na član 4. koji je sad član 11, a vezano za stav 4: Na teritoriji iz stava 2. ovog člana imena organa koji vrše javna ovlašćenja, nazivi jedinica lokalne samouprave, naseljenih mesta, trgova, ulica i drugih toponima ispisuju se na jeziku dotične nacionalne manjine, prema njenoj tradiciji i pravopisu.
Mi smo očekivali, gospodine ministre, da ćete vi prihvatiti ovaj amandman, jer smo mi hteli da ograničimo jedinice lokalne samouprave, neke nesavesne i neodgovorne lokalne samouprave i njihove čelnike – da ne menjaju imena naziva republičkih organa, poput MUP, upravnih okruga itd. Kažem, očekivali smo da prihvatite ovaj amandman, jer je ovaj amandman svrsishodan i suvisao. Evo i sada možete to da prokomentarišete – da prihvatite ovaj amandman.
Naime, mi smo hteli reč "imena" da se promeni rečima "nazivi lokalnih organa" itd.
Ovom prilikom bismo želeli takođe da vas obavestim, pošto ste ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, povodom odluke Ustavnog suda, u Leskovcu odakle dolazim, u kuloarima se priča da će sve odluke SO, ako odluka važi retroaktivno, biti poništene i da će u Leskovcu biti uvedene privremene mere, s obzirom da je jedna odbornička grupa zamenila 20 odbornika, s pravom, jer su imali potpisane blanko ostavke.
Ti ljudi koji su smenjeni očekuju da se vrate ponovo u Skupštinu. Prošlo je pet meseci otkad su oni otišli iz Skupštine. S obzirom da je ispunjen taj uslov – da tri meseca nije održana Skupština i da su sve odluke faktički derogirane, očekujem tu vaš odgovor, da nam pomognete. Normalno, to će da se desi i u ostalim lokalnim samoupravama.
Takođe bih vas zamolio da uložite svoj autoritet kod Republičke vlade, s obzirom da su devastiranim područjima transferna sredstva koja su oduzeta i te kako potrebna, mi smo sada u Leskovcu imali i elementarnu nepogodu, poplavu. Sami ste svesni, bili ste dole na jugu Srbije, izgubili smo negde oko 130 miliona. Zamolio bih vas da se založite na Vladi da upravo ta transferna sredstva budu vraćena tim devastiranim opštinama, jer opštinama poput Leskovca i te kako su potrebna ova sredstva.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministre, predstavnici Vlade, činjenica koju ste izneli, gospođo Kalanović, da Srbija nema zakon, jeste neistina. Srbija ima zakon. Mi danas vršimo izmenu i dopunu Zakona o regionalnom razvoju.
Ova situacija me podseća na jednu situaciju u Srbiji. Obično Vlada predlaže zakon o budžetu jednom godišnje, pa kada je u manjku sa sredstvima, ona radi rebalans budžeta. Pretpostavljam da će uvek, kad je politička kriza u Vladi, imati opet izmenu i dopunu Zakona o regionalnom razvoju, da namirimo neke političke stranke.
Po referatu, gospođo Kalanović, ovde bi sigurno trebalo pored vas da sedi i gospodin Mlađan Dinkić, možda i gospodin Ugljanin, ministar bez portfelja, koji se bavio državnim razvojem. Možda bi tu mogao da bude i Rasim Ljajić, ali oni nisu tu. Dobro je što ste i vi tu, da nam odgovorite na određena pitanja vezana za lokal.
Naime, motiv donošenja ovog zakona, kao što je i rekao Mlađan Dinkić, jeste i politički, sigurno. Takođe je rekao u tom trenutku da je Zavod za statistiku, uzimajući neke statističke parametre, odredio sedam regiona. To je bilo u julu, tako je govorio Mlađan Dinkić, uzmite i stenogram, možete proveriti. Ti statistički regioni su ono što je odredio Zavod za statistiku.
Mene zanima kako je moguće da je u toku ovih devet meseci, od kada je zakon u primeni, toliko porastao standard Srbije ili je, pak, egzodus naroda sa jednog kraja Srbije na drugi, da ste morali da smanjite dva statistička regiona i da sad Srbija ima pet statističkih regiona?
Takođe je Mlađan Dinkić rekao da će ovim zakonom najviše dobiti opštine koje su nerazvijene, pa je naveo odnos nerazvijenih i razvijenih opština 1:15. Takođe je rekao da će najviše dobiti stanovnici upravnih okruga, gde je odnos razvijenih i nerazvijenih 1:7.
Mislim da je to čista demagogija, gospođo Kalanović, iz jednog prostog razloga, i sada ću vam navesti činjenice. Naime, vi ste prošle godine uredbom Vlade ukinuli pet milijardi transfera prema lokalnim samoupravama. Najviše je to pogodilo upravo te nerazvijene opštine. Opština iz koje dolazim je Leskovac. Imali smo 130 miliona manjka u budžetu, upravo zbog te uredbe Vlade.
Mi smo peta opština po veličini i mi smo kod vas, kod NIP konkurisali sa projektima od 135 miliona, a svega smo realizovali polovinu tih projekata. Gradonačelnik Slobodan Kostić je rekao da mu je u razgovoru s vama obećano da će Leskovac dobiti 400 miliona iz NIP. Od tih sredstava nema ništa.
Da vam kažem još jednu stvar, svojevremeno, u vreme kampanje, Mlađan Dinkić i Boris Tadić otvorili su jednu firmu koja se zove "Kloting", možda vam je poznata, to je privrednik sa Kipra koji je dobio određene subvencije za otvaranje novih radnih mesta. Tada je Mlađan Dinkić rekao – ovo je početak svetlosti novog "malog Mančestera".
Leskovac je bio novi "mali Mančester" iz jednog prostog razloga, vi znate, kao najveći tekstilni centar u prošlom veku. Međutim, taj isti "Kloting" je sa svim mašinama koje su bile u tom preduzeću, pobegao, sa svim tim parama koje mu je Vlada odobrila. Hoće li neko odgovarati za ta sredstava koja je odneo taj uvaženi gospodin, za koga kažu da je sada na Interpolovoj listi?
Dakle, gospođo Kalanović, mi iz DSS sigurno nećemo glasati za ovaj zakon iz nekoliko razloga. Prvi je zato što je ovo inicijalna kapisla za donošenje novog Ustava. Drugo, sve mi se čini da ovaj zakon vodi ka jednom novom sistemu, a to je sistem federalizacije Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, predstavnici Vlade, žao mi je što ovde nema ministra koji je trebalo da nam obrazloži zakon. Nadam se da će doći u toku ove naše rasprave.
Naime, dugo smo čekali ovaj zakon o Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja da uđe u Narodnu skupštinu. On je tu pred nama i u tom kontekstu izdvojio sam svoje mišljenje na Odboru za rad, boračka i socijalna pitanja. U okviru svog vremena pokušaću da obrazložim zbog čega sam izdvojio svoje mišljenje.
Zapravo, danas se susrećemo sa jednom realnošću, a to je da ova socijalno odgovorna Vlada, kako je sebe nazvala na početku, kreira jedan izuzetno loš socijalni ambijent i to ću potkrepiti određenim činjenicama.
Osnovni zaključak da je nama, građanima Srbije, i te kako teško sa ovom vladom, i te kako teško sa ovom vlašću. Naime, kada sam rekao da ću potkrepiti određenim činjenicama, znači koristiću informacije određenih relevantnih institucija, kao što je Zavod za statistiku, kao što su predstavnici sindikata, Udruženje preduzetnika. Porast nezaposlenosti počinje još od oktobra 2008. godine, upravo kada je ova socijalno neodgovorna Vlada navršila svojih sto dana vlasti.
Tendencija se i dalje nastavlja i u tom kontekstu želim da kažem da je prošle godine Srbija izgubila 110 hiljada radnih mesta, tj. 110 hiljada radnika je ostalo bez posla, od toga najviše, preko 50% ljudi sa 40 do 45 godina, 13% od 25 do 29 godina starosti.
U ovom trenutku Srbija ima oko 70 hiljada preduzeća koja su u blokadi, čiji je račun u blokadi i preti likvidacija tih preduzeća, što znači novi egzodus, gubljenje novih radnih mesta.
Samo u prvom kvartalu ove godine izgubljeno je preko 15.800 novih radnih mesta, sa tendencijom rasta. Naime, mnogi od njih su izgubili posao, ali im nije regulisan radni staž, nisu im plaćani doprinosi, neodgovorni poslodavci nisu plaćali doprinose. Srbiji je i te kako bitan ovakav jedan novi zakon kako bi se regulisala ta problematika.
Inače, moramo podsetiti građane Srbije da je reforma socijalnog osiguranja počela još 2005. godine, kada je Vlada aplicirala kredite po IDA standardima, bez kamate. Tada je uzeto 25 miliona. Nosilo se mišlju da upravo ovaj registar bude pod okriljem Fonda PIO. Međutim, došlo se do ideje da to bude jedinstven pravni subjekat sa svojim organima.
Jedna kratka hronologija, da obavestimo građane Srbije kako je došlo do reforme tog socijalnog sistema. Naime, karakteristike ovog zakona su u tome što u svakom trenutku radnik, poslodavac, po dobijanju jedinstvenog broja, može videti da li je njemu mesečno uplaćen doprinos u tri fonda, to su fond PIO, Zdravstveni fond i Fond za slučaj nezaposlenosti.
Tako može i država konsekventno da reaguje prema neodgovornim poslodavcima. Ono što je, takođe, bitno je da je država ovih godina gubila velika sredstva u budžetu, preko 150 miliona kažu statističari da smo gubili u budžetu zbog nedonošenja jednog ovakvog zakona, zato što nismo imali jedan ovakav zakon.
DSS je i te kako zainteresovana za ovaj zakon, gledali smo i analizirali kompletan ovaj zakon i hteli smo da postavimo određena pitanja ministru, ne znam da li možemo vama, gospodine ministre, jer nam trebaju suvisla objašnjenja.
Naime u članu 35, koji govori o jedinstvenoj bazi podataka, govori se o tehničkim uslovima, ali se ne oročava datum kada će biti neko u mogućnosti zbog tih tehničkih uslova da primeni tu bazu podataka. Takođe, u čl. 36. i 37. veoma su dugi rokovi. Naime, radi se o roku do 2012. i 2013. godine. U obliku amandmana smo reagovali na ove članove zakona. Nadam se da ćete ih prihvatiti i da će i te kako radnici imati koristi od toga. Ističe mi vreme.

Whoops, looks like something went wrong.