Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Popović

Nenad Popović

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo, neprihvatljivo je zaista, to ću ponoviti već peti put, da se smanjuju izdvajanja za privredu.
Kako ćemo stimulisati privrednu aktivnost ako smanjujemo izdvajanja za privredu?
Ministarstvu ekonomije smanjujemo za devet milijardi, i to je možda jedina dobra stvar, jer neće otići na neka skijališta i na neke projekte našeg ministra.
Generalno, smatram da je to pogrešno kao princip – NIP-u je smanjeno 9 milijardi, poljoprivredi 4,5 milijardi.
Naravno, drugo je pitanje kako se ta sredstva koriste.
Znamo da je Ministarstvo ekonomije uvelo neki novi princip državnog preduzetništva.
Uskoro kako su krenuli da kupuju opremu za Bor, kako su krenuli sa „Fijatom“, ovaj proces privatizacije je bio potpuno nepotreban i mi ćemo uskoro, umesto Agencije za privatizaciju, to ponavljam već treći put u Skupštini, imati agenciju za upravljanje preduzećima u državnom vlasništvu – možda je i to sudbina, ne znam.
Naravno, u ovom amandmanu bih kao napomenu rekao jednu stvar oko zaštite domaćih proizvođača – to su ove javne nabavke i tenderi. Danas domaći proizvođači su zaista u jednom potpuno neravnopravnom položaju na ovim javnim nabavkama, jer osim tog preferencijala od 20%, nije tačno definisano šta je domaći proizvod. Domaći proizvod ima svoju supstancu, on mora da ima u nekim državama 51% domaće proizvodnje ili 75% - to je sada stvar rasprave. Ne možemo nedefinisano nemati jasno – šta je to domaći proizvod.
Dođu inostrane firme, otvore ovde neku ćerku firmu ili predstavništvo i proizvod koji su praktično uvezli i koji je 99% inostrani prodaju ovde takođe kao domaći proizvod sa preferencijalom. Takođe želim da kažem da je vrlo važno reći da je možda danas, u uslovima ekonomske krize, državni protekcionizam, koji je bio kao negativna kategorija ili ekonomski patriotizam o kome se uvek govorilo – to više nisu floskule, to treba da bude suština onoga što ova vlada treba da radi i ova država, jer mi moramo da zaštitimo domaću proizvodnju.
Tako treba razmišljati i o tim preferencijalima većim od 20%. Možda je mnogo 30%, ali 25% bi verovatno bilo realno. Zahvaljujem.
Gospođo predsednice, danas govorimo o najvažnijoj  stvari u  Republici Srbiji. Ne postoji danas ništa važnije za građane Republike Srbije nego što je rebalans budžeta.
Rebalans je ne jednog ministarstva, nego rebalans svih ministarstava. Jako mi je žao što je ovde prisutna, inače vrlo uvažena gospođa ministar Dragutinović, jedina. Da li se to premijer Mirko Cvetković i drugi ekonomski ministri boje da dođu ovde?
(Predsednik: Molim vas, samo mi recite na koji član Poslovnika?)
Čl. 27. i 194. Molim vas, govorim 194. 104. i 27.
Molim vas da kao predsednik Skupštine iskoristite svoje pravo i pozovete predsednika Vlade i sve ekonomske ministre da dođu ovde, a ne da pošalju jednu damu, koja se zaista srčano bori za ovo, onako muški i svaka joj čast. Gde su ti muškarci iz Vlade? Neka dođu ovde da nam pokažu ovaj budžet.
Izvinjavam se, gospodine Obradoviću, govorim o ekonomskim ministrima. Ovo je tema ekonomskih ministara. Molim vas, ne postoji danas ništa važnije i čini mi se da ovim Vlada vređa dostojanstvo narodnih poslanika. Ova skupština je izabrala ovu vladu. Molim vas da iskoristite svoje pravo i hitno pozovete predsednika Vlade Cvetkovića. Zahvaljujem.
Gospodo iz Vlade RS, vi ste nesposobni, to je osnovna primedba. Ta primedba je mnogo veća, čak i od one da ste lagali i obećavali narodu gomilu stvari koje do danas nismo videli. Sve što ste vi obećavali mogli smo i mi da obećamo, ali velika je razlika u tome, jer mi bismo to ispunili, a vi niste u stanju ta obećanja da ispunite. Zato treba da odete, jer nesposobni ste.
Gdje je tih 1.000 evra po građaninu Srbije za besplatne akcije? Gdje su penzije na nivou od 70% od plata? Gdje su tih 200.000 radnih mesta? Gde je "Fijat"? Na kraju, najvažnije pitanje, gdje je ta Evropa?
Šta, gospodo, znače vaše reči i obećanja pokušaću da objasnim. U oktobru ste nam, kada je kriza već uveliko drmala Amerikom, Evropom i Srbijom, govorili da nas kriza neće zahvatiti i da nema razloga za paniku. Rekli ste dalje da je kriza naša velika razvojna šansa i kako će sve ove evropske kompanije da napuštaju Nemačku, Austriju i ostale evropske zemlje, da će doći da investiraju u Srbiju.
Za Novu godinu nam je premijer poručio – nećemo živeti bolje, ali sigurno nećemo živeti gore, samo da malo stegnemo kaiš. Šta se dalje desilo sa svim tim obećanjima i prognozama?
Kako se, gospodo iz Vlade, danas osećate kada vidite građane i kada se setite šta ste nam sve obećavali? Mogu da vam kažem kako se osećaju građani Republike Srbije. Osećaju se prevarenima. Oni i jesu prevareni, zato se tako i osećaju. Sada je svima jasno da ste nesposobni, da nemate ni snage, ni mudrosti, ni iskustva da izvučete Republiku Srbiju iz najveće ekonomske krize. Zato trebate da odete i date šansu nekom drugom da se izbori sa ovom svetskom krizom, ali pre toga mora da počisti sav ovaj nered koji ste napravili.
U prethodnom periodu, kada se pravio rebalans budžeta za 2008. i budžet za 2009. godinu, govorili smo da su pravljeni sa velikom dozom nerealnog optimizma. Ovaj budžet je kreirao MMF, a sadržaj budžeta predstavlja odnos snaga u Vladi, odnos koalicija koje predstavljaju ovu Vladu. Tako smo imali dve konferencije za štampu, jedna konferencija za štampu, gde se govorilo o merama i o predlozima šta će se naći u budžetu, a druga konferencija za štampu, ako se sećate, kada su govorili od čega smo odustali.
Naravno, Vlada širi nerealni optimizam. Jedan potpredsednik Vlade koji se bavi ekonomijom rekao je da mi u opoziciji širimo pesimizam. Taj potpredsednik Vlade nije radio ni jedan jedini radni dan u privredi. On ne zna šta je privreda, osim na papiru. Mi koji se susrećemo sa privredom svaki dan, mi znamo šta se danas dešava.
U Srbiji se dešava jedna ekonomska recesija koja na jesen može rezultirati jednom katastrofalnom situacijom. Verovatno kada ni mi ne bismo ništa znali o privredi, verovatno bismo i mi bili optimisti, jer danas optimista može biti samo onaj ko ništa ne zna, a takvi su ovi koji vode jedan glavni resor u ovoj vladi.
Naravno, ne moram da govorim da smo govorili da će uvoz i izvoz biti manji. Govorili smo vam da prihod od PDV-a će da se umanji, govorili smo vam da će "US Steel" da ugasi prvo jednu, pa drugu peć. Optimizam, lažni optimizam, mnogo je opasan za privredu, za privrednike.
Kada ga širite, privrednici razmišljaju i veruju vam, banke inostrane se bune zbog vašeg optimizma. Oni prave svoje godišnje projekcije na bazi vašeg optimizma, na bazi jednog potpuno nerealnog optimizma i sutra mogu da budu uhvaćeni u zamku velikih kredita i svega onoga što danas opterećuje privredu.
Naravno, ne moram da kažem da ovaj memorandum o ekonomskoj politici koga nismo dobili nije izmenjen. Još uvek piše da će biti 3,5% rast BDP, sada se govori o padu od 2% BDP. Moje procene su da će pad biti mnogo, mnogo veći. Naravno, to je ono o čemu smo vam govorili.
Sada bih se vratio na ovaj budžet koji smo dobili, odnosno rebalans budžeta. Prije svega moram da kažem da je ovaj budžet, vidi se, pravljen bez privrednika i nije uzeo u obzir uopšte zahtjeve privrede, ono što treba da stvara kapital u ovoj državi, već je pravljen kao rezultat koalicione želje za opstankom na vlasti.
Zbog toga ćemo, odgovorno tvrdim u ovoj skupštini, kroz nekoliko meseci, najkasnije do jeseni, imati rebalans rebalansa budžeta. Ove mjere vlade, koje su marketinški izuzetno dobro predstavljene, kao i one prethodne čiji je bio rezultat praktično nula, i kroz dva-tri meseca će se pokazati da su i ove mere Vlade isto samo jedan veliki marketing, nažalost.
Jedna od ključnih stvari je smanjenje budžeta poljoprivredi. Osim toga, smanjen je budžet svemu onome što stimuliše privredni razvoj, smanjen je budžet NIP-u, smanjen je budžet infrastrukturi i naravno Ministarstvu ekonomije. Mada, što se tiče Ministarstva ekonomije, možda je i dobro da su ga tamo smanjili da ne bismo imali neka dodatna skijališta, to je jedino što podržavam u ovom budžetu.
Rast deficita je otišao sa 50 na 70 milijardi. Ali, nije to problem. I druge zemlje sada prave deficit. Ali, sve zemlje, i Rusija, i Amerika, i evropske zemlje, koje imaju pri put sada deficit, taj deficit ide na povećavanje za ulaganje u razvojne prioritete zemlje i za oživljavanje proizvodnje.
Kada smo imali deficit u budžetu za 2009. godinu, opravdan je time da će to biti uloženo u najveći razvojni projekat u ovoj zemlji, najveći srpski posao veka, posao sa "Fijatom". Naravno, taj posao se nije ostvario i sada smo mi jedina zemlja koja ide u deficit, a ne ulaže u razvojne projekte u zemlji.
Najgore je prošla, kao i obično, poljoprivreda. Poljoprivreda zapošljava 500 hiljada ljudi direktno i blizu milion ljudi indirektno. U budžetu za 2009. godinu, kada smo ga donosili, smanjila je ova vlada za 25% budžet poljoprivrednicima. Sada ga u rebalansu smanjujemo još za 25%, još za 4,5 milijardi.
NIP, koji bi trebalo da bude generator privrednog razvoja, ulaganje u infrastrukturu je smanjeno sa 12 na 3 milijarde. Infrastruktura je smanjena za tri milijarde. Ne znam iz kojih izvora ste namerili da pokrenete privredu. Samo da dam još jedan podatak. Mi smo jedina Vlada koja je izdvojila direktno samo 100 miliona evra za pomoć privredi. To što bi banke trebalo da izdvoje 20 puta više, to je nešto sasvim drugo. Privreda nema dobre finansijske bilanse, nema dobru ekonomsku situaciju, nema dovoljno hipoteka da uzima te kredite.
Samo jedan mali procenat preduzeća u Srbiji je u mogućnosti da uzme ove subvencionisane kredite, od jedan do dva procenta. Devedeset osam procenata preduzeća nisu u mogućnosti da uzimaju kredite danas kod komercijalnih banaka. Moram da kažem da smo mi izdvojili 100 miliona evra za poljoprivredu, a Albanija je izdvojila 300 miliona za privredu, Hrvatska dve milijarde. Ne moram da kažem da je Hrvatska dva puta manja. Znači, uloga hrvatske vlade u pomoći hrvatskoj privredi je 40 puta veća nego srpske vlade za srpsku privredu.
Naravno, mi moramo da shvatimo da ako poljoprivreda počne da propada svi moramo da se zabrinemo. Danas poljoprivreda u Srbiji nema samo ekonomsku kategoriju. Poljoprivreda u Srbiji, to je istorija pokazala u poslednjih 30 godina, ima veliku socijalnu kategoriju. Kada smo imali sankcije, kada je bilo bombardovanje i sve, ipak su ljudi uz pomoć poljoprivrede kojom su se bavili, direktno i indirektno, uspevali da prežive.
Ova vlada je jedina u Evropi, u svetu donela suludu odluku da jednostrano primeni SSP i na taj način smo mi 40% proizvoda izložili jednoj žestokoj konkurenciji poljoprivrednih proizvoda iz EU, a ti proizvođači iz EU imaju subvencije od 3-20 puta veće nego što imaju srpski proizvođači.
Mi smo iz izložili ovom suludom odlukom, predlogom jednog našeg velikog ekonomiste iz ove vlade, to je bila njegova ideja, izložili smo najžešćoj konkurenciji. Mogu samo da smatram i da razmišljam da iza ovoga stoji neki strateški program uništenja srpske poljoprivrede.
Da ne govorim da će posle ovih vaših odluka blizu 400 hiljada gazdinstava u Srbiji, tačnije 365.000, od ove godine neće imati pravo na subvencije, jer imaju nekoga u porodici ko radi. Šta ljudi da rade u poljoprivredi? Danas vi sa 20 hektara, ako imate, teško možete da preživite.
Voleo bih da vidim kad neko ima 10 hektara kako može pri ovim cenama da preživi. Da li znate šta je 10 hektara? Gde su oni koji nemaju nijedan hektar? Danas vam je cena kukuruza ista kao i cena žita. Nikada nije bila manja. Poljoprivrednici su danas pred uništavanjem.
Idemo dalje – povećanje penzija. Doneli ste sami odluku o povećanju penzija, kako biste ispunili predizborno povećanje vašim partnerima u koaliciji – PUPS. To je bilo 2008. godine. Šta se sada dešava?
Ova vlada krije, kao zmija noge, podatak da će sada ovim rebalansom budžeta biti povećanje izdvajanja iz budžeta za Fond PIO od 24 milijarde. Izdvajanje se povećava sa 189 na 213 milijardi. Da li znate šta to znači – da privreda ne plaća ništa u Fond PIO. Umesto da privreda plaća u Fond PIO, 24 milijarde ćemo mi da plaćamo iz budžeta i doći ćemo do toga, jedini u Evropi, da će izdvajanje iz budžeta u penzioni fond biti blizu 40%. To nema nigde u Evropi. I do sada smo bili prvi, imali smo oko 30% izdvajanja iz budžeta u Fond PIO, a sada će to biti blizu 40%.
Vidite, umesto da država 24 milijarde usmeri u privredu, koja bi onda plaćala doprinose za Fond PIO, država smanjuje privredi, a šalje pare direktno u Fond PIO. Pa, uskoro se Fond PIO neće moći uopšte da puni.
I mali i srednji privrednici prelaze na plate u kovertama. Znam ih desetine koji su počeli da plaćaju neto plate, ne plaćaju više doprinose i poreze. To vodi u jednu ogromnu katastrofu. To je suština onoga što Vlada ne razume da Fond PIO mora da se puni iz privrede, a ne iz budžeta.
Naravno, Vladi je bio potreban MMF da bi počela da štedi. Mi smo to govorili i na rebalansu budžeta, govorili smo i kada se donosio budžet za 2009. godinu. Samo da spomenem da je u privredi Republike Srbije u poslednjih 2-3 meseca posao izgubilo 34 hiljade ljudi. Bojim se da će se do oktobra taj broj podići na 100 hiljada ljudi. To je ogromna opasnost i mislim da ova vlada nema uopšte način kako da taj problem reši.
Hteo bih da kažem da postoji jedna stvar u kojoj je Vlada ostala vrlo dosledna, ponoviću još jednom, jedina koja se nije promenila, a tu rebalans budžeta ima kontinuitet i stabilnost, a to su ovi podsticaji za "Fijat". Tu je Ministarstvo ekonomije, jedan potpredsednik Vlade koji voli da se bavi ekonomijom, želi da se bavi privatnim preduzetništvom, ali ne želi da napravi svoju kompaniju.
Dajte da vidimo tog potpredsednika Vlade, neka napravi svoju kompaniju od 1.000 ljudi, napravi biznis sa „Fijatom“ privatan, plaća poreze i doprinose, bude jedan divan privrednik u Srbiji. Ne, sve se radi sa državnim parama.
Oni hoće u RTB Bor, a to je bila izjava konkretno potpredsednika, to nije bila odluka Vlade, obično se i ostvari ono što kaže ovaj potpredsednik Vlade, oni žele da se Vlada kupovinom opreme za Bor. Verovatno i to iz ovog razdela Ministarstva ekonomije na funkciji 41, EK 621, i dalje stoji pozamašna suma od 13 milijardi dinara.
Od ugovora sa „Fijatom“, samo da vam kažem, jedino je izvesno ulaganje Republike Srbije. Pošto mi jednostrano primenjujemo SSP, tako smo izgleda jednostrano krenuli da primenjujemo ovaj sporazum sa „Fijatom“. Država je izdvojila, a „Fijat“ koji ima obavezu da do 31. marta uplati 200 miliona evra nije uplatio ni jedan jedini cent. Tako će biti do kraja, to smo govorili već šest-sedam puta.
Vratiću se na ono što mi predlažemo kao ozbiljna opozicija, kao opozicija koja predlaže realan program izlaska iz krize, a to je program naše koalicije DSS-NS i Srpska narodna partija Maje Gojković. Prvo je da mi imamo rešenja, a to rešenje znači da moramo da napravimo strategiju. Samo da spomenem da od početka ekonomske krize u Evropi su pale četiri vlade. Pala je Vlada Islanda, pala je vlada Litvanije, Mađarske, Češke, i to u vreme kada Češka predsedava EU. Duboko se nadam, u interesu građana Srbije, da ćete vi biti sledeći.
Ključni problem danas u Vladi Republike Srbije je likvidnost. Mi moramo da imamo strategiju. Strategija mora da bude zasnovana minimum na tri-četiri godine, zato što će kriza toliko i da traje.
Tri su ključne stvari u strategiji. Prva je očuvanje privrede, druga je očuvanje radnih mesta i treća je očuvanje standarda građana. Mi to možemo da uradimo samo ako budemo podsticali potrošnju i ako budemo podsticali privrednu aktivnost preduzeća na teritoriji Republike Srbije.
Podsticanje potrošnje i privredne aktivnosti, to možemo isključivo da uradimo ako se pare budu ulagale u četiri ključna sektora. Prvi je građevina. Zašto? Građevinarstvo, kao industrija, upošljava blizu 100 delatnosti raznih, i ona upošljava najveći broj radne snage i upošljava najveći broj podizvođača.
I što je najvažnije, građevinarstvo i građevinski materijali su skoro 80% iz domaće proizvodnje. Upošljavanjem građevine mi pravimo jedan ciklus koji može da generiše ne samo nova radna mesta nego, što je najvažnije, potrošnju. Ponoviću još jednom, 100 raznih delatnosti je uključeno u građevinarstvo.
Druga sfera gde moramo da ulažemo u proizvodnju je poljoprivredu jer ona upošljava najveći broj radne snage i treće je infrastruktura i energetika.
Pošto se mnogo reklamira, a vidim da to ima i budžetu, otvaranje ovih 10.000 radnih mesta, jer će jedno ministarstvo za marketing ga zovem, uposliti 10.000 mladih. Moram da kažem, očuvati jedno radno mesto, a to će vam reći i vaše kolege, eno ga iz Simpa Nikolić itd. 10 puta je jeftinije nego stvoriti novo radno mesto. Sada Vlada Republike Srbije treba da bude usmerena isključivo na očuvanje domaćih radnih mesta. S tim budžetima mogli bi sačuvati 10 puta više radnih mesta, 100.000 radnih mesta, nego „otvoriti“ 10.000 novih.
Kratko je vreme i želim da kažem još da moramo da se vratimo, u okviru ovog našeg programa, i povratku koncesijama, jer koncesije i javno privatno partnerstvo su najbolji projekti, jer obezbeđuju razvoj infrastrukturnih projekata bez opterećenja budžeta.
Ne trebaju nam za koncesije nikakva sredstva, tako se izgradilo 95% evropskih autoputeva, ono je izgrađeno na bazi koncesija. Jedini koji su odustali u vreme koncesije, u vreme najveće ekonomske krize od autoputa je bila ova vlada. Zašto? Da bismo privlačila sredstva i gradili. Sredstava nema. Smanjili smo sada u NIP za devet milijardi.
Na kraju, zaključak, pitao bih vas kao predstavnike Vlade, kako vam je kada se setite svega što ste obećali i kada se suočite sa sopstvenom nesposobnošću. Da li znate kako se osećaju građani? Reći ću vam kako se osećaju građani. Građani se osećaju potpuno prevarenim i obmanutim. Nije bilo Vlade koja je više obećala, a ništa nije uradila. Ako mi ne verujete, proverite i pitajte građane ako smete, izađite na izbore i to proverite.
Čl. 27, 194. i 104. Gospođo predsedavajuća, mislim da je – ponoviću moj zahtev od jutros, ali navešću još jedan novi razlog za to – obavezno prisustvo predsednika Vlade gospodina Cvetkovića na ovoj raspravi, ako ne danas, onda u ponedeljak sigurno kad krene rasprava o amandmanima.
Zašto? Evo, sve televizije javljaju da imamo danas izjave državnih zvaničnika da je vrlo moguće da će od leta, ukoliko ove mere ne donesu rezultat, a sigurno neće doneti, realno povećanje PDV-a na 19%. O čemu mi onda raspravljamo danas ovde, ako državni zvaničnici govore da je realno povećanje PDV-a na 19%?
Ne moram da govorim šta bi povećanje PDV-a u ovom trenutku značilo za srpsku privredu. To bi bio još jedan ogroman kamen oko vrata svim srpskim privrednicima, koji ionako imaju ogroman problem likvidnosti, koji ionako imaju problem sa povraćajem PDV-a itd.
Molim vas, gospođo predsedavajuća, da ovaj zahtev prenesete predsednici Skupštine i zaista mislim da ne postoji danas u Republici Srbiji važnija stvar od ovog budžeta i da predsednik Vlade nema nikakve druge obaveze nego mora da ovde bude sa nama poslanicima.
Kažem, uz veliko poštovanje gospođi ministarki koja svoj posao radi vrlo korektno, čak bih rekao dobro, i bolje od toga, i trudi se, razgovara sa poslanicima, mi imamo puno ignorisanje od predsednika Vlade i od svih ekonomskih ministara. Ne postoji ništa važnije u Republici Srbiji danas od budžeta i molimo ga da prisustvuje ovoj sednici. Zahvaljujem.
Gospođo predsedniče, privredne komore postoje u Srbiji od vremena Aleksandra Karađorđevića, 152 godine. Srušiti nešto što postoji 152 godine je vrlo lako. To je ova vlada i ovo ministarstvo dokazalo na primeru "Fijata". Srušili su "Zastavu", oterali radnike kućama, obećali 700 miliona evra, obećali desetine hiljada radnih mesta i sve slagali. Slagali građane, slagali Kragujevčane, slagali državu itd.
Rušenjem se bave rušioci, ali gospodo iz Ministarstva i Vlade, koja je, nažalost, jednoglasno prihvatila predlog, vrlo je teško nešto sagraditi. Vi za vreme svog mandata niste ništa sagradili. Samo rušite.
Privredne komore su nešto što može da se reformiše. Nije privredna komora idealna, pogotovo kadrovska struktura nije idealna. Verovatno treba jedna suštinska restrukturizacija u vidu profesionalizacije rukovodećih mesta, u vidu delegata po raznim državama itd. Ali to nije razlog da se nešto što je sistemsko rešenje u Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji, Grčkoj, praktično u svim zemljama EU i u Rusiji da mi ne radimo tako, da menjamo nešto što postoji 152 godine.
Nisam sreo privrednika koji je za ovo. Kažu – ali, oni žele da se udruže drugačije. Niko danas ne zabranjuje privrednicima, ovo govorim kao privrednik, za razliku od onih u Ministarstvu koji nemaju ni jedan jedini radni dan u privredi, ministar, državni sekretari i oni su se našli da ruše nešto posle 152 godine. Danas je privrednicima omogućeno osim obaveznog članstva, kao što je skoro u svim zemljama EU, da se udružuju i posebno, tako imamo Udruženje stranih investitora, Američku privrednu komoru, Srpski poslovni klub "Privrednik", Udruženje energetičara Srbije itd. Esnafski, sektorski oni mogu da se udružuju i danas.
Mislim da su ti razlozi koji su navedeni da će privredna komora raditi efikasnije čista glupost, jer će ovo da počne sa radom tek 2013. godine. Da li je danas u Republici Srbiji, gde je opšta kriza likvidnosti, gde se svaki dan gube radna mesta, gde imamo recesiju koja će biti mnogo veća u septembru i oktobru mesecu, najveći problem srpske privrede organizacija privrednih komora? Evo čime se Vlada bavi.
Umesto da nam kažu kako će pomoći privredi, a privredi nisu dali ništa, jedina smo država koja je za privredu izdvojila, ali samo na papiru, 100 miliona evra. Ponoviću 100 miliona evra, dok je Hrvatska, koja je duplo manja ,dala dve milijarde evra.
Ista ta Vlada umesto da se bavi suštinskim problemom, ona se bavi organizacijom Privredne komore, da li je obavezno članstvo ili nije. Iza ovog stoji, to treba otvoreno reći, isključivo želja da se zagospodari imovinom privrednih komora. Privredne komore imaju jako mnogo imovine. Čisto da objasnim gospodi u Vladi po Zakonu ta imovina će da pripadne osnivačima privredne komore, neće pripasti Vladi. Ne može da se na račun privrede grade neke ideje o budućem udruživanju, o budućem prisvajanju imovine.
Moram da kažem da je ovo sve doneseno bez rasprave sa privrednicima. Privredu niko nije pitao. Ovde u skupštinskim klupama sede gospoda privrednici. Razgovarao sam sa njima. Ni sa kim Ministarstvo nije razgovaralo. Menjati nešto što postoji 150 godina, suštinski, može samo u jednoj širokoj javnoj raspravi i ta rasprava traje mesecima, ako ne i godinama i moraju da se vide sva pozitivna i negativna iskustva iz prošlosti.
Moram da kažem da je vrlo čudno da, s jedne strane, koalicija na vlasti, Vlada, koja govori da težimo ka EU, zovu sebe proevropska Srbija, ili kako se već zovu, radi potpuno suprotno od onoga što rade najrazvijenije zemlje EU u komorskom sistemu. Nije ovo ministarstvo sposobno, niti ima kapacitet, privredni ili bilo koji drugi, da ono posle 152 godine odlučuje da se nešto ukine.
Ovim bi se nanela ogromna šteta i mislim da bi nam bile potrebne godine, ako ne i decenije, da ponovo formirate komorski sistem.
(Predsednik: Vreme.)
Ovim završavam. Molim gospodu iz Ministarstva i dame iz Ministarstva da u interesu privrede Republike Srbije povuku ovaj predlog i da u interesu privrede Republike Srbije povedemo jednu široku javnu raspravu u koju bi se uključili privrednici ove države, sa svim širokim spektrom struktura koje su zainteresovane za budući razvoj privrede u Republici Srbije. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, gospodine državni sekretaru, dame i gospodo, još tokom rasprave o budžetu za ovu godinu ukazali smo na njegove osnovne mane, a prije svega to je deficit, smanjenje subvencija poljoprivredi i privredi, nedostatak investicija i potpuna nerealnost, odnosno preveliki optimizam Vlade u projekcijama prihoda budžeta.
Zbog svega toga takav budžet je neodrživ i on predstavlja izvor nestabilnosti, neizvesnosti za cijelu privredu u ovoj godinu.
Ovaj prijedlog je direktna posledica ovog budžeta. Problem je što je najveći prihod ovog budžeta zasnovan na prihodu od PDV-a, i to na nivou od 338 milijardi dinara, što predstavlja rast od 10% u odnosu na prethodnu godinu.
Ako imamo u vidu kretanja u našoj privredi, ne samo u našoj nego i u svjetskoj privredi, gde vidimo da se smanjuje proizvodnja, praktično sva proizvodnja, praktično sav izvoz, na taj način i neto uvoz, mislimo, ono što smo i rekli kada je bila rasprava o budžetu, da su ovi izvori prihoda apsolutno nerealni.
Reći ću nekoliko primera gde ćemo videti da je to nerealno. Cijena čelika je pala više od dva puta. Cijena nafte je pala sa 140 dolara za barel na nekih 40 dolara, a očekuje se da će u ovoj godini biti rekordan minimum u poslednjih deset godina, možda čak i 25 dolara za barel.
Naravno, cijene kukuruza i žitarice su takođe duplo manje nego prošle godine. Kada padnu cijene tada se i pad PDV-a multiplikuje. Zaista ne vidim nikakvo mjesto tim projekcijama da će doći do rasta PDV-a i siguran sam da će se desiti ono što je govorio guverner Narodne banke Srbije, da će morati da dođe do rebalansa budžeta, ali ne krajem godine, već verovatno u prvom kvartalu, ako ne i ranije.
Pored svega toga, imamo i ovu suludu odluku Vlade Republike Srbije o jednostranoj primeni trgovinskog sporazuma sa EU, zbog čega ćemo u sledećoj godini imati direktan gubitak od carina za blizu 300 miliona evra.
Kada uzmemo sve te aspekte u obzir, šta će Vlada da radi. Ona će da poveća namete, povećaće primanja budžeta od akciza za 14 milijardi dinara, odnosno 15% u odnosu na prošlu godinu. Šta to znači? Praktično se povećava namet građanima i privredi i time se direktno utiče na pad životnog standarda i konkurentnost. Visina akcize na naftne derivate direktno utiče na srpsku privredu i njenu konkurentnost.
Ovaj amandman, osim što se bavi zaštitom interesa građana, on se prije svega bavi zaštitom privrede i poljoprivrede takođe. Zašto sam predložio samo ovo povećanje? Jer na taj način ne bi došlo do rasta. Tražio sam da se akciza za motorni benzin poveća sa 27,5 na 35 dinara, za dizel gorivo sa 16,66 na 21 i za tečni gas sa 11 na 12 dinara. To je povećanje za oko 20 procenata.
Ali, u ovom trenutku građani to ne bi apsolutno osetili jer je taj nivo akciza već dostignut sa cijenama koje su danas na tržištu.
Ukoliko se ovaj amandman ne usvoji, moram da kažem, Srbija će konačno, ponoviću ovo što sam govorio sa rasprave o budžetu, postati evropski lider po učešću akciza u ceni naftnih derivata u Evropi.
Iako me moja vrlo poštovana gospođa ministarka pokušala da demantuje da nije tačno da imamo najveći udio akciza u Evropi, proverio sam sve te podatke i ponovo stojim iza toga da Republika Srbija danas ima najveći udio akciza u Evropi u cijeni naftnih derivata.
Danas nije više 44%, kao što sam govorio, nije, jer je tada cijena bila 77 dinara za litar, danas je cijena 72,13 dinara. Jednom prostom matematikom, ako oduzmemo PDV, imamo cijenu i akcizu od 61,12 dinara po litru. Po još uvek važećem Zakonu o akcizama, akciza na motorni benzin iznosi 35,91 dinar po litru. Kada se uzmu u obzir ovi podaci, tada se vidi da akciza učestvuje u ukupnoj ceni prije oporezivanja sa 58,7%, dok su troškovi proizvodnje onoga u rafineriji 36,3%, promet je 5%, ukupno 41,3, i pri nepromenjenim drugim uslovima, ako se to ne desi, akciza će u narednom periodu u cijeni naftnih derivata učestvovati sa 61%. Ovoliko učešće akciza u cijeni je i za najrazvijenije zemlje EU nekonkurentno.
Nije ovde problem na ministru finansija ili na državnom sekretaru, oni su korektno i profesionalno uradili svoj dio posla. Ovde je problem generalnog koncepta ove vlade, koja je sastavljena samo da bi zadovoljila ovaj koalicioni sporazum koji su napravili pri sastavljanju.
Takođe, koristio sam u stvari "Market opservatori" Evropske komisije iz novembra i decembra ove godine i došao sam do svih ovih podataka za sve zemlje, od Češke i Slovačke, Mađarske, Slovenije, Bugarske, Grčke, Kipra, Rumunije i zemalja u okruženju, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mnogo bih više voleo kada bismo mi bili evropski rekorderi u izvozu, u produktivnosti, u investicijama, u novim radnim mestima, a ne u nivou javne potrošnje. Još jednom ću ponoviti da je ovo najskuplja vlada i najveća vlada u Evropi.
Naravno, sa ovakvim cenama naftnih derivata mnoga saobraćajna i transportna preduzeća će izgubiti bitku od svojih konkurenata iz regiona i na taj način imaćemo veliki problem sa radnim mjestima. Iako se Vlada zalaže za čuvanje radnih mjesta, još jednom ću ponoviti da je ovo povećanje akciza na naftne derivate direktno u suprotnosti sa svim željama da se podigne konkurentnost srpske privrede.
Naravno, ne treba govoriti i o akcizama na dizel. One se povećavaju čak više nego benzin. To bi možda i imalo neku logiku kada bismo mi ovde imali evropski kvalitet, odnosno zadovoljavali standarde evro pet. Ali, naš je dizel najnekvalitetniji u cijelom regionu i njegovo približavanje dizela prodajnoj ceni benzina je vrlo, vrlo opasno.
Kroz dvije godine, kada NIS bude proizvodio evro pet, logično će biti da država i drugi vlasnik Gaspromnafta podignu cenu, jer se povećao i kvalitet, šta ćemo onda reći? Da koristi svoj monopolski položaj na tržištu ili ćemo se setiti ovoga zaista najvećeg povećanja akciza na naftne derivate.
Još veći problem mislim da je u poljoprivredi. To je visina akcize na dizel. Ona ima još jedan negativan efekat, a to je - cijena goriva D 2 se približava ceni najkvalitetnijeg dizela. Sada srpski seljak je primoran da kupuje skup dizel po cijeni od 54,63 dinara.
On dobija takođe, po ovom novom budžetu, manje subvencije nego prošle godine. Znači, imamo povećanje cene dizela, a sa druge strane seljak ima manje subvencije i nema nikakvih odredbi od oslobađanja bar dela akciza i PDV-a za one koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom.
Mislim da bi to bila jedna mjera koja je mogla makar malo da ublaži ovaj namet na poljoprivrednike, ali nažalost ako uzmemo da je cijena evro dizela 58,23 dinara, cijena dizela D 2 za registrovana poljoprivredna domaćinstva ne bi smjela da bude veća od 40 dinara. To je ono što bi seljak danas mogao da plati.
Na ovaj način se, nažalost, kažem, potpuno udara na srpsku poljoprivredu, a ako bi cijena bila niža, ako bi akcize bile manje, to bi bila direktna podrška svim građanima Republike Srbije. Na taj način, razvijajući poljoprivredu, smanjujemo troškove svim građanima Republike Srbije, jer im omogućavamo da dobijaju jeftinije poljoprivredne proizvode.
Naravno, postoji jedno opravdanje, u obrazloženju sam video da dio prihoda od akciza odlazi na finansiranje održavanja putne mreže preko Javnog preduzeća "Putevi Srbija". To zaista nije istina. U prošloj godini prihodi od akciza na naftne derivate su 61 milijardu dinara ili oko 700 miliona evra. Samo 13% od naplaćenih akciza je direktno usmereno na pokrivanje troškova Javnog preduzeća "Putevi Srbija".
Gdje odlazi ostatak prihoda od akciza za gorivo? Naravno, odlazi u javnu potrošnju i za popunjavanje ovog deficita. Nažalost, znamo svi probleme sa kojima se suočavaju "Putevi Srbija" ovih dana i ne treba ponavljati, tako da opravdanje da će dio ovoga biti usmereno ka njima je samo propaganda.
Moram samo da dodam jedan podatak. U doba kada su svi smanjivali akcize, u vreme najvećih skokova nafte na tržištu naša vlada to nije uradila. Moram samo da kažem, kada je skakala nafta, Slovenci su smanjili akcize, u avgustu, kada je cena nafte bila najveća, za 4,1 evro cent ili za 11%, takođe i druge države, jedino naša država nije smanjivala tada akcize. Vidimo sada da je na taj način pogoršala život svih građana Srbije. Samo toliko o socijalno odgovornoj vladi.
Dodao bih još jednu vrlo važnu stvar koja se danas pominjala u štampi, to je ovo pitanje koje su sindikati postavili rukovodstvu "Zastave" i "Fijata". Još jednom ću ponoviti vrlo principijelan stav DSS da je "Fijat" dobrodošao u Srbiju i uvek će biti dobrodošao, ali na istim uslovima kao što dolaze svi evropski ili zapadni, ili istočni investitori.
A na ovaj način šta se dešava? Pričalo se o milijardama, data su obećanja, jako mi je žao građana Kragujevca, došlo se do toga da se priča o povećanju proizvodnje "zastave 10", ili kako su je sada ponovo nazvali "punta".
Moram samo da kažem da ova proizvoda "punta" koja će se povećati sa četiri na pet hiljada ili na šest, da je to ugovor još iz 2004. godine, iz vremena kada je na vlasti bila Vlada na čelu sa premijerom Vojislavom Koštunicom. Mi smo tada, poslije 12 godina zastoja u saradnji, potpisali ugovore o rešavanju problema sa starim dugom od 42 miliona evra, od kojih je 30 miliona bilo otpisano, dok je preostalih 12 miliona vraćeno na osnovu prodaje povezanih preduzeća "Zastave", ali uz garancije države.
Tada je dogovoreno sa "Fijatom" da se u kragujevačkim pogonima započne montaža "punta", "zastave 10", što je zahtevalo kupovinu opreme za najsavremeniju proizvodnju automobila. Vlada je odobrila tada sredstva u visini od 15 miliona evra, kako bi se kupila ova savremena oprema za tehnološko opremanje po "Fijatovim" standardima i uložila.
Plan je bio da se godišnje, znači, još 2004, 2005. godine, u Kragujevcu proizvodi oko 16.000 "punta" godišnje. Pri tome, moram da kažem, "Zastava" nije bila privatizovana, i dalje je bila u državnom vlasništvu.
Na osnovu tadašnjeg aranžmana i vrlo uspešnog početka proizvodnje "zastave 10" ili "punta" došlo je i do interesovanja "Dženeral motorsa" za "Zastavu". To je bio jedan od prijelomnih događaja u "Zastavi", doneta je odluka da se početkom 2009. godine, znači sada, započne sklapanje potpuno novog modela "opela".
Tada je Vlada Srbije izdala i odobrenje za početak uvoza opel astre bez carine, tri do pet hiljada automobila. Posle toga, u predizbornoj kampanji dolazi do ove hiperprodukcije obećanja - desetine hiljada radnih mesta, 700 miliona evra ulazi u Kragujevac, svi kooperanti dobiće milione evra da rade. Nažalost, ništa se nije desilo.
U decembru potpredsednik Vlade nam govori da čekamo pismo potpredsednika "Fijata", koji će nam reći šta će biti u budućnosti. Pazite, ne predsednika "Fijata", nego čekamo pismo potpredsednika "Fijata". Do danas pismo nije došlo.
Šta se dešava? Ovde danas na velika zvona predstavnici Ministarstva ekonomije, predstavnici ove vlade su juče bili u "Zastavi" i najavljuju povećanje proizvodnje "punta", koji se proizvodi u "Zastavi" od 2004. ili 2005. godine. Ni jedne jedine riječi o tome kada će doći tih 200 miliona evra osnivačkog kapitala "Fijata", ni riječi koji će se automobil proizvoditi, ni riječi o tome da li postoji biznis plan.
Ponovo postavljam pitanje, ovo ću tražiti svaki put kada izađem za govornicu, dajte nam da vidimo biznis plan.
Razgovaram sa ministrima u Vladi, krste se, niko ne zna koji će automobil da se proizvodi, niko ne zna šta će da se radi, kada će da bude vraćena investicija.
Nema nikakve bankarske garancije za ispunjenje posla, a zatvorili ste liniju za "Zastavu". Evo, samo toliko da kažem, da ova vlada nema nikakav koncept kada je u pitanju ekonomija i da smo jedina država koja nema još uvijek program za izlazak iz krize. Kažu "radimo na programu". Dok sve druge države implementiraju program, mi ga još uvijek nemamo.
Poštovano predsedništvo, gospođo Dragutinović, drage kolege, budžet je eksplicitan pokazatelj ekonomske politike koju vodi jedna vlada i zbog toga smo sa posebnom pažnjom očekivali ovaj budžet, iako smo bili, moram reći, više nego tolerantni zbog kašnjenja. Očekivali smo budžet koji je primeren uslovima i trenutku u kojima se donosi, a manje koalicijama političkih partija koje se nalaze u vlasti.
Mislim da je trenutno Vlada u nekom stend baju, nije donela nikakav konkretan program za izlazak iz finansijske krize koja je pred vratima. Donela je nekoliko nepovezanih mera, od kojih još ništa nismo videli, ali nama nisu potrebne mere, nama je potreban konkretan program za izlazak iz krize, program koji ima viziju, koji ima projekte i koji ima konkretne institucije koje mogu da izvrše te projekte.
Suočeni smo sa kontinuitetom trulih kompromisa u ovom budžetu i to govori o odnosu snaga u trenutnoj Vladi. Ako bismo rekli da su neki budžeti razvojni, neki socijalni, neki krizni, gospodin premijer je naveo da je ovaj restriktivni. Ali, ovaj budžet nije ni razvojni, ni restriktivni, ni socijalni. Zašto?
Budžet nije razvojni jer planira smanjenje subvencije preduzećima, privredi za 15% ukupno, konkretno poljoprivredi 27%. Zašto nije krizni? Zato što se u krizi niko ne odriče bilo kakvih prihoda, a mi se odričemo prihoda po jednostranoj primeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ta genijalno osmišljena ideja o jednostranoj primeni će nas koštati oko 300 miliona evra minimum direktno, a indirektno verovatno mnogo više, jer će naša preduzeća biti direktno suočena sa konkurencijom preduzeća iz EU, kojima njihove vlade u ovom trenutku mnogo pomažu, po svakom osnovu, kako bi zadržale radna mesta u svojim državama. Takođe, budžet nije, mada je najviše ličio na socijalni, ali nije ni socijalni, jer ćemo na ovaj način mi imati mnogo socijalnih slučajeva koje ćemo napraviti od radnika zaposlenih u domaćim preduzećima.
Na kraju, moram da kažem, budžet nije ni restriktivan, jer predviđa povećanje izdataka sa 695 na 748 milijardi dinara. Restriktivan bi bio, takođe, da nema deficita. U ovom slučaju budžetski korisnici ne bi mogli da dobiju sredstva na nivou prošle godine i bio bi deficitaran, da predviđa smanjenje plata u javnom sektoru ili broja zaposlenih.
Neću da grešim dušu, želim nešto i da pohvalim u ovom budžetu. Sa tehničke strane, moram da kažem, Predlog budžeta je urađen izuzetno dobro. Po prvi put imamo diskontinuitet u nepreciznosti, tehničkoj neispravnosti zakonskog teksta, vrlo jasno su navedena sva osnovna dugovanja države po kreditima, dati su uporedni prikazi primanja i rashoda budžeta za ovu i narednu godinu. Treba biti vrlo iskren i reći da je ovaj budžet ipak rezultat kompromisa stranaka u vladajućoj koaliciji, kompromisa koji smo nazvali ''brak iz interesa''.
Svima nam je jasno da gospođa Dragutinović, ministarka finansija nije mogla da utiče na ove političke dogovore, gospođo ministre, odajem vam poštovanje zbog toga što ste izvukli maksimum iz onoga što je bilo u razgovorima sa predstavnicima političkih partija u vlasti.
Svi znamo, čuli smo koliko ste pritisaka imali od strane ministara i potpredsednika da ispunite neumerene želje stranaka koje čine Vladu, pa želim ipak da pohvalim da je ovde verovatno izvučen maksimum od onoga koliko ste mogli.
Želim da krenem konkretno, ovde imamo jedan problem da smo dozvolili da rashodi za socijalne transfere od 233 milijarde dinara i plate u javnoj upravi od 188 milijardi dinara praktično prelaze dve trećine budžetskih rashoda. To smo znali mnogo ranije, bili su počeli razgovori sa MMF. Sada nam se govori da od toga nema odstupanja. Naravno da nema, jer je ovde taj faktor bi presudniji. Imamo sada jednu situaciju u kojoj ja dovodim u sumnju dohodovnu čast budžeta, a što se tiče PDV. Najveći prihod u budžetu je zasnovan na prihodu od PDV u iznosu od 338 milijardi dinara. To predstavlja rast od 10% u odnosu na prethodnu godinu.
Danas sam pročitao u novima da je juče govorio i guverner Jelašić, mislim da ćemo vrlo brzo morati da radimo rebalans ovog budžeta, jer nerealno je da će prihodi od PDV da rastu. Po mom mišljenju, oni će da se smanjuju. Uzimam samo primer ''U.S. Steel'' koji je zatvorio dve od tri peći i na taj način je smanjio izvoz, a ''U.S Steel'' je naš najveći izvoznik, ali i najveći je bruto uvoznik. Izvinjavam se, gospođo ministre, najveći je bruto uvoznik.
Imamo problem, znači, sa ''U.S. Steel'' su vezane desetine i desetine izvođača, kompanija koje se zanimaju nabavkom, snabdevanjem, transportom itd. Sigurno je da će ti prihodi biti mnogo manji. Ne znamo šta će biti sa hladnom i toplom valjaonicom, ''Fabrikom limova'' u Šapcu, nadajmo se da će ipak to da radi kako bi trebalo. Treba imati u vidu, recimo, ''Tigar'' koji godinama povećava proizvodnju i izvozi preko 25 miliona evra, on je pre dve nedelje poslao radnike na odmor, jer je logično da pada i proizvodnja guma, kao što pada i sva proizvodnja u automobilskoj industriji. ''Trajal'' je u još težoj situaciji, a više od hiljadu zaposlenih je na prinudnom odmoru. Imamo i ''Azotaru'' Pančevo, ona se nalazi u izuzetno teškoj situaciji, realno mislim da će ovaj prihod od PDV sigurno biti manji. Mi ćemo se sa njim suočiti, a želim da ponovim i guverner Jelašić je izjavio to, pa bi trebalo da vi u Vladi to razjasnite.
Dalje, imamo povećanje primanja budžeta od akciza. Vlada je odlučila da poveća primanja za 14 milijardi dinara, odnosno za 15% u odnosu na 2008. godinu. Generalno, akcize su najlakši način da se poveća. Vidite, ima jedan veliki problem. Povećali smo akcize na kafu i pivo. Zašto na kafu i pivo, kada su to, zaista, retka zadovoljstva koja najsiromašniji građani mogu sebi da priušte? Nismo povećali akcize na viski, na konjak, na neka druga luksuznija pića, nego baš na ona koja najčešće koriste najsiromašniji građani!
Smatram da bi bilo mnogo logičnije da su se povećala neka druga. A po akcizama na naftne derivate, zaista, tu smo postali evropski lider i tu smo najbliži Evropi. Imaćemo najviša učešća od akciza u ceni naftnih derivata u Evropi.
Nemam mnogo vremena, kratko ću samo spomenuti, a rekao sam o SSP, o deficitu budžeta, smanjenju subvencija za poljoprivredu. Mislim da je to jedan veliki problem. Recimo, subvencije u okruženju su tri puta veće, u Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, nego kod nas. Poljoprivreda je naš najbolji izvozni proizvod, najviše u budućnosti možemo očekivati od nekih izvoznih proizvoda od poljoprivrede, a mi joj smanjujemo subvencije.
S druge strane, smatram da je nepotrebno ostaviti subvencije na istom nivou kao prošle godine, nego treba naći svaki mogući način kako bi se poljoprivreda i subvencije povećale makar dva puta. Na ovaj način jednostranom primenom, moram samo da kažem, pošto su govorili drugi govornici, da ćemo imati sniženu uvoznu zaštitu za oko 40% poljoprivrednih proizvoda, koji će biti izloženi najžešćoj mogućoj konkurenciji iz zemalja EU. To su, pre svega, semenska pšenica, šećerna repa, sve žive životinje, jagode i slično.
Dodao bih samo da je oko ugovora sa ''Fijatom koji svi hvale i mi nemamo nikakvu primedbu, ponoviću ''Fijat'' je uvek dobrodošao u Srbiju, subvencije koje su date ''Fijatu'', predstavljaju 105 hiljada evra za jednog zaposlenog. Ako pomnožimo sve subvencije zajedno, dobijamo za 2.433 zaposlena, koji će biti zaposleni do 2012. godine 105 hiljada evra po zaposlenom. To je tri puta više nego praktično najveća izdvajanja u EU.
Nemamo ništa protiv, dajte da damo 105 hiljada evra, ali moramo svim drugim potencijalnim investitorima koji dođu u Srbiju da damo 105 hiljada evra. Kada neko otvori pekaru i zaposli četiri radnika on bi, takođe, morao da dobije četiri puta po 105 hiljada evra. Ako neko drugi dođe kroz šest meseci i želi da otvori fabriku u Vojvodini, na jugu Srbije, moramo da mu damo 105 hiljada evra po zaposlenom. Država mora da ima princip. Ne može imati jedan princip za jedne kompanije ili za one kompanije koje su deo predizbornih obećanja.
Želim da kažem još jednom da je sa profesionalne tačke gledišta, budžet urađen vrlo profesionalno, a da je sa suštinske tačke gledišta ovaj budžet samo rezultat ove koalicije koja je neprirodna, u kojoj se nalaze stranke i levog i desnog centra, i levo i desno, sa potpuno različitim programom i idejama i kojima je jedina sintagma opstanak na vlasti.
Zbog toga DSS neće glasati za ovaj budžet. Hvala. (Aplauz.)
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, danas glasamo o nepoverenju Vladi, ali hteo bih prvo da raščistimo o kojoj Vladi govorimo, da li govorimo o realnoj Vladi ili govorimo o marketinškoj Vladi. Ako gledamo marketinški, u Srbiji je sve idealno, ako gledamo realnost, u Srbiji je jako loše.
Marketinški kada slušamo ministre iz ove vlade, mi smo dobili 200.000 radnih mesta, dobili smo milijarde stranih investicija, penzionerima su penzije na nivou 70% od prosečne plate, povećane su plate u svim sektorima privrede i, naravno, svi građani su dobili po 1.000 evra za akcije.
U realnosti ova vlada nije ispunila nijedno predizborno obećanje. Žao mi je građana Srbije, ali u ovom slučaju marketing ove vlade je bio važniji od njene suštine.
Ovo je, da ponovim samo, najveća Vlada. Ovo sam rekao posle ekspozea predsednika Vlade. Ova vlada, sa ministrima, sa 62 državna sekretara i sa 42 savetnika ima 130 članova. Uskoro bi Vlada mogla da nas preglasa ovde u skupštini koliko ih ima. I danas je bilo vrlo teško da svi ministri, a nisu svi došli, nađu mesta u ovim klupama, pa su se stisnuli.
Da se vratim na suštinu. Premijer Cvetković, koga inače poštujem, u svom prvom i jedinom obraćanju pred skupštinom rekao je da ovoj vladi treba, ''suditi isključivo prema činjenicama, a ne prema predubeđenjima''. Tako sam i radio, ovde ću govoriti isključivo o činjenicama. Pre svega, hoću da kažem da ću zbog tih činjenica glasati za nepoverenje Vladi Republike Srbije, kao i cela naša koalicija.
Evo činjenica. Vlada nije učinila ništa da poboljša ekonomiju u zemlji i životni standard građana. Nijedno obećanje nije ispunjeno. Obećano je 1.000 evra od besplatnih akcija svim građanima Srbije - građani su prevareni. Penzije su obećane da će biti na nivou 70% od prosečne plate – građani su prevareni. Obećano je povećanje plata, plate nisu povećane – građani su prevareni.
Obećano je, ukoliko pobedi ova koalicija i ukoliko ona formira Vladu, da će doći, nagrnuti strane investicije, građani su prevareni. Obećano je da će Fijat doneti milijardu evra investicija i da će doneti desetine hiljada radnih mesta, toga nema, građani su i tu prevareni. Obećano je da će do kraja godine, do 31. decembra, biti ukinute vize za Evropsku uniju, nažalost, i tu su građani prevareni.
Pored toga, Vlada donosi odluku da samoinicijativno, rekao bih politički da se dodvori Evropskoj uniji, počinje jednostrano da primenjuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
U trenutku kada ljudi u Srbiji ostaju bez posla, kada privreda i proizvodnja u Srbiji staju, mi odlučujemo da činimo ustupke, koje od nas niko nije tražio, proizvođačima iz Evropske unije. Jednostavno, u ovom trenutku to će građane Republike Srbije koštati blizu tri stotine miliona evra.
Taj novac bi mogao da se uloži u domaću privredu, da se pomognu ona preduzeća koja danas zaista životare, gde su ljudi na granici toga da budu otpušteni, da se preduzeća potpuno zaustave i na taj način tim preduzećima pomognemo da izađu iz ekonomske krize.
Naravno, da dodam da je ova vlada, naravno ne samo krivicom premijera jer premijer je samo prvi među ravnima i to je deo velikog koalicionog sporazuma, uzdrmana unutrašnjim neslaganjima oko realizacije gasnog sporazuma, jer pojedini ministri su za gasni sporazum, pojedini nisu. Nije nam jasno šta se dešava.
Hajde da krenem činjenicama. Pod jedan - ova vlada je na početku mandata rekla da Evropa nema alternativu. Osim haškog ultimatuma za koji svi čujemo, ništa drugo nismo dobili. Moram da kažem da ako marketing prolazi u Srbiji makar jednom, u Evropi ovaj marketing ne prolazi. Nama je potrebno da napravimo ozbiljnu državu, da imamo jake i stabilne institucije, vladavinu prava, da imamo realnu ekonomsku politiku koja treba da bude u funkciji domaće privrede i da sačuvamo radna mesta. Prioritet treba da bude očuvanje radnih mesta u sledećoj godini.
Moram da kažem da je sve poskupilo. Obećali su da neće biti poskupljenja i tu su građani obmanuti. Poskupeo je gas za 60%, pretplata za telefon tri puta, meso je poskupelo za više od 22%. To ne bih nazvao socijalno odgovornom Vladom, koristio bih neke druge termine.
Ali, što se tiče socijalno odgovorne Vlade - zamrznuli su penzije u sledećoj godini, zamrzli su plate u javnom sektoru, smanjene su subvencije, privredni rast neće biti sedam procenata, kao što je obećano, već će biti tri procenta, ostalo je još samo da zamrznu i građane, da mi dočekamo da oni reše ove probleme, pa da nas onda odmrznu.
Nemamo mi tri života da čekamo dok se ova vlada reši da ispuni sve svoje koalicione apetite. Srbiji treba efikasna Vlada koja može da rešava probleme u privredi u doba najveće ekonomske krize.
Što se tiče subvencija, smanjene su subvencije u poljoprivredi, smanjene su u socijalnoj sferi, u turizmu, u društvenim preduzećima. Moram da kažem, poljoprivreda je naš najveći izvoznik. Mi danas zapošljavamo u poljoprivredi preko pet stotina hiljada građana. Nikada poljoprivreda nije dobila od Vlade, bilo koje vlade, koliko je davala. A sad kada sve evropske zemlje će da subvencionišu svoje poljoprivredne proizvođače, mi smanjujemo subvencije za 25%. Imaćemo strahovit problem u Srbiji uskoro.
Primenom jednostranog sporazuma mi ćemo jednostavno uništiti svoju poljoprivredu. Neće biti zaštite, da informišem građane Republike Srbije, za poljoprivrednike, za skoro 40% poljoprivrednih proizvoda, za sjemensku pšenicu, za šećernu repu, za sve žive životinje i živinu čiste rase, za priplod, za povrće, jagode i slično.
Da dodam, u Sloveniji i Mađarskoj subvencije su tri puta veće nego kod nas, a mi svoje smanjujemo i još ih redovno ne isplaćujemo. Da ne govorim o indirektnim gubicima koji će biti, jer će sve evropske zemlje koje rade pravilno, subvencionišu svoje proizvođače, koje će uskoro svojim proizvodima da preplave naše tržište dampinškim cenama, pošto ih njihove vlade pomažu, uništiće našu domaću poljoprivredu. Jednostavno, ne vidim ni jedan smisao u ovim potpuno neadekvatnim merama koje su donete u okviru poljoprivrede.
Takođe, da dodam da danas, već sam rekao, nismo izašli na belu šengensku listu, kao što je obećano 31.12, nećemo biti ni 2009, verovatno ni kasnije. Ponoviću, u Evropi marketinške vlade ne prolaze.
Naravno, da se vratimo na suštinu i da kažemo gde su sve građani prevareni. Obećano je povećanje na nivo penzija 70% od proseka plata. Povećane su penzije za 10% u ovoj godini, ali linearno. Na taj način oni koji imaju velike penzije, njihov dodatak, njihovo povećanje će biti veće od penzije onih najsiromašnijih penzionera.
Potpredsednik ove vlade će imati veće povećanje penzije nego što neko ima ukupnu penziju. Jednostavno, ne znam kako će najsiromašniji sloj građana, penzioneri, u sledećoj godini da živi.
Sledeća velika obmana je podela besplatnih akcija u vrednosti od hiljadu evra. To je obmana pet miliona građana Republike Srbije, jer je obećano da će dobiti te pare od prodaje Jata, Telekoma, Aerodroma, Galenike itd. Jednostavno, mislim da će ova vlada imati veliku odgovornost kako da objasni građanima da ono što su im obećavali u predizbornoj kampanji i pri formiranju Vlade neće imati.
Takođe, nove investicije i nova radna mesta su bila obećana. Opet prevara. Umesto otvaranja radnih mesta, mi izdvajamo iz budžeta, pogotovo u rebalansu, u neproduktivne sfere: subvencije propalim firmama, platu javnom sektoru, a subvencioniraju se i skijališta. Mislim da će od ovih skijališta ostati samo sankanje građana Republike Srbije.
O domaćoj privredi niko ne vodi računa. Niko nam nije rekao šta će biti sa elektronskom industrijom, šta će biti sa "Magnohromom", "Prvom petoletkom", "Viskozom" itd, a da ne govorim o stopiranju sigurno odličnog ugovora o koncesiji Horgoš - Požega.
Sledeći ugovor je ugovor države i Fijata, navodna investicija Fijata od 700 miliona evra i 10 hiljada radnih mesta.
Citiraću predsednika Vlade Republike Srbije koji je rekao - Srbija će u narednoj godini dobiti 800 miliona evra i ukupno ulaganje Fijata će biti milijardu evra. Izvor mi je internet sajt Vlade Republike Srbije.
Ja vas informišem da od ovih 800 miliona, koje je spomenuo predsednik Vlade, neće biti ništa u sledećoj godini. U ugovoru sa Fijatom, Fijat će da uloži samo, ukoliko se uopšte i desi, 200 miliona evra, ali u opremi koja ne mora da bude nova jer to nije precizirano.
Ima jedan veliki problem što se tiče Fijata. Mi ne treba da budemo protiv Fijata. Fijat je ovde dobrodošao i ne treba nam 700 miliona. Fijat ako uloži jedan milion evra treba da bude dočekan sa hlebom i soli.
Ali, drugi je problem što mi nismo videli ovaj biznis plan, gde će Republika Srbija direktno i indirektno da uloži 250 miliona evra sledećih godina. Ne postoji biznis plan. Kada sam postavio pitanje zašto nema biznis plana, rekli su da je to komercijalna tajna.
Setimo se šta su radili sa Horgoš - Požega, sa dogovorom o koncesiji, svi su govorili da treba da bude transparentno. Zašto Skupština Republike Srbije, narodni poslanici, Odbor za industriju i drugi ne mogu da znaju biznis plan, da vidimo kad će biti vraćene te pare? Nijedan student na ispitu ne bi prošao ako bi potpisao ugovor bez jasnog biznis plana, gde je jasan povraćaj investicija, gde su analizirani svi rizici.
Molim Vladu Republike Srbije da na internet sajtu objavi biznis plan. Kad se ne objavljuje biznis plan, znači da se nešto krije, a verovatno se krije jako mnogo. Takođe, obećane su desetine hiljada radnih mesta. Moram da kažem - "Zastava" će da zaposli 2.400 radnika, ali ne odmah, nego do 2012. godine.
Veći probleme je drugi, proizvodnja u "Zastavi" je zaustavljena. Neko se našao pametan, zaustavio je proizvodnju u "Zastavi", radnici su poslati na odmor, a "Fijat" nije došao. Veliko je pitanje - da li će naši prijatelji iz "Fijata" u ovoj ekonomskoj krizi imati mogućnost da dođu u Srbiju?
Logično je da će Vlada Italije, kao odgovorna vlada, učiniti sve da pomogne "Fijatu", da ga podigne, ali da bi "Fijat" stvorio radna mesta u Italiji, ne u Srbiji.
Vreme će pokazati da je ovaj ugovor sa "Fijatom", koji je predstavljen kao posao veka, direktno ili indirektno ugrožen međunarodnom krizom, ali je bio samo veliki marketinški trik u predizbornoj kampanji.
Žao mi je jedino građana Kragujevca i onih radnika kojima su obećana radna mesta.
Što se tiče gasnog sporazuma, mnogo sam govorio o tom sporazumu, to je najbolji sporazum koji je Republike Srbija potpisala u poslednjih 50 godina, on je ratifikacijom postao zakon, ali postoji drugi problem - zašto je Vlada Srbije glasala na sednici Vlade različito? Da li su neki ministri pokušali da ruše ovaj sporazume? Da li će ti ministri sada, posle ovoga, da izađu iz Vlade, ako su glasali protiv verovatno najvažnijeg ugovora koji je Srbija potpisala? Gasni sporazum nije običan ugovor i kada niste saglasni sa svojim kolegama u Vladi, moralni čin je da se podnese i ostavka.
Ali ima drugo, kakvu mi poruku šaljemo investitorima kada se ministri u Vladi svađaju oko najboljeg gasnog sporazuma. Ova Vlada ne samo da ne ispunjava obećanja prema građanima, nego Vlada ne ispunjava obaveze ni prema drugim državama. Govorio sam o obećanjima i obmanama.
Sada bih rekao nešto o najvećoj ekonomskoj krizi koja je uzdrmala celi svet. Vlada nema jasan program izlaska iz ove ekonomske krize. Vlada je zaboravila domaću privredu. Osim verbalnih poruka, mi ništa drugo nismo čuli. Govorili smo u ovoj Skupštini da je potrebno da se formira krizni menadžment. Formirali smo neki krizni odbor pri Vladi Srbije, ne znamo ni ko je. Engleska je formirala nacionalni savet za izlazak iz krize, gde su predstavnici Vlade, predstavnici parlamenta, predstavnici privrede, predstavnici sindikata, svi učesnici u procesu i sastaju se redovno kako bi analizirali mere koje donosi vlada i davali svoje konkretne predloge.
Nažalost, mi ovu krizu, koja je počela kao finansijska, danas prerasla u veliku i duboku ekonomsku krizu, nismo shvatili ozbiljno i jedina smo država u okruženju koja još uvek nije donela konkretne mere. Jedine mere koje smo čuli je da će biti stezanje kaiša, ali ne znam oko čijeg vrata. Nama trebaju programi, konkretni programi, a ne neke zastarele metafore oko stezanja kaiša. Neophodne su investicije, neophodne su konkretne mere i neophodni su konkretni podsticaji našoj privredi.
Želeo bih da dodam, govorili smo, premijer je takođe istupio, kako je rekao, treba da ispoljimo solidarnost. To je neki novi princip koji još nisam video, ali smatram da ova Vlada treba da ispolji kreativnost i da ispolji, kao minimum, uvažavanje i poštovanje prema Narodnoj skupštini, da nešto uradi, kako bi se pokrenula već posrnula domaća privreda. Ponašamo se kao da smo na pustom ostrvu što se tiče ekonomskih mera. Na kraju bih rekao da je ova vlada, ne voljom predsednika Vlade, nego voljom koalicionih partnera, sastavljena kao brak iz interesa. Tu su i leve, i desne i partije centra. Tu su partije različite političke i ekonomske orijentacije. Tu su partije koje imaju različito istorijsko nasleđe i ciljeve. Najmanji zajednički imenitelj ovih toliko raznih partija je gola vlast.
Zajedništvo ove vlade ne postoji, već postoje samo pojedinačni partijski i lični interesi kako bi opstala što duže. Ovakva vlada ne bi trebalo da ima poverenje građana, ovakva vlada će dovesti građane da će oni postati njeni taoci. Svi ćemo predstavljati kolateralnu štetu vladi koja, zbog svoji koalicionih interesa i zadovoljavanja tih interesa, ne radi u funkciji domaće privrede i njenih građana. Zato ova vlada treba što pre da ode. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo državni sekretar, želim prije svega da kažem zbog javnosti da ugovor između Republike Srbije i Ruske Federacije je najviši pravni akt koji može da postoji. Ne postoji ništa veće i nikakva druga garancija nije potrebna jer to je najviši pravni akt. To je broj jedan.
Broj dva, ratifikacijom u Skupštini ovaj sporazum je postao zakon, a zakon moraju da poštuju svi, a prije svega ministri u Vladi Republike Srbije.
Ne bih analizirao zašto je neko sada izašao iz pregovaračkog tima, to je odluka Vlade Republike Srbije ili pojedinca, ali mislim da se ovde zamagljuju dvije stvari.
Da se ovim razgovorom i stalnim spominjanjem najboljeg ekonomskog sporazuma Republike Srbije u poslednjih 40 godina žele da zamagle dvije stvari.
Prva stvar je odluka Vlade Republike Srbije, odnosno jednog ministra u junu, ako se ne varam, donesena je odluka da Dilojt tuš uradi procenu vrednosti NIS-a.
Bez ikakvog razloga u sporazumu potpisanom u januaru jedan ministar donosi odluku da se potroši 500.000 evra da bi se dobila procena koja danas ne vredi ništa. Možete da je bacite u korpu za otpatke jer procena bilo kog preduzeća u naftnoj industriji je različita svaki dan. Ako se cena nafte mijenja, mijenja se i procena.
Ponoviću, tada su rekli vredi NIS 51%, vredi jednu milijardu. Danas, po istoj metodici, ako bi se koristili isti ulazni podaci i ako bi se koristilo bukvalno sve isto kao u toj metodici Dilojt i tuša, NIS bi danas vredeo 51% samo 118 miliona evra, ni cent više. Procene ne treba da se radi svaki dan po nahođenju nekog ministra. Tu pokušava da se prikrije zašto je bačeno 500.000 evra.
Drugo pitanje - toliko se analizira ovaj gasni sporazum, svaki zarez u njemu. Najbolji ekonomski sporazum koji je potpisala Italija, Austrija, Mađarska, Bugarska, Grčka, verovatno Slovenija i Francuska, sve zemlje EU. Ali, čini mi se niko nije postavio nijedno pitanje zašto mi ulažemo u "Fijat".
Ovde bih postavio pitanje, tu je državni sekretar, može da izađe za govornicu i da nam kaže koje automobile će to novo zajedničko preduzeće da proizvodi. Ne zna se. Da li postoji biznis plan. Mi ćemo u budžetu vrlo brzo, tu je predstavnik Ministarstva...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče navedite član Poslovnika koji je povređen.) član 104. i 226.
Znači, tu je i predstavnik Ministarstva finansija, gospodin Ilić, pa da nam odgovori, kad su već predvideli u budžetu ulaganje u "Fijat", kada ulažete u biznis, a ovde se država javlja preduzetniku, a gospodin Ilić je izvrstan stručnjak, to znam, nisam siguran da je on baš za ovaj ugovor sa "Fijatom", ali molio bih ga da nam objasni, da nam pokažete biznis plan.
Tog biznis plana nema, ne postoji. Svako ulaganje mora da ima tačne cifre, kada će biti povraćaj investicije, u kom roku, kolika su ulaganja, to ne postoji. Mi ne znamo čak koji automobil će da se proizvodi. Sada, ovim napadanjem ponovo gasno-naftnog sporazuma želimo da zamaglimo ovo što se dešava sa "Fijatom". Gasno-naftni sporazum je ratifikovan, nadam se da će sledeće nedelje biti potpisan. Mi ćemo sa velikim zadovoljstvom pozdraviti to potpisivanje. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo, složiću se s jednim od prethodnih govornika i stvarno je čudna situacija da mi iz opozicije treba da branimo ovaj sporazum koji su svi ratifikovali praktično u Skupštini, osim jedne partije, a jedna partija koja je u vlasti i u Vladi protiv je ovog sporazuma. Vrlo čudna situacija, ali neću da komentarišem, idemo dalje.
Za nas je ovaj sporazum praktično već završen, očekujemo od Vlade Republike Srbije da ga u što kraćem roku realizuje, jer stvarno NIS više ne može da čeka. U NIS-u je teška situacija, svuda u svetu je danas teška situacija i sigurno je da nam ovaj ugovor naftno-gasni, koji uključuje tri elementa, nikad nije bio potrebniji nego danas.
Ulazak Gasprom nafte u NIS će doneti hiljade novih radnih mesta, doneće direktne investicije, doneće razvoj NIS-a, NIS će vrlo brzo postati regionalni lider, ako ne u celoj jugoistočnoj Evropi, onda sigurno na Balkanu, ali vrlo verovatno da će biti u celoj jugoistočnoj Evropi.
Videćete kroz 4-5 godina od nekih srednjih naftnih kompanija u Evropi, kojih danas ima desetak ili 12 ili 15, ostaće samo 3-4 velike, jedna iz Engleske verovatno, jedna američka, jedna ruska ili možda dvije ruske. Ta situacija da će NIS kroz 5-6 godina biti zaista regionalni lider mnoge plaši, pretpostavljam najviše neke iz okruženja, koji će na taj način izgubiti svoje pozicije koje imaju danas.
Siguran sam da je ovaj naftno-gasni sporazum najbolji ekonomski sporazum koji je Srbija potpisala u poslednjih 40 godina i siguran sam da ćemo prave rezultate tek da vidimo.
Želeo bih samo da objasnim da gasovod, kao ni bilo koji veliki projekat, ne može da se gradi danas, odjednom, da postoje neki preduslovi.
U tom gasovodu učestvuju Bugarska, Mađarska, Italija, Austrija, Slovenija, vrlo verovatno i Francuska. Postoji Sjeverni tok, koji je ugovor između Rusije i Nemačke. Spomenuću još jednom, to sam već govorio, predsednik Upravnog odbora Kompanije "Sjeverni tok", koja gradi gasovod između Rusije i Nemačke, jeste bivši kancelar Gerhard Šreder.
Svi ti ugovori su potpisani na vrlo sličan način, svi ti ugovori su standardni i sve zemlje u Južnom toku su propisale praktično isti ugovor oko gasovoda. Zaista, smatram da je vreme da se pređe sa riječi na djela i da Vlada Republike Srbije što hitnije... (Predsednik: Vreme.) ako je moguće u toku sledeće nedelje, realizuje naftne sporazume na sreću svih građana Srbije i siguran sam radi stvaranja hiljade i hiljade novih mesta.
Ponoviću još jednom, to je najbolji ekonomski sporazum u poslednjih 40 godina. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, predsednice, gospođo ministre, javljam se po članu 225. i 226. Postavljam pitanje za našu gospođu ministra - kada ćemo dobiti budžet za 2009. godinu?
Naravno, znamo da to ne zavisi od gospođe ministra, da to zavisi od koalicionih partnera u vlasti, da li će se dogovoriti da li će penzije da se povećaju ili neće, da li će izaći iz Vlade ili neće, tako da nemam nikakvu ličnu primedbu, ali mislim da je vreme, gospođo ministre, da uložite svoj integritet kao zalog za nešto buduće u ovoj državi, jer ovim se ruši vaš profesionalni integritet, vaše dostojanstvo, jer ne možete vi da trpite sve koalicione ispade vaših partnera.
Postoji još jedan način kako se reaguje na to, gospođo ministre, može da se da i ostavka.
Vi ste čestit čovek, znamo vas kao dobrog profesionalca, dobro radite, dobro ste radili na prethodnim radnim mestima, ljudi vas poštuju, sada će sve to da padne u vodu ukoliko vi i dalje ne budete reagovali na sve te koalicione apetite vaših partnera u Vladi i ako budete prihvatali sve njihove sugestije.
Evo, mi smo ovde razgovarali, sve stranke opozicije su govorile o rebalansu budžeta zaista, i radikali, i liberali, i NS, i DSS itd. i nijedan amandman nije prihvaćen.
MMF je rekao bukvalno sve isto što smo govorili, da treba da se smanji javna potrošnja, da treba da prestane da se ulaže u skijališta, nadam se da će to i da bude u budžetu, govorili smo o tome da su građani prevareni od strane koalicije na vlasti, pogotovo penzioneri, da će imati penzije od 70%, i nikom ništa.
Zar je stvarno potrebno da nam MMF dođe i da Vlada počne da reaguje na takav način, da se ponaša onako kako treba da se ponaša svaka vlada. Sada ste pritisnuti, ali šta će da se desi, koliko sam video kratko iz štampe ovo gde smo dobili informaciju, vidim da će da se krešu subvencije.
Mi moramo da znamo da su subvencije za poljoprivredu najvažnija stvar u ovoj državi. Naš najveći izvoznik je poljoprivreda. Ako ćemo mi da smanjujemo subvencije poljoprivredi, pa Hrvatska danas daje 300 evra, a mi danas dajemo 100 evra i treba da smanjujemo tih 100 evra, pa šta ćemo da izvozimo. Jedino što izvozimo i najviše što izvozimo je poljoprivreda. Na koji način ćemo onda, ako ćemo da smanjimo samo da bi se zadovoljili apetiti.
U isto vreme, gospođo ministarko, vi ste odgovorni, rekao sam da rebalans nije vaš, ali budžet je, gospođo ministre i gospodine državni sekretaru, vaš. Vi ćete da smanjite subvencije, kako sam video danas u štampi, nadam se da se to neće desiti, poljoprivrednicima, a daćete pare za Fijat.
Gospođo predsednice, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, 225. i 226. Pitanje za gospođu ministra - šta će Vlada da uradi sa Telekomom, da li se zaista namerava da se ide na ovu inicijalnu javnu ponudu?
Danas, ako neko želi da proda Telekom, a Vlada verovatno želi da proda Telekom, ništa lično, znamo odakle taj vetar duva, ako Vlada želi da proda Telekom, da je tražila u istoriji gori momenat, gori momenat nije mogla da nađe. Danas je najgori momenat za prodaju Telekoma.
Isto tako, pitanje je - zašto se sada ide na prodaju ''Bora''? Ako nismo mogli da ga prodamo u nekoliko etapa u poslednje dve godine, zašto sada ići kada cena bakra nikad nije bila niža, kada nikad nije bilo teže dobiti finansijska sredstva na tržištu kapitala, zašto baš danas? Naravno, znamo, da bi se popunile rupe u budžetu i zadovoljili apetiti koalicionih partnera.
Ako postoji neki plan i program što se tiče banaka i bankarskog tržišta, nismo videli ni jednu jedinu informaciju šta premijer Cvetković danas i Vlada razmišljaju o privredi. Šta je sa "Prvom petoljetkom", šta je sa Krušikom iz Valjeva, šta je EI Niš, šta je sa preduzećima u Kuršumliji, šta je sa preduzećima u Prokuplju? Ne postoji nikakav jasan akcioni plan. Mi ovo ponavljamo već deseti put ovde u Skupštini za poslednja dva meseca.
Sada mora da postoji krizni menadžment u Vladi Republike Srbije za srpsku privredu. Srpska privreda će u februaru-martu sledeće godine biti na kolenima. Već sada je bilo kom preduzeću u Republici Srbiji ogroman problem da dobije kredit. Svi moraju da vraćaju, a da se refinansiraju, ne znam na koji će način. Svi vraćaju, ne dobijaju nove kredite. Ogroman je problem. On je, naravno, svetski, ali je i problem ovde kod nas. Ne postoji ni jedan jedini način umesto onoga što smo predlagali. Predlagali smo konkretne mere, da se jedan deo sredstava izdvoji možda dodatno u Fond za razvoj ili da se oformi neki novi fond koji bi se bavio isključivo pomaganjem srpskoj privredi.
Na ovaj način, kada praktično sve evropske zemlje pomažu svojim privredama, ne samo evropske, Rusija takođe, Kina je pre neki dan uradila ogromnu stvar, 600 milijardi evra je u prvom naletu dala za pomoć privredi, mi nemamo ni jednu jedinu meru danas.
Ne smem da pomislim šta će da se desi početkom sledeće godine sa preduzećima koja zapošljavaju blizu 150 hiljada-200 hiljada radnika, koja su još uvek u državnom vlasništvu. S jedne strane, tim preduzećima ne pomažemo, nemamo nijednu meru za pomoć, a ulažemo u potpuno nepotrebne projekte.
(Predsednik: Vreme.)
Molim vas da dobro razmislite o ovome i da Vlada izađe sa konkretnim merama. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, poštovani gospodine ministre, želim da se nadovežem na ovaj amandman. Šta je u stvari suštinski razlog rebalansa? To je povećanje javne potrošnje i deficita budžeta. Mi govorimo, više puta smo govorili u Skupštini o ovoj dopuni Zakona o budžetu. Ovaj rebalans u stvari pokazuje politiku ove vlade. Ova vlada sebe naziva socijalno odgovornom, a ja moram da kažem da dugo nisam video ekonomski neodgovorniju vladu. Danas kada praktično sve države u Evropi skraćuju  javnu potrošnju, imaju već spreman, već su ga implementirale, plan mera za prevazilaženje ove ekonomske krize, kada se u Nemačkoj, Francuskoj, Belgiji analiziraju svi rezultati ove krize i mere koje su već donesene da se vidi njihov efekat, naša vlada povećava budžet. Jednostavno, to su ti suštinski razlozi. Zašto? Zato što je to deo koalicionih dogovora koji su bili pri pravljenju ove vlade i, što je još možda osetljivije, to je deo predizbornih kampanja.
Zadržao bih se samo na nekim delovima o kojima sam već govorio, a to je da mi ne vidimo nijedan prihod, eksplicitan, koji će pomoći da se ovaj rebalans održi. Jedini eksplicitan prihod je ovaj iznos od 298.000.000 dinara i ta je uplata registrovana u martu 2008. godine od strane Radiodifuzne agencije. Mi nemamo nijedan drugi eksplicitan prihod.
Govorimo o povećanju, da će doći veći deo sredstava od PDV-a - ne vidim kako; od carina - ne vidim kako. Postavljao sam već ova pitanja, nismo dobili nikakve odgovore. Naravno, moram da kažem, mi ne treba ovde krivicu da bacamo na ministra finansija gospođu Dragutinović koja profesionalno radi svoj posao. Ovo je deo koalicionih obećanja, ne rebalans. Ali, gospođa ministar će imati veliku odgovornost pri pravljenju budžeta. Tu već ona treba da postavi pitanje i svog profesionalnog integriteta, svog dostojanstva, svog profesionalizma, koji ona ima, jednostavno, u pregovorima sa nekoliko ministara koji su shvatili Vladu kao svoje privatno vlasništvo.
Danas se ova naša vlada ponaša kao preduzetnik. Znači, ulažemo u privredna društva koja se bave turizmom, ulažemo, jedini u svetu, u neki projekat sa "Fijatom"; niko nikad nije video biznis-plan, niko nije video nijednu projekciju povraćaja tih ulaganja. Moram još jednom da ponovim, "Fijat" je više nego dobrodošao u Republiku Srbiju, i svaki strani investitor je više nego dobrodošao, ali zašto država da se bavi preduzetništvom?
Pojedini ministri, ne mislim konkretno na gospodina ministra trgovine, već na druge ministre koji žele da se bave privatnim biznisom, evo, široka im poljana, neka izvole, ulože sopstvene pare, imaju svoje poslovne partnere i neka prave bilo koji privatni biznis. Država Srbija treba to da im omogući, ali ne mogu državne pare da se koriste za ulaganje u automobilsku industriju koja danas ima najveći mogući pad u poslednjih 50 godina. Zatvaraju se sve fabrike, praktično, u svim evropskim zemljama se smanjuje broj radnika, smanjuje se obim prodaje. Projekcije za 2009. godinu, moram da kažem, vrlo su sumorne, od smanjenja prodaje od šest procenata pa čak do 40 procenata kod nekih proizvođača; čak će i japanski proizvođači, koji nikad nisu imali pad proizvodnje u poslednjih deset godina, imati pad prodaje u sledećoj godini od 5% do 9%.
Jednostavno, danas ulagati u preduzetništvo zaista je vrlo neodgovorno. Ja imam neki princip, kad ulažem svoje pare moram da budem oprezan, a kad ulažem pare koje sam uzeo od banke moram da budem siguran u povraćaj te investicije. Država ne da mora da bude sigurna u povraćaj te investicije, država mora tri puta da bude osigurana, jer to nisu njene pare, te pare omogućuju budućim generacijama neki bolji život, ili lošiji, zavisi kako se radi.
Samo još jednom da pogledamo, što se tiče ovih konkretnih cifara, šta su osnovi za povećanje rashoda. Penzije - planirana su dodatna sredstva u iznosu od 12.658.000.000 dinara ili oko 150.000.000 evra. To je povećanje od oko 10% za naše penzionere, koji su zaista najugroženija grupa u Srbiji, ali ne svi penzioneri, vi imate penzionere koji imaju penzije od 90.000 dinara.
Ti penzioneri koji imaju 90.000 dinara dobiće povećanje penzije od 9.000 dinara, što je više nego nečija cela penzija. Gde je ovde logika?
Drugo, povećavaju se svi troškovi, sve poskupljuje, poskupljuju komunalne usluge i penzioneri moraju da znaju da ovim povećanjem od 10% ništa neće dobiti, ovim se praktično samo dofinansiraju penzioneri sa najvišim mogućim penzijama. Ovo linearno povećanje penzija je jedna od najvećih grešaka. Šta je ovo? Hajde da otvorimo oči. Evo, ja sam siguran da pola ministara u Vladi misli isto što i ja. Ovo je samo predizborno obećanje jedne koalicione grupe koja je pomogla da se formira ova vlada. Nađite mi jednog odgovornog ekonomistu koji će da podrži ovo povećanje na 70% od prosečne plate. Ne postoji taj u Srbiji, ne postoji u Evropi. Nama se smeju danas, cela Evropa nam se smeje. Niko nema penzije 70% od prosečne plate. Neće se to nikada desiti ni u Srbiji.
Želim samo da kažem penzionerima - prevarili su vas po ko zna koji put. Nađite mi jednog ministra koji će reći da je povećanje penzija od 70% opravdano. Nećete ga naći, ne postoji. Ovo je samo ispunjavanje predizbornog obećanja.
Novoformirana ministarstva - u redu, imamo ih u novoj vladi, Bog dao, jako mnogo, moramo da obezbedimo finansiranje. Subvencije poljoprivredi - 90 miliona evra, to je vrlo malo. Poljoprivredi treba mnogo više. Naš najbolji izvozni proizvod je poljoprivreda. Tu treba da ulažemo mnogo više. Nauka, da ne govorim, nauka nam je na najnižem mogućem nivou, što se tiče izdvajanja za nauku. Nismo tražili povećanje izdvajanja za nauku, ali zato dajemo "Fijatu" da bi se Vlada bavila preduzetništvom, što je isto predizborno obećanje.
Evo, pozivam sve ekonomiste, hajde da ukrstimo koplja argumentima, ne populizmom ili politikantstvom. Koji danas realan ekonomista veruje u to da će neko da uloži 700 miliona evra? Ne postoji nijedna cifra od 700 miliona evra. Govorio je premijer, govorili su ministri, 700 miliona evra. Ne postoji ta cifra, da vas informišem, ta cifra je 200 miliona evra, ali u opremi; znači, nikakvo ulaganje u kešu, nego u opremi, što je isto verovatno jako dobro. Ali, u današnjem trenutku "Fijatu" treba omogućiti da otvori grinfild investiciju ili da "Fijat " privatizuje "Zastavu".
Da smo mi rekli mnogo ranije da će naše ulaganje kao države Srbije biti 250 miliona evra, a to će biti u budžetu... Ja zaista apelujem na ministra finansija, na sve ekonomiste u Vladi Republike Srbije da zaustave već jednom ovaj lažni populizam i da se zaustave ova lažna predizborna obećanja. Koja država će danas da uloži 350 miliona u jedan grad? Zašto ulažemo samo u Kragujevac i u "Zastavu"? Mi jesmo za to, ali realne cifre.
Šta je sa "Prvom petoletkom", šta je sa EI "Niš", šta je sa "Viskozom", šta je sa "Utvom" u Pančevu, šta je sa IMT-om, šta je sa "Zmajem", šta je sa "Krušikom", šta je sa "14. oktobrom"? U ovim kompanijama koje sam vam nabrojao radi 150.000 zaposlenih. Da li će neko u ovoj vladi ovolike subvencije da da i njima? Neće, zato što ove fabrike nisu deo predizbornog obećanja, samo je fabrika "Zastava" ta kojoj treba da pomognemo i zalažemo se, samo je to deo predizbornog obećanja, ali ovo je nerealno.
Kakav ravnomerni regionalni razvoj? On ne postoji u Srbiji. Mi imamo i ministra za ravnomerni regionalni razvoj. Da li se neko bavi time? Ne bavi se niko.
Moram da pomenem i dobre primere investicija u poslednjih sedam-osam godina. Imamo "Telenor" koji je uložio izvanrednih milijardu i po, imamo "Mobilkom" - 570 miliona, imamo "Filip Moris" - 518, "Štadu" - 475 miliona, "Interbru", "Apatinska pivara" - 430, "Lukoil" - 210, "Holcim" - 185 miliona evra. Da li je neko njima dao ovakve subvencije? Šta bi tek oni trebalo da dobiju ako mi za neku teoretsku investiciju gde država ulaže... umesto da izlazi iz preduzeća, da se preduzeća privatizuju, mi idemo potpuno suprotnim procesom, vraćamo se u neku '56, '57. godinu. Garantujem vam da nijedan ozbiljan ekonomista ovo ne može da podrži.
Treće, hoću da kažem, imamo ove ostale rashode za zaposlene. Postavljam pitanje, govorimo o smanjenju plata u državnoj upravi, a rashodi za zaposlene se povećavaju za oko milijardu dinara. Nisam dobio odgovor.
Naravno, imamo trošenje tekuće budžetske rezerve od oko tri milijarde dinara (37 miliona evra); bilo bi interesantno da vidimo šta iza toga stoji. Cenu opstanka ove vlade, u kojoj ima dobrih pojedinaca ali kao tim su najraštimovaniji orkestar koji sam video u životu, moraju da plate i platiće na kraju dve grupe: jedna su građani Republike Srbije, a druga je privreda. Privredu će još više da unište.
Čuli ste, povećaće se prihod od PDV-a. Da li to neko zaista u ovom trenutku razmišlja o povećanju PDV-a? Da li je bolje, penzioneri naši, opet kažem, koji su najugroženiji, umesto da finansiramo penzionere sa velikim penzijama, čak ni oni neće ništa osetiti od tog povećanja... Zar nije bilo bolje te pare uložiti možda u Fond za razvoj Republike Srbije da se subvencionišu vrlo skupi krediti za preduzeća u Republici Srbiji, koji će biti još skuplji kroz mesec dana? Imaćemo najskuplje kredite za privredu u Evropi. Kako ćemo se takmičiti sa drugim državama? Na koji način da se takmičimo kad će imati tri puta jeftinije kredite nego što ih mi imamo? Koliko ćemo kredita uopšte imati?
U ovim kriznim trenucima sve države pokazuju svoju ulogu, sada je pravi trenutak da država pokaže svoju ulogu, da napravi fond koji će pomoći. Evo, Angela Merkel pomaže "Folksvagenu". Godine 2002. Vlada Republike Italije, Berluskonijeva vlada, izvanredno je pomogla "Fijatu" kada je bio u najvećoj krizi. Šta naša država radi da pomogne? Pravi preduzeća, pravimo turističke kompanije u državnom vlasništvu, iako su sve turističke kompanije u svetu, ponoviću, ili u vlasništvu privatnih kompanija ili u vlasništvu opština. Nema skijališta u vlasništvu republike, odnosno države.
U ovom trenutku očekujemo od Vlade ono što bi bilo najrealnije i najpoštenije - da se ovaj rebalans povuče, da ga ova skupština ne usvoji, a pošto pretpostavljam da će se usvojiti, uradićemo potpuno suprotno onome što rade sve druge evropske države. Videćemo šta će biti na budžetu. Nisam veliki optimista, čak predviđam jednu veliku ekonomsku krizu, a ovaj rebalans budžeta je pokazatelj kuda nas u ovom trenutku vodi ova vlada.
Ova vlada još uvek ima vremena da ispravi ova predizborna obećanja, da prekine sa ovom populističkom politikom i da se zaista okrene ovom najvećem mogućem problemu koji danas postoji svugde u Evropi, ovoj velikoj ekonomskoj krizi. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, jako mi je žao što Vlada nije usvojila ove amandmane, jer mislim da su od velike koristi za budućnost Srbije. Interesantno je da Vlada nije usvojila nijedan od 80 i nešto predloženih  amandmana. Kada bi neko gledao sa strane, rekao bi da kod nas teče med i mleko, da ne postoji nikakva ekonomska kriza u svetu, da Srbija bruji od stranih investicija, da ovde dolaze sve strane kompanije, da "Fijat" otvara jedno 19 fabrika, da se svi slikaju u nekom predizbornom aranžmanu, ali nažalost, realnost je, pogotovo za građane Srbije, sasvim drugačija.
Prvo, ovaj rebalans budžeta je rezultat koalicionog dogovora. Moram još jednom da pomenem da nemam nijednu primedbu za ministra finansija, jer ona je ovde prinuđena da ga odradi da bi zadovoljila koalicione apetite i na taj način pomogla ovoj nelogičnoj koaliciji koja je stvorena, najglomaznijoj vladi danas, sa najvećim brojem ministarstava u Evropi.
Želim samo da poručim gospođi ministru, koju izuzetno cenim, cenim njen profesionalizam, integritet, i molim vas da joj prenesete, iako nije tu, da za budžet neće imati opravdanje. Ovde ga ona ima, ali ako bude prihvatala da u budžetu zadovoljava sulude ideje raznih koalicionih partnera o povećanju penzija do 70% od prosečne plate, gradnju 11 novih skijališta, ako bude podržavala preduzetništvo Vlade Republike Srbije, jer neki ministri nisu zadovoljili neke svoje ambicije u mladosti da se bave biznisom, preduzetničkim poslom, pa su rešili da krenu u biznis kada budu ministri, ali da koriste Vladu i njene pare...
Mi smo jedina, to moram da ponovim zbog građana Srbije, jedina vlada u svetu koja ulazi u privatne poslove sa privatnim kompanijama u automobilskoj industriji. I to danas, kada mnogi pokušavaju da povuku svoje akcije, oni koji imaju akcije automobilske industrije prodaju akcije, pogledajte koliko padaju na berzi. Pre dve nedelje je zaustavljena trgovina akcijama "Fijata" na italijanskoj berzi, prvi put u istoriji. Zaustavlja se prodaja akcija mnogih drugih, ali to je logično, to je rezultat ekonomske krize. Vlada Republike Srbije jedina u svetu kreće u posao sa privatnim investitorima u automobilskoj industriji. Znam da se makar polovina ministara čudi ovom potezu Vlade, ali moraju da glasaju zbog opstanka ove koalicije. Čudi se 99% ekonomista u Republici Srbiji ovoj nelogičnoj investiciji - da mi ulažemo 250 miliona evra u biznis sa privatnom kompanijom u automobilskoj industriji.
Želim još jednom da ponovim, "Fijat" je dobrodošao u Srbiju, sve strane kompanije su dobrodošle, ali izvolite, kao svuda u svetu, kao u Evropskoj uniji, broj jedan - grinfild investicije, ili broj dva - privatizacija. To rade sve evropske zemlje i tako rade sve avio-kompanije. Ne, u Srbiji je drugačije. Mi smo potpuno drugačiji, mi pravimo biznis, Vlada nema čime drugim da se bavi. Neće da stvara poslovni ambijent, kao što bi trebalo, nego je rešila da pokrene biznis.
Znate li šta je najvažnije? Bez biznis plana. Nikada niko nije video biznis plan. Znam da u Vladi nije postojao biznis plan. Na sednici Vlade, kada je donošena odluka, nije postojao biznis plan. Čisto da vas informišem, u EU za sve investicije preko 100 miliona evra, za podsticaj, kada neke evropske države ili EU daje podsticaje preko 100 miliona evra, mora da se dobije odobrenje Evropske komisije. Kod nas bi bilo logično da ako neko dobija subvencije preko 50 miliona ili, da uzmemo kao Evropa, preko 100 miliona evra, da odobri Skupština Srbije. Da li je neko u Skupštini Srbije razgovarao o "Fijatu"? Nikada niko nije razgovarao. Da li ste videli ugovor? Na sajtu Vlade ključni elementi ugovora nisu vidljivi.
Generalno, mi treba da stvorimo, država je zadužena za to da stvori ambijent za podsticaje. Slažem se, "Fijat" ili bilo kog drugog investitora treba deset godina osloboditi od poreza, treba im dati izvrsnu infrastrukturu, treba im dati razne druge podsticaje, naravno, paralelno sa ravnomernim regionalnim razvojem, da i drugi imaju isti podsticaj. Treba dati sve što država može da omogući i neka se svaka privatna kompanija, dobro je došla, bavi biznisom.
Mi smo omogućili kompaniji "U.S. Steel", "Telenoru", svima, i dobro su radili, uložili su pare, stvorili su radna mesta, a "Fijatu" dajemo subvencije veće nego bilo gde u Evropi. Da dodam još jednu stvar, u EU subvencije mogu da dostignu maksimum 15% od investicije. Mi hoćemo u EU, a dajemo 35% podsticaj investicije. Da li smo mi toliko bogati da možemo to da uradimo?
Postavljam pitanje da li će iste podsticaje dobiti "Prva petoletka", "Utva" iz Pančeva, "Krušik", "Viskoza" iz Loznice, EI "Niš", "14. oktobar", "Zmaj", IMT? Ova preduzeća koja sam nabrojao zapošljavaju 150.000 radnika. Da li će njihovi radnici to da osete ili neće, to je veliko pitanje.
Smatram da je glavni problem ove vlade u ovom segmentu o kojem sam govorio apsolutno neshvatanje realnosti u kojoj se nalazimo, da danas ulažu ovolike pare u biznis sa privatnim kompanijama. Ono što je najvažnije, Vlada ne sme da bude preduzetnik. Još od vremena Margaret Tačer to je premisa uspešnog poslovanja svake države. Vlada treba samo da stvara izvanredne ambijente i podsticaje za ulaganje stranim investitorima, a preduzetništvom ne treba da se bavi.
Ponoviću ono što sam rekao. Umesto Agencije za privatizaciju, kako je krenula ova vlada, uskoro će nam trebati agencija za upravljanje imovinom u državnom vlasništvu. Ne sumnjam da će to biti neka fiks ideja nekih ministara unutar ove koalicije. Naravno, optužujem Vladu, ali u ovoj vladi ima dobrih pojedinaca. Kao tim, Vlada radi bez ikakvog plana, ne shvatajući realne okolnosti u kojima se nalazimo.
Takođe, Vlada Republike Srbije izdvaja iznos od 300 miliona dinara, u ovo vreme, namenjen preduzetničkim poduhvatima pojedinaca u turističkom biznisu. To takođe ne mogu da verujem. Svuda u svetu turističkim biznisom se bave privatne kompanije. Svuda u svetu skijališta su, ponoviću to dvadeset, trideset puta, u vlasništvu ili privatnih kompanija ili opština. Kod nas se država time bavi. To je nešto neviđeno. Moram da kažem da razgovaram redovno sa diplomatama i u Srbiji i sa političarima iz zemalja EU, iz Amerike i Rusije, verujte, svi se čude ovome. Svi shvataju da je ovo bila cena formiranja ove koalicije.
Ponoviću šta je još bila cena formiranja ove koalicije, jedna velika prevara koja se desila – molim ministra finansija da prilikom pravljenja budžeta, ako već u rebalansu nije bila odgovorna za to, zaštiti svoj profesionalni integritet i ne dozvoli ova suluda obećanja – penzije koje će doći do nivoa od 70% od prosečne plate. To je laž, to je prevara. Nemam drugu reč. Ko kaže, evo ja ga pozivam na bilo koji intelektualni dvoboj povodom ovog pitanja, da će penzije dostići 70% prosečne plate; hajde da vidimo gde to postoji u svetu i da vidimo odakle će doći te pare. Ne postoji.
Znam da se i u Vladi ljudi smeju ovom predlogu. Svi strani ekonomisti koji dolaze na razgovor ovde, i MMF, verovatno će vam uputiti najžešće moguće kritike po ovom pitanju. Prevarili ste penzionere. Predizborno obećanje, pomoglo vam je zaista, verovatno ste dobili izbore na bazi i tog obećanja, da će penzije doći do tog nivoa od 70% je jedna od najvećih prevara koje su se desile. Odgovorno tvrdim za ovom govornicom da se to nikada neće desiti. Voleo bih da mi neko replicira, ali sa ekonomskim argumentima, ne politikantskim ili predizbornim. U Srbiji nikada penzije neće doći do tog nivoa od 70%. To je bila prevara.
Kao što je prevara bila da će ljudi dobiti 1000 evra po akciji. Narod je ulagao u akcije, kupovao akcije. Nažalost, obećavali su rast berze. Berza je pala. Obećali su 1000 evra da će dobiti za ove akcije, pet miliona ljudi je upisalo te akcije. Šta se desilo? Sada govore - ekonomska kriza je kriva. Ma nemojte, svi su znali... Ekonomska kriza, da vas informišem, nije počela 2008. godine u oktobru. Ekonomska kriza je u Americi počela 2007. godine.
Onaj ko se bavio čitanjem stručnih časopisa ili samo pratio šta se dešava znao je da će doći do ove krize u Evropi u vrlo kratkom roku.
Želeo bih samo da dodam da postoji jedna oblast koju ova vlada stvarno nipodaštava, a to je nauka. Tu je, evo, ministar za telekomunikacije, nadam se da i ona oseća isto ono što i ja osećam kada vidim da imamo najmanje izdvajanje za nauku od svih zemalja u Evropi. U Evropskoj uniji to izdvajanje za nauku je minimum 3% od visine bruto društvenog proizvoda, a kod nas je na nivou od 0,5%. Gospođo ministre, molim vas, ne morate ovde u Skupštini, ali možete u Vladi, pošto dolazite iz te branše koja je vrlo važna za nauku, pomozite da se to promeni makar u budžetu za sledeću godinu, jer ovo je stvarno nipodaštavanje naučnoistraživačkog rada u Srbiji. Mi ćemo postati naučnoistraživačka kolonija nekih zemalja. Mislim da se o tome radi.
Recimo, uzmite samo primer "Fijata". U onom ugovoru sa "Fijatom", detaljno smo ga analizirali, kaže se da će "Fijat" zaposliti nove radnike. Nije istina. "Fijat" će zaposliti, a to nisu nova radna mesta, to su radna mesta ljudi koji će ostati tamo da rade, 2400 radnika. Nigde ne piše koliki će biti broj inženjera. Češka i Slovačka, kada je ulazio "Folksvagen" tamo, morali su da garantuju da će veliki deo naučnoistraživačkog rada da ostane u Češkoj i Slovačkoj. Znači, da će ostati toliko i toliko inženjera.
Šta je brend Srbije? Ono po čemu smo mi prepoznatljivi, to je naučnoistraživački rad. Srpski inženjeri, naučnici, doktori rade u svim evropskim kompanijama. Imam nekoliko kolega koji su sa mnom diplomirali na mašinskom fakultetu i koji su danas vodeći inženjeri u "Mercedesu", "Folksvagenu" itd. Jednostavno, ti ljudi odlaze. Zašto odlaze? Zato što ovde nema naučnoistraživačkog rada. Pa, izdvajamo 0,5% bruto društvenog proizvoda. Naučnoistraživački rad je apsolutno potcenjen, a verujte mi, tu je najveći mogući potencijal Srbije – u znanju.
Mislim da na ovaj način šaljemo jednu jako lošu poruku svim mladim studentima šta da rade – treba da idu u neke druge zemlje, koje izdvajaju šest ili sedam puta više za nauku nego što se izdvaja kod nas. Bez dobre nauke mi nećemo imati dobru proizvodnju. Postaćemo obična kolonija koja će služiti za pružanje usluga velikim svetskim korporacijama.
Menjajući ovaj odnos kako sam amandmanom predložio, uz veće izdvajanje, a to nije velika stavka, mnogo manja nego izdvajanje za "Fijat" ili za skijališta, dobili bismo mnogo veći potencijal za razvoj naučnoistraživačkog rada u Republici Srbiji.
Na kraju samo želim da kažem, ne sumnjam da će ovaj rebalans da prođe, ali ovo je velika šteta za Republiku Srbiju.
U vreme kada sve evropske zemlje, sve zemlje u svetu smanjuju javnu potrošnju mi smo jedina zemlja koja povećava javnu potrošnju. Na ovaj način zadovoljavamo koalicione apetite stranaka koje su danas na vlasti. Verujte mi, ni vama se, ni nama, svima zajedno, ne piše dobro ako ovako produžimo. Ako prođe ovaj rebalans, to će ipak biti manja šteta. Ali, ako na budžetu gospođa ministar, premijer i svi ministri ne zaustave ove sulude ideje pojedinih ministara i njihova koaliciona obećanja, mislim da će to biti veliki problem za građane Republike Srbije i predviđam jednu veliku ekonomsku krizu u sledećoj godini. Nadam se da će ipak Vlada shvatiti na neki način, i većina ovde u Skupštini, da ovim stvarima mora da se stane na kraj, jer bez ekonomskog razvoja Srbije mi nemamo ni političku budućnost. Zahvaljujem.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, gospođo ministre, da se nadovežem i da dodam isto malo nepreciznosti podataka u materijalu koji imamo ispred sebe.
Već na samom početku analize teksta nailazimo na pitanje koji je pravi iznos planiranih primanja budžeta, jer na istoj strani imamo dvije različite cifre kada su u pitanju primanja budžeta - 649,7 milijardi i 650,1 milijarda dinara.
U pitanju je greška od 410 miliona dinara ili oko pet miliona evra, pa bi bilo jako važno da se ovo pitanje razjasni, jer je Zakonom o budžetskom sistemu u članu 4. stav 3. određeno da je jedan od principa prilikom pripreme i izvršenja budžeta i princip tačnosti.
Navešću vam samo još neke primere grešaka ili neusaglašenosti, gospođo ministre. Na strani 106 postoji problem kod uporednog pregleda izdataka budžeta, jer se navodi netačan iznos na kontu 411, plate i dodaci zaposlenih predviđeni budžetom za 2008. godinu.
Tačno je, budžet za 2008. godinu predviđa iznos za plate u javnoj upravi od 141 milijarda do 226 miliona dinara, to je oko 170 miliona evra, dok u obrazloženju izdataka budžeta stoji cifra od 140 milijardi i 431 milion. Ne znam zašto, ali razlika je blizu 800 miliona ili blizu 10 miliona evra. Ne znam zašto postoji ta greška.
Sledeća greška je kod iznosa novca za ostale rashode za zaposlene. U Zakonu o budžetu za 2008. godinu ukupna cifra za ovu stavku je 8 milijardi i 148 miliona dinara, oko 100 miliona evra. Ovo je planirani izdatak, a uporedni pregled izdataka budžeta koji je dat u obrazloženju rebalansa za 2008, pokazuje da je na ovoj stavci planirano 10 milijardi 646 miliona. Razlika je dvije milijarde i 500 miliona, blizu dve milijarde i 500 miliona dinara. To su stvorene obaveze u 2008. godini na ime rashoda za zaposlene koji nisu planirane ali ih sada moraju finansirati.
Vrlo je teško, verujte mi, da se narodni poslanik snađe u ovim ciframa jer se stalno menjaju. Ovu su naravno tehničke nedorađenosti. Nama su suštinski nedostaci ovog predloga mnogo važniji, ali želim da ukažem na princip pravljenja ovog budžeta, da ima jako mnogo tehničkih grešaka.
Daću komentare na planirane prihode budžeta. Kod projekcije, recimo, poreza, kako se planira da se naplati porez? Povećanjem kapaciteta poreske administracije, verovatno. Da krenemo redom.
Porez na dohodak građana; za prvih devet meseci ove godine je naplaćeno 53,2 milijarde dinara i ukoliko nastavimo ovom dinamikom do kraja godine, što je realno očekivati, neće se promeniti ništa, mi ćemo doći do cifre od 70,9 milijardi dinara, gospođo ministarka, a vi ste rebalansom predvideli 76. Znači, dinamika apsolutno ne odgovara.
Dalje, porez na dodatnu vrednost za prvih devet meseci, poreza PDV-a, naplaćeno je 224 milijarde dinara. Ako koristimo ovu dinamiku za devet meseci dolazimo do 298,6 milijardi na kraju godine, a vi ste rebalansom predvideli 315 milijardi dinara. Moram da priznam, sezona je najjača ljeti ili u početku godine, ali ne vidim nijedan razlog krajem godine, ne vidim kod PDV-a da će se promeniti, ali u redu, videćemo.
Akcize, hajde da vidimo kod akciza. Za prvih devet meseci naplaćeno je 73,1 milijarda. Po ovoj dinamici krajem godine dolazimo do 97,4 milijarde, a vi ste rebalansom predvideli 102.
Opet imamo potpuno drukčiju dinamiku. Voleo bih da ste vi u pravu, ali mislim da će vas vreme demantovati.
Stavka povećanje rashoda za zaposlene. U predlogu rebalansa se navodi da postoji smanjenje izdataka za plate zaposlenih u javnoj upravi, smanjenje izdataka ''zbog činjenice da nije došlo do prijema novih zaposlenih u državnoj upravi iako je to planirano''. Kada se analizira ovaj deo rebalansa vidi se da su izdaci za plate zaista smanjeni, ali su se ukupni rashodi, ponavljam, ukupni rashodi za zaposlene povećali za oko 2,8 milijardi dinara.
Mora neko da mi objasni šta su to ostali rashodi jer njihov rast je proizveo da, i pored smanjenja za izdvajanje za platu u obimu od 1,8 milijardi, mi imamo tada rast troškova za zaposlene od tačno 800 miliona dinara. Potpuno je netransparentno, ne vidi se kako smanjujemo plate, a povećavaju se rashodi, pa bih voleo da nam odgovorite.
Takođe, stavka povećanje rashoda netransparentnih pozicija budžeta. Na pozicijama specijalizovane usluge i usluge po ugovoru predviđeno je ovim budžetom za 2008. godinu izdvajanje od oko 17,2 milijarde dinara, a sada je predviđeno povećanje ovih izdvajanja u iznosu od 710 miliona dinara. Moram da priznam da ovaj iznos od oko 200 miliona evra za namene koje su potpuno nepoznate, nazivaju se zato netransparentne, još jednom dokazuje pristup koji ova Vlada ima prema novcu poreskih obveznika, a sada se to izdvajanje još i povećava.
Ovo je sigurno najnetransparentniji konto ovog budžeta i zato mislim da u narednom periodu zaista treba težiti potpunoj reformi sistema budžetiranja, jer doći ćemo u situaciju da imamo ovakve stavke, a da zapravo ne znamo kakve su namijene.
Želeo bih nešto posle da kažem i o nameni sredstava Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Da budem precizan, na funkciji 473 turizam, ekonomska klasifikacija 451, subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama je navedeno - dio sredstava ove aproprijacije u iznosu od 100 miliona dinara namenjen je turističkim organizacijama, slušajte sad pažljivo molim vas, destinacijskim menadžment organizacijama.
Moram priznati, evo, bavim se privredom 18 godina, nikad nisam čuo za izraz destinacijske menadžment organizacije, pa bih voleo da mi neko objasni šta je to.
Dio sredstava u iznosu od 190 miliona dinara namenjen je Turističkoj organizaciji Srbije. Dio sredstava u iznosu od 1,098 milijardi namenjen je za programe razvoja infrastrukture u turizmu, a raspored za korišćenje ovih sredstava vrši se po posebnom aktu Vlade. Dio sredstava u iznosu od 1,253 milijarde namenjen je skijalištima za izgradnju, modernizaciju i opremanje ski-centara.
Želim samo da istaknem da je ovaj iznos od 1,253 milijarde za ski-staze potpuno identičan ukupnim izdvajanjima za investicije i investiciono održavanje objekata u obrazovanju, potpuno identičan. Znači, imamo 30.000 skijaša u Srbiji, a imamo preko milion djece u ustanovama obrazovanja. Investicije u ustanove obrazovanja su potpuno iste investicije u skijalištima. Ne znam da li smo ovim pokazali šta je važnije ovoj Vladi.
Takođe, na ekonomskoj klasifikaciji 621, nabavka domaće finansijske imovine, predviđeno je da se sredstva u iznosu od 200 miliona dinara namene za, slušajte pažljivo, osnivanje i finansiranje rada privrednih društava za razvoj turizma i turističkih destinacija po strategiji razvoja turizma i posebnim masters planovima.
Svuda u svijetu sva skijališta, u Švajcarskoj, Austriji, Francuskoj, imaju dva vlasnika. Jedan vlasnik su privatna preduzeća, a drugi vlasnik su opštine na kojima se nalaze ta skijališta. Nigde u Evropi, ili skoro nigde, možda samo na nekim izuzecima, države se ne bave skijalištima. Ponoviću, to mora da radi privatni sektor ili to mora da rade opštine.
Druga stvar, mi ovde ponovo, rekao sam, država se vraća u neki period komunizma kada je država bila vlasnik preduzeća.
S jedne strane, imamo privatizaciju, s druge strane, ulažemo u Fijat. Mi sada ponovo ulažemo u preduzeća, osnivanje i finansiranje rada privrednih društava za razvoj turizma. Turizmom treba da se bavi privatni sektor.
Nema nikakve potrebe da se država bavi bilo čime što nije elektroprivreda, nafta, gas. Sve van toga je vraćanje u period komunizma. Ponovo ćemo imati privatizaciju.
Ponoviću ono što sam prošli put rekao, kako je krenulo, možemo slobodno da zatvorimo Agenciju za privatizaciju, a da formiramo novu agenciju za upravljanje preduzećima u državnom vlasništvu. Drago mi je da se i vi smejete, gospođo ministar. Hvala.