Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Petković

Govori

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Dragutinović, niste poslušali moj predlog od pre nekoliko dana, državni sekretar gospodin Ilić i dalje sedi pored vas.
U decembru mesecu mi smo u ovoj skupštini došli u poziciju da raspravljamo o prvoj meri Vlade Republike Srbije za suzbijanje ekonomske krize. Da vas podsetim, i narodne poslanike i građane Srbije, da je DSS pokrenula ovu temu još prilikom načelne rasprave o rebalansu budžeta.
Naime, od svih onih najavljenih mera, mi smo dobili neke predloge, ali pitanje je kada će se oni naći na dnevnom redu. Podsetiću vas da je najavljeno i ukidanje poreza na štedne uloge, ukidanje poreza na kapitalnu dobit, ukidanje poreza na prenos apsolutnih prava i još niz mera, ali o tome očigledno da u ovoj godini mi nećemo raspravljati.
U međuvremenu, prekršen je Zakon o budžetskom sistemu. Danas je 15. decembar, trebalo je danas da usvajamo budžet Republike Srbije za 2009. godinu. Nakon tri nedelje pregovora sa MMF, prilikom kojih ste čuli sve primedbe koje su vam iznosili poslanici DSS i poslanici opozicionih stranaka, dobili smo pre neki dan informaciju da će MMF raspravljati o predloženom sporazumu tek polovinom januara meseca.
U međuvremenu, mere je preduzimala samo NBS, na taj način što je pokušavala da održi vrednost dinara i što je samo u novembru mesecu više od 400 miliona evra prodato na međubankarskom tržištu. Prema nekim podacima, u toku ove godine je više od milijardu evra iskorišćeno u tu svrhu.
Ali, idemo redom. Poslanici DSS su 8. oktobra 2008. godine podneli Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o osiguranju depozita. U tom predlogu smo predložili da se ovaj osigurani iznos sa 3 hiljade evra podigne na 20 hiljada evra. Pri tom smo imali u vidu da je praksa u zemljama EU bila da taj iznos bude 20 hiljada. Nakon početka ekonomske krize, mnoge zemlje su taj iznos podigle na 50 hiljada evra, neke zemlje su, poput Nemačke, stavile neograničen taj depozit. Imali smo u vidu mogućnosti koje naša država može da ispuni i sa kojim iznosom može da garantuje sve štedne uloge onih ljudi koji imaju uloge u bankama.
Podsetiću vas još jednom, 9. oktobra je održana sednica skupštinskog Odbora za finansije, gde su poslanici DSS na najstrašnije mogući način optuženi da šire paniku, unose nemir među građane Srbije i da nema opravdanja za povećanje osiguranog depozita, da nije sprovedena pravna analiza, da taj iznos nije onaj koji bi trebalo, praktično, da garantuje. Čuli smo procente, čuli smo podatke, čuli smo da je to samo lepa priča i da je to, praktično, čista demagogija.
Ono što zovem naknadnom pameću, setio se premijer Srbije gospodin Mirko Cvetković 20. oktobra, kada je na konferenciji za novinare izneo prvi put da će iznos od 3 hiljade evra biti povećan na 50 hiljada evra po jednom ulogu i da će privremeno ukinuti porez na štedne uloge.
Gospodin Cvetković je tom prilikom najavio da će biti razmatrano povećanje osiguranog štednog uloga i na 100 hiljada evra, ukoliko bude potrebe za tim. Takođe je najavio da će biti ukinut porez na kapitalnu dobit, kao i porez na prenos apsolutnih prava. Možda smo prespavali, ali siguran sam da u "Službenom glasniku RS" nijedna od ovih predloženih mera nije objavljena. Takođe, tom prilikom su najavljena i povećanja akciza na gorivo za 4 dinara po litru.
Nakon toga, DSS već 31. oktobra daje predlog da Narodna skupština formira komisiju za praćenje svetske ekonomske krize i preduzimanje mera u cilju ublažavanja negativnih uticaja na ekonomiju i privredu Republike Srbije. Podsećam vas da je i MMF izneo istovetan predlog.
Naime, mi smo ovom odlukom hteli da predložimo da se u ovu komisiju biraju predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, predsednik Vlade Republike Srbije, ministar finansija u Vladi Republike Srbije, guverner NBS, predsednik Komisije za hartije od vrednosti, po jedan predstavnik svake poslaničke grupe u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Znači, trebalo je da svi oni funkcioneri i sva ona odgovorna lica mesecima provode svoje radno vreme i u ovoj Narodnoj skupštini i na odborima za finansije, da raspravljamo o ovim problemima i da pokušamo da nađemo rešenje. Očigledno, nismo imali razumevanja za to.
Usledio je, nakon toga, poziv predsednika Vlade gospodina Cvetkovića opozicionim poslaničkim grupama da se obave neki razgovori. Koliko je meni poznato, kafa ili čaj koji su popijeni na tim razgovorima, nisu dali nikakve rezultate, građanima Srbije nije ništa bolje, jer sve one sugestije koje su, pre svega, poslanici DSS iznosili ovde, nisu uvažene.
Niste dozvolili formiranje ove komisije, tako da smo mi pokušali, u formi poslaničkih pitanja, koja smo pismenim putem dostavili početkom ovog meseca, da dobijemo odgovore na najznačajnije teme koje su, pre svega, vezane i za usvajanje budžeta za 2009. godinu, ali i za mnoge mere koje je trebalo da budu već usvojene u ovoj skupštini. Nažalost, danas je 15. decembar, dan kada je trebalo da se glasa o budžetu Republike Srbije, a ove mere još uvek nisu predložene i od toga nemamo ništa, nemamo nikakvu povratnu informaciju, tako da insistiramo da pre rasprave o budžetu dobijemo odgovore na naša poslanička pitanja, kako bismo mogli na adekvatan način da raspravljamo o svim ovim temama.
Takođe, Poslanička grupa DSS podnela je niz zakonskih predloga, da bi se što pre reagovalo na to: zakon o porezu na dohodak građana, izmene i dopune Zakona o Narodnoj banci. Ništa od toga još uvek nije došlo na dnevni red, ali ima dana, i o tome ćemo razgovarati.
Da vas podsetim, 14. novembra, znači pre mesec dana, počela je rasprava o ovom zakonu o kojem danas raspravljamo u pojedinostima. Tada je gospođa ministar Dijana Dragutinović rekla u svom uvodnom izlaganju da država mora da reaguje brzo, ali kako naš narod kaže "što je brzo, to je i kuso". Sve što smo uradili u ovom zakonu, praktično, jeste povratak poverenja, odnosno želja da se povrati poverenje, ukoliko je delimično to poverenje izgubljeno. Poverenje je sigurno izgubljeno, ali izgubljeno je i gotovo milijardu evra koje je uloženo da bi se to poverenje veštački kroz medije održalo.
Nakon toga, imamo raspravu o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita, koji ima devet članova, na koji je uloženo 12 amandmana, od kojih su tri prihvaćena. DSS je podnela amandman na član 4. Naime, ovim zakonom se predlaže upravo ono što smo predlagali 8. oktobra 2008. godine, da se osigurani iznos poveća sa 3 hiljade na 20 hiljada Vlada je, iako neopravdano, iako bez pokrića, utvrdila izmene i dopune Zakona, da se iznos poveća na 50 hiljada.
Ono što stoji u članu 4, na koji smo podneli amandman, glasi: "Osigurani iznos utvrđen ovim zakonom, Vlada Republike Srbije može povećati po prethodno pribavljenom mišljenju Narodne banke Srbije o tome da je to povećanje neophodno radi očuvanja finansijske stabilnosti". To bi značilo i da se u nekim pregovorima između Vlade i NBS, bez odluke Narodne skupštine Republike Srbije, može menjati ovaj iznos. Smatramo da je to apsolutno nedopustivo. Ukoliko postoji potreba za ovim merama, to mora proći kroz Narodnu skupštinu i može biti doneto samo u formi zakona.
Ono što je naša najveća primedba, koja vlada i kakva vlada treba da razmatra o povećanju osiguranog depozita? Videli smo pre neki dan, na zajedničkoj sednici dva odbora, da dva ministra pričaju potpuno različitu priču, kao da predstavljaju dve različite vlade, kao da predstavljaju dve različite države. Podsećam vas, ova vlada ima 25 ministarstava, jedno je bez portfelja, ova vlada ima 62 državna sekretara. Ne mogu dva ministra da se dogovore, a 62 državna sekretara će da sednu i da donesu mere za oporavak privrede u Srbiji.
Ono što je ključno pitanje: iz kojih izvora, gospođo Dragutinović, naš narod kaže "go se ne skida", a ne samo "što je brzo, to je i kuso", jer ni za 50 hiljada evra nemate pokriće, bar ga nisam pronašao ni u Predlogu budžeta za 2009. godinu, ni u nekim drugim izvorima, u budžetu tih sredstava nema. Siguran sam da je ovo lepa priča za građane Srbije, ali ne daj bože ako se to desi, siguran sam da neće moći da budu ispunjeni ovi predlozi koji su uvršteni u ovaj zakon.
Naime, ono što je još začuđujuće, prihvaćen je amandman iz jedne vladajuće stranke, kojim se rok smanjuje sa 90 na 30 dana. To je gospodin Senić podneo.
Znači da bi banke trebalo u roku od 30 dana da ispune svoju zakonsku obavezu. Podržavam to, ukoliko neko izađe ovde i objasni mi iz kojih sredstava i na koji način će moći to u tako skraćenom roku da ispuni. Gospođo Dragutinović, još jednom vas podsećam, to sam rekao i u raspravi o rebalansu budžeta, danas je prilika da se iz ove bruke izvučete na dostojanstven način i da već danas podnesete ostavku na mesto ministra finansija, jer nakon rasprave o budžetu, verujte mi, neka vam je gospod Bog u pomoći. Hvala vam najlepše. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, koleginica Milica Radović i ja smo podneli amandman na član 9. Predloga zakona koji samo sledstveno prati ono što smo predlagali amandmanom na član 3, da se zadrži postojeća mreža sudova u Srbiji, odnosno da i dalje funkcioniše 138 sudova u Srbiji. Prateći taj amandman podneli smo amandman vezan za tužilaštva u Beogradu.
U Predlogu zakona predviđa se da u Beogradu postoje dva suda, ukidaju se treći, četvrti i peti sud, podeljene su nadležnosti, praktično, prvi beogradski sud preuzima sve ono što se podrazumeva samim jezgrom i centrom grada, dok je za prigradska mesta nadležnost u drugom beogradskom sudu.
Nadam se da je neko vodio računa i o tome kakav će biti položaj i ovlašćenje predsednika prvog beogradskog suda. Po meni, to će verovatno biti četvrti čovek u Republici Srbiji, nakon predsednika, premijera i predsednika Skupštine.
U skladu sa onim što smo tražili, da se zadrži postojeća mreža sudova, predlažemo da tako funkcionišu i beogradska tužilaštva. Iznosili smo mnogo podataka vezanih za broj predmeta, za sve ovo što opterećuje i što će u narednom periodu opteretiti ove sudove. Mislimo da treba prihvatiti, pre svega, amandman na član 3, a automatski i ovo što smo predložili za član 9. Činjenica je da nismo naišli na vaše razumevanje. Predložili smo drugo rešenje – da se ovaj zakon povuče iz procedure, da još malo razmislite o njemu i da se nađe najbolje moguće rešenje.
Ukoliko se ne prihvate ovi amandmani, ukoliko prođe Predlog zakona ovakav kakvog nam je Vlada uputila, još jednom mogu da izrazim najveću zabrinutost za funkcionisanje pravosuđa u Srbiji od 2010. godine.
Zbog toga vas još jednom pozivam da dobro razmislite i da ovde reagujete ili da u danu za glasanje narodni poslanici, pogotovo narodni poslanici vladajuće koalicije u čijim mestima se ukidaju sudovi, dobro razmisle kako će se vratiti u svoj grad i na koji način će obrazložiti to što se u njihovim gradovima i opštinama gube sudovi.
Sigurno da ovo nije dobro rešenje. Ukoliko postoji potreba, moglo se naći neko kompromisno rešenje. Čak i onaj prvi predlog zakona koji je bio na sajtu Ministarstva pravde je možda išao u tom pravcu, ali sa ovim izmenama i ukidanjem 104 suda u Republici Srbiji nisam siguran da ima sreće za građane Srbije i za zaposlene u pravosuđu. Hvala najlepše.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predstavnici Ministarstva pravde, samo da vas podsetim da smo ovu sednicu počeli 5. novembra, pre mesec dana, i, ako se ne varam, danas je 18. radni dan po ovom dnevnom redu. Uostalom, kada je javna rasprava izostala pre dolaženja ovih zakona u Skupštinu Srbije, nije zgoreg da se mi ovde potrudimo da ispravimo mnoge zakonske predloge koji su na dnevnom redu.
To je, u priličnoj meri, poslanicima DSS-a pošlo za rukom, što se tiče prethodnih zakona. Ukazivali smo u načelnoj raspravi da je nedostatak javne rasprave o ovim zakonima ostavio trag na kvalitet zakona.
Naime, jedan okrugli sto u februaru, jedan u septembru, zaista, nisu bili dovoljni da se svi ovi zakoni sagledaju na pravi način. Takođe, imali smo priliku da vidimo predloge ovih zakona na sajtu Ministarstva pravde. Onda je jedan od veoma bitnih zakona iz ovog seta pravosudnih zakona povučen sa tog sajta Ministarstva pravde, da bi nakon nekoliko dana došao skroz izmenjen koncept, s ovim predlogom da se, od 138 trenutno postojećih sudova u Srbiji, taj broj smanji na 34.
Takođe smo ukazivali i na sve primedbe Venecijanske komisije na set pravosudnih zakona. Ne možemo se ponašati, kada su u pitanju pojedini zakoni, na način da čujemo od predstavnika Ministarstva pravde da, kada je u pitanju Državno veće tužilaca, a to je bio izričit zahtev Venecijanske komisije, neke odredbe budu takve kakve su u zakonu i da su zbog toga prihvaćene, a da se preko nekih drugih, na koje smo mi ukazivali, jednostavno, preletelo i nisu uvažene.
Ono što je činjenica, jeste da svi efekti ovog zakona nisu na najbolji mogući način sagledani, da nije urađena detaljna analiza potrebnih uslova i sredstava koja su neophodna da ovi zakoni budu primenljivi u praksi. Takođe smo isticali da se na ovaj način ne postiže racionalnija mreža sudova, da je ovo velika opasnost, pre svega, zbog pražnjenja rubnih područja u Republici Srbiji, da je ovo bitno političko pitanje. Ukoliko amandman gospođe Milice Radović, poslanice DSS, ne bude prihvaćen, imaćemo ogromne probleme u narednoj godini. Nisam siguran da će od 1. januara 2010. godine ovaj koncept zaživeti. Nešto mi govori da ćemo iduće godine imati priliku da raspravljamo o izmenama i dopunama ovog zakona.
Činjenica je da smo na ovaj predlog zakona, kao narodni poslanici, bez obzira na to da li su to poslanici vladajuće većine, ili opozicioni poslanici, uložili ogroman broj amandmana i, kao što je rečeno u načelnoj raspravi, ovaj zakon nije moguće propratiti kroz amandmane. Pokušali smo da obrazlažemo naše namere, naše predloge, amandmane, koje smo zaista pisali iz najbolje namere.
Ovaj problem se može prevazići usvajanjem samo jednog amandmana, koji će zadržati postojeću mrežu sudova i omogućiti da svi građani Republike Srbije mogu da obavljaju sve što treba da obavljaju u sudovima u svojim opštinama, i zbog dostupnosti pravde, i zbog racionalizacije troškova, i zbog svega ostalog, a to ću vam u narednih nekoliko minuta i dokazati.
Takođe smo predlagali, u razgovorima s predstavnicima Ministarstva, da broj apelacionih sudova bude promenjen. Ako krenemo sa konceptom da svaki narodni poslanik traži za svoj grad, za svoju opštinu, i opštinski sud, i okružni sud, i apelacioni sud, to nije dobro, ali mislimo da je ovaj predlog sa četiri apelaciona suda mogao da bude proširen, bar, još nekim odeljenjima.
Dokazali smo u načelnoj raspravi da bi bilo dobro da postoji odeljenje Apelacionog suda i u Čačku i u Zaječaru i u još nekim gradovima, upravo zbog dostupnosti pravde, zbog smanjivanja troškova i efikasnijeg funkcionisanja samog pravosuđa. Ono što je najbitnije, da građani Srbije mogu, sve što treba da završe u sudovima, da urade na jednostavniji način.
Činjenica je da se nije vodilo računa o nekim kriterijumima koji su ovde pominjani od strane predstavnice Ministarstva, gospođe Malović, vezanim za saobraćajnu infrastrukturu, za veličinu opština, za broj stanovnika i broj predmeta, jer nije naša ideja da sad upoređujemo pojedine opštine koje treba da dobiju svoje sudove na račun nekih kojima treba ukinuti te sudove zato što imaju manji broj predmeta, ili manji broj stanovnika. To nije ozbiljan koncept i jedino rešenje za ovo je da se ne menja postojeća mreža.
Da vam dokažem, poštovani predstavnici Ministarstva, da smo zaista ozbiljno pristupili ovom problemu, poslanička grupa DSS-a je imala u vidu Izveštaj o radu Vrhovnog suda Srbije, sa prikazom rada sudova opšte nadležnosti. Takođe smo dobro proučili i upravne okruge u Srbiji, njihovu veličinu, njihov broj i trenutnu mrežu sudova, kako to sada funkcioniše. Proučavali smo najzastupljenije etničke zajednice po opštinama, još od 2002. godine, prema popisu, i tu imamo argumente koji idu u korist ovoga o čemu vam sada govorim.
Površina opština u kilometrima, broj naselja, broj stanovnika, po popisu, čak, iz 1991. godine, pa i 2002. godine, takođe, argumenti koje iznosi DSS, apsolutno stoje. Izveštaj o radu opštinskih sudova, najbolji koeficijent ažurnosti, najgori koeficijent ažurnosti, kvalitet rada, procenat ukinutih odluka, najveći prosečni priliv predmeta, najmanji prosečni priliv predmeta, takođe, izveštaj o radu okružnih sudova za prvih šest meseci u 2008. godini, prosečni priliv u okružnim sudovima u 2007. godini, prosečni priliv u opštinskim sudovima za 2007. godinu.
Izveštaj Vrhovnog suda za period od januara do decembra 2007. godine – koliko je predmeta primljeno, koliko je rešeno, bez obzira na to da li u građanskom odeljenju, krivičnom, izvršnom. Veličina opština, mogu vam pokazati, kasnije ću reći kako su pojedine opštine s malim brojem stanovnika, koje svakako spadaju u najveće opštine po svojoj površini, ostale bez sudova.
U ovom materijalu je pregled svih 138 sudova u Republici Srbiji, sa popisom novih predmeta, koliko je ukupno rešeno, koliko je nerešeno, u istrazi, krivici, parnici, vanparnici, u izvršenjima. Ako krenemo sada da čitamo te podatke, mislim da ovde možemo ostati veoma dugo.
Vreme nam, nažalost, to ne dozvoljava, ali ću pokušati još jednom da vas podsetim i da zamolim predstavnike Ministarstva pravde da prihvate amandman DSS-a koji je podnela Milica Radović i na taj način ćemo mnoge probleme prevazići.
Na ovaj zakon sam, kao i svi narodni poslanici DSS-a, uložio amandman kojim tražim da se zadrži postojeća mreža u Moravičkom i Šumadijskom okrugu. Mnogi od nas su govorili o pojedinim sudovima iz ovih okruga. Ono što je ideja, jeste da u Moravičkom okrugu to budu opštinski sudovi u Čačku, u Gornjem Milanovcu, Guči i Ivanjici.
Neki narodni poslanici su ovde govorili da se pojedini sudovi koji postoje 100, 150 ili 200 godina, ovim predlogom zakona, ukidaju. Najbolji primer za to jeste Gornji Milanovac. U Gornjem Milanovcu, prvo je napravljeno Načelstvo, koje je posle preraslo u sud, pa se oko njega stvaralo naselje. To je Sud sa velikom tradicijom. Građani Gornjeg Milanovca najbolje znaju koliko znači opštinski sud u njihovom gradu, koji će ovim zakonom biti ukinut.
Isto važi i za Opštinski sud u Guči. Govorilo se o infrastrukturnim objektima, o kvalitetu pojedinih zgrada, o prostoru koji poseduju pojedine opštine, šta će se dogoditi s njima. Bili smo u poziciji da u proteklih nekoliko godina renoviramo neke zgrade u tim opštinama i ti sudovi, zaista, izgledaju sjajno.
Šta će se sada u njima dešavati? Da li će to dobiti prostor pojedine političke stranke koje će imati svoje kancelarije u njima, to ćemo videti, ali mislim da se o tom elementu uopšte nije vodilo računa.
Ono što je vrlo ilustrativno i može da bude interesantno, jeste problem Suda u Ivanjici. Opština Ivanjica pripada Moravičkom okrugu. Po dosadašnjem uređenju, ona je bila vezana za Užice.
Podsetiću vas, u par rečenica, da je to bila jedna od najvećih opština u Srbiji, sa površinom od 1090 km­2, da je to veoma razuđena opština, gde su pojedina sela, kao što je Ostatija, udaljena i 60 km od centra. Sada je predviđeno da Ivanjica bude odeljenje Osnovnog suda u Požegi, sedište policije u Čačku, Okružni sud u Užicu, Privredni sud za Ivanjičane – u Čačku. Mislim da će ovim predlogom zakona, ukoliko on bude usvojen, građani Ivanjice, zaista, imati mnogo problema. Apelacioni sud je u Beogradu. Pored Čačka, pored Kragujevca, ljudi koji žive 60 km od centra Ivanjice, putovaće stotine kilometara do Beograda, da bi ostvarili neka svoja prava.
Ne želim da iskoristim ovo vreme da čitam sve podatke koje sam dobio, bilo od predsednika sudova iz ovih gradova, bilo od građana koji žive u ovim opštinama, jer mislim da to nije potrebno. Svako ko je dobronameran, shvata da postoji ogromna potreba da se zadrži ovakvo rešenje.
Što se tiče Šumadijskog okruga, takođe, ogroman problem vezan je i za Raču, i za Topolu, i za Batočinu, za sva mesta u kojima sada funkcionišu ovi sudovi. Ukoliko se usvoji ovaj zakon, mislim da će, pre svega, Ministarstvo pravde, zaposleni u pravosuđu i građani Srbije imati izuzetno velike probleme, koje neće moći da otklone u narednih nekoliko godina, dok se ne shvati da je ovaj koncept bio zaista promašen, da se njime ne postiže nikakva racionalizacija, da neće doći ni do kakve uštede. Verovatno je ideja bila da se promeni neko dosadašnje stanje, pravda je spora ali dostižna, i da ste ovim zakonom pokušali da promovišete načelo da pravda treba da bude brža i dostižna. Siguran sam
Da će, nakon usvajanja ovog zakona, ukoliko prođe u Skupštini Srbije, u danu za glasanje, pravda biti i sporija i nedostižna.
Još jednom vas pozivam, još uvek nije kasno, povucite ovaj zakon iz procedure, dajte da još jednom razgovaramo i s predstavnicima pravosudnih organa, sa Društvom sudija, sa svim relevantnim faktorima i značajnim institucijama u ovoj zemlji koje su ponudile određena rešenja i određene odgovore. Ništa nećemo izgubiti time što ćemo ponovo razmotriti ovaj predlog zakona i naći najbolje rešenje.
Mislim da na ovaj način stvaramo probleme koje, očigledno, u ovom trenutku niko iz Ministarstva pravde nije u stanju da sagleda, inače se ne bi ovakav zakon našao pred narodnim poslanicima u Skupštini. Hvala najlepše.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo Malović, najpre da izrazim nezadovoljstvo poslaničke grupe DSS što ste pokazali određeni diskontinuitet u odnosu na zakon o visokom savetu sudstva, kada ste prihvatili sedam amandmana povodom tog zakona, očigledno da se sada nismo dobro razumeli kada nijedan naš amandman nije prihvaćen.
Kolega Krasić je malopre izneo, mislim kada bude ovaj predlog zakona, ako bude u ovoj formi usvojen, objavljen u "Službenom glasniku", da ćete tek onda otkriti neke nelogičnosti i neke propuste koje smo mogli u ovoj raspravi da otklonimo. No, nije naš posao, pokušali smo da popravimo ovaj predlog zakona, očigledno da se nismo razumeli.
Da ne dužim mnogo, pošto su kolege pre mene govorile konkretno o članu 35, koji kaže: "Državno veće donosi odluku o predlogu jednog kandidata sa najvećim brojem glasova itd".
Poslanička grupa DSS-a je predložila da se ovaj deo prvog stava "jednog kandidata sa najvećim brojem glasova" briše iz vrlo jednostavnog razloga, zato što smatramo da je potrebno da postoji više kandidata i da Narodna skupština ima pravo izbora.
U obrazloženju Vlade kojim se odbija ovaj amandman stoji da je logično da bude predložen kandidat sa najvećim brojem glasova. To "logično" ne znam ko procenjuje, da li vi, gospodin Ćosić, da li Vlada, ali mislim da to ne treba da stoji u obrazloženju zbog čega se odbija ovaj amandman.
Jer, pogledajmo drugi stav ovog člana koji glasi: "Državno veće predlaže više kandidata u slučaju kada više javnih tužilaca odnosno zamenika javnih tužilaca na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak najveći broj glasova". Pitao sam vas za formulaciju koja ovde stoji isto kada smo raspravljali o zakonu o Visokom savetu sudstva, mislim da će to biti smešno i studentima prava, a kamoli nama, što ova formulacija stoji u zakonu, ali to je još jedan trag da neki ljudi koji pišu i bave se ovim normativnim delom očigledno ne znaju da rade svoj posao.
Takođe, kada već pričamo o ovoj glavi zakona, nemoguće je ne povezati i ovaj član sa članom 38. stav 3, gde stoji da ukoliko u roku od 15 dana ne stupi na funkciju smatraće se da nije izabran. Čime se onda bavi ova Narodna skupština.
Javni tužilac je organ progona. Ako čovek koga izabere Narodna skupština u roku od 15 dana promeni svoje mišljenje, ne prihvati tu funkciju, mislim da je automatski ispravno ovo što mi predlažemo da od više kandidata treba izabrati pravog, a ne onog koji je dobio isključivo najveći broj glasova.
Pozivam se na član 20. ovog zakona, koji jasno kaže - da izborne članove Državnog veća bira Narodna skupština. Na ovaj način, ukoliko ovo bude ovako usvojeno, Narodna skupština neće imati priliku da bira, već da imenuje.
Naime, za predloženi broj kandidata koji dođe ovde ćemo moći da kažemo: to jeste ili nije. Nemamo apsolutno pravo izbora, već samo potvrđujemo onaj ograničen broj koji je došao kao predlog od strane Državnog veća tužilaca.
Mislim da je ta procedura sa više kandidata i više demokratska i jedino logična. Hvala najlepše.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, želim da u ime Poslaničke grupe DSS najpre izrazim zahvalnost i zadovoljstvo što ste od 15 amandmana koje je podnela DSS prihvatili sedam, a mi smo vam u načelnoj raspravi najavili da će rasprava u pojedinostima biti veoma dobra i kvalitetna i da postoji šansa da se još neki od ovih naših preostalih osam amandmana u toku današnjeg dana prihvati.
Na član 7. Predloga zakona DSS je podnela amandman i on se odnosi na stav 1. koji kaže – ''Savet ima zamenika predsednika, koga iz reda sudija izbornih članova Saveta bira i razrešava Savet.'' To nije sporno. Ova intervencija je više, neka, tehnička izmena, jer u obrazloženju u kojem odbijate ovaj amandman stoji – ''Šest sudija sa stalnom sudijskom funkcijom su izborni članovi Visokog saveta sudstva.'' To, takođe, nije sporno.
U tekstu Predloga zakona potrebno je, preciznosti radi, praviti razliku između članova Saveta po položaju i izbornih članova. Naša intervencija je bila usmerena u tom pravcu da u Visokom savetu sudstva osim predsednika Visokog kasacionog suda nema drugih sudija po položaju, svi ostali su izborni, tako da mislimo da je ova reč – izborni članovi, apsolutni pleonazam u ovom tekstu. Samo smo hteli u tom pravcu da popravimo ovaj tekst zakona, a inače se vrlo jasno zna ko su izborni članovi, a ko ostali članovi Visokog saveta sudstva.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, kolega Palalić je dobro obrazložio amandman koji je podnela DSS.
Samo ću, ovo malo vremena koje je preostalo, pokušati da pojasnim još neke stvari. Zaista, mi u DSS ne vidimo razlog zašto Narodna skupština ne bi pokretala čitav ovaj postupak. Ima više ovlašćenih predlagača. Visoki savet je samo jedan od predlagača koji dostavlja određeni broj predloga.
Znam, vi ćete reći – šta kada se raspusti Narodna skupština, ali rokovi su malo duži, tako da i u tom slučaju mislim da ne bismo upali u neki problem.
Samo želim da vam kažem, neće gospođa Đukić-Dejanović stalno biti predsednik Skupštine, neće biti Vlada Republike Srbije neodgovorna i neozbiljna da koči rad Parlamenta, tako da ćemo imati priliku da na najbolji mogući način ovde sprovedemo taj postupak. (Aplauz.)
Što se tiče stava 3. samo kratko, pošto mi vreme ne dozvoljava, na koji smo, takođe, podneli amandman, vezano je za ovu formulaciju koju sam i u načelnoj raspravi pokušao da obrazložim, da je razjasnim, i nije mi još uvek jasno da stoji da je to najstariji pravni fakultet u Srbiji. Mislim da u zakonu treba da stoji nesporna činjenica, nepromenjiva činjenica da je najstariji pravni fakultet u Republici Srbiji – Pravni fakultet u Beogradu i da ne možete, koliko god da se trudite, da napravite, ni lepši, ni stariji, nego što je to Pravni fakultet u Beogradu.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, Poslanička grupa DSS podnela je amandman na član 23, u stvari, dva amandmana na ovaj član, a ja ću obrazložiti ovaj na prvi stav, koji glasi: ''Kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija može biti svaki sudija u Republici Srbiji, koji obavlja sudijsku funkciju najmanje sedam godina.'' Mi smo u svom amandmanu predvideli da se ove reči i ovaj protivustavni uslov "najmanje sedam godina" briše, i da ovaj stav glasi – ''Kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija može biti svaki sudija u Republici Srbiji, sa stalnom sudijskom funkcijom.''
Naime, član 146. Ustava Republike Srbije jasno garantuje stalnost sudijske funkcije i mislimo da je protivustavan ovaj uslov od sedam godina obavljanja sudijske funkcije. Ustav je jasno kao granicu pasivnog biračkog prava postavio stalnost sudijske funkcije i zato se zakonom ne mogu postavljati stroži uslovi nego što je to Ustav predvideo za pasivno biračko pravo.
Da iskoristim priliku, s obzirom na to da je kolega Martinović malopre izneo primedbu na član 14, koji kaže da su sednice Visokog saveta sudstva nejavne.
Amandman ste prihvatili i mislim da je to bila jedna skandalozna odredba koja je stajala u ovom zakonu, tako da vas molim da u ovoj raspravi prihvatite i ovaj amandman i sledeći koji je podneo kolega Aligrudić, jer, verujte da na mnogo bolji način regulišu ovu oblast.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine Ćosiću, s obzirom na to da je ministarka trenutno izašla, nadam se da ćete joj preneti ovo o čemu smo pričali, mada ćemo imati priliku u pojedinostima još uvek da razgovaramo. Očigledno da je nesporna namera poslanika DSS da svojim amandmanima poprave ovaj tekst Predlog zakona. Ne samo što je prihvaćeno sedam amandmana, već oko toga se slažu, kako smo čuli, sve opozicione stranke u Parlamentu da u članu 23. predviđeno rešenje neće dati očekivane rezultate. Činjenica je da je ovo trenutak kada može da se ispravi ova greška i da se na jedan i sveobuhvatan način reguliše ova materija.
Naime, mi smo podneli amandmana na prvi stav. Mislim da je gospodin Aligrudić, obrazlažući prvi i drugi stav člana 23. u jednoj briljantnoj pravičnoj argumentaciji uspeo da ubedi ministarku zbog čega insistiramo na svemu ovome, jer je ukratko obrazložio sve ono što se izbegava i sve one stvari i kvalitete koje možemo dobiti, ukoliko ovi amandmani budu prihvaćeni.
Imali smo priliku da čujemo da je predloženi član zakona u sukobu i sa ustavnim rešenjima i sa članom 146. Ustava, koji garantuje stalnost sudijske funkcije, i sa članom 153. Ustava. Mislim da na ovaj način najelegantnije izbegavamo to brisanjem jednog dela prvog stava, znači, da učestvuju sudije sa stalnom sudijskom funkcijom, i brisanjem drugog stava predloženog zakona, jer ne želimo da delimo sudije u Srbiji. Ne želimo da ih dovodimo u neki neravnopravan položaj – da sedam godina sudijske funkcije, praktično, bude degradirano, na neki način, sa obavljanjem šest godina posla, radnog iskustva u pravnoj struci.
Mi smo, čak, pokušali da ovo ne bude shvaćeno pogrešno da želimo restriktivno da delujemo svojim amandmanima, da se nakon 3. stava doda još jedan stav. To je uvaženi kolega Miloš Radulović predložio svojim amandmanom gde je predviđeno: "Status kandidata stiče i sudija koga svojim potpisima podrži najmanje deset sudija vrste i stepena suda u kojem kandidat vrši sudijsku funkciju."
Stav 3. ovog člana predviđa da status kandidata stiče sudija koga predloži sednica svih sudija jednog ili više sudova, ali na ovaj način pokušavamo da predvidimo mogućnost da sve sudije, koje svojim ugledom, svojim radom, zaslužuju poverenje svojih kolega, sakupe određeni broj potpisa, recimo, da to bude deset, mogu da se kandiduju i na ovaj način da se obezbedi maksimalna demokratičnost izbora i sloboda sudijama da predlažu i da biraju.
Možda to, na neki način, odudara od koncepta koji je imalo Ministarstvo pravde, ali mislim da je dobro rešenje za budućnost. Dajte, da ne gledamo, da uradimo, samo da neki zakon prođe ovde, načelna rasprava, prihvatite par amandmana i onda za šest meseci ili godinu dana ponovo pristupamo njegovim izmenama i dopunama.
Mislim da je svima u Srbiji jasno, i narodnim poslanicima, kakva su ovlašćenja i kakvi su zadaci koje treba da obavi Visoki savet sudstva, organ koji pušta kišu u pravosuđe u Srbiji, koji bira sve sudije u Republici Srbiji. I, zato dajte da iskoristimo ovu priliku, kada raspravljamo o ovom zakonu, da sve ono što je dobro ugradimo u ovaj zakon, a ako bude eventualnih izmena, da to radi neki drugi saziv kroz nekoliko godina, a ne da se bavimo istim ovim poslom već u narednoj godini ili 2010. kada počne ovo da funkcioniše i kada shvatimo da su napravljeni određeni propusti. Hvala najlepše.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, Poslanička grupa DSS-a je na Predlog zakona o uređenju sudova podnela sedam amandmana. Želim još jednom da izrazim zadovoljstvo što ste prihvatili jedan naš amandman na ovaj predlog zakona, ali pokušaćemo da vas u raspravi u pojedinostima ubedimo da je zaista neophodno da prihvatite i amandmane koje smo podneli, pre svega, na glavu sedam, koja se odnosi na obezbeđenje suda.
U četvrtak ste imali priliku da čujete od poslanika DSS-a, u jednoj sjajnoj argumentaciji, zašto je potrebno da prihvatite amandmane na čl. 77. i 78. Mislim da su i ostale poslaničke grupe iz opozicije razumele našu želju i, zaista, u diskusiji podržale ove amandmane i kolege Šormaza i Đurića, a ja ću pokušati da obrazložim amandman koji sam podneo na član 79 – uređenje pravosudne straže.
Naime, tražimo, pre svega, da se termin: "pravosudna straža" promeni u: "sudska policija", da se promene nadležnosti i ovlašćenja ove sudske policije.
U članu 79. stoji da uređenje pravosudne straže, uniformu njenih pripadnika, naoružanje i službenu legitimaciju detaljnije propisuje ministar nadležan za pravosuđe.
Gospođo ministre, uz dužno poštovanje, mislim da treba konsultovati malo i neke druge zakone i Zakon o policiji. Vrlo dobro znamo šta uređuje Zakon o policiji i šta treba da uredi ovaj zakon o uređenju sudova, koje su nadležnosti, ovlašćenja Ministarstva pravde, a koje su nadležnosti Ministarstva policije.
Mislim da bismo, kada smo već to taksativno naveli u svojim amandmanima, prihvatanjem ovih amandmana, na sveobuhvatan način zaokružili čitavu ovu celinu i na mnogo bolji način regulisali ovu materiju.
Naime, predlažemo da su, u obavljanju poslova obezbeđenja, ovlašćenja službenika sudske policije sledeća: da utvrđuju identitet osoba koje ulaze i izlaze iz suda; to je i do sada postojalo, ali činjenica je da se nije sprovodilo dosledno, onako kako treba, nije dovoljno samo pogledati ličnu kartu i pustiti nekog da uđe u zgradu suda, s obzirom na to da znamo šta se sve dešavalo u zgradama sudova širom Srbije; da pretresaju lica koja ulaze i izlaze iz suda i njihove stvari; zabranjuju ulaz licima koja nose vatreno oružje, opasno oruđe ili za koja postoji sumnja da unose opasne stvari, osim ovlašćenim službenim licima prilikom prinudnog dovođenja ili sprovođenja osumnjičenih, okrivljenih, odnosno zatvorenika. Na ovaj način smo zaista sve obuhvatili.
Mislim da bi bilo dobro da čujemo od vas i podatak koliko je suđenja odloženo, koliko je dana izgubljeno zbog anonimnih prijava da je nekome, to se dešavalo, pre svega, u beogradskim sudovima, a i širom Srbije, postavljena bomba, koliko puta su građani bili prinuđeni da napuste zgradu suda, da ne završe posao zbog koga su došli u sud.
Mislim da nije loše da čujemo i taj podatak. Verujem da to imate, ali to se, maltene, svakodnevno događa i jedan od načina da se ovo spreči jeste i da se prihvati ovaj amandman, kako bi se ta oblast bolje regulisala.
Zatim, službenik sudske policije zadržava, do predaje policiji, lica koja su u sudu zatečena u izvršenju krivičnog dela, odnosno prema kojima je primenjeno sredstvo prinude, vezivanje.
Imali smo, takođe, priliku da u toku suđenja čujemo razne uvrede na račun sudija, koji samo rade svoj posao, od strane prisutnih u sali nakon izricanja presude, različite pretnje sudijama. To je nedopustivo i dajte da na ozbiljan način zaštitimo ljude koji rade jedan od najodgovornijih poslova u ovoj državi.
O načinu odevanja i ulaska u sud možemo mnogo reći. Naime, ljudi koji su radili u pravosuđu imali su prilike da vide stranke i u papučama, i u bermudama. Mislim da je to nedopustivo. Ono što se ne može dozvoliti na utakmici, na ulici, u nekim javnim objektima, sigurno ne može biti dozvoljeno u sudu i to treba, u svakom slučaju, sprečiti.
U obrazloženju Vlade zbog čega su odbijeni ovi amandmani, stoji da se ne prihvataju iz razloga što će se oblast koja je vezana za pravosudnu stražu, obezbeđenje objekata pravosudnih organa, kao i za obezbeđenje nosilaca pravosudnih funkcija i osoblja u pravosudnim organima, regulisati posebnim zakonom.
Postavljam pitanje – kada će to biti regulisano? Mislim da je mnogo jednostavnije i lakše da ovaj problem rešite prihvatanjem četiri amandmana, nego da ponovo dolaze izmene i dopune ovog zakona, da ponovo gubimo vreme u načelnoj raspravi, da ponovo podnosimo amandmane. Dajte da efikasno radimo, da iskoristimo ovu priliku da tu oblast, zaista, regulišemo, kako ne bismo opet za mesec ili dva dana raspravljali o istim ovim stvarima.
Mislim da nemamo vremena. Dajte da unesemo malo energije i živosti u ovaj parlament i da reagujemo na pravi način, kada su već poslanici, amandmanskom tehnikom, pokušali da poprave određeni predlog zakona.
U ovom obrazloženju se pozivate na Zakon o policiji. Verujte da vrlo dobro poznajemo odredbe Zakona o policiji i zbog toga smo iskoristili određene odredbe, prepisali ih u amandmanima koje smo predložili.
Ministarstvo pravde će uzeti u obzir i rešenja predložena u amandmanima narodnih poslanika. Zašto gubiti vreme, uzmite ova rešenja koja smo predložili već danas, prihvatite amandmane koje je Poslanička grupa DSS-a podnela na ovaj zakon i da tu oblast konačno zaokružimo, kako ne bismo bili u prilici da ponovo za koji mesec raspravljamo o istim ovim stvarima. Verujte, nemamo vremena za gubljenje. Hvala vam.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, želim najpre da izrazim zadovoljstvo zbog toga što ste prihvatili neke amandmane DSS-a, a ujedno i žaljenje što niste prihvatili naše amandmane na zakon o sedištima i područjima sudova, tako da ćemo u raspravi o pojedinostima pokušati da vas ubedimo da su neki od njih dobri, kao i ovi amandmani na Predlog zakona o uređenju sudova, a pogotovo na Predlog zakona o Visokom savetu sudstva.
Kolega Palalić mi je rekao da prenesem njegovo žaljenje što nije u mogućnosti danas da obrazlaže svoj amandman, s obzirom na to da zajedno sa gospodinom Koštunicom učestvuje na kongresu Jedinstvene Rusije u Moskvi, tako da će se uključiti u toku iduće nedelje.
Amandman koji je on podneo odnosi se na treću glavu na član 23. gde je regulisana nadležnost višeg suda. U svom amandmanu kolega je predložio da se u tački 7. brišu reči "u građanskopravnim sporovima kada vrednost predmeta spora omogućuje izjavljivanje revizije". Mislim da je jasno, da ne gubimo vreme u nekim velikim izlaganjima.
Vlada nam je u svom obrazloženju rekla – celishodnije je da se za suđenje u građanskim sporovima kada vrednost predmeta spora omogućava izjavljivanje revizije predvidi nadležnost višeg suda, iz razloga što se radi o većoj vrednosti spora.
Upravo je to bila intencija podnosioca ovog amandmana – da svi predmeti u građanskopravnim sporovima budu u nadležnosti upravo osnovnog suda, bez obzira na vrednost spora. To je naša ideja, odnosno želja da se proširi nadležnost osnovnog suda, jer mislimo da predloženim rešenjima to nije dobro urađeno. Mislim da se na ovaj način poboljšava efikasnost osnovnih sudova, njihovo funkcionisanje i da će se na taj način doprineti ujednačavanju sudske prakse. Nadam se da ćete ipak do kraja rasprave o amandmanima još jednom razmisliti o ovome i mislim da zaista na najbolji mogući način ovo popravlja. Znam da se očekuju izmene Zakona o parničnom postupku, gde će se promeniti određeni iznos za predmete po reviziji, ali dok se to ne dogodi mislim da je ovo rešenje sasvim zadovoljavajuće.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pozvao sam se na povredu Poslovnika, prema tome, ne dobijam reč preko reda, nego u skladu sa Poslovnikom, po kome treba i vi da radite, kao i mi.
U prilog današnjoj diskusiji, reklamiram povredu člana 226. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije i tražim odgovor od ministra finansija u Vladi – gospodin Cvetković je bivši ministar finansija, tako da možda možemo očekivati da budući premijer bude gospođa Diana Dragutinović, a da na njeno mesto dođe državni sekretar Slobodan Ilić – da li je upoznata sa izlaganjem državnog sekretara na Odboru za finansije u Narodnoj skupštini Republike Srbije?
Ovo je štampana verzija magnetofonskog zapisa sa te sednice i pročitaću jednu rečenicu koju je izgovorio gospodin Ilić: "Voleo bih kad mi neko kaže - hoćemo da povećamo sa tri hiljade evra na bilo koliko, da kaže na čemu to bazira ili je to samo lepa priča."
Mene zanima, da bih mogao dalje da radim, da li je ovo o čemu danas pričamo samo lepa priča ili zaista imate nameru da intervenišete, zaštitite bankarski sistem i građane Republike Srbije? Hvala najlepše.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Dragutinović, čuli smo danas da je najavljeno smanjenje cene goriva u proseku za dva dinara po litru.
Cena sirove nafte na berzi danas je 55 dolara, tolika je bila i u oktobru 2004. godine, tada je cena benzina u Srbiji iznosila 59,60 dinara, danas, sa ovim smanjenjem od dva dinara, trebalo bi da iznosi 89,27 dinara.
Prihod od akciza u 2008. godini je iznosio 102 milijarde dinara. Dana 20. oktobra 2008. godine, gospodin Mirko Cvetković, premijer, rekao je da će akcize na gorivo povećati za četiri dinara po litru, znači do nekih 30%. U strukturi cene goriva akcize iznose 35 dinara na benzin i 19 dinara na dizel.
Moje pitanje za vas je: da li ste možda dobili preporuku od MMF i da li je on to tražio od vas da povećate akcize na nekih četrdesetak dinara na benzin i na 25 dinara na dizel gorivo?
Kada se ovo sračuna, kao što je to kolega Dimitrijević rekao, bavimo se pored ovih problema i matematikom na dobar način, to znači da planirani prihodi od akciza treba da budu 130 milijardi dinara u narednoj godini. Znači, to povećanje od 30 milijardi dinara je ono što mene zanima da mi odgovorite, da li je to cena jednostrane primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?
Naime, jednostrana primena ovog sporazuma može da bude dobra za građane Srbije, može da ima pozitivne efekte, ali ne znam da li će i to da bude lepa priča, kao što je lepa priča bila i sa belom šengen listom.
Činjenica je da će građani Srbije nadoknaditi i platiti ovih 30 milijardi dinara, činjenica je da će Naftna industrija Srbije popunjavati rupe u budžetu za 2009. godinu, ali o tome ćemo u toku decembra razgovarati. Hvala vam.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministre, posle današnjih rasprava pokušaću da taksativno i hronološki iznesem šta imam da kažem o zakonu o osiguranju depozita.
U septembru, kada se nagoveštavala ova velika finansijska kriza, poslanici opozicije su ukazivali na moguće probleme. Poslanička grupa DSS je intervenisala u tom vidu što je 8. oktobra podnela Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita, gde smo tražili povećanje depozita sa 3.000 evra na 20.000 evra, i to obrazložili upravo onim zbog čega to i radimo, da je opasnost od krize velika i da treba zaštiti i građane Republike Srbije i bankarski sistem u Srbiji.
Nismo naišli na razumevanje kada smo to podneli. U prostorijama Narodne skupštine, 9. oktobra je održan Odbor za finansije. Prisutan je bio državni sekretar gospodin Ilić. Pitali smo ga, vezano za ove naše nedoumice, za naš Predlog zakona.
On je tada odgovorio: "Sada se postavlja pitanje da li mi to treba da radimo. Voleo bih da čujem jednu analizu.
Hajde da čujemo na čemu vi bazirate da osigurani iznosu u Srbiji treba da budu veći od 3.000 evra. Reći ću vam analizu zašto ne mislim da treba. Čak 80% štediša ima depozite do 3.000 evra, njih 13% ima preko 3.000 evra i njih 7% preko 5.000 evra. Voleo bih, kada mi neko kaže - hoćemo da povećamo sa 3.000 na bilo koliko, da kaže na čemu to bazira ili je to samo lepa priča".
Mi smo u tom trenutku osetili da nemamo razumevanja od strane državnog sekretara. Očigledno da je on smatrao da je situacija znatno bolja nego što stvarno jeste.
Nakon 11 dana od tog trenutka, 20. oktobra reaguje predsednik Vlade Republike Srbije gospodin Cvetković, koji kaže da će država povećati iznos garancija za depozite građana u bankama sa sadašnjih 3.000 na 50.000 evra po jednom ulogu. Takođe, najavljuje da će naknadno biti razmatrano povećanje osiguranog štednog uloga i na 100.000 evra, ukoliko se ukaže potreba za tim.
Ovi predlozi, koje smo dobili 14. novembra, znači na današnji dan, o kojima razgovaramo, ova dva predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita i o izmeni i dopuni Zakona o Agenciji za osiguranje depozita, imaju malo članova, ali imaju dosta nejasnoća i stvari koje treba promeniti.
Zbog toga smo i podneli amandmane na ove zakone, jer ovo što je predloženo u članu 4. zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita: "Osigurani iznos utvrđen ovim zakonom, Vlada Republike Srbije može povećati po prethodno pribavljenom mišljenju NBS o tome da je to povećanje neophodno radi očuvanja finansijske stabilnosti", siguran sam da niko od narodnih poslanika ne može za ovo da glasa, jer ove izmene mogu se vršiti isključivo zakonom, a ne odlukom Vlade, uz saglasnost NBS.
Gospođa Diana Dragutinović 30. oktobra izjavljuje da je situacija pod kontrolom i podseća da Vlada i NBS imaju plan da smanje negativno prelivanje svetske finansijske krize u Srbiju, pripremljen je set zakona, odnosno mera koje će biti primenjene ukoliko to bude potrebno. Danas očigledno raspravljamo samo o osiguranju depozita.
Premijer je u svom izlaganju najavio ukidanje poreza na štedne uloge, ukidanje poreza na kapitalnu dobit, ukidanje poreza na prenos apsolutnih prava. Očigledno ti zakoni nisu došli u skupštinsku proceduru i to niste uradili, ali ste uradili nešto drugo - prekršili ste Zakon o budžetskom sistemu, niste dostavili narodnim poslanicima, kako to zakon nalaže, na vreme predlog budžeta. Na to smo vas upozoravali više puta.
MMF vam je rekao istovetne primedbe kao i poslanici DSS i čitave opozicije. Zašto niste hteli nas da poslušate? To smo vam takođe rekli da ćete njih poslušati kada vam to budu rekli.
Nije sramota da poslušate nekoga ko želi zaista da se naprave prave stvari, da se pravi zakoni donesu. Sramota je ukrasti, biti lopov. Nije sramota poslušati kolege koji zaista žele da se ova situacija razreši na najbolji mogući način.
Ono što imamo u ovom trenutku, imamo situaciju da postoji deficit platnog bilansa, pad priliva kapitala, porast inflacije, pad vrednosti dinara, porast kamata, povlačenje stranih investitora. NBS svakodnevno interveniše sa 20 miliona, 30 miliona, 50 miliona evra za sada. Ako su dobri podaci koje sam imao priliku da pročitam, sa preko 300 miliona je do sada intervenisala. Pitamo se do kada to tako može da traje da bi se očuvao kurs dinara?
O neispunjenim obećanjima ne želim ovoga puta da pričam, jer sigurno neću imati vremena da to sve kažem, a gospoda iz PUPS-a mogu to da obrazlože možda na najbolji mogući način. Gotovo tri nedelje pregovarate sa MMF i zaključci su da 2009. godine deficit bude 1,5% bruto domaćeg proizvoda, da se sprovedu uštede na svim nivoima, da se za jednu četvrtinu smanje subvencije u poljoprivredu, turizam, socijalna davanja, da penzije neće rasti.
Činjenica je da postoji konfuzija u ekonomskoj politici Vlade Republike Srbije, činjenica je da živite u svom svetu, u svojim kabinetima i mi vas, izgleda, jedino ovde vratimo u stvarnost, kada dođete u Narodnu skupštinu Republike Srbije i čujete kakvo zaista jeste pravo stanje.
Zato, gospođo ministre, preporučujem vam da se dobro spremite za budžet za 2009. godinu, jer ćete tada čuti koliko je pogubna politika koju vodi vaše ministarstvo i vaša Vlada. Spremite se da dođete na poslanički klub DSS, na Odbor za finansije i onda u salu i da branite budžet koji će se umnogome razlikovati od rebalansa koji ste branili pre desetak dana. Kada se ta rasprava završi, imaćete priliku da nakon toga ili vi podnesete ostavku, ili Vlada podnese ostavku, jer mora tako da bude, nema druge.
Sa željom da se što pre vratite vašim studentima, želim vam da nam što pre dođete sa budžetom Republike Srbije u Skupštinu.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministarka, kao što ste rekli u vašem uvodnom izlaganju, danas raspravljamo o zakonu o sudijama i zakonu o visokom savetu sudstva, o kojima zaista ima mnogo toga da se kaže.
Do sada važeći Zakon o sudijama donet je 2001. godine i donošenjem Ustava Republike Srbije od 8. novembra 2006. godine stvorene su obaveze i propisani rokovi za usklađivanje pravnog sistema Republike Srbije. Jednostavno, postavljena je ustavna obaveza za donošenje ovog zakona o sudijama.
Nadam se da će neke novine, koje ste predvideli u ovom zakonu, kao i neka rešenja koja su iz njega izbačena, dati dobre rezultate, kako bi se pre svega ispoštovala ustavna odredba da su sudije u vršenju svoje sudijske funkcije nezavisne i da su potčinjene samo Ustavu i zakonu.
U predloženom zakonu novine, koje sadrži ovaj tekst u odnosu na važeći, jesu pre svega usmerene odredbe o vrednovanju rada sudija, disciplinskoj odgovornosti sudija, kao i odredbe o prestanku dužnosti i prava sudija koje su izabrane ili imenovane po ranijim zakonima.
Takođe, iz predloženog teksta zakona se vidi da se ukida Veliko personalno veće, s obzirom da njegova ovlašćenja prelaze sada na Visoki savet sudstva, kao i Nadzorni odbor, čije je postojanje u praksi, odnosno u teoriji u mnogome dovodilo u pitanje i zakonsko načelo sudijske nezavisnosti.
Govorili ste da je bilo dovoljno vremena da se svi zainteresovani upoznaju sa predloženim tekstom zakona. Podsetiću vas da je, pre svega, bilo nekih izmena u prelaznim i završnim odredbama i zbog toga imate primedbe Venecijanske komisije, na koju se često pozivate, ali to niste danas spomenuli.
Pre svega, to se odnosi na član 100. predloženog zakona. Odluku o broju sudija i sudija porotnika donosi visoki savet sudstva, uz prethodno pribavljenu saglasnost ministra nadležnog za pravosuđe.
Mislim da je ovaj član u suprotnosti sa članom 10. stav 2. ovog zakona, s obzirom da prema Predlogu zakona o savetu sudstva, ministar pravosuđa, odnosno vi ćete biti član Visokog saveta sudstva, pa čisto mislim da je dobro da to razjasnimo, ne možemo da kažemo da ima sukoba interesa, ali se može dogoditi da se na taj način narušava proklamovana nezavisnost Visokog saveta sudstva, kako je to postavljeno i u Ustavu Republike Srbije.
Kada smo već kod Predloga zakona o visokom savetu sudstva, moram da kažem da ovaj zakon sadrži dosta nepreciznosti i dosta nelogičnosti. Za razliku od jučerašnjeg zakona, o kome smo pričali, jasno smo rekli da je praktično nemoguće da ih poboljšamo amandmanima. Mislim da u zakonu o visokom savetu sudstva možemo učiniti određene pomake.
Mi smo iz DSS, na osnovu prvog čitanja Predloga zakona o visokom savetu sudstva, koji ima 61 član, uočili primedbe na 41 član. Čak smo došli do zaključka i da dva nova člana mogu da se predlože u ovom tekstu zakona. Ipak, mislim da je prava mera kojom smo pokušali da intervenišemo 16 amandmana, a siguran sam da ćete neke od njih prihvatiti, jer su zaista smisleni i zaista usmereni na popravljanje predloženog teksta zakona, tako da ćemo u raspravi o pojedinostima pokušati da vam to objasnimo. Još jednom da vam kažem, siguran sam da ćete mnoge od njih prihvatiti.
Prema predlogu, sastav saveta čini 11 članova. Tu želim odmah na početku da istaknem jednu svoju nedoumicu. Naime, u članu 6. predsednik Vrhovnog kasacionog suda je po položaju predsednik Saveta. Mislim da je to u direktnoj suprotnosti sa članom 2. ovog zakona, jer se praktično na ovaj način ne shvata da je Visoki savet sudstva nezavisan i samostalan organ. Ne može predsednik Saveta ujedno da bude i predsednik Vrhovnog kasacionog suda, jer on upravlja i rukovodi radom, a s druge strane - predstavlja savet, tako da mislim da to nije najsrećnije rešenje.
Ono što je neprecizno u ovom predlogu zakona jeste da praktično u članu 11. može doći do sukoba interesa, jer je predviđeno da izborni član saveta iz reda sudija može se osloboditi vršenja sudijske funkcije.
Po nama, mislim da on treba da bude oslobođen vršenja sudijske funkcije, jer će doći u pojedinim situacijama da član saveta, s obzirom da Visoki savet sudstva razmatra pitanja o pravima, obavezama i odgovornostima sudija, doći u poziciju, to je moguća situacija, da raspravlja sam o sebi.
Ono što je neprecizno jeste u članu 13, gde u prvoj alineji kaže - da Savet bira i razrešava sudije. Prema Ustavu Republike Srbije, Savet bira samo sudije za trajno obavljanje sudijskih funkcija, dok je Narodna skupština nadležna da prvi izbor na sudijsku funkciju obavi.
Zato mislim da to treba prepustiti Narodnoj skupštini Republike Srbije, a da alineja 2. potpuno obuhvata ovo što ste hteli da kažete u prvom delu - da savet odlučuje o prestanku sudijske funkcije; još jedan od amandmana, koje je mislim vrlo lako prihvatiti.
Ono što je predviđeno u članu 14. - to je način rada saveta. Mislim da je to do sada neviđeno. Naime, u stavu 1. kaže: "sednice saveta su nejavne". Zaista nisam imao priliku do sada nigde da pročitam. Mislim da je ova formulacija potpuno naopaka, skandalozna. Mi onda stičemo utisak da je Savet neka tajna organizacija koja raspravlja o nekim tajnim i mračnim stvarima, u nekim zatvorenim prostorijama.
Mislim da je mnogo bolje rešenje da u pojedinim situacijama Savet može odlučiti da zatvori za javnost svoje sednice. Ne znam kako ćete na ovaj način ispoštovati i odredbe Zakona kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja, tako da ovo zaista ne stoji ni za poslovnik skupštine stanara, a kamoli za zakon o Visokom savetu sudstva.
Javnost se samo proklamuje na taj način što će Savet podnositi godišnje izveštaje o svom radu Narodnoj skupštini. Siguran sam da će gospodin Boško Ristić, ukoliko bude predsednik Odbora za pravosuđe u narednih godinu dana, imati priliku da podnese izveštaj Narodnoj skupštini.
Ono što je nepotrebno u ovom zakonu da stoji jeste kod ovog dela za kandidovanje i predlaganje, jer kaže: "Odluku o otpočinjanju postupka predlaganja kandidata za izborne članova saveta donosi predsednik saveta". Ovde se opet ulazi u ingerencije Narodne skupštine. Izbor članova saveta je u isključivoj nadležnosti Narodne skupštine Republike Srbije.
Iz tog razloga ovu odluku mislimo da treba da donosi predsednik Narodne skupštine. Jer, podsetiću vas da nije Savet jedini predlagač članova, već je to i advokatska komora i pravni fakulteti.
Ono što je, pored ovih nepreciznosti i nelogičnosti, prilično rogobatno, pa čak, dozvoliću da kažem, nepismeno urađeno, ali to ne zameram vama, nego ljudima koji to očigledno nisu sagledali na pravi način, a odgovor na ovo pitanje verujem da znaju svi poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije, koji je najstariji pravni fakultet u Republici Srbije.
Naime, u ovom članu stoji da predlog daje najstariji pravni fakultet u Republici Srbiji. Mislim da je nesporna činjenica da je najstariji pravni fakultet - beogradski fakultet. Zašto predlagač nije to želeo da napiše, izuzev ako postoji mogućnost da se napravi lepši i stariji, pa da ga proglasimo da je on stariji od beogradskog Pravnog fakulteta. Ali, siguran sam da će i ovaj amandman 10 DSS-a biti prihvaćen.
Ono što je neustavno u ovom zakonu jeste, u članu 22, gde kaže - zastupljenost sudova, pa se sada nabraja da se izbor članova saveta iz reda sudija biraju se iz sledećih sudova: Vrhovnog kasacionog suda, apelacionih sudova itd. Ali stoji - jedan iz sudova sa teritorije autonomne pokrajine. Samo želim da vas podsetim da Ustav Republike Srbije jasno kaže da Srbija ima dve autonomne pokrajine.
Očigledno da ovo nije slučajna greška, nije tehnička greška, mislim da je na ovaj način neko hteo da pošalje jasnu političku poruku, mislim da je ovo nedopustivo i mora biti promenjeno u Predlogu zakona.
Kod uslova za kandidovanje, kandidat za izbornog člana saveta iz reda sudija može biti svaki sudija u Republici Srbiji koji obavlja sudijsku funkciju najmanje sedam godina. Takođe, neustavna odredba, jer Ustav nigde ne predviđa vremensko ograničenje neko da sudija mora u određenom periodu obavljati funkciju da bi mogao da se kandiduje za visoki savet sudstva. Ustav je kao granicu pasivnog biračkog prava postavio stalnost sudijske funkcije, a ne dužinu obavljanja ove dužnosti.
Takođe, u stavu 2, kandidat za izbornog člana saveta iz reda prekršajnih sudova i višeg prekršajnog suda može biti svaki sudija ovih sudova koji posle položenog pravosudnog ispita ima najmanje šest godina radnog iskustva u pravnoj struci. Mislim da ste na ovaj način malo degradirali i sudije, obzirom da dajete veća prava i prednost ljudima koji su šest godina radili u pravnoj struci nego onima koji se sedam godina bave sudijskom funkcijom.
Takođe, DSS je podnela amandman na član 23, gde mislim da jedan stav može bez ikakvih problema da se doda, gde predviđamo da sudijama treba dati mogućnost da se kandiduju uz određeni broj prikupljenih potpisa. Mislim da sudije treba da kandiduju svoje kolege, one koji su zaslužili, za koje smatraju da treba da obavljaju ovaj posao na kvalitetan i častan način i ne treba ih na taj način sputavati.
Ono što je nepotrebno u ovom zakonu, sudija glasa samo za kandidata sa liste kandidata vrste, odnosno stepena suda u kojem vrši sudijsku funkciju. Mislim da se ovde pravi određena neravnopravnost, da se u nejednak položaj stavljaju sudije apelacionih sudova i sudije osnovnih sudova. Oni moraju da dobiju znatno više glasova nego što je to situacija sa sudijama apelacionih sudova.
U članu 35, predlog kandidata iz reda sudija - takođe smatram jednu odredbu nedopustivom, jer kaže - savet donosi odluku o predlogu jednog kandidata. Ponovo ću vas podsetiti da Narodna skupština Republike Srbije po Ustavu bira članove visokog saveta sudstva, što podrazumeva da ima realnu mogućnost izbora.
Ako se dostavi predlog od šest kandidata i Narodna skupština bira šest kandidata, dame i gospodo poslanici, to nije izbor, onda je to imenovanje.
Mislim da se na najgrublji način urušava ustavna nadležnost Republike Srbije. Ne damo na sebe i branićemo položaj Narodne skupštine Republike Srbije tako što ćemo tražiti da ovaj predlog bude izmenjen, da ne bude jedan kandidat već tri kandidata i da mi zaista biramo, a ne samo da imenujemo predložene kandidate.
Savet predlaže više kandidata u slučaju kada više sudija na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak najveći broj glasova. Zaista ne mogu da razumem šta znači - približno jednak najveći broj, to je čak teško i ponoviti dok se ne pročita. Koji je to broj?
Takođe, ono što je nejasno, zašto predlagač nije uredio i postupak izbora preostalih članova saveta, kandidata iz reda advokata i profesora, i zašto se ovaj postupak ostavlja na slobodnu volju, obzirom da Narodna skupština takođe bira i ove članove? Mislim da je to moglo ovim zakonom takođe da se predvidi.
Kod postupka razrešenja, takođe imamo određenih primedbi. Mislimo da je nedopustivo i da treba obavezno predvideti da član saveta za koga se pokreće postupak za razrešenje nema pravo glasa prilikom odlučivanja o pokretanju postupka. Čak mislim da nema pravo ni da se broji u kvorum jer može se ponovo dogoditi da član saveta o samom sebi raspravlja, da stavlja određene primedbe ili daje određena objašnjenja.
Ono što je po meni suština, ako sam to dobro razumeo, a mislim da poslanici DSS-a su dobro proučili ovaj predlog zakona, jeste predviđeno u članu 52 - izborni članovi prvog sastava saveta iz reda sudija, gde se u stavu 5. kaže - visoki savet pravosuđa u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona predlaže Narodnoj skupštini po jednog ili više kandidata za svakog izbornog člana.
Ukoliko prođe ovakva odredba predloženog zakona, mislim da ćemo imati praktično potpunu kontrolu izvršne vlasti na izboru članova prvog sastava visokog saveta pravosuđa. Mislim da je shodno primenom odredaba člana ovog zakona moglo to da se reguliše na mnogo precizniji način, nego što je predviđeno da telo koje sada postoji bira članove za visoki savet sudstva koji tek treba da profunkcioniše.
Mislim da se na taj način gubi i legitimnost članova visokog saveta sudstva iz reda sudija i taj legitimitet bi bio značajno veći da su izabrani na način kako je predviđeno drugim odredbama ovog zakona.
Zbog toga, gospođo ministre, vi ste čuli primedbe poslanika DSS-a, čućete ih i u načelnoj raspravi. Prema našim procenama, imaćemo 10 dana amandmana, možda malo duže ali potrudićemo se da to spakujemo sve u 10 dana, kako bi što pre usvojili ove važne zakone. Vi imate priliku da prihvatite amandmane i na taj način da popravimo predloženi zakonski tekst. U protivnom, što se tiče mogućnosti da poslanici DSS-a glasaju za ovaj zakon, znajte da je to potpuno nemoguće.
Poštovano predsedništvo, ne po Poslovniku, ovo je mala replika kolegi Marašu, koji je takođe pravnik. Ustav Republike Srbije je najviši pravni akt u ovoj zemlji.