Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Popović

Nenad Popović

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Ovaj amandman je takođe vezan za ovu mobilnu telefoniju. Ako Vlada želi da poveća prihod od mobilnih telefona, mnogo mudrije, pametnije, ako ima pameti u ovoj vladi, mislim da ima jako dobrih pojedinaca u ovoj vladi, ali nažalost ovi koji kreiraju ekonomsku politiku nisu od tih, ona je mogla radije da se pozabavi borbom protiv šverca mobilnih telefona koji ima neslućene razmere. Šverc mobilnih telefona je jedan od glavnih proizvoda danas na ovom tržištu.
Prema nekim procenama, izgubljeni prihodi su oko 50 miliona evra godišnje od šverca mobilnih telefona, jer domaćem tržištu je potrebno, to su procene, oko 1,5 miliona aparata godišnje, a prošle godine je legalno uvezeno nešto više od milion mobilnih telefona. Znači, 500.000 ili jedna trećina telefona na tržištu danas su ilegalni telefoni.
Sva sreća pa se situacija malo poboljšava, zbog operatera koji naručuju telefone isključivo od distributera, ali je problem i u zakonodavnoj bazi, jer uvozom može da se bavi bilo koje lice. Ne postoji nikakav registar distributera.
Ovaj amandman je takođe vezan za ovaj suludi porez na mobilnu telefoniju, a koliko je predlagač dobro pripremio ovaj predlog u pogledu oporezivanja vlasnika mobilnih telefona govori i činjenica da još niko ne zna odgovore na niz važnih pitanja u vezi sa načinom kako će se ovaj porez obračunavati i plaćati. To svima vama govorim, kolege, pošto znam da se u principu svi slažete sa ovim što govorim.
Najavili su da je to taksa na potrošene impulse u mobilnoj telefoniji. Da li će građani plaćati taksu samo na onoliko koliko su razgovarali ili na kompletan račun u koji su uračunate i pretplata, i SMS poruke. Da li i na SMS poruke, da li na internet? Drugo pitanje – da li je to taksa koja se računa i na PDV ili se PDV računa i na tu taksu? Niko nam nije odgovorio. Jesu li to paralelni porezi? Stvaraju se potpuno novi nameti na građane, a nisu riješeni ključni tehnički detalji. Znate šta je problem? Što verujem da ni predlagač još uvek ne zna odgovor na ovo pitanje.
Nastaviću sa ovim oko ovog suludog poreza na korišćenje mobilnih telefona. Danas u Srbiji postoji jako mnogo krajeva gdje uopšte nema fiksne telefonije. Mislim da je to preko 30% teritorije. Ljudi nemaju fiksni telefon. Mobilni telefon im je jedino sredstvo komunikacije. Ne daj bože da se šta desi u tim krajevima: požar, nesreća, ljudi moraju da komuniciraju. Sada mi to oporezujemo, kao da je to luksuz.
U redu je oporezovati jahte, besna kola, vile itd, ali oporezovati kao luksuz korišćenje mobilnog telefona, to je stvarno suludo. Takođe, postoje u Srbiji jako mnogo servisera i distributera mobilnih telefona. Ovo je direktan udarac na tu privredu – sektor usluga koji se bavi servisom i trgovinom. Ponovo je to namet na njih.
Zašto insistiram na ovim primerima. Da pokažem da Vlada ovim merama ništa nije uradila na poboljšanju standarda građana i ništa nije uradila na poboljšanju stanja u privredi, već sve pokušava da svali na leđa građana i privrede.
Ovim ćete samo dovesti, govorim o Vladi, da će narod prestati da plaća poreze, da će preduzeća isplaćivati plate u kovertama na crno i da će svi, kao što je nekada bilo, krenuti ponovo u skrivanje svoje imovine i svega, samo da ne bi plaćali poreze. To su kontraefekti ovih suludih odluka.
Konkretno ovim amandmanom predložili smo da se prikupljena sredstava od smanjenja plata, koja je Vlada zamislila da idu za pokrivanje deficita, ne idu tamo. Deficit neće pomoći razvoju privrede. Ova sredstva treba da se usmere Fondu za razvoj.
Zašto Fondu za razvoj? Zato što je to još jedina institucija, to je naša razvojna banka kojoj privrednici i privreda mogu da se obrate da dobiju kredite. Komercijalne banke danas mogu da daju kredite možda jednom, dva ili tri procenta preduzeća u Republici Srbiji, a 97% preduzeća u Srbiji ne mogu dobiti kredite komercijalnih banaka, jer su opterećene lošim bilansima, jer su privatizovana preduzeća u poslednjih nekoliko godina.
Kurs dinara u odnosu na evro je doprineo tome da su krajem godine praktično sva preduzeća imala negativne bilanse. Banke komercijalne ne mogu da daju kredite tim kompanijama, njih je 97%.
U Srbiji se svaki sat ovde dok mi raspravljamo zatvori 15 preduzeća i otpusti 30 radnika, svaki sat. Ta skala će da se povećava. Jednostavno, ušteda od osam milijardi koja se dobija smanjenjem plata je značajna, osam milijardi je velika cifra, ali samo ću ponoviti da je od carina, koje ne naplaćujemo zato što smo jednostrano počeli da primenjujemo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ta cifra tri ili četiri puta veća. To je nažalost realnost.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram član 27 – predsednik Narodne skupštine vrši poslove predviđene Ustavom, ali ovo konkretno stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine. Ovo ide na član 152 – predlog zakona o ratifikaciji međunarodnog ugovora ili drugog sporazuma sadrži tekst međunarodnog ugovora, čija se ratifikacija predlaže itd.
Vi nama govorite i mene ste opomenuli prošli put da ne poštujem Poslovnik i zapretili ste mi izricanje kazne.
Koji je naš način da se mi zaštitimo od vaše samovolje, da vi ne poštujete Poslovnik? Da li postoji način, nisam u Administrativnom odboru, ne znam Poslovnik detaljno, ali da li postoji način da se mi zaštitimo od vaše samovolje da počinjete bez predlagača?
Neko treba da obrazloži ovaj predlog. Ovo je izuzetno važan predlog. Da li je to možda zato što nisu došli, ne interesuje ih. Ovo je produžetak ignorisanja i nepoštovanja Skupštine. Na predlogu budžeta, koji je bio najvažniji dokument, nije došao premijer i nisu došli svi ministri, a sada nije došao predstavnik predlagača.
Mislim da je ovo stvarno ponižavanje Skupštine i vređanje njenog dostojanstva. Molim vas da vi kao predsedavajuća, naša predsedavajuća ovde, naša koleginica, ne narušavate dostojanstvo Skupštine time što hoćete da otpočnete pretres bez predlagača. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, želim da ukažem na povredu Poslovnika, član 194. i 196.
Mi ovde pred vam govorimo u vrlo kulturnom tonu, vrlo primereno ovoj instituciji i ono što zahtevamo je minimum onoga što bi trebalo da ispoštuje Vlada, poštujući bar malo ovu skupštinu – ali izgleda da toga nema.
Član 194. kaže - Pravo i dužnost predstavljanja Vlade u Narodnoj skupštini, znači pravo i dužnost predstavljanja Vlade, prilikom razmatranja svih pitanja iz njene nadležnosti ima predsednik Vlade. Dalje kaže, Vlada određuje članove Vlade koji predstavljaju po pojedinom pitanju koje je na dnevnom redu sednice Narodne skupštine itd.
Član 196. kaže – uz predlog zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili uz drugi materijal koji podnosi Narodnoj skupštini, Vlada obaveštava Narodnu skupštinu o svojim predstavnicima ili poverenicima za sednice Skupštine i njenih odbora.
Bez obzira koliko vi pretili, gospođo predsedavajuća, mi ćemo insistirati na našem demokratskom pravu, na onom poštovanju Poslovnika – da je predstavnik predlagača obavezan ovde da prisustvuje. Ne postoji nijedan razlog da niko od predstavnika Vlade ne prisustvuje na današnjoj sednici.
Istorija je pokazala zaista da se ovo nikad nije desilo. Molim vas ne uvodite neku praksu u ovoj instituciji koja postoji odavno.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, DSS će glasati za Predlog ovog zakona. Vratiću se na ovo ponižavanje Skupštine, ali ono možda nije ni slučajno – da nijedan predstavnik Vlade, osim uvaženog državnog sekretara, nije ovde. Možete li zamisliti situaciju da ovo ukidanje viza što sada radimo sa Rusijom, da nije ova tema  danas nego da je tema - ukidanje viza sa EU, danas bi cela Vlada sedela ovde, ne bismo mogli da živimo od marketinga i od onih lažnih obećanja koja su bila. Kada je Rusija u pitanju, nijednog predstavnika Vlade. Da je EU, svi bi sedeli. Predstavnici Vlade, ova vlada, premijer, svi ministri imaju kompleks niže vrednosti.
Da vam nešto kažem, kada bi Njemačka, Francuska imale ovaj zakon, kada bi im bile ukinute vize, verujte mi da bi cela Njemačka vlada sedela ovde, da se ukinu vize za građane Njemačke sa Ruskom Federacijom. U Francuskom parlamentu bi bila cela vlada Francuske, kada bi im Rusija ukinula vize. To je suština ovoga. Ova vlada nema ni malo poštovanja prema Ruskoj Federaciji.
Ovo je jedna fantastična poruka ove vlade o nepoštovanju Ruske Federacije, kada na Predlog ovog zakona, koji je jedan od najvažnijih i ekonomskih zakona za budućnost srpske privrede, ne dođe ni jedan jedini ministar. Ali, to je stvar ove vlade.
Želim da kažem nekoliko rečenica o tome šta su bili potezi Rusije u odnosu na Srbiju. Prije svega, Rusija je principijelno sve vreme podržavala Srbiju u borbi za Kosovo i Metohiju. Samo zbog toga bi ovde trebalo da sedi cela Vlada. Ne, ovo je jasna poruka ove vlade prema Ruskoj Federaciji. Nikada nisu postojala bilo kakva uslovljavanja sa strane Ruske Federacije u vezi sa podrškom o Kosovu i Metohiji, jer su stali jasno u odbranu međunarodnog prava, a samim tim i u odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije.
Dalje, Rusija je Srbiji dala, jedinoj zemlji u Evropi izvan Zajednice nezavisnih država, da uživa povlastice bescarinskog režima u trgovini sa Ruskom Federacijom. To je neviđen impuls za srpsku ekonomiju koji, nažalost, još nije dovoljno iskorišten, ali sigurno će, sa popravljanjem ekonomske situacije, doći na svoje mesto.
Treće, šta Rusija radi dalje za Srbiju? To je izgradnja Južnog toka kroz Srbiju. Iako je sigurno da bi Južni tok kroz Rumuniju bio jeftiniji i ekonomski isplativiji za Rusku Federaciju, Vlada Vojislava Koštunice je u tom periodu uspela da se dogovori i zaista smo zahvalni Rusiji za tu podršku da je odlučila da Južni tok prolazi kroz Srbiju, i time nam osigura i energetsku bezbednosti, i ekonomsku budućnost i jedan vrlo važan neophodan element za ekonomski razvoj Srbije u sledećim desetinama godina.
Četvrto, to je ovaj bezvizni režim za građane Srbije. Ovakav sporazum nema nijedna zemlja u EU. Iako je EU, da vas informišem, u decembru 2008. godine predlagala da se ovo uvede, Srbija je i u ovom slučaju u povlašćenom sporazumu sa Ruskom Federacijom. Rusija je naš najveći spoljnotrgovinski partner. Četiri milijarde dolara je naš godišnji obrt, od toga je 500 miliona dolara izvoza. Nakon Južnog toka i ulaska "Gasproma" u NIS, Rusija je i najveći investitor u Republici Srbiji.
Sa druge strane, Rusija je za nas tržište sa najvećim ekonomskim potencijalom, a mi imamo najbolje preference u slobodnoj trgovini – tržište od 150 miliona stanovnika, a indirektno, ako bi gledali i zemlje sa kojima tamo Rusija ima zakon o slobodnoj trgovini, to je blizu 250 miliona stanovnika. Danas, da vas informišem, blizu 40.000 srpskih radnika radi na teritoriji Ruske Federacije, privilegovani su i time finansiraju svoje porodice i rođake ovde u Srbiji.
Ovim što se ukidaju vize, a Srbija je već ukinula vize za vreme Vlade Vojislava Koštunice građanima Ruske Federacije, Rusi, kao najpoželjniji turisti u celom svetu, imaće mogućnost da dolaze u Srbiju, da vide sve ono što Srbija može danas da ponudi i, isto tako, da utiču na ekonomsku situaciju u celoj zemlji.
Naravno, ne bih govorio o istorijskom prijateljstvu i saradnji srpskog i ruskog naroda, to je svima poznato, jer ne postoje danas u svetu bliža dva naroda od ruskog i srpskog.
Što se tiče energetske stabilnosti, već smo govorili da će Srbija izgradnjom Južnog toka postati ključni energetski čvor za Zapadnu Evropu i Rusija nam, u tom smislu, jako pomaže, da ćemo postati mnogo poželjniji partner EU posle izgradnje Južnog toka.
Da vam kažem šta su odgovori Vlade Republike Srbije u odnosu na ove ustupke učinjene od strane Ruske Federacije. Prije svega, Vlada, kao i obično, nema nikakvu strategiju političkih odnosa sa Ruskom Federacijom. Prvi primer su pregovori o prodaju NIS-a i o izgradnji Južnog toka. U Skupštini Republike Srbije je 220 poslanika ratifikovalo ovaj sporazum, najbolji ekonomski sporazum koji je Srbija potpisala u poslednjih 40 godina.
Onda potpredsednik Vlade, ministar ekonomije, čovek koji bi trebalo najviše da propagira ono što je ratifikovala Skupština, demonstrativno izlazi iz radne grupe, demonstrativno napada ovaj sporazum da je loš i cinično šalje poruke Ruskoj Federaciji šta o njima misli Vlada Republike Srbije.
To je najgora moguća poruka koju je ova vlada mogla da uradi, ali to je odnos Vlade Republike Srbije prema ustupcima iz Ruske Federacije.
Drugi skandal se desio u decembru, odnosno dešava se ovih dana. Vlada Republike Srbije je donela odluku da pošalje svoje vojnike na NATO manevre u Gruziju, iako je Rusija kategorično protiv tih manevara, iako je Rusija rekla da su ti manevri najveća provokacija i udar na Rusku Federaciju. Nikada srpski vojnik u istoriji nije kročio na istočne granice, nikada srpski vojnik nije bio na ruskim granicama.
Ova vlada je odlukom iz decembra prošle godine, odnosno sada protežiranjem ove odluke, prvi put će, a ako se kojim slučajem desi, dozvoliti da srpska noga kroči na istok. To se nikada nije desilo i to je sramota.
Insistiramo da se ovo ni u kom slučaju ne desi i da ova odluka, ova nepromišljena odluka, ova katastrofalna odluka Vlade Republike Srbije mora hitno da se promeni, jer to je najveća provokacija za Rusku Federaciju.
Oba ova primera, i oko NIS i oko slanja vojnika na NATO manevre u Gruziju, a koja još nije povučena, pokazuju da ova vlada nema nikakav odnos prema politici, odnosno političkim odnosima sa Ruskom Federacijom, iako ih ima pred svim drugim zemljama.
Naravno, želim da kažem da potencije koje nudi naša saradnja sa Rusijom još uvek nisu dovoljno iskorišteni zbog suštinskih razloga, jer je srpska privreda u godinama sankcija, bombardovanja bila zaista obezglavljena i potrebne su godine i godine da se srpska privreda vrati na velika vrata na rusko tržište, kao što je bila sedamdesetih i osamdesetih godina.
Nemačka je najveći trgovinski parter Ruske Federacije, a posle nje Amerika. Obe zemlje su napravila strategiju političkih i ekonomskih odnosa.
Samo da vam kažem da na ovim manevrima u Gruziji, pošto je Rusija rekla da je to provokacija, neće biti nemačkih vojnika, neće biti italijanskih vojnika, jer Berluskoni radi sve da ima najbolje moguće odnose, i političke i ekonomske, sa Ruskom Federacijom.
Neće biti ni francuskih vojnika, jer i Sarkozi u svom ekonomskom planu i ono što je pre njega radio prethodni premijer, čine sve da uspostave najbolje moguće političke i ekonomske odnose.
Srpska Vlada, ova vlada, Vlada koja je obećala i slagala građane da će imati hiljadu evra besplatnih akcija, koja je građanima obećala 700 miliona evra da će Fijat da uloži u Kragujevac, ova vlada čiji je potpredsednik izjavio da će do kraja mandata ove vlade „Zastava“ izvoziti milion automobila, ova vlada koja je obećala ukidanje bele šengen liste je prevarila i slagala svoje građane.
Zbog toga će na sledećim izborima da vidi kakva će biti reakcija građana.
Ova ista vlada nema nikakvu strategiju odnosa sa Ruskom Federacijom. Morao bih da kažem da izostanak rezultata, i pored ustupaka koje nam je Ruska Federacija učinila u slobodnoj trgovini, ne sme da nas demorališe, već moramo sve da učinimo da se sa Rusijom saradnja ekonomska odvija na svim nivoima, od privrednih komora, od Vlade, od Skupštine, od svih agencija i od svih neophodnih institucija u Srbiji, jer budućnost za srpsku ekonomiju je kao kad je bila najjača, to je bilo sadamdesetih i osamdesetih godina.
Moram da kažem, najveće srpske firme „Geneks“, „Progres“, 70-80% obrta godišnjeg su ostvarivale sa Ruskom Federacijom. Tamo moramo da se vratimo na velika vrata, ali moramo da uložimo mnogo u sebe, u privredu. Sa ovom vladom to će biti teško, jer Vlada, ponoviću još jedanput, nema nikakvu strategiju.
Ne moram da kažem da je potrebno što hitnije da se izradi strategija političkih i ekonomskih odnosa između Srbije i Ruske Federacije, jer mi osim energetske bezbjednosti i odličnih ekonomskih ustupaka koje imamo, moramo da učinimo sve da se trgovinska razmena, pogotovo u smeru iz Srbije ka Rusiji, odnosno izvozu srpskih proizvoda i saradnji sa zajedničkim preduzećima, sa ruskim firmama na tržištu Ruske Federacije i na tržištu Srbije, uspostavi na što većem nivou.
Ta strategija bi uključivala u sebe širok krug onih koji su neophodni da se u nju uključe, prije svega neka druga vlada, Skupština, privredne komore, asocijacije privrednika, preduzetnika i udruženja i na jednoj jasnoj platformi organizacije budućih ekonomskih odnosa da se napravi strategija koja bi bila ne kratkoročna i srednjoročna, nego dugoročna, za sledećih 10-15 godina.
Stalno ponavljam, zapadnoevropske zemlje su ove stvari videle 30 godina pre nas i da one imaju asocijacije privredne saradnje sa Ruskom Federacijom na mnogo višem nivou, iako nemaju ove ustupke koje mi imamo jedino danas praktično u svetu.
Takođe, mislim da je program razvoja Srbije u uslovima ekonomske krize koju je uradila DSS i jedan od glavnih elemenata i jeste u našem programu ta neophodna saradnja sa Ruskom Federacijom, jer bez nje u uslovima ekonomske krize Srbija nema šanse da ostvari ono što je planirala, a to je da sačuva radna mesta i da sačuva domaću privredu. Srbija treba u odnosima sa Rusijom da pokaže poštovanje i uvažavanje položaja koje ova država ima u geopolitičkim odnosima u savremenom svetu. To je pitanje naših odnosa prema jednoj super sili i tu činjenicu ne smemo da zaboravimo. Rusija je, ponoviću, pokazala poštovanje prema Republici Srbiji potpunom podrškom, bezrezervnom podrškom pri očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije i definitivne izgradnje južnog toka i ulaskom u NIS.
Rusija je pokazala to poštovanje i odnos prema Srbiji i ne postoji ni jedan jedini razlog da mi ne pokažemo to poštovanje prema Rusiji.
Postoji mnogo sinergijskih efekata, ukoliko bi Srbija imala više poštovanja i uvažavanja i ukoliko bi napravila strategiju političkih i ekonomskih odnosa sa Ruskom Federacijom, te mogućnosti bi bile mnogo više, a pogotovo u saradnji sa zemljama EU. Taj sinergijski efekat je ogroman. Danas potpuno neiskorišćen.
Mislim da bi poštovanje EU prema Republici Srbiji posle ostvarivanja ovih ekonomskih ciljeva u saradnji sa Ruskom federacijom bilo mnogo veće, a to će se pokazati i posle izgradnje Južnog toka, kada ćemo postati nezaobilazan partner i EU u odnosima energetike i energetske stabilnosti cele Evrope.
Zato kažem da je taj sinergijski efekat još veći u odnosu na sve pozitivne elemente koje možemo da imamo u saradnji sa Ruskom Federacijom. Sve evropske zemlje, uključujući i Ameriku, teže da imaju najbolje političke i ekonomske odnose. Vrlo mudro sarađuju sa Ruskom Federacijom. Mislim da je nama potrebna jasna strategija, i ekonomska i politička, ali nje nema. Ova vlada ne može da je uradi.
Moje vreme ću iskoristiti za završnu reč, zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Još jednom potvrđujem da će DSS glasati za ovaj zakon.
Zahvaljujem, potpredsednice. Pomogli ste mi  tumačenjem Poslovnika. Izuzetno sam zahvalan.
Želim da repliciram uvaženoj gospođi Nadi Kolundžiji. Mi ne da ne želimo da umanjimo značaj ovog izuzetno važnog dokumenta, mi smo izuzetno zadovoljni i presretni što će ovaj zakon biti usvojen i mi ćemo za njega glasati. Samo sam želio da kažem da je ovo odnos Vlade Republike Srbije prema Ruskoj federaciji i naveo sam konkretne slučajeve. Voleo bih da vi meni konkretno replicirate. Da li je potpredsednik Vlade gospodin Dinkić, kada je ovaj parlament ratifikovao sporazum sa 220 glasova, izašao iz radne grupe i govorio da je ovo loš sporazum, najgori sporazum za Srbiju? Da li je to istina, gospođo Kolundžija?
Zamolio bih vas da me vi opovrgnete, da li će prvi put u istoriji srpskog naroda srpska noga, srpski vojnik poći na Istok? Da li će prvi put u istoriji srpskog naroda srpski vojnih kročiti na granice Rusije, ako pođe, ako srpski vojnici pođu na ove NATO manevre u Gruziji, koje je Rusija ocenila kao najveću moguću provokaciju. Ovim sam samo hteo da pokažem koliko ova vlada ne poštuje Rusku Federaciju.
Ponoviću još jednom, da mi danas donosimo odluku o ukidanju viza, ne sa Ruskom Federacijom, nego sa EU, ovde bi sedela cela Vlada, slikali bi se i ne bismo mogli doći mesecima do reči od njih. Televizije, slike, bilo bi narodno veselje i vatrometi, a kada se ukidaju vize sa Ruskom Federacijom, sa zemljom s kojom bi jedna Nemačka, Francuska, sve zemlje EU želele da ukinu vize, sve bi želele da imaju isti ovaj zakon, ni jedan jedini ministar iz Vlade nije došao. Samo sam to htio da kažem.
DSS se jako raduje ovom zakonu. Ovaj zakon je logičan i ovaj zakon će pomoći razvoju i ekonomskih, i političkih i svih drugih odnosa sa Ruskom Federacijom, koja se pokazala kao veliki prijatelj Srbije i bezrezervno nas je pomogla u najtežim trenucima ka da su bili, i u prošlosti i danas, i na tome smo joj zahvalni.
Gospodine Radenkoviću, vi ste mlad čovek i šteta što ste tako ostrašćeni. Vaša partija je podržavala Vladu Vojislava Koštunice tri godine. Vojislav Koštunica i DSS su učinili sve i dokazali su da je Kosovo nedeljivi deo Srbije.
Donet je najvažniji dokument u ovoj državi, Ustav Republike Srbije, za vreme Vlade premijera Koštunice. Ne treba dokazivati da je crno-crno, belo-belo. Svi znaju poziciju DSS i predsednika Koštunice u odnosu na KiM i svi znaju našu poziciju, da je Kosovo bilo, jeste i biće nedeljivi deo Republike Srbije.
Svi znaju misija Euleks napravljena da bi sprovela plan Martija Ahtisarija. Plan Martija Ahtisarija stvara nezavisno Kosovo i to je jedan kroz jedan. Tu nema razgovora. Ne postoji šest tačaka. Ne sprovodi se šest tačaka. Ova vlada jednostrano sprovodi dogovor o šest tačaka, sve jednostrano sprovodi.
Neću vama lično da repliciram, vi ste mlad čovek, ima vremena, ali ne treba biti ostrašćen. Jednu stvar bih vam predložio, ceneći vaš budući rad. Ne bih se bavio opozicijom, bavio bih se Vladom Republike Srbije.
Premijer Cvetković za godinu dan ni jedan jedini put, gospodine Radenkoviću, nije bio na Kosovu, ni jedan jedini put. Zato što će ova vlada pokušati i to će sigurno desiti, prihvatanjem Euleksa praktično je prihvatila plan Martija Ahtisarija. Ne sprovodi se šest tačaka. To su svi rekli.
Mogli ste nedavno da pročitate u listu "Pečat", čiji je glavni i odgovorni urednik gospodin Vučelić, jedan dokument, mislim da je pismo jednog predstavnika EU Fejta, mislim da je bilo upućeno gospodinu Solani, gde se o tome govori. Zato vas molim, nema potrebe oko KiM neko da dokazuje ono šta se tamo dešava. Demokratska stranka Srbije je oduvek bila vrlo jasna u svojim pozicijama i zato su mnoge zemlje bile protiv nas i pomogle su da odemo sa vlasti.
Ono što želim još jednom da kažem, razgovarajte sa svojim kolegama u Vladi, ministri su zaboravili Kosovo. Niko se ne seća kada je neki ministar poslednji put bio na KiM, a premijer nijednom. Mislim da je to, ako stvarno želimo da pomognemo (Predsedavajuća: Tri minuta.), suštinski problem ove vlade.
Poštovani gospodine Radenkoviću, bez namere, vi ste mlad čovek, ima još mnogo vode da protekne da nešto u životu uradite, a već ste ostrašćeni, to vam je loše za buduću političku karijeru. Morate prvo nešto da uradite u životu.
Drugo, da vam kažem, nisam bio šef ekspertskog tima, nego šef ekonomskog tima za KiM, koji je bez ijednog jedinog dinara, besplatno, dve godine radio i donio strategiju ekonomskog razvoja srpskih zajednica na KiM, koju je Vlada Republike Srbije, koju ste i vi podržavali, usvojila kao zvaničan dokument. U tom ekonomskom timu je volonterski radilo mnogo ljudi, mladih ljudi, ekonomista sa KiM.
Želim da vam kažem još jednu stvar, u životu morate da imate neki cilj i kada kažete da neko nije sa KiM, verovatno želite nešto da postignete tim ciljem. Moram da kažem da su moji Popovići poreklom sa KiM. Ne živimo na KiM, ali smo poreklom sa KiM. To je napisano u manastirskim knjigama. Odande vodimo poreklo i svi mi ovde vodimo poreklo sa KiM, svi.
Svi smo mi, gospodine Radenkoviću, sa KiM i ponosimo se svim onim što je Vlada premijera Koštunice i DSS uradila za KiM. To ćemo raditi i u budućnosti, do kraja života. Kosovo je bilo, jeste i biće neodvojivi dio Srbije i sve nezakonite stvari, kao što su Euleks ili plan Martija Ahtisarija, nikada nećemo priznati. Zahvaljujem.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, DSS će glasati za ovaj sporazum.
Vrlo je važno da se kaže, to ću ponoviti, da je Rusija učinila mnogo za Srbiju poslednjih godina. Pre svega, jasno nas je i bez ikakvih uslova, bezrezervno podržala oko Kosova i Metohije, podržavajući ne samo integritet i suverenitet Republike Srbije, a pre svega poštujući i međunarodno pravo.
S druge strane, Srbija je najpovlašćenija u trgovinskim odnosima sa Ruskom Federacijom, imajući bescarinski aranžman za 97 proizvoda koji se proizvode na teritoriji Republike Srbije, što nema nijedna druga zemlja u svetu.
Treće, zahvaljujući saradnji Vlade premijera Koštunice sa Ruskom Federacijom došlo je do potpisivanja ugovora o izgradnji najboljeg ekonomskog dogovora koji je potpisala Republika Srbija, a to je izgradnja Južnog toka.
Četvrto, ovaj bezvizni režim za građane Srbije pokazao je odnos Rusije prema Srbiji. Napomenuću samo da su bezvizni režim od Rusije tražile zemlje EU decembra 2008. godine, ali Rusija im to nije omogućila.
Rusija je naš najveći spoljnotrgovinski partner. Mi sa Rusijom imamo četiri milijarde dolara godišnje obrtaja. Mnogo više uvozimo nego što izvozimo i tu i jeste najveća šansa za srpsku privredu, da iskoristimo najbolji mogući potencijal koji postoji i da izađemo na to najveće svetsko tržište.
Sve evropske vlade na čelu, pre svega, sa nemačkom vladom, francuskom i drugim evropskim državama, kao i SAD, čine sve moguće napore da što više prodru na zahtevno rusko tržište, koristeći sve potencijale koje im pružaju i njihove vlade, predstavništva njihovih privrednih komora i druge institucije. Najveći spoljnotrgovinski partneri danas sa Rusijom su baš Nemačka i Amerika.
I mi ne treba da otkrivamo vodu ili da pravimo točak, mi treba da radimo ono što rade sve evropske zemlje, što rade i SAD, da definišemo strategiju najboljih mogućih političkih i ekonomskih odnosa sa Ruskom Federacijom.
Nažalost, Vlada Republike Srbije, aktuelna Vlada, čini nekoliko krupnih grešaka koje prete da unište odnose sa Ruskom Federacijom. Na svu sreću ti odnosi su mnogo jači i ova vlada neće uspeti to da uradi, a navešću dva konkretna primera.
Prvi primer je – najbolji gasni sporazum, koji je ratifikovala Skupština Republike Srbije sa 220 glasova u ovoj skupštini, jedan potpredsednik Vlade je nazvao lošim sporazumom i radio je na sve moguće načine na uništenju ovog sporazuma. Na sreću, njegove namere se nisu ostvarile i sporazum je ratifikovan, sporazum je usvojila ova skupština i taj sporazum se već primenjuje, ali to je bila jako loša poruka Vladi Ruske Federacije.
S druge strane, ovaj pokušaj da se srpski vojnici pošalju na NATO manevre u Gruziju, koje je Rusija ocenila kao najveću moguću provokaciju, zaista je besprecedentan i hitno se tome mora stati na put. Srpska noga nikad nije kročila na istok, srpski vojnik nikad nije išao na rusku granicu i to ne sme nikad da se desi.
Zato želimo da istaknemo još jednom, moramo imati strategiju političkih odnosa i ekonomskih sa velikim silama, a u tom smislu i sa Ruskom Federacijom. Ti odnosi moraju da budu zasnovani na međusobnom poštovanju i uvažavanju.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme na raspolaganju koje imate kao ovlašćeni predstavnik je iskorišćeno.)
Završavam. DSS svom snagom podržava ovaj sporazum. Hvala.
Prije svega, smatram da je ovo povećanje akciza direktan udar na građane i privredu. Mi smo, iako se uvažena gospođa ministar neće složiti, danas evropski lider, bar u nečemu smo evropski lider, po udelu akciza u ceni naftnih derivata. Imamo definitivno najveće učešće. Ono je 62%.
Cena nafte u avgustu je bila tri puta veća nego danas. Na pumpama nije cena tri puta manja danas, nego je samo 30% manja nego što je bila u avgustu. Zašto? Zato što imamo neviđeno velike akcize, najveće u Evropi, 62% cene naftnih derivata na benzinskim pumpama čine akcize.
S druge strane, ovo je direktan udar i na poljoprivredu. Jednostranom primenom SSP-a direktno smanjujemo carine i predlog konkretan je bio da se ova cifra, smatramo da bi to bila sredstva koja bi se dobila ukoliko prekinemo jednostranu primenu SSP-a, ta cifra bi bila 14,5 milijardi dinara i mogli bi je usmeriti direktno u poljoprivredu.
Znam da se nekome ne sviđaju subvencije poljoprivredi. Znam i poštujem to, ali to je jedini način da ostanemo konkurentni na tržištu u odnosu na druge evropske države, jer i one to isto rade.
Samo da kažem da je seme poskupilo u odnosu na prošlu godinu za 25%, đubrivo je poskupilo za 14%, hemijski preparati su skuplji za 50%.
Moramo da kažemo da najveći proizvođač domaćeg đubriva „Azotara“ Pančevo ne radi i da će zbog toga cene biti mnogo više.
Ovo je samo jedan primer kako se tretira danas poljoprivreda od strane Vlade Republike Srbije i ideja ovog amandmana jeste bila da se umesto jednostrane primene SSP-a prihodi od carina iskoriste za pomoć poljoprivredi. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, čudno je da se tek posle pritiska poslanika iz Vojvodine menja ovaj princip. Prvo smo rekli – nema dovoljno sredstava da se ispoštuje Ustav da bi 7% budžeta, garantovanih 7% za budžet AP Vojvodine postojalo, a sad postoje.
Šta se to desilo u međuvremenu? Zar je zaista potrebno svaki put da poslanici vrše politički pritisak kako bi se došlo do poštovanja Ustava? To govori o odnosima u Vladi i pokazuje da ova vlada zaista nema nikakvu budućnost, da je i budžet pravljen da bi zadovoljio zahteve koalicionih partnera u vlasti i jedini način da se reši i da se pokrene rešenje izlaska iz ove ekonomske krize je odlazak ove vlade sa političke scene.
Povodom ovog amandmana rekao bih nešto o budžetu AP Vojvodine koji je dosta veliki, 68 milijardi dinara, ali generalno je ogromna administracija i javna potrošnja u Vojvodini.
Samo da kažem da je budžet AP Vojvodine od 68 milijardi dinara veći nego zbir budžeta svih lokalnih samouprava sa teritorije AP Vojvodine. Ako se kreše lokalnim samoupravama, onda ima valjda logike da se kreše i budžetu AP Vojvodine.
Mi ćemo zaista ove lokalne samouprave da dovedemo na prosjački štap, jer ovim skraćivanjem mislim da će biti ugroženi privrednici, pogotovo u lokalnim sredinama. Zašto? Zato što lokalni privrednici jedino gde mogu da rade, ne mogu da učestvuju verovatno na velikim tenderima, govorim o malim i srednjim preduzećima, oni mogu da učestvuju na lokalnim tenderima koje finansira lokalna samouprava. Skraćivanjem ovih sredstava doći će do velikog udara na lokalne privrednike.
Mi nikad još nismo čuli način kako će da se štede sredstva pokrajinskog budžeta. Hvala.
U ovom članu mi govorimo o povećanju garancija koje će se izdati Narodnoj banci Srbije, povećanje sa 40 na 60 milijardi dinara. Suština ovoga je likvidnost, likvidnost privrede.
Obezbeđenje likvidnosti treba da bude najveći prioritet Vlade u doba ekonomske krize, jer, ponoviću, 60 hiljada preduzeća u Srbiji je pod blokadom, 20 hiljada preduzeća je blizu blokade i ključni problem svim ovim preduzećima, ekonomskim subjektima je likvidnost.
Danas se praktično plaćanje svelo na to da molite nekoga da vam plati, isto tako razgovarate sa svojim dobavljačima, molite ih da budu strpljivi dok se njima plati itd. Zato je postojao predlog da se iznosi za izdate garancije Narodne banke Srbije povećaju sa 40 na 60 milijardi.
Mislim da je suština da moramo otvoriti široki dijalog između Narodne banke Srbije, Vlade Republike Srbije, poslovnih banaka i privrede. Banke su jedino verovatno subjekti ekonomskog sistema Srbije koji su u 2008. godini poslovali sa dobrim profitom.
Njihov kreditni rizik je zaista minimalan. Može se reći da danas svega 2% građana i samo 2,8% preduzetnika kasni u vraćanju kredita, a i dalje imamo najveće kamate u regionu, imamo najveću referentnu kamatnu stopu. Sada je nešto malo smanjena, ali zašto je tolika? Zašto nije na nivou 8% ili 9%?
Banke danas jednostavno nemaju toliki rizik, problem je u privredi, što privreda ne može da dobije kredite. Problem je zato što bi Fond za razvoj morao da igra mnogo jaču ulogu, ali kada bi ostali sa ovim amandmanom samo sa bankama, mislim da je potrebno širok dijalog između NBS, privrede i banaka, jer samo na taj način i banke mogu sebi osigurati sigurnu budućnost, a privredi time bolje. Hvala.
Gospodine predsedavajući, 2008. godine je porez na dobit dijeljen između pokrajine i Republike bio u odnosu 42,7 prema 57,3. Porez na dohodak građana je ostavljao Pokrajini Vojvodini udeo od 40%. Kada to izračunamo, imamo podatak da je u prva tri kvartala 2008. godine u Pokrajini naplaćeno 18,65 milijardi dinara poreza na zarade i 7,50 milijardi dinara poreza na dobit preduzeća.
U Vojvodini je, po osnovu poreza na dobit preduzeća ostalo 3,20 milijardi dinara, a od poreza na zarade 10,46 milijardi dinara i na ovaj način budžet Vojvodine u 2008. godini dostigao je ne 7% nego 8% od budžeta Republike. Zašto ovo govorimo?
Mi moramo da poštujemo Ustav. Ustav kaže – da je to 7% i ne sme da bude manje, ali ne sme da bude ni više. Postoji zakonska regulativa, postoji Ustav Republike Srbije i on mora da se poštuje.
Takođe se vraćam na to da mere štednje moraju da važe i za pokrajinsku administraciju, i obim budžeta Pokrajine mora da se svede na nivo koji je podnošljiviji za sve poreske obveznike u Republici Srbiji. Zato je amandmanom i predloženo da veći deo poreskih obaveza, prihoda navedenih u ovom stavu, ostaje Republici – jer je Ustav osnovno i mora da se poštuje, ni više, ni manje od toga. Zahvaljujem.