Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Pejčić

Govori

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, predstavnici Vlade, danas govorimo o izmenama i dopunama Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova. Dobro bi bilo da podsetimo građane Srbije kako je došlo do nastanka tog zakona.
Naime, prethodna vlada je imala nameru da uspostavi socijalni dijalog kao metod mirnog rešavanja radnih sporova, i individualnih i kolektivnih.
Kad je reč o individualnim radnim sporovima, onda moramo reći da je pravilnikom određeno da se rešavaju problemi pre svega otpuštanja, tj. ugovora o radu i minimalnih ličnih dohodaka. Kad je reč o kolektivnim sporovima, tu se radi pre svega o učlanjivanju u sindikate, promenama kolektivnih ugovora i štrajku.
Posle toga morala je da se formira jedna institucija, tj. zakon je predvideo jednu instituciju koja se zove Agencija o mirnom rešavanju radnih sporova. Ta agencija je bila arbitar u rešavanju radnih sporova između radnika i poslodavaca. Uz pomoć miritelja, arbitra i određenih principa, ta agencija je profunkcionisala i počela da radi.
To su: princip brzine - kada je Agencija detektovala problem, kada je počeo da se rešava taj problem, posle 30 dana je trebalo da se donese pravosnažna i izvršna odluka; zatim, princip besplatnosti - ni jedna ni druga strana nisu morale da daju određena sredstva da bi se rešavao taj spor; princip nepristranosti - i jedna i druga strana dogovarale su se o arbitru koji će predsedavati u tom sporu, i princip zajedničkog interesa - i jedna i druga strana vodile su računa o tome da su uštedeli i novac i vreme što se tiče tog interesa.
Na osnovu tih principa i arbitraže rešeno je, kao što smo čuli ovde, a to ste i vi ponovili, preko 3.600 slučajeva, pričam o individualnim sporovima, i 44 kolektivna spora.
Međutim, nas plaši druga stvar, da je ambijent koji stvara Vlada u ovom trenutku u stvari kamen spoticanja za zakon i za Agenciju i da ovaj zakon neće moći da se implementira u stvarnosti, u realnom životu i da Agencija neće moći da funkcioniše. U prilog tome govori i to da će ove i iduće godine biti otpuštanja određenog broja radnika. Naime, 115.000 radnika treba da bude otpušteno, a ne, kao što je Boris Tadić najavljivao u predizbornoj kampanji, da se uposli 200.000 radnika. Da je uposleno 200.000 radnika, sigurno danas ne bismo pričali o ovom zakonu i ovoj agenciji.
Donosili smo ovde, tj. zakoni su još uvek u proceduri, zakoni o otpuštanju radnika u republičkoj administraciji i lokalnoj administraciji. Što je najgore, svi ti radnici nemaju kolektivni ugovor, zatajio je sindikat, zatajio je socijalni partner i u tom smislu ne znamo kako će rešiti sve te probleme.
Ovakvih primera ima na stotine, neke moje kolege su pomenule, recimo, Zoran Nikolić je pričao o Šapcu, ja ću se usredsrediti na grad iz koga dolazim, to je Leskovac, jedan od najsiromašnijih gradova u Srbiji. Naime, znate da je Leskovac nekada bio razvijen tekstilni basen, 12.000 zaposlenih radnika u tom tekstilnom basenu; sada Leskovac ima 35% stopu nezaposlenosti, pošto je ta tekstilna industrija uništena. Nećemo nikoga prozivati ko je to uništio, međutim, ima 35% stopu nezaposlenosti.
Kao grom iz vedrog neba u toku kampanje dolazi Boris Tadić sa strateškim partnerom, a strateški partner je „Kloting“, firma sa Kipra, i otvaraju fabriku (inače, firma se bavi lon poslovima) koja je bila u stečaju, država subvencioniše sa 2.800.000 evra da bi se podstakla proizvodnja.
Boris Tadić u svom pompeznom govoru govori da je to revitalizacija „malog Mančestera“, kako se ranije nazivao Leskovac, i svi smo bili srećni u tom trenutku. Međutim, posle godinu dana vlasnik, sa svim tim mašinama koje je zatekao, beži iz Leskovca, sa svim parama koje je uzeo od Vlade, ne vraća.
Sada se postavlja jedno pitanje. Pošto sindikat, konkretno postavljam vama pitanje, nije potpisao kolektivni ugovor sa tim radnicima, ti radnici prosto ne znaju kako da naplate potraživanja. Radi se o tome da devet meseci lični dohodak nije isplaćivan. To je pitanje na koje želim da mi odgovorite jer imam obavezu prema tim ljudima, prema tim radnicima koji su radili u toj fabrici, kao što rekoh, zvala se „Kloting“.
Drago mi je što ste prihvatili određen broj amandmana Demokratske stranke Srbije, jer oni u suštini menjaju tekst zakona i poboljšavaju ga. Međutim, ono što je neophodno Srbiji, ono što je neophodno svima nama, to je sigurno taj socijalni dijalog između Vlade, vašeg resornog ministarstva i socijalnih partnera, sindikata.
Završiću, gospodine ministre, a moram jer imam obavezu, imam potrebu, pošto sam non-stop u kontaktu sa tim ljudima... Naime, znate da u Jablaničkom okrugu ima preko 12.600 rezervista, zamolili su me da vas pitam kada će biti te zaostale dnevnice, kada će primiti tu socijalnu pomoć, jer već duže vreme su u pregovorima sa vama. Dobio sam i poslaničko pitanje, međutim, nisu zadovoljni tim odgovorom pa vas pitaju konkretno – kada će dobiti ta određena sredstva, zbog čega su krvarili na Kosovu? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća, nisam mislio da se javljam povodom člana 104, ali me je isprovocirala diskusija gospodina Milivojevića koji sada verovatno ne igra pasijans, već se udubio u svoju disukusiju.
Ono što sam hteo da demantujem ovog puta, a reč je...
Dostojanstvo ovog doma. Kao što se Vlajko Senić javio, javio sam se po tom principu.
Gospodin Milivojević je isprovocirao sve nas poslanike ovde, naročito poslanike DSS-a, kada je reč o demagogiji. Zar nije, gospodine Milivojeviću demagogija...
Narušavanje dostojanstva Skupštine, član 104.
Gospodin Milivojević je uvredio mene kao poslanika. Nije rekao istinu, širio je dezinformacije. Zato sam se javio po članu 104. Dozvolite mi da objasnim.
Gospodine Milivojeviću, kada pričate o demagogiji, zar nije demagogija kada neko u kampanji govori da će otvoriti 200.000 radnih mesta? Zar nije demagogija kada neko kaže da će dovesti „Fijat“ i takođe otvoriti nova radna mesta? Zar nije demagogija kada neko u kampanji kaže da će penzije biti 70% od prosečnog ličnog dohotka?
Što se tiče Leskovca, rekli ste da je na vlasti tamo nova koalicija. Tačno. Vaš gradonačelnik je, bez ikakvih preporuka ove skupštine, počeo da otpušta radnike iz lokalne samouprave. Otpustio je 50 njih. Znate po kom principu? Principu partijske knjižice. Najviše radnika koji su izgubili posao u ovom slučaju su članovi DSS i SRS.
Međutim, gospodin Kocić je zaposlio jednog čoveka, pomoćnika. Znate šta mu je zanimanje? Zanimanje mu je šurak. On je šurak gospodina Kocića, demokratski šurak...
Sledeći put kada baratate činjenicama...
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, ja sam u Odboru za rad, boračka i socijalna pitanja izdvojio svoje mišljenje i u svom izlaganju ću se usredsrediti na dva zakona, na zakon o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u lokalnoj i u republičkoj administraciji.
Na početku svog izlaganja, moram da izrazim jedno čuđenje. Naime, vi ste predstavnici jedne socijalno odgovorne Vlade, koja je u toku kampanje promovisala nešto sasvim drugo, promovisali ste 200.000 novih radnih mesta, promovisali ste da ćete u Srbiju dovesti neke nove investitore, koji će otvoriti, takođe, nova radna mesta, promovisali ste da će penzija biti 70% od proseka ličnog dohotka.
Kao grom iz vedra neba, u ovu skupštinu donosite protivustavne, nehumane, socijalno nepravedne zakone. Na građanima Srbije je da odluče da li se radi o socijalno pravednoj Vladi ili o socijalno nepravednoj Vladi.
Što se tiče druge stvari, takođe, nejasne svima nama, pošto imamo dva zakona o određivanju maksimalnog broja zapošljavanja – u lokalnoj samoupravi i u državnom aparatu, pitam vas, gospodine Markoviću, zar to nije vaš delokrug? Zbog čega je gospodin ministar Dinkić i njegovo Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj pisalo ove zakone? To je diskreditacija vaše ličnosti, vašeg ministarstva, to je kršenje Zakona o Vladi, koji smo usvojili ovde. Vi imate određen delokrug kojim se bavite i trebalo je da vi branite ove zakone, a ne gospodin Mlađan Dinkić.
Postavio bih vam prvo pitanje, gospodine Dinkiću. Insistiram da mi odgovorite na pitanje – koji je kriterijum, a to je član 2. ovog zakona, da u republičkoj administraciji ostane 28.400 zaposlenih? Na osnovu čega ste došli do te cifre? Zašto nije 15.361?
Inače, građani Srbije moraju da znaju da su ovi zakoni napisani zbog pritiska MMF-a na smanjenje javne potrošnje i deficita, mada će ušteda biti izuzetno mala. Bolje bi bilo da se ova vlada sama smanji, jer je jedna od najvećih vlada u Evropi. U svetu je veća samo Indijska vlada, a kad kompariramo Indiju i Srbiju, onda su gabariti sasvim drugačiji.
Što se tiče zakona o lokalnoj administraciji, određeni gradonačelnici, nadobudni gradonačelnici, a jedan je iz vaše stranke, gospodine Markoviću, u Leskovcu, konkretno, pošto ste ga spominjali, gospodine Dinkiću, već je počeo da otpušta radnike u lokalnoj administraciji, bez ikakvih kriterijuma, bez imputa ove skupštine, bez imputa ove vlade.
S jedne strane, otpušta radnike u javnim preduzećima i lokalnoj administraciji, a, s druge strane, zapošljava. Recimo, zaposlio je svog šuraka kao pomoćnika, koji ima platu 1.000 evra. Tipičan nepotizam što se tiče lokalne samouprave.
Na kraju bih još rekao određene stvari. DSS nije protiv racionalizacije radnih mesta i u lokalnoj administraciji i u republičkoj administraciji. Naime, ako se setite, 2005. godine je urađena jedna bezbolna racionalizacija, u dogovoru sa socijalnim partnerom, sindikatom, kada je iz republičke administracije otišlo 1,2% radnika; 2.900 je otišlo u prevremenu penziju, po principu dobrovoljnosti.
Drugo pitanje za vas, gospodine Dinkiću – zbog čega u ovom zakonu nema principa dobrovoljnosti? U prethodnoj racionalizaciji bio je princip dobrovoljnosti, a ovde ga nema. Tada je i Evropska komisija pohvalila tu racionalizaciju, u svom izveštaju u 2005. godini, kao najbolju racionalizaciju i reformu u državnoj upravi.
Mi vam nudimo dva rešenja. Prvo rešenje je da povučete ovaj zakon iz skupštinske procedure, pre svega, zato što ovaj zakon nije prošao javnu raspravu, nemate saglasnost socijalnog partnera, nemate saglasnost sindikata, koji je podneo brdo amandmana na ove zakone; poslali su ih svim poslaničkim grupama, pa i našoj.
Druga stvar koju treba da uradite jeste da pregledate amandmane DSS-a, koja je kroz formu amandmana podnela sasvim novi, socijalno pravedni zakon, koji je korektan, koji je dobar i koji će imati saglasnost socijalnih partnera, tj. sindikata.
Treće pitanje za vas, gospodine Dinkiću, koje zanima sve građane Srbije. Naravno, neću vas pitati za 1.000 evra, pošto je to priča koju ste ispričali kada su bili izbori, već – kada ćete srušiti ovu vladu, pa da ponovo idemo na izbore? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, pred nama je set sporazuma koji zadužuje Srbiju za određene kredite, a po osnovu izgradnje infrastrukture.

Naime, nije prvi put da se Vlada Srbije zadužuje u toku ove godine. Meni je žao što tu sa vama nisu ministar ekonomije i regionalnog razvoja, kao i ministarka finansija, pa da njima uputim pitanje – koliko se to Srbija zadužila ove godine? S obzirom na to da smo to pitanje upućivali u toku ove godine, nismo dobili konkretan odgovor, pa smo se potrudili da saznamo koliko se to Srbija otprilike zadužila ove godine.

Do sada Srbija duguje 640 miliona, pričamo za ovu godinu. Na osnovu ovih ugovora koje ćemo danas sigurno ratifikovati, to je još 450 miliona, pošto imamo 275 miliona sa Bankom za obnovu i razvoj i kineskim kreditom još 170, to je 450. Zatim, zadužićemo se kod Rusa još milijardu i čekamo tranšu od MMF 720 miliona, to je oko 2,8 milijarde evra.

Mi iz DSS sigurno pozdravljamo ako se ti krediti, pozajmice, namenski troše za izgradnju infrastrukture ili razvoja poljoprivrede, ali sigurno kritikujemo kada se sredstva uzmu i troše za pokrivanje deficita. Svi dobro znate, a i građani Srbije, da je Vlada ove godine projektovala deficit na 70 milijardi. Bojim se da to neće biti tako, da će do kraja godine deficit biti između 100 i 150 milijardi, kažu ekonomski stručnjaci.

Međutim, vratiću se na temu i usredsrediću se na Sporazum Srbije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, naročito, oko Koridora 10. Siguran sam da svi u ovoj sali, a i građani Srbije, za to da se završi Koridor 10, dakle, da se uzme tih 275 miliona i da se napokon završi Koridor 10, a to za nas na jugu Srbije i te kako puno znači. Za nas je Koridor 10 žila kucavica. Za nas je komponenta novog razvoja.

Vi ste čest gost, dole, na jugu Srbije i znate šta znači za nas taj Koridor 10. Mnogi građani će dobiti novac od eksproprijacije, otvoriće se nove industrijske zone. Očekujemo nove bescarinske zone, mnoge benzinske pumpe, restorani će se otvoriti, tamo na jugu Srbije, što je za nas i te kako bitno, a vi znate da se jug Srbije prazni, da je sklon migraciji. Ako se toliko stanovništva iseli, a fizika, kako ne zna za prazan prostor, zna će se ko će se tu doseliti. Imamo komšije koje će se sigurno doseliti na te prostore. DSS je u lokalnom parlamentu pokrenula jednu inicijativu da se promeni idejni projekat kroz Grdeličku klisuru. Upoznati ste sa time. Bili smo i kod vas, vi ste dolazili dole. O čemu se radi? Želim da upoznam sa genezom problema javnost i poslanike.

Svojevremeno je urađen idejni projekat, pri tom, kršeći zakon. Naime, nije urađena javna rasprava zbog tog idejnog projekta i mi odbornici DSS pokrenuli smo jednu inicijativu. Obraćali smo na sve moguće adrese. Niko nam se nije javio. Jedino onog puta kada smo se obratili Svetskoj banci, tada je Svetska banka u kontaktu sa Vladom i sa ostalim relevantnim faktorima nama omogućila da napravimo i oformimo jednu komisiju koja će preispitati taj idejni projekat.

Pre nedelju dana, a najveće zasluge za to imaju Dragan Savić, zamenik šefa Odborničke grupe DSS i predsednik Skupštine, vaš kolega, Živojin Stefanović, koji su vas i kontaktirali, po prvi put je počela javna rasprava o izmeni i reviziji tog idejnog projekta kroz Grdeličku klisuru.

Zbog čega smo mi to uradili? Vi znate da dole na jugu Srbije postoji jedan brend. To je motel "Predejane". Mi želimo da zaštitimo taj brend iz jednog prostog razloga. To je jedna mala varošica, Predejane, koja ima pet do šest hiljada stanovnika, a generator razvoja tog celog kraja je upravo taj motel "Predejane".

Motel "Predejane" je svojevremeno privatizovan 2003. godine i proglašen kao najbolja privatizacija u resoru turizma. Privatizovao ga je meštanin iz Predejana, gospodin Dragan Pavlović, koji je uposlio preko 100 porodica. Znači, red veličine – 400 gladnih usta zavisi od tog motela.

Iz tih razloga, mi smo, iz Leskovca, lokalna samouprava, takođe, dali jedan članak komisiji. Napravili smo jedan idejni projekat, tj. ''Javno preduzeće Direkcija'' iz Leskovca napravilo je idejni projekat koji prolazi pored motela "Predejane".

Nadam se da će taj idejni projekat zaživeti u jedan glavni projekat. Vi nam i te kako tu puno možete pomoći svojim autoritetom, jer znate o čemu se radi. Upoznati ste sa materijom.

Pretpostavljam da ćete uložiti sav svoj autoritet da ta trasa prođe pored motela "Predejane".

Na kraju, gospodine Mrkonjiću, mi se nadamo da ćete ovaj koridor dovršiti pre roka, a da će, takođe, i Vlada pasti pre roka, jer je ona najveće zlo ove Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, uvaženi predstavnici Vlade, Ministarstva, grupa poslanika DSS uložila je amandman na član 37. u vezi odsustva vojnika, oficira i podoficira. S obzirom na to da je ova materija regulisana i podzakkonskim aktom, gospodine ministre, Pravilom službe Vojske Srbije, mi predlažemo da povučemo ovaj amandman i tehnički da ga obradimo, i ono što piše u Pravilima službe Vojske Srbije da taksativno navedeno u ovom osnovnom zakonu.
Mislim da bi to bilo korektno prema ostalim vojnicima, oficirima i podoficirima da znaju šta su njihova pravila u vezi tih opštih privatnih poslova. Zahvaljujem. (Govori sa mesta: Izvršićemo samo tehničku redakciju amandmana.)
Zahvaljujem gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, predstavnici Vlade, naime, grupa poslanika DSS uložila je amandman na član 46, to jest brisanje tačke 4) koja glasi – ''U služenje vojnog roka ne računa se: vreme na izdržavanju disciplinske mere zabrane izlaska iz kasarne ili drugog vojnog objekta koju nadležni vojni starešina, prema propisima u ovoj vojnoj disciplini izriče u ukupnom trajanju od preko dva dana.''
Dobili smo ovde i objašnjenje Vlade, koje glasi, ja bih da ga pročitam zarad istine i zarad građana Srbije, dakle: ''Amandman se ne prihvata zbog toga što predmetna disciplinska mera, pored preventivnog karaktera, sadrži i posledični karakter tako što se vreme na izdržavanju ove disciplinske mere ne računa u služenju vojnog roka, jer lice kome je izričena ova mera ne obavlja poslove i zadatke kao drugi vojnici u jedinici dok izdržava ovu meru.''
Naime, mi smo za brisanje ove tačke, iz jednog prostog razloga, pošto ne vidimo na koji način može starešina da izoluje vojnika koji je disciplinski kažnjen, a to mu ulazi u vojni rok, i ja bih ujedno i vas pitao i vaše kolege tu, koji su prisutni, na koji način starešina može da izoluje vojnika koji je u kasarni, a nije u zatvoru? Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto ministra nema, obraćam se vama, predstavnicima Ministarstva, dobrodošli u Narodnu skupštinu, Zdenka, dobar dan. Inače, Zdenka je moj saradnik, moja malenkost bila je nekad koordinator školskih uprava, koordinator onih načelnika koji su za jedan dan skinuti od strane Ministarstva, ali to je neka druga tema, a doći ćemo i do te teme. Sad bih da se posvetim članu 13. na koji sam uložio amandman.
Naime, radi se o sastavu Nacionalnog prosvetnog saveta. U ovom članu tražio sam da se izbriše stav 8. Član 8. govori da se najmanje polovina članova Nacionalnog prosvetnog saveta bira iz redova stručnjaka iz oblasti obrazovanja i vaspitanja.
Ako pogledate član 13. i tačke od 1) do 7), videćete taksativno navedene sve ove stručne radnike u toj nomenklaturi. Videćete da oni ulaze u taj Nacionalni prosvetni savet. Nacionalni prosvetni savet broji negde oko 43 člana i mi mislimo da je ovaj stav 8. suvišan, da je to u stvari jedan pleonazam i da je ministar mogao da prihvati ovaj naš amandman, jer se ustvari radi o jednoj tehničkoj stvari. Žao mi je što nije tu da nam da odgovor na ovo pitanje, ali kad se bude vratio, isto pitanje ću mu postaviti.
Inače, obratio bih se gospodinu ministru, koji malopre nije bio tu kada sam obrazlagao amandman na član 13. Vidim da je opravdano bilo.
Radi se o tome da u članu 13. treba da se briše stav 8, jer se radi o čistom pleonazmu. Prvih sedam tačaka govori o tome da u Nacionalni prosvetni savet ulaze stručni ljudi, ukupno, rekosmo smo 43. U tih sedam tačaka, kada ih pobrojite taksativno, vidite da ih ima već polovina koji ulaze u Nacionalni prosvetni savet. Ovaj amandman je tehničke prirode i mislim da može da se prihvati.
Sada bih prešao na amandman broj 14. Radi se o nadležnosti Prosvetnog saveta. U načelnoj raspravi smo i kritikovali i hvalili ovaj zakon i saglasni smo svi ovde u ovoj sali da je Srbiji i te kako potreban ovaj zakon.
Čak smo i pozdravili to što ste uveli jedno novo savetodavno telo, tj. Savet za obrazovanje i obrazovanje odraslih, međutim, ono gde se mi sporimo, to je ko imenuje taj savet? Po vama, po zakonodavcu, Savet treba da imenuje Vlada, a po nama treba Nacionalni prosvetni savet.
Iz kog razloga? Dva su razloga zbog čega mislimo da Nacionalni prosvetni savet treba da imenuje to novo telo. Radi se o depolitizaciji, jer ljudi iz Nacionalnog prosvetnog saveta sigurno znaju ko je stručan da uđe u taj prosvetni savet. Na taj način dajemo prednost struci. Uvažavajući struku, mi im dajemo na značaj što delegiraju članove u savet i savet za obrazovanje odraslih.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, naime, ja i moj kolega gospodin Zoran Šami uložili smo amandman na član 29. U stavu 8. predlažemo da mrežu ustanova raspoređuje Nacionalni savet.
Naime, mi smo kroz formu našeg amandmana hteli da promenimo ovaj koncept zakona o osnovama sistema obrazovanja. Nama je i te kako potpuno jasno, vi ste taj koncept objasnili i u tom smislu hteli smo da damo malo veća ovlašćenja savetima, Nacionalnom savetu za obrazovanje i Savetu za obrazovanje odraslih.
Pošto veliki broj amandman je napisan od strane DSS u ovom smislu, mi ćemo odustati dalje od ovih amandmana, kad god se budu pominjali Nacionalni savet i saveti za obrazovanje.
Naime, oko ovog amandmana na član 54. povela se izuzetno velika rasprava. Mnoge kolege su kritikovale ovaj predlog. Taj tripartitni predlog - tri iz nastavničkog veća, tri iz saveta roditelja i tri iz lokalne samouprave.
Naime, dogodile su se mnoge nepravilnosti iz tih razloga, u načelnoj raspravi naveo sam jedan primer, navešću ga i kasnije, ali ću prvo da obrazložim koji je naš zahtev.
Naime, predlažemo, iz normalnih razloga da se ovaj primer nije pokazao dobar, da bude odnos pet iz nastavničkog veća, dva iz saveta roditelja i dva ih lokalne samouprave.
Takođe ste predložili da u školama za osnovno obrazovanje odraslih, tzv. večernje škole, bude sedam članova školskog odbora. Tu ima logičnosti. Predložili ste da tu nema predstavnika roditelja iz prostog razloga jer se u toj školi vrši ubrzano školovanje, za jednu školsku godinu se završavaju dve, tako da bi se svake dve godine menjali roditelji, tu ima logičnosti, ali i mi tu predlažemo da opet bude paritet - pet iz nastavničkog veća i dva iz lokalne samouprave.
Naime, sad da se nadovežem na onaj primer koji sam ranije želeo da ispričam. Pomoćnik je tu za inspekcijski nadzor, to je dobro.
Naime, desio se jedan problem u Grdelici, OŠ "Desanka Maksimović". Smenjena je gospođa Stana Stanković, direktor škole, dok je bila na bolovanju, iako je uredno dostavila doznake inspektoru, gospodinu Mitroviću, koji je napravio jedan zapisnik i poslao vama u Ministarstvu.
Žao mi je što ministar nije tu da mu postavim pitanje, ali bih voleo da mi odgovori u pisanoj formi, ako sada ne može, zbog čega gospodin ministar nije odgovorio za 15 dana na taj zapisnik inspektora? Ne znam činjenice. Činjenica je da je direktorica smenjena bez ikakvih razloga, dok je bila na bolovanju. Bila je u bolnici, imala je upalu pluća.
Da se ovakve stvari ne bi dešavale, predložili smo ovaj predlog. Znači, pet iz nastavničkog veća, iz prostog razloga pošto želimo da podstaknemo struku, da struka odlučuje o mnogim bitnim stvarima koje su se dešavale u školi. Najbitniji problem u školi koji se dešavao jeste problem izbor direktora. Ljudi koji su iz škole sigurno znaju ko je najbolji kandidat koji će se prijaviti za direktora i oni će ga izabrati, jer će imati većinu u školskom odboru i to nas je povelo da podnesemo ovaj amandman.
Evo, ministra. Uputiću i njemu ovo pitanje, koristiću vreme poslaničke grupe, da nam da adekvatan odgovor, pošto je tu i njegov pomoćnik za inspekcijski nadzor.
Gospodine ministre, radi se o školi "Desanka Maksimović". O tome sam pričao. Nije primer kao što su kolege navodile, radi se o specifičnom slučaju.
Naime, dok je direktorica bila na bolovanju školski odbor ju je smenio, iako je inspektor Mitrović napravio jedan kvalitetan zapisnik i poslao vama u Ministarstvu. Neću biti zlurad i neću sumnjati da vi to namerno niste uradili, ali trebalo je da vi odgovorite za 15 dana na taj zapisnik, direktorka ne bi bila smenjena. Čak i jedno bahato ponašanje članova školskog odbora, koji su joj pretili da u slučaju da ne podnese ostavku, oni će je izbaciti iz škole i neće je rasporediti na mesto koje je već bilo slobodno.
Ako ne možete sada da mi odgovorite, očekujem odgovor u pisanoj formi, kako bi se zadovoljila javnost Leskovca.
Naime, zanima me jedna stvar, u ovom amandmanu, šta je starije, kokoška ili jaje, ili jaje ili kokoška. Pošto u članu 59. stoji: ''Izabrani direktor koji nema položeni ispit za direktora dužan je da ga položi u roku od godinu dana od dana stupanja na dužnost.''
U članu 174. kaže se: ''Direktor ustanove, izabran do dana stupanja na snagu zakona, dužan je da, u roku od tri godine od dana donošenja podzakonskog akta iz člana 59. stav 17. ovog zakona, položi ispit za direktora.
Tražim jedno suvislo objašnjenje - da li je u pitanju član 59. ili član 174? Lepo bi bilo da nam objasnite, gospodine ministre. Ima ovde reperkusija pravnih, pa izvolite.

Whoops, looks like something went wrong.